sdadmin

Zagrebačka interpretacija globalnih antikapitalističkih prosvjeda

Posted on by sdadmin

Okupacija, prakticiranje direktne demokracije ili cirkus – teško je razabrati što se od te tri stvari doista dogodilo u subotu na centralnom zagrebačkom trgu. Ili je pak bilo sve navedeno pomiješano s mrvicama borbe protiv sprege kapitala i politike.

Zagreb se, kao i Pula, Rijeka i Split, u subotu pridružio velikom globalnom prosvjedu koji se održao u gotovo tisuću gradova i preko 80 zemalja, a cilj najveće globalne akcije u povijesti bio je borba protiv kapitalizma, banaka i onog jednog posto bogatih i moćnih koji se i dalje bogate i žive na grbačama preostalih 99 posto populacije.

Pokret 15.0 nema vođu, nego simbolizira kolektiv koji grčevito zahtjeva promjene jer je to jedino što preostaje. Građani i građanke dovoljno dugo su trpjeli torturu i maltretiranja onih na visokim položajima i sada je konačno kucnuo čas za rušenje kapitalizma i stvaranja novog sustava zasnovanog na ravnopravnosti i toleranciji.

{slika}

Nadahnjujući je osjećaj kad se nešto poput ovoga dogodi, zar ne? Naime, uvijek sam smatrala kako bi Zemlju trebali napasti svemirci da bi ljudi pronašli zajednički jezik i ujedinili se oko istog cilja. Naravno, mnogi se ne slažu s ovim načinom iskazivanja mišljenja. Mnogi se ne slažu s metodama kojima građanstvo nastoji ostvariti svoja prava, ali ako se u više od 80 zemalja organiziraju skupovi protiv robusne mašinerije koja guta sve pred sobom i odaziva se na ime kapitalizam, to mora biti znak. Ako se građani i građanke diljem svijeta osjećaju kao i mi, ugnjetavano i iskorištavano od vlada, stranaka, Todorića i Keruma. Ovo globalno traženje promjena otvorilo je oči svima onima koji su sumnjali da Novi Zeland ili Berlin nemaju svoje ‘šerife’ i ‘šerifovke’, ‘biznismene’ i ‘biznismenke’ te ostale bogate i moćne koji čine manjinu, ali imaju sve nauštrb većine. Dosta je, čuje se s Wall Streeta i ispred zgrade njemačkog parlamenta. Svijet jednoglasno pjeva oproštajnu pjesmu kapitalizmu i jasno daje do znanja onom 1% “Nećete se više bogatiti na račun nas. Nema dalje za vas.”.

Kao što se iz prethodnog pasusa moglo primijetiti, uzbuđena i s osmijehom na licu sam otišla na Trg bana Jelačića. Iako sam odisala vjerom u bolje, bila sam pomalo skeptična koliko će se ljudi pojaviti. Ipak Hrvatska najčešće ne ‘puši’ te svjetske sheme, pomislila sam u sebi. To je bilo najočitije kada se cijeli svijet digao na noge protiv Georgea W. Busha ili kada se prosvjedovalo protiv NATO-a, no Hrvatska je takve događaje gotovo potpuno zanemarila.

{slika}

Dakle, gotovo cijeli svijet je sudjelovao u subotnjim (15. listopada) demonstracijama protiv sprege politike i kapitala, no gorčina građana usmjerena protiv sistema nije u svim gradovima i zemljama iskazana na jednake načine. Gotovo tisuću osoba diljem svijeta je privedeno tokom 15.0 prosvjeda. Dok su u Rimu gorjeli automobili i razbijali se prozori, u New Yorku je uhićeno 70-ak osoba, Londončani i Londončanke su se utaborili ispred crkve sv. Petra, prosvjednici i prosvjednice nisu se mrdnuli s Trga bana Jelačića. Štoviše, prema osobnoj procjeni, jedna trećina se skupila kućama nakon završetka službenog dijela prosvjeda. Naime, prosvjed je bio prijavljen od 18 do 19 sati, a nakon službenog dijela, koji se sastojao od govora i čitanja manifesta, organizatori i organizatorice su pozvali građane i građanke da se raziđu. No, kako je Plenum Filozofskog fakulteta preuzeo glavnu riječ skupa, svi prisutni i sve prisutne su glasali žele li tog trenutka okončati prosvjed ili ćemo nastaviti prosvjedovati na improviziranom plenumu u centru hrvatske metropole.

