Bira se Homofob i Homofrend desetljeća

Prva Povorka ponosa, održana u Zagrebu 2002. godine, značila je i konačni izlazak hrvatskih gejeva i lezbijki, biseksualnih i transrodnih osoba iz duboke tišine i mrklog mraka ormara na ulice, i u javnost. Homoseksualnost je do tada bila manje-više tabu-tema, obilježena tvrdnjom da ‘toga kod nas nema’. Kad ono – ima, i to svugdje i među svima, bez obzira bila toga svjesna heteroseksualna većina.

Uslijedilo je novo doba građenja otvorenosti, u kojem važnu ulogu igraju mediji, kao i stavovi javnih ličnosti, koje su se po prvi puta suočile s time da o LGBT osobama i pravima trebaju imati nekakav stav. Mnogo smo mržnje i uvreda čuli u proteklih deset godina, od ispada u Saboru, preko novinskih kampanja s ciljem širenja homofobije, pa do trkeljanja estradnih zvjezdica o tome što im se gadi vidjeti. S druge strane, oglasio se i dobar broj ljudi iz svih društvenih sfera u znak podrške borbi za prava LGBT osoba, svjestan da je naša pobjeda ujedno i njihova, jer više slobode je dobro za sve.

Zagreb Pride se stoga odlučio hrvatskoj LGBTIQ zajednici, kao i široj javnosti, punuditi da biraju Homofoba i Homofrenda proteklog desetljeća.

Izborom Zagreb Pridea za Homofrenda nominirani/e su: Daniel Delale, Mirela Holy, Mario Kovač, Šime Lučin, Gordana Lukač Koritnik, Drago Pilsel, Ida Prester, Vesna Pusić, Aleksandar Stanković i Aleksandar Štulhofer.

Izborom Zagreb Pridea za Homofoba nominirani/e su: Lucija Čikeš, Jacques Houdek, Dubravka Hrabar, Ladislav Ilčić, Miljenko Manjkas, Vlatko Marković, Hloverka Novak Srzić, Marijana Petir, Dragan Primorac i Mirjana Vulin.

Od 2001. do 2011. veliki je broj javnih ličnosti imao priliku pokazati je li na strani ljubavi ili na strani mržnje, a naš je zadatak bio izabrati deset iz svake kategorije. Učinili smo to pažljivo, uzimajući u obzir i riječi i djela, i interese i utjecaj. Možda se svi neće složiti s izborom nominiranih, no uz svaku osobu ponuđeno je i objašnjenje zašto se našla na listi, tako da bude jasno kojom smo se logikom vodili.

Kada je riječ o nominiranima za Homofrenda, nema sumnje da svatko od navedenih zaslužuje pobjedu, no okrutna natjecateljska logika nalaže da to može ipak biti samo jedna osoba.

Proglašenje pobjednika/ce u kategorijama Homofrend i Homofob desetljeća, kao i imenovanje LGBTIQ osobe desetljeća, dogodit će se na Zrinjevcu 18. lipnja, nakon desete Povorke ponosa Zagreb Pridea.

Kampanja za više žena u Saboru

Ženske organizacije iz cijele Hrvatske predstavile su jučer zajedničku kampanju za povećanje udjela žena na parlamentarnim izborima 2011. Aktivnosti kampanje bit će usmjerene direktno na političke stranke koje sustavno ignoriraju zakonsku obavezu 40-postotne zastupljenosti žena u zastupničkim tijelima.

Vladin ured za ravnopravnost spolova u suradnji s nevladinim udrugama ‘nada probiti takozvani saborski stakleni strop od 20-ak posto zastupnica‘, premda je i u Europskoj uniji slična situacija uz poneke izuzetke. Pripomoći tome trebala bi i kampanja ‘Uravnotežimo se!’ U tu su svrhu snimljeni i promidžbeni videospot koji možete pogledati ovdje te radijski spot, koji će uskoro biti besplatno vrćeni na HTV-u te Hrvatskom radiju, a nadaju se i u ostalim elektronskim medijima. Ured će nakon već provedenog natječaja financirati i projekte na temu uravnoteženosti nekoliko nevladinih udruga iz cijele Hrvatske (između ostalih, Centar za ženske studije, CESI, B.a.B.e., Delfin, CGI, HOMO, VMIO, Cenzura Plus), bit će organizirani okrugli stolovi i tribine o političkoj participaciji žena te na kraju i monitoriranje izbornog procesa te rodna analiza izbornih lista nakon njihove predaje, nabrojala je Štimac-Radin.