Sindikati, koji su se svojom brojnošću i opremom, doimali doista impresivno, odmah su se povukli. Naravno, pomislila sam, big deal je što su uopće došli, pogotovo nakon neupotrebljenih potpisa za referendum i sjedenja doma ispred televizije za prvi maj. Valjda radnička prava nisu tako bajna kao što su bila 1. svibnja ove godine, kada čelnici i čelnice hrvatskih sindikata jednostavno nisu mogli pronaći razlog zašto se uputiti na tradicionalni prosvjedni marš. Doduše, organizatori i organizatorice su u 19 sati upozorili sve okupljene kako od tog trenutka odgovara svatko za sebe, pa su se sindikalisti i sindikalistice možda prestrašili potencijalnih nereda ili čak uhićenja, te su nestali dok je zrak još uvijek bio čist. Kasnije sam u bespućima interneta pronašla komentare sindikalista i sindikalistica kako nisu htjeli ostati na plenumu jer centralni zagrebački trg nije mjesto za to te da ne žele biti uvučeni ni u kakve političke igrice lijevih i desnih. Shvaćam, no zar sindikati i borba za prava radnika i radnica ne bi trebala biti imati stav ili jednostavno krivo poimam svijet oko sebe? Ili grčke i čileanske sindikate smatram mnogo borbenijim i organiziranijim od naših?

{slika}

 

Kako se građani i građanke nisu htjeli razići nego organizirati plenum te zajedničkim snagama donijeti zahtjeve, policija je zaprijetila uhićenjem organizatora i organizatorica ukoliko se ne isključi razglas. Ali okupljeni/e su se usprotivili i ovom prijedlogu te su gotovo sto postotno izglasali da zvuk ostane upaljen te ako policija privede organizatore svi prisutni/e će također otići na policiju. “Svi za jednoga, jedan za sve”, orilo se centrom Zagreba, nakon čega su policajci odustali od provođenja svojih prijetnji.

Na jasnoj demonstraciji prakticiranja direktne demokracije svoje zahtjeve mogao je izložiti tko god je htio, a svim onima koji se nisu držali civiliziranog tona oduzeto je pravo riječi. U jednom trenutku jedan građanin je izišao iz mase i viknuo: “Za dom spremni”, što je izazvalo buru negodovanja i odmah mu je oduzeta riječ.
“Tko bi mislio da će takve reakcije 20 godina poslije izazvati ovakve reakcije”, komentirali su ljudi oko mene.
Redali su se govornici i govornice, a zahtjevi, prijedlozi i komentari razlikovali su se od osobe do osobe. Dok je užasno simpatični djedica primijetio kako bi društvo trebalo biti pravedno barem toliko da svatko ima za kruh, mlijeko, ulje, brašno i krumpir, srednjoškolac u Vans tenisicama je pozivao da se protiv kapitalizma borimo ne odlaskom u školu, jedna gospođa je zagovarala bijeli štrajk, a Građanska Akcija se malo zabunila i pomislila kako je ovo prosvjed protiv ulaska RH u EU.
Tokom ovog iznošenja mišljenja i glumljenja direktne demokracije u kojoj svatko svoju pjesmu pjeva, dok plenumaši i plenumašice pozivaju da se svi zajedno držimo inicijalnih (ruku na srce, koliko je ljudi tamo doista znalo što znači ‘inicijalno’) zahtjeva, izgubila sam početni entuzijazam. “Ovo izgleda kao cirkus, a mnoštvo na Trgu svakom minutom postaje sve manje i manje”, gunđala sam tamo. Možda sam očekivala previše. Ili sam osjetila toliko pozitivne energije kad smo se svi, i studenti i nezaposleni i radnici i sindikalisti i umirovljeni i akademici, stisnuli jedni uz druge i kad sam znala da se čini isto tako diljem globusa. U tom trenutku mnogi oko mene su komentirali kako bi bilo idealno prošetati do zabranjene zone, hrvatske svete krave – Markova Trga. I doista! Da je deset tisuća ljudi u 19 sati umjesto na plenum, otišlo prošetati na Gornji grad, sumnjam da bi snage reda mogle zaustaviti toliku masu. Ili pohapsiti tisuće građanka i građanki.
Nakon gotovo dvosatnog iznošenja mišljenja, prijedloga, želja i pozdrava, sudionici i sudionice plenuma usvojili su zaključak kako će od sindikata tražiti pokretanje generalnog štrajka. Osim toga, najavljen je prosvjed za iduću subotu te moguća okupacija središnjeg zagrebačkog trga ako im vlasti na ispune jučer formulirane zahtjeve. Između ostalog, građani i građanke su tražili održavanje plenuma na nižim razinama, nadzor referenduma za ulazak u Europsku uniju, zaštitu javnih dobara kao što su šume, vode i obrazovanje, razvijanje sistema održivog razvoja.