Centar za ženske studije iz Zagreba postavit će 70 jumbo plakata u što većoj blizini središnjica devet najvećih političkih stranaka i to neposredno prije izbora kako im doslovno pred nos stavile evidentan problem da većina stranaka ne mari za rodne omjere na svojim listama, na kojima su žene (ne)prisutne poput rijetkih životinjskih vrsta. Osim plakata Centar će osobno čelnicima i čelnicama stranaka slati razglednice s istim upozorenjem. Sljedeća aktivnost bit će postizborna analiza od koje očekuju povećanje samog nominiranja žena na listama, a posljedično tome i veći broj izabranih žena.

CESI sa partnerskim organizacijama Babe, Domine, Delfin i CGI pripremit će svojevrsni ženski manifest kojim bi se pokušalo definirati što je to što “žene žele” i što očekuju od političkih stranaka i njihovih politika. Manifest će biti predan političkim strankama, a za vrijeme trajanja predizbornih kampanja CESI će preko svog portala Libela detaljno pratiti sve žene zastupljene na izborima, raditi njihovu osobnu promociju te analizirati način na koji njihove stranke gledaju na politiku jednake zastupljenosti. 

Splitska Cenzura Plus će kroz TV emisije raditi na problematiziranju ženskog pitanja u politici i pokušaju osviještavanja problema. Predstavnica udruge Neda Milišić podsjetila je da u dalmatinskim županijama niti nema javne rasprave na tu temu, a situacija je takva da u nekim općinskim vijećima nema niti jedne žene. 

Pulska udruga HOMO radit će medijske kampanje u suradnji sa lokalnim elektroničkim i tiskanim medijima. “Istra koja se diči svojom naprednošću je po zastupljenosti žena među najgorim županijama, samo je jedna načelnica općine, jedna gradonačelnica, što dovoljno govori o muškom bastionu kojeg će biti teško razbit”, rekla je njihova predstavnica Mirjana Galo

Istočnu Hrvatsku pokrivat će udruga Vukovarski institut za mirovna istraživanja i obrazovanje koja će usmjeriti svoje aktivnosti na emitiranje specijaliziranih radio emisija kroz koje planiraju 100 tisuća ljudi upoznati s ciljevima kampanje.

Štimac Radin je naglasila da prema istraživanjima samo 12 posto građana i građanki zna da u Hrvatskoj uopće postoji antidiskriminacijsko zakonodavstvo, a svega par posto zna da postoji Zakon o ravnopravnosti spolova. 

Informiranju i promjeni stavova trebala bi poslužiti video i radio spot nastao u produkciji FadeIn-a pod nazivom “Uravnotežimo se”. Njegov redatelj Miroslav Sikavica na jučerašnjem predstavljanju, simbolike radi, bio jedini muškarac u prostoriji. 

 

‘Može se biti žena, peći kolače i voditi državu’

Premda je većina na kraju izrazila zadovoljstvo skupom i porukom ‘uravnotežimo se’, svijetao balans skupa, koji je okupio dio ženskih stranačkih snaga, među samim je sudionicama ipak potamnio istup HDZ- ove saborske zastupnice i članice saborskog Odbora za ravnopravnost spolova Đurđice Sumrak.

Ona je ničim izazvana zakoračila na branik predsjednice svoje stranke i hrvatske Vlade, opetovano tumačeći prisutnima sve ‘iznimne zasluge i doprinose’ koje ova poduzela na putu uravnoteženja, a baš nikako nije Sumrak mogla propustiti priliku biti glas gospođe premijerke kazujući ‘da se može biti žena, peći kolače i voditi državu, pri čemu je zamjerila i da ‘unatoč premijerkinom angažmanu za žene, svi samo gledaju njezine broševe, i to nekritički, s namjerom vrijeđanja i ponižavanja’. Imala je Sumrak i kritičkih opaski na spot kampanje koji smatra ‘nije dovoljno topao i ljudski’, premda je dobro upozorila da u Saboru, a i inače ima zastupnica, no ponajprije žena koje se povrh svega bore, i to hrabro i s invaliditetom.

Kao i svi koji se dobro sjećaju da je premijerka sama svoju premijersku žensku priču oplemenila krumpir salatom te niskom sličnih začina, preko ovoga kao i većina sudionica skupa koje su se uznemirile na riječi Sumrak, nije mogla prijeći HNS-ova gradska zastupnica Morana Paliković-Gruden, koja je na samom kraju skupa pozvala na ‘složnost i ostvarivanje cilja kampanje, bez potrebe za pozivanjem desnice, ljevice, kombinacija na zajedništvo putem kuhanja, djece, obitelji jer je to osuđeno na propast, za razliku od jasne poruke ove kampanje kao točke na kojoj se svi možemo složiti’.(a.ž)

Za slobodu izbora

Ovih dana svjedočimo kako je posjet Pape iskorišten da bi se po tko zna koji put poslala poruka o “nepovredivosti ljudskog života od začeća do njegova prirodnog skončanja…” te pozvalo na reviziju zakona koji dopušta prekid trudnoće. Svjesne smo da živimo u društvu u kojem su žene manje važne, manje moćne te da njihove živote, tijelo i zdravlje nastoje kontrolirati različite institucije kojima upravljaju muškarci.

Žene su rijetko u situaciji da donose potpuno slobodnu odluku o reprodukciji, jer su njihovi izbori često nametnuti ili ograničeni različitim društvenim i ekonomskim faktorima.  Procjene su kako se godišnje izvrši 20 milijuna nesigurnih pobačaja. Od toga je 1/3 provedenih pobačaja ilegalna, a između 70.000 i 200.000 žena umire godišnje od posljedica loše napravljenih pobačaja.  U našoj zemlji prema podacima HZJZ za 2009. godinu samo je 52,9%  žena koristilo usluge ginekologa/inja.   Prema izvještajima ordinacija primarne zdravstvene zaštite žena u 2009. godini (ugovorne i neugovorne) posjeti u svrhu planiranja obitelji u Hrvatskoj su pali u odnosu na prethodne dvije godine. U 2009. godini zabilježeno je samo 77.903 posjeta u svrhu planiranja obitelji i/ili propisivanja jednog od kontracepcijskih sredstava što je za 20,3% manje u odnosu na prethodnu godinu (97.701). Najčešće su propisivani oralni kontraceptivi (70,7%) i intrauterini ulošci (12,8%).  Iako je legalno dopušten, različitim se metodama i načinima nastoji ograničiti pravo žena na siguran i dostupan abortus.  Cijena pobačaja je neopravdano visoka i razlikuje se od bolnice do bolnice, a doseže i visinu minimalne plaće. Stigma i poniženja koje trpe žene koje odlaze na pobačaj ne mogu se mjeriti novcem.

 

Procvat crnog tržišta pobačaja

 

Dugogodišnji rad konzervativnih političkih i katoličkih krugova koji se bore protiv abortusa ne samo da nije postigao željene efekte već je pridonio stvaranju i procvatu crnog tržišta pobačaja. Prigovor savjesti na koji se pozivaju liječnici koji ne žele raditi pobačaje i stigma koja prati taj čin, stvorili su uzak krug liječnika koji profitira od toga. Tako je u listopadu 2010. godine privedeno pet liječnika Odjela za ženske bolesti i porodništvo varaždinske bolnice pod sumnjom da su zlouporabili položaj i krivotvorili dokumente, odnosno da su vršili ilegalne pobačaje i dvostruko ih naplaćivali, i od HZZO-a i od pacijentica. Prema Jutarnjem listu, za isto kazneno djelo sumnjiči se 13 osoba s područja Varaždina, Bjelovara te Koprivnice koje su počinile ukupno 101 kazneno djelo, a od toga 58 kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, 13 poticanja na izvršenje zlouporabe položaja i ovlasti , 29 krivotvorenja službene isprave te jedno kazneno djelo protupravnog prekida trudnoće.

 

Zapreke pristupu kontracepciji

 