{slika}

 

Malo zbunjujuća situacija je bila kada su voditelji/ce plenuma odjednom tražili da prisutni/e dižu ruke za nekoliko prijedloga, od kojih neki nisu išli ruku pod ruku, odjednom. Tako, oni koji su taj trenutak dignuli ruku, dali su svoje odobrenje da se vlastima upute zahtjev za nadgledanjem izbora paralelno s GONG-om jer on ‘prima pare iz Unije pa nije vjerodostojan’, podizanje novca iz banaka, poništavanje glasačkih listića, javno financirano zdravstvo i školstvo, reformu mirovinskog sustava i slično.

Pozitivno je što se događaju ovakve promjene u društvu, koje, čini mi se, postaje solidarnije i zabrinutije za ono što nam donosi sutra, no trenutak kad je traženo od okupljenih da dignu, odnosno ne dignu ruku za sve ili nijedan od ovih prijedloga za mene je predstavljao cirkus. Nepredvidiva situacija, pressing jer su se ljudi počeli osipati ili jednostavna neorganizacija – ne znam što je bio razlog ovom pomalo smiješnom propustu. Apsurdno je da glasam za sve zahtjeve ako se slažem tek s polovinom njih. No, kako ljudi u masi nemaju prevelik osjećaj odgovornosti, ruke su se dizale i spuštale kao na koncertu popularnog dalmatinskog pjevača.

{slika}

 

Svom srećom pitanje generalnog štrajka i daljnje prosvjedovanje bili su formulirani kao posebna pitanja. I naravno, građani i građanke izglasali su zahtjev da traže sindikate da pokrenu generalni štrajk i najavili ponovno okupljanje na Trgu bana Jelačića u subotu (22. listopada) u 18 sati. Također, velika većina podignula je ruke za ‘okupaciju’ Trga. Iako bih istinski voljela da zagrebački centralni trg postane Tahrir, sumnjam da će neka veća brojka ljudi doći sa šatorima i utaboriti se na -2. Već u mnoštvu su se čule svakojake isprike poput “ne mogu, imam faks” ili “podupirem akciju, ali kako ujutro radim ništa od spavanja na ulici”. I takva stajališta apsolutno razumijem. Licemjerno je glasati za okupaciju, a na idućem prosvjedu se uopće ne pojaviti, pa sad već kalkuliram u svojoj glavi kolika je brojka ljudi digla ruku za to, a koliko će okupaciju provesti u praksu. Je li doista kucnulo pet do dvanaest da svi ustanu i u glas iz dubine pluća zaore “No pasaran”? Je li doista došlo vrijeme kad se više ne može disati te smo se spremni ujediniti kako bi pobijedili veće zlo – kapitalizam? Jer zbog toga smo valjda svi bili na trgovima diljem svijeta, spremniji i odlučniji nego ikada prije početi graditi novo društvo. Ovakva demokracija više ne funkcionira, to je i pticama na grani jasno. Kapitalizam će umrijeti prije ili kasnije u najtežim mukama, vrijeme je da ga pokopamo sa svim bolestima koje je donio i prouzročio, ali istovremeno treba razmišljati o novom sistemu koji će jamčiti jednakost, poštivanje ljudskih prava i toleranciju.