U mnogim zemljama, pa tako i u RH žene i djevojke susreću se s brojnim zaprekama u pristupu modernim metodama  kontracepcije i informacijama o kontracepciji. Kontracepciju ne pokriva zdravstveno osiguranje i stoga korisnice moraju plaćati punu cijenu. Cijena hormonalnih pilula potrebnih za jednomjesečnu zaštitu iznosi oko 100kn.  Neke žene i djevojke, osobito one najugroženije, kao što su sve one sa niskim prihodima, nezaposlene, na školovanju ili u nasilnim odnosima, nemaju sredstva za to.  Druge su prisiljene zbog  visoke cijene hormonalne kontracepcije posegnuti za onima niske kvalitete koje su jeftinije, ali koje možda nisu najprikladnije za njih ili se prikloniti nepouzdanim metodama planiranja obitelji. Hitna je kontracepcija tek nedavno registrirana u Hrvatskoj, što je odmah izazvalo osudu Katoličke crkve i nekih liječnika koji tvrde da se radi o ranom abortivu pa se stoga protive primjeni takvih preparata. Iako je stav Svjetske zdravstvene organizacije iz 2010. godine temeljen na znanstvenim dokazima da pilula za dan poslije sprečava ovulaciju pa stoga ne stoje predrasude i argumenti o abortivnom djelovanju pilule. Iako se radi o preparatima koji su djelotvorniji I žene ih bolje podnose, u Hrvatskoj se čekalo više od deset godina na njihovu registraciju. Njihova cijena, koju plaćaju same žene i djevojke je oko 200kn. Važno je napomenuti da niti jedan kombinirani preparat koji je do sada bio korišten kao “hitna kontracepcija”, a i dalje se koristi nema odobrenje Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode za hitnu kontracepciju.

 

Žensko zdravlje nije prioritet?

 

Koliko je pitanje žena i zdravlja (ne)važno u ovoj državi, pa čak i institucijama koje se bave unapređenjem položaja žena vidimo i u prijedlogu Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova. Područje Žene i zdravlje izbačeno je iz prioriteta za razdoblje 2011. – 2015. godine iako postavljeni ciljevi za prethodni period (smanjenje učestalosti spolno prenosivih bolesti, podizanje razine zaštite i očuvanja zdravlja na radu, osobito psihičkog zdravlja žena, unaprjeđivanje mjera za očuvanje reproduktivnog zdravlja žena i sl.) nisu ostvareni.

Zabrinutost zbog kretanja stanovništva pokreće nove demografske politike i države kroz te politike nastoje povećati kontrolu nad privatnim domenom, pitanjima seksualnosti i fertiliteta. Demografska situacija u Republici Hrvatskoj, ukazuje na negativnu stopu prirodnog prirasta odnosno proces depopulacije stanovništva. Država kroz svoju populacijsku politiku uzima provo na donošenje odluka u toj sferi i kroz nju ostvaruje svoje ciljeve. U tim politikama žene se promatraju u ograničenoj ulozi onih koje rađaju djecu i to u okviru braka. Ne bave se ženama koje žive same, lezbijkama, ženama koje ne žele imati djecu.

 

Crkvena represija i zadržavanje kontrole nad seksualnošću

 

Brojni prigovori i protivljenje pobačaju od strane crkve manje se osnivaju na obrani prava fetusa i svetosti života, a više su usmjereni na provođenje represije i zadržavanje kontrole nad seksualnošću. Cilj seksualnih odnosa je prokreacija, a ne užitak. Treba rađati djecu bez obzira što ih ne možete prehraniti, bez obzira jesu li željena ili nisu, jesu li začeta kao rezultat prisilnog seksualnog odnosa. Brane se prava embrija nauštrb prava trudne žene. Naglašava se da je život svetinja, a postoje primjeri kada crkva ne reagira ili čak odobrava ubojstva npr. u ratovima.

Ovih dana puno se govori o Papinom dolasku i porukama koje je poslao, uključujući I njegovo izlaganje o savjesti. Crkva podržava prigovor i slobodu savjesti, poziva liječnike da postupaju u skladu s vlastitom savješću i ne izvode pobačaje. Međutim ženama je zanijekano to pravo i onima koje žele namjerno prekinuti trudnoću ne dozvoljavaju postupanje u skladu s vlastitom savješću, već ih žele prisiliti da protiv vlastite volje i savijesti zadrže trudnoću.

Patrijarhalni sustav prisutan je u svim društvima i kroz povijest je iskoristio ženska tijela za svoje potrebe, ograničavaju mogućnost žena da izraze i uživaju u svojoj seksualnosti,  da slobodno i odgovorno donose informirane odluke o vlastitom tijelu, da biraju sebi partnere/ice, da donose odluke o potomstvu, da se zaštite od bolesti i nasilja, i da ravnopravno sudjeluju u svim aspektima života.

Ženska tijela i reproduktivno zdravlje kontroliraju institucije koje određuju populacijsku politiku, koje u savezništvu sa crkvama i anti – choice grupama kreiraju politike koje otežavaju ženama pristup adekvatnim uslugama i informacijama,  znanstvene zajednice čija istraživanja rijetko odražavaju potrebe žena, medicinska profesija koja žene vidi kao neodgovorne i nesposobne za preuzimanje aktivne uloge u kontroli vlastite plodnosti, farmaceutska industrija zainteresirana za profit, crkva koja vrši kontinuiran nedopustiv pritisak na žene, donositelje odluka i liječnike/ce.