Jesen u Srbiji u znaku “glupače”

Posted on by sdadmin

One koje uopšte dobiju pravo na život, nadalje se obeležavaju kao “glupače” a neretko bivaju i prebijane, tako bi se u najkraćem, kroz prizmu medija,  mogao oslikati položaj žene oktobra 2011. u Srbiji. Razmišljajući o ovoj medijskoj slici, činjenica da su upravo ovih dana 1935. godine u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji zabeležena masovna okupljanja žena koje su se borile za pravo glasa i ravnopravan položaj, budi nekakav setan osećaj da danas te snage ponestaje.    

 

Sloboda odlučivanja?!

Prvi tekst “Ženska deca bez prava na život” objavljen 17. 10. u beogradskom tabloidu Pravda, koji govori dve stvari. Prva je da se u Srbiji godišnje obavi između 60.000 i 70.000 abortusa a druga da se u poslednje vreme sve više žena odlučuje na prekid trudnoće zbog pola deteta. Izvor ove informacije je ginekološkinja Zlatana Petrović koja navodi da se “više puta sretala  sa slučajevima da roditelji razočarani saznanjem da čekaju devojčicu umesto dečaka zatraže prekid trudnoće, a svakim danom takvih zahteva je sve više”. Prema njenim rečima, roditelji kao opravdanje navode da žele naslednika i nastavljača loze i prezimena.

Priča da se na abortus odlučuje zato što  je začeta devojčica je toliko bizarna da u Srbiji nije sasvim nemoguća. Ipak činjenica da se jedan srpski tabloid bavi ravnopravnošću polova je prilično upitna, te budi sumnju u verodostojnost i podstiče na razmišljanje sa kojim je razlogom pokrenuta baš ta tema. Očigledno je da je podatak  o 70.000 abortusa godišnje iznet sa ciljem da prvo dobro prestravi čitaoce, kojima se potom nudi i pojašnjenje da je “poražavajuće za društvo da se parovi na prekid trudnoće odlučuju samo zbog pola deteta”. Budući da preliminarni podaci nedavno završenog popisa stanovništva pokazuju da se u Srbiji od popisa 2002. godine broj stanovnika smanjio za nekih 300.000, što je otprilike jedan grad Novi Sad, pa ako se to poredi sa namernim prekidima trudnoće koji se uglavnom vrše zbog nečijeg “hira”, to sve može da vodi ka drugom rešenju, a to je zabrana abortusa. Naravno sve to zarad očuvanja nacije. Zvanična inicijativa ne postoji ali su po tom pitanju vrlo jasni stavovi crkvenih krugova i dobranog broja njima bliskih krugova, te može biti da je upravo poruka teksta da bi,  budući da žena prekidajući trudnoću zarad gluposti ugrožava opstanak srpskog naciona, možda bilo bolje oduzeti joj to pravo. Nacija očuvana a ženska deca “spašena”.

 

Sloboda mišljenja?!

{slika}

 Drugu priča koja je malko uzburkala srpsku javnost ali nedovoljno da bude u rangu s graničnim prelazima ka Kosovu, objavio je 13.10. takođe jedan beogradski tabloid, Press. Naslov glasi “U udžbeniku za osnovce piše da su žene glupače” a tekst se bavi udžbenikom “Gramatolomija” autorke Dušanke Vujović, u kojem se u lekciji o građenju reči, navodi primer glup-ača, uz objašnjenje da se radi o ženskoj osobi. U knjizi  izdavača “Teatar Za” navodi da je od Ministarstva prosvete 2007. godine dobijena dozvola da se koristi kao pomoćno sredstvo u nastavi srpskog jezika. Na pomenuti primer seksizma reagovalo je resorno ministarstvo prebacujući nadležnost na razne zavode i savete a ovi opet “post festum” konstatovali da je knjiga nevažeća i da se ne može prodavati kao udžbenik. Predsednica Nacionalnog prosvetnog saveta Desanka Radunović je najavila je da će se o tome raspravljati na prvoj sednici,  a poverenica za ravnopravnost polova Nevena Petrušić je izjavila da je reč o drastičnom primeru vređanja te da je “nedopustivo da se ovako nešto nađe u udžbeniku iz koga uče 12-godišnja deca”, a izdavač se opravdao da je primer samo nespretno odabran. Što bi se reklo, reagovali su svi koji su pozvani da reaguju i štite zvanično proklamovanu ravnopravnost, knjiga će verovatno biti povučena, no ono što je poražavajuće, sem činjenice da su je đaci koristili nekih četiri, pet godina, jesu komentari na internet sajtovima. Sem određenog broja “osvešćenih”  građana šta njihova deca uče i pojedinih  roditelja koji brane ovaj udžbenik kao odlično pomagalo u nastavi, glavna diskusija povela se oko toga da li je “glupača” ženska osoba ili samo vrsta ženske osobe. Toliko o ravnopravnosti “in vivo”.  

 

Sloboda kretanja?!

Treća priča u stvari najbolje oslikava pitanje ravnopravnosti i uopšte ljudskih prava u Srbiji. Ovu temu nisu pokrenuli tabloidi, ali su je vrlo rado dočekali. Agencije su 15. oktobra objavile da je devojku A.Ž. nožem povredio maloletnik u centru Beograda, jer je nosila majicu sa LGBT obeležjem. Napad je odmah osudio ministar policije Ivica Dačić, isti onaj koji je početkom oktobra zabranio održavanje Parade ponosa u Beogradu. Pod izgovorom  očuvanja opšte bezbednosti,  ministar je tada poslao poruku da policija ne može da se izbori sa desničarskim, nacionalističkim i klerikalističkim grupama, ili preciznije da policija ne želi zarad “nekih” ljudi da se bori sa pomenutim krugovima. Poruka je vrlo nedvosmisleno iščitana, a nama koji kao izgovor prihvatamo isključivo pravo na ravnopravnost, pravo na seksualno opredeljenje, pravo na različitost…pravo na slobodu odnosno pravo na život preostaje jedino da ostanemo svoji  i dosledni, i to iz inata, jer je to jedino što je u Srbiji uvek “uspevalo”.      