 

Žene imaju pravo na kontrolu nad vlastitim tijelom

 

Mi se zalažemo za pristup koji poštuje ljudska prava žena, njihova seksualna i reproduktivna prava koja su osnovana na istim principima koji su zajednički i drugim ljudskim pravima, kao što su ljudsko dostojanstvo, jednakost, tjelesni integritet, samoodređenje. Seksualna i reproduktivna prava odnose se na prava i slobode vezane u sposobnosti i mogućnosti osobe da stvara i donosi odluke o svom životu, a koje imaju utjecaj na njeno seksualno i reproduktivno zdravlje.

Kao što je slučaj i kod ostalih ljudskih prava, države imaju obavezu poštivanja, zaštite i provedbe, odnosno poduzimanja aktivnih mjera koje će omogućiti ostvarivanje tih prava.

Žene imaju pravo na zdrav život, slobodno raspolaganje svojim tijelom i donošenje odluka o svojim životima bez prisile, zlostavljanja i nasilja. Pravo na pobačaj je temeljno pravo žena, stoga je legalan, siguran i dostupan abortus sastavni dio kontrole žena nad svojim životom.

Ne tjerajmo žene na kuhinjske stolove!

Katolička crkva ima pravo iznositi i zagovarati svoj stav o pobačaju, no ne smije ga nametati društvu i politici. Zabrana pobačaja ionako vjerojatno ne bi dobila većinsku potporu hrvatskih građana jer ni većina vjernika, iako se protive abortusu, ne smatra da ga treba proglasiti ilegalnim. Tako bi se mogle sažeti reakcije na najnoviji zahtjev krčkog biskupa Valtera Župana , predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije (HBK) za obitelj, iznesen tijekom posjeta pape Benedikta XVI. , da Hrvatska donese zakon o zabrani pobačaja.

  – Posve je legitimno da Crkva traži ono što je u skladu s njezinim stavovima. Mene osobno čudi da to nije prije tražila. No, kakav bi bio rezultat javne rasprave o pobačaju, koju bi trebalo provesti, ovisi o mnogim čimbenicima, a ne samo o stavu Crkve, kaže sociolog dr. Siniša Zrinščak . Istraživanja pokazuju, dodaje, da se protivljenje pobačaju u Hrvatskoj povećalo, no to ne znači da građani, koji se protive abortusu, ujedno misle kako ga treba zabraniti.
   
   

Prijeđena granica

I don Ivan Grubišić , osnivač Saveza za građansku i etičku Hrvatsku, ističe da HBK ima pravo iznositi i predlagati svoj stav. No, nema pravo za to “zlorabiti” prigodu Papinog dolaska.

  – Prijedlog je trebao ići diplomatskim putem, iza zatvorenih vrata, a ne ovako, pred masom ljudi koja mu je dala podršku. Pa čak i to što je prijedlog prihvatilo 200, možda i 400 tisuća ljudi na zagrebačkom hipodromu, to je i dalje pet, najviše deset posto stanovništva Hrvatske. Ovime je prijeđena granica korištenja skupa za promociju određenih stavova. Osobno, zalažem se za poštivanje ljudskog života od začeća do smrti. Crkva na takav stav ima pravo, no nema i pravo odluke, o tome konačno mišljenje donosi Hrvatski sabor, komentirao je don Grubišić.

  Psihologinja Mirjana Krizmanić  protivi se zabrani pobačaja.

  – U tom će slučaju žene opet odlaziti na kojekakve kuhinjske stolove, ili same “rješavati” problem pletećim iglama, umirati zbog loše obavljenih pobačaja, ili se boriti s neplodnošću do kraja života. Sjećam se tih situacija iz mladosti, kad su mnoge žene završavale na tim stolovima, bez ikakve anestezije, i šutke, da ne odu u zatvor zajedno s onima koji su pobačaje radili, kaže psihologinja Mirjana Krizmanić.
   