Žrtve državne diskriminacije branit će državna službenica

Posted on by sdadmin
Vlada nastavlja skandalizirati javnost svojim samovoljnim odlukama u zaštiti ljudskih prava. Najnoviji eksces tiče se izbora nove pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Za tu funkciju, kojoj je temeljna značajka neovisnost od državnih institucija i vlasti, Vlada je predložila Višnju Ljubičić, državnu službenicu koja je godinama radila u MORH-u, a posljednje desetljeće zaposlena je u Vladinom Uredu za ljudska prava.
Izbor je apsurdan jer mnoge pritužbe koje građani upućuju pravobraniteljici tiču se upravo diskriminacije od državnih i javnih institucija. No, kandidate koji nisu dio državnog aparata i koji imaju bogato aktivističko iskustvo u borbi za rodnu ravnopravnost i(li) vrhunsku naobrazbu o tome, Vlada je odbacila.
Ostali kandidati nisu ni pozvani na razgovor
“Odbačeni” kandidati nisu bili pozvani na razgovor, što je temeljna pristojnost u provedbi bilo kojeg natječaja. Odluku je Vlada donijela na prekjučerašnjoj sjednici, i to na njezinom dijelu zatvorenom za javnost. No u priopćenju s tog dijela sjednice odluka nije spomenuta, što očito govori da Vlada izbjegava javnosti obznaniti i obrazložiti svoj kontroverzni izbor. U tome je dosljedna, pa tako glasnogovornik premijerke Kosor, Mladen Pavić, jučer nije imao vremena objasniti Vladino stajalište. No neuspjeli pokušaj skrivanja od javnosti manji je Vladin problem.
Prijedlog neće proći  u Saboru?
Mnogo je veći to što prijedlog u Saboru najvjerojatnije neće proći jer ga ne podržava koalicijski partner – SDSS. Potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac na prekjučerašnjoj sjednici Vlade nije glasao za prijedlog da pravobraniteljica postane Višnja Ljubičić. Njegovo je protivljenje, kako doznajemo, načelno. Uzelac, naime, smatra da za pravobranitelja ne može biti izabrana osoba koja dolazi iz državne uprave, nego da tu važnu neovisnu instituciju treba voditi stručnjak i(li) znanstvenik.
– Vlada želi pokornog službenika, a ne osobu koju građani prepoznaju kao borca za ljudska prava i koja godinama pomaže žrtvama diskriminacije – komentirala je Sanja Sarnavka.
 
 
Uvjet – istaknut borac za ljudska prava

U javnom pozivu tražilo se da kandidat mora biti osoba koja je istaknut borac za ljudska prava. Taj uvjet ispunjavalo je nekoliko kandidata koji su se javili na poziv – primjerice dr. Ivana Radačić, znanstvenica u Institutu “Ivo Pilar”, dugogodišnja aktivistica te pravna savjetnica ženskih udruga, Sanja Sarnavka, voditeljica udruge Babe i jedna od javno najprepoznatljivijih borkinja za rodnu ravnopravnost i ženska prava, te Goran Selanec, aktualni savjetnik za pravna pitanja u Uredu pravobraniteljice za ravnopravnost.

Uravnotežimo se!

Posted on by sdadmin

Uoči predstojećih parlamentarnih izbora Vladin Ured za ravnopravnost spolova upriličio je u ponedjeljak okrugli stol “Kako do uravnotežene zastupljenosti žena i muškaraca u Hrvatskom saboru?”, da bi još jednom upozorili na važnost rodne ravnopravnosti u politici i u gospodarstvu, a TV spotom pozvao je –
“Uravnotežimo se!”

Predstojnica Vladinog Ureda Helena Štimac Radin izrazila je nadu da će se na ovim izborima probiti limit od 21 do 25 posto zastupljenosti žena u parlamentu iz proteklih triju izbornih ciklusa, za što ohrabrujućim smatra i podatak kako je na posljednjim lokalnim izborima kandidirano više žena i više ih je ušlo u tijela lokalne vlasti. No upozorila je kako još uvijek ima općina gdje nema ni jedne žene vijećnice.

Po rezultatima znanstvenog istraživanja “Iskustva, percepcija i stavovi o rodnoj diskiminaciji u Hrvatskoj”, glavni razlozi koji sprečavaju žene u većem političkom angažmanu su, po percepciji ispitanika, predrasude, obiteljske obveze i protivljenje muškaraca.

Štimac Radin je podsjetila kako je Zakon o rodnoj ravnopravnosti uveo kvote vezane uz postizanje uravnotežene zastupljenosti muškaraca i žena, naglasivši kako su žene gotovo svuda, osim u sudstvu, podzastupljeni spol, pa na izbornim listama propisuje da treba biti 40 posto žena. A tu je i Zakon o političkim strankama koji, unatoč propisanih 10 posto više novca iz državnog proračuna za zastupnice, ipak nije donio odgovarajući poticaj, dodala je Štimac Radin.