Zabrana je katastrofa

Liječnici su jedinstveni u stavu da se pobačaj ne smije zabraniti. Velika većina zemalja ozakonila je abortus upravo zato što je iskustvo pokazalo da je žene nemoguće prisiliti da zadrže trudnoću u neželjenim i neprihvatljivim uvjetima, objašnjava Velimir Šimunić , ugledni ginekolog i stručnjak za potpomognutu oplodnju. Kriminalni abortus odgovoran je i danas za 70 tisuća smrti godišnje u svijetu. U 23 godine zabranjenog pobačaja u Rumunjskoj zbog ilegalnog je postupka umrlo deset tisuća žena. Pobačaj je zabranjen u Irskoj i na Malti (čak i u slučaju silovanja), osim ako je u opasnosti život žene, a što uključuje i samoubojstvo.

  – Poštujući volju žene u donošenju vrlo teške odluke, liječnik nema pravo uskratiti joj tu mogućnost i slobodu. Mnogo je nas ginekologa koji godinama ne izvode abortuse, ali to i dalje ostaje obaveza državnih institucija. Sve bi nas drugo vratilo u poznata nam i opisana, mračna vremena, zaključuje Šimunić.

  Rajko Ostojić , SDP-ov zastupnik u Saboru i liječnik, ističe da “živimo u 21. stoljeću, pa bi se tako trebali i ponašati.”

  – Demografija se oporavlja državnim subvencijama mladim obiteljima, infrastrukturnim projektima, uvođenjem zdravstvenog odgoja u škole, tako da nam djeca o zdravlju i spolnosti ne uče “klikom miša” već od stručnjaka, napominje Ostojić.

  – Iskreno se nadam da Vlada neće mijenjati zagarantirano pravo žene da odlučuju o prekidu trudnoće. To bi bila katastrofa, kazala je Sanja Cesar  iz udruge CESI.

  U 33 godine star “Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece”  nije se usudila dirati ni jedna hrvatska vlast. I prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman , smatrao je da ne treba smanjivati dosegnutu razinu ženskih prava oko pobačaja. Ideju zabrane pobačaja proteklih 20 godina nije aktivno zagovarala ni jedna značajnija politička stranka.

  Prije godinu i pol dana procurile su informacije da Ustavni sud radi na 18 godina staroj tužbi u kojoj je Ružica Ćavar , predsjednica već zaboravljene udruge Hrvatski pokret za život i obitelj, tražila ocjenu ustavnosti “socijalističkog” zakona o prekidu trudnoće. U medije je tad procurila informacija da su liječnici klinike u Petrovoj, ustvrdili da život počinje trenutkom spajanja muške i ženske spolne stanice. Nakon ove liječničke ocjene čak su se pojavile tvrdnje kako Vlada priprema zakonsku zabranu pobačaja. No, Darko Milinović  izjavio je tada da njegovo “ministarstvo ne planira mijenjati odredbe Zakona kojim je ženama omogućeno pravo da same odlučuju”, i to usprkos tome što on osobno drži kako život počinje začećem te se protivi pobačaju. Stav da se ženama ne smije braniti odluka o pobačaju iznio je tom prigodom i predsjednik Kluba HDZ-a, Andrija Hebrang.

 

Dio abortusa se ne prijavljuje

Prema važećem zakonu, do 10. tjedana trudnoće žena može obaviti pobačaj bez dozvole posebnog povjerenstva. On se obavlja u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama, a liječnik koji smatra da ga prema svojoj savjesti ne može obaviti, osobu treba uputiti drugom liječniku koji je voljan provesti zahvat.

Broj prijavljenih pobačaja u Hrvatskoj u stalnom je padu, no poznato je da se dio abortusa ne prijavljuje. Koliki je njihov broj, ne zna se. Službene statistike kažu da je u 2009. bilo 4.450 legalnih pobačaja te 1.442 spontanih. No, navodi se i brojka od 4.525 pobačaja koji su registrirani kao “ostalo”, što znači da se ne zna jesu li spontani ili inducirani. Dio liječnika drži da su sve to zapravo inducirani pobačaji.

 

Bebić: To ne treba biti tema pred izbore

Predsjednik Sabora Luka Bebić  (HDZ) rekao je jučer da ne vjeruje da će do kraja saziva ovog Sabora na dnevnom redu biti rasprava o izmjenama Zakona koji regulira pravo na pobačaj. Sudjelujući u emisiji Hrvatskog radija “S Markova trga” Bebić je rekao da “to ne bi trebala biti tema pred izbore”, ali i istaknuo da on osobno “zagovara pravo na život”.

– To je dubinsko načelo čovjeka koji zapravo podupire život i želi da se taj život nastavlja, govoreći biološki i govoreći humanistički, rekao je Bebić. Dodao je da o problemu pobačaja “treba duboko i dobro razmisliti”, te naglasio da nikome neće nametati svoje stajalište o tom pitanju.  (Z. C.)

Nova sobarica, stara priča

Francuskinje marširaju! Novi val ženskog samoosvještavanja krenuo je lani u Italiji kao posljedica Berlusconijevih skandala, a nastavio se u Francuskoj prošlog mjeseca hapšenjem predsjednika MMF-a Dominiquea Strauss-Kahna u New Yorku. Ulični prosvjedi, feminističke parole, potpisivanje peticija i medijska pažnja podsjećaju na događaje iz sedamdesetih i osamdesetih. No nisu li njihove bitke dobivene već tada, a cijela priča o ženskoj ravnopravnosti déjà vu?

Otkako je Strauss-Kahn uhapšen 14. svibnja, pažnju javnosti zaokupile su nebrojene rasprave oko razlika između europskog i američkog poimanja udvaranja, oko liberalnog shvaćanja seksualnosti s jedne i puritanizma s druge strane, oko granice tolerancije spram agresivnosti, oko ravnopravnosti i moći. I naravno da se još jednom potvrdilo da se radi o razlikama u percepcijama, točnije: o kulturnoj uvjetovanosti tih percepcija. S jedne strane žene na europskom kontinentu imaju veća socijalna i radna prava od Amerikanki, ali istovremeno nemaju odgovarajuću moć i izložene su većem seksizmu.

Ispovijesti, ostavke, peticije i prosvjedi

Ali odjednom kao da se atmosfera promijenila. Tužba jedne anonimne sobarice iz Gvineje odigrala je ključnu ulogu u buđenju samosvijesti Francuskinja. Samo nekoliko dana nakon Strauss-Kahnovog hapšenja javilo se još žena sa sličnim iskustvima s političarima i drugim javnim osobama, a ministar javnih službi Georges Tron zbog dvije tužbe žurno je morao odstupiti s položaja. U medijima je sve više ispovijesti žena, žrtava seksualnog nasilja, koje su se dosad bojale progovoriti. Pojavila se i peticija protiv seksualnog napastovanja koju je potpisala i Carla Bruni Sarkozy, ali i socijalistička kandidatkinja na prošlim predsjedničkim izborima (doduše, nakon što je prvo branila kolegu!) Segolene Royal. A već 22. svibnja na stotine uglavnom mladih žena marširalo su protiv seksizma ulicama Pariza. Zabrinula se i ministrica za solidarnost i društvenu koheziju Roselyne Bachelot, pa je organizatorice i feministkinje pozvala na razgovor. Govoreći nedavno o tužbi i svim tim recentnim događajima u intervjuu za Le Journal du Dimanche, urednica magazina Elle Valerie Touranian rekla je: ‘Ovaj je događaj katalizator. Mnoge se žene pitaju što se stvarno podrazumijeva kao njihov pristanak.’ Vrijeme se računa obzirom na ‘prije i poslije’ tužbe 32-godišnjakinje iz hotela Sofitel New York u Zapadnoj 44. ulici na Manhattanu, zaključila je Toranian.

Što radiš, Borate – Francuska gora od Kazahstana!

Zašto su Francuskinje reagirale upravo sada, na poticaj jednog slučaja nasilja čiju utemeljenost tek treba dokazati na sudu? Usto i bizarnog, jer izgleda da se u slučaju Strauss-Kahn stvarno radi o osobi koja ima ozbiljan problem sa seksualnom agresivnošću. Što su čekale i zašto se nisu usudile progovoriti ranije, ako su neko ponašanje smatrale nasilnim i uvredljivim? Stvar je upravo u tome što se takvo ponašanje u francuskom društvu toleriralo i smatralo dopuštenim, svojevrsnom ‘galskom galantnošću’. Jer, ionako ovdje nije riječ o moralu, nego o moći i moralnim normama kao posljedici te (muške) moći.