Poticajnim smatra donošenje hrvatske Nacionalne politike za ravnopravnost spolova do 2015. godine, koja će biti predstavljena ovaj tjedan, zajedno sa Strategijom Europske komisije za ravnopravnost između muškaraca i žena do 2015., gdje se navodi da udio žena u članstvima upravnih odbora velikih javnih i državnih tvrtki i kompanija mora biti najmanje 40 posto.

Konačno će se u izborima iskazati i jasna rodna statistike, dodala je Štimac Radin.

Spomenuta kvota iz Zakona o rodnoj ravnopravnosti, međutim, ne povlači nikakve sankcije za kršenje prije 2012. godine.

Član Državnog izbornog povjerenstva (DIP) Davor Orlović izvijestio je kako će se od ovih parlamentarnih izbora prvi put uvesti sustav statističko rodnog evidentiranja kandidacijskih lista, pa će se spolna pripadnost evidentirati već u fazi kandidiranja, sve do aktualizacije mandata.

“Rezultati u prilog rodne ravnopravnosti ne mogu se promijeniti preko noći”, smatra Katarina Fuček, predsjednica Organizacije žena HDZ-a “Katarina Zrinska” i ističe da su organizacijom 15-tak tribina tijekom ljeta nastojali potaknuti žene na veće sudjelovanje u politici, ali i lokalnu samoupravu da osigura preduvjete za to poput izgradnje vrtića, bolje prometne povezanosti i uvođenja fleksibilnog radnog vremena.

Fuček je naglasila kako je HDZ rijetka stranka koja ima predsjednicu, dodajući da je i njena ženska uloga i zalaganje sigurno pridonijelo stvaraju kvalitetnijeg zakonski okvira vezanog uz rodnu ravnopravnost.

Karolina Leaković iz Foruma žena SDP-a ističe da im je prioritet povećati politički angažman žena do 40 godina, jer također ocjenjuje zabrinjavajućim manjak žena u lokalnoj vlasti. Kad je pak riječ o parlamentarnoj zastupljenosti žena u SDP-u su, kaže, zadovoljni. “Ako smo i bez zakonskih propisa uspjeli osigurati 35 posto zastupnica, ne sumnjam da će tako biti i dalje”, kazala je Leaković.

Zamjenica predsjednice Ženske inicijative HNS-a i saborska zastupnica Danica Hursa naglasila je da su u 20 godina postojanja žene uspješno vodile HNS u proteklih 12 godina, dodavši kako imaju 20 posto žena u Saboru i u stranačkim tijelima. Za veće sudjelovanje žena u politici presudnim smatra poboljšanje njihova materijalnog položaja, jer su žene u malom postotku vlasnice nekretnina i pokretnina. “Želimo da žene imaju prolazna mjesta na stranačkim listama, a ne da ih se prijavi 40 posto samo da bi se zadovoljilo formu”, zaključila je Hursa.

Na okruglom stolu bilo je riječi i o doprinosu nevladinih organizacija u povećanju broja zastupnica u Hrvatskom saboru i ulozi javne televizije u praćenju uravnotežene zastupljenosti muškaraca i žena u izbornom procesu.

Vox Feminae

Posted on by sdadmin

Ovogodišnje izdanje Vox Feminae festivala održat će se od 3. do 8. studenog u kinu Grič, Dokukinu Croatia i Studiju Smijeha u Zagrebu.

Festival promiče žensko stvaralaštvo i problematizira pitanja roda kroz međunarodni natjecateljski filmski program, radionice i nastupe umjetnica i različitih kolektiva, te potiče dijalog između umjetničke, aktivističke i teorijske sfere.

Cilj ove manifestacije koju organizira udruga Prostor rodne i medijske kulture “K-zona” je pojačati vidljivost ženskog stvaralaštva i djelovanja u društvu izmještajući ga iz postojećih šablona i načina prezentiranja kako bi se stvorio kontekst javnog prostora koji je poticajan za promišljanje pitanja roda i izmaknut iz sustava binarnih opozicija.

 

Jubilarno peto izdanje festivala je posvećeno filmu pa će u sklopu natjecateljskog programa biti prikazano oko 30 dugometražnih i kratkometražnih filmova koji različitim pristupima dekonstruiraju pitanja roda. Među njima se posebno ističu nagrađivani dokumentarni dugometražni filmovi koji se bave eksplicitnim seksualnim i rodnim pitanjima poput aseksualnosti, interseksualnosti, rodnog terorizma i orgazma kao što su  A(S)eksual redateljice Angele Tucker, Orgasam Inc. redateljice Liz Canner, te Orchids – Moja interseksualna avantura autorice i glavne protagonistice filma Phoebe Hart. Uz filmove posvećene seksualnosti na programu će se naći i radovi koji tematiziraju rod kroz različite intimne odnose i kontekste kao što su punk pokret i industrije zabave za djecu i odrasle poput pornografije, Disneylanda i nogometa.

Tema teorijskog dijela ovogodišnjeg festivala su ženski likovi u hrvatskom filmu, a biti će obrađena kroz video prezentacije, diskusiju i analitičke tekstove filmskih teoretičara koji će biti dostupni i putem portala VoxFeminae.net

Završna večer festivala održat će se u Comedy Clubu “Studio Smijeha” gdje će se uz  stand-up nastupe najpoznatijih hrvatskih komičarki odigrati i nagradni pub-kviz čiji cilj je potaknuti sudionike/ce festivala da se informiraju o ženama koje su ostavile traga u javnim angažmanima, pop kulturi, umjetnosti i društvu općenito te tako sudjeluju u jačanju vidljivosti djelovanja žena.

5. Vox Feminae festival se održava pod pokroviteljstvom Hrvatskog audiovizualnog centra, Ureda za ravnopravnost spolova, te Ureda za kulturu Grada Zagreb, a dio programa realiziran je i uz podršku Zagrebačkog centra za nezavisnu kulturu i mlade POGON.

Više informacija o festivalu možete naći na www.voxfeminae.net

Bečki Equal Pay Day

Posted on by sdadmin

U Beču se 15. listopada 2011. godine, obilježio Equal Pay Day koji je iniciran u svrhu borbe protiv neravnopravnosti dohodaka kod muškaraca i žena.

Tim povodom je i Bečka zastupnica za ženska pitanja Sandra Frauenberger dva dana ranije organizirala veliku akciju pod motom “Uzmite svoj dio kolača”, u okviru koje je Bečankama dijelila čokoladni kolač veličine osobnog automobila. Frauenberger je izjavila, da je napokon došlo vrijeme da i žene dobiju jednak komad kolača. Brojke doduše pokazuju da se stvari mijenjaju, ali to je po mišljenu bečke zastupnice još uvijek presporo.

Bečka razlika u dohocima trenutno iznosi 21,2 posto manje nego u ostatku zemlje, a to što se ona u Beču iz godine u godinu smanjuje može se pripisati konzekventnoj politici izjednačavanja. Tome je prije svega pomogao propis, kojim se prilikom dodjele javnih poslova preferiraju poduzeća koja pojačano zapošljavaju žene.

Frauenberg ovaj put ide korak dalje i zahtijeva obvezujuće kvote za upravne i nadzorne odbore poduzeća koja se nalaze na burzi jer je sukladno statistikama samo jedan posto upravnih i sedam posto nadzornih pozicija u rukama žena. Ove brojke po mišljenu Frauenberger zahtijevaju zakonsko obvezivanje jer muškarci dobrovoljno neće dijeliti niti novce niti moć.

Grad Beč još od 1997. godine ima zakonski propisanu 50-postotnu žensku kvotu. Od tada se broj žena na vodećim gradskim pozicijama kontinuirano povećava. Tako su 2010. godine na čelu čak 22 od 62 gradska magistrata bile žene. To odgovara ženskom udjelu od 35 posto, koji je u 1997. iznosio samo 5 posto, što po riječima bečke zastupnice za ženska pitanja dokazuje da su propisane kvote itekako djelotvorne.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org