Činjenica je da su žene u Francuskoj odavno osvojile pravo na zakonsku ravnopravnost, ali je isto tako činjenica da se ta ravnopravnost nije uvažavala. Primjerice, premda su stranke preuzele obvezu istaknuti jednak broj ženskih kandidata na izborima, radije su plaćale kaznu nego poštovale taj zakon. Zato u parlamentu Francuske 82 posto mjesta zauzimaju muškarci. Kako piše International Herald Tribune, u izvještaju o jednakosti spolova Svjetskog ekonomskog foruma (WEF) za 2010. Francuska je na 46. mjestu, iza SAD-a, Kazahstana i Jamajke. A u vodstvu najuspješnijih kompanija (prema indeksu CAC 40) žena nema. Nakon desetogodišnjeg razdoblja između 1970. i 1980, kada su žene ostvarile realan napredak, nikakvi im zakoni ne pomažu u izjednačavanju plaća, njihova prosječna plaća danas je manja za 20 posto, a na tržištu rada žene se sve više gura prema nesigurnim, privremenim i loše plaćenim poslovima…

Ovaj odnos moći ogleda se i u načinu na koji su ugledni muškarci skočili u obranu Dominiquea Strauss-Kahna. Tako je, recimo, bivši ministar kulture Jack Lang izjavio ‘pa nitko nije umro’, dok je novinar i publicist Jean-Francois Kahn rekao kako se ionako radi samo o ‘zavirivanju pod suknju služinčadi’, ‘troussage de domestique’, kako se to vjekovima kaže (i nažalost prakticira) u Francuskoj. Obojica su se kasnije morala ispričati zbog tih, kako je u javnosti ocijenjeno, seksističkih komentara.

Unuke Simone de Beauvoir

Sociolozi pak ocjenjuju da ovaj novi val pobune vodi nova generacija žena razočaranih neispunjenim obećanjima društva o ravnopravnosti, koje su sada našle povod i uočile priliku da dignu svoj glas. S obzirom da je Simone de Beauvoir objavila francusku feminističku Bibliju ‘Drugi spol’ još 1949. godine, pobuna njenih unuka je dobra, ali i pomalo tužna vijest. Po tko zna koji put pokazuje se da se za ženska prava mora uvijek boriti iznova i da to moraju činiti žene same jer to nitko neće učiniti umjesto njih. Političke stranke danas uglavnom nemaju nikakve programe namijenjene ženama, jer se smatra da su one emancipirane u svim vidovima života. Italija i Francuska pokazuju da je stvarnost drugačija.

Da, sobarica je nova, ali priča je stara. Da je tužila nekog biznismena iz američkog Srednjeg zapada, njena tužba sigurno ne bi izazvala skandal svjetskih razmjera. Ovako, tuživši upravo moćnog predsjednika MMF-a, i ne znajući je učinila uslugu Francuskinjama.

SPLIT PRIDE 2011

Pozivamo Vas na Split Pride koji se održava 11. lipnja s početkom u 14:00 sati. Povorka kreće s Đardina, ulicom Kralja Tomislava, Marmontovom ulicom te Rivom. Povorka završava na središnjem dijelu Rive (ispred konzulata) gdje će se održati dvosatni Split Pride program. Na Rivi govoriti će Edo Bulić, Sanja Juras, Mirjana Kučer, Marije Cornelissen, zastupnica u Europskom Parlamentu,  Linda Freimane, ILGA Europe, Lazar Pavlović, Gej strejt alijansa – Beograd, Tatjana Greif, ŠKUCC LL – Ljubljana. Na Rivi će također nastupiti LeZbor, Pride Bend, “Female Scream” – DJice iz Slovenije i preformerica Mete Erženičnik iz Slovenije.

 

Prije 9 godina neovisna država Hrvatska ponosno je proslavila svoj prvi Pride, povorku ponosa LGBT osoba, obilježavajući stonewallski ustanak iz 1969., događaj koji se smatra početkom suvremenog pokreta za zaštitu ljudskih prava LGBT osoba.

 

2011. obilježava još jednu revoluciju u LGBT borbi na domaćem terenu! Iz zagrebačke metropole Pride seli u Split, sa željom da propita slavni stereotip o južnjačkoj strasti i temperamentu – i dokaže da je drugačiji svijet, i Pride – moguć.

 

Podržite svoje prijateljice, prijatelje, sinove, kćeri, braću i sestre, susjede – lezbijke, gejeve, biseksualne, transrodne i transeksualne osobe. Podržite sami sebe – izađite iz ormara, jer u ormarima se ne snivaju, ni ne rađaju revolucije! Pokažite da je borba za prava LGBT osoba borba za ljudska prava – borba za vaša i naša prava.

 

Tema ovogodišnjeg Split Pride-a je pravo na zaštitu obiteljskog života istospolnih parova. Slogan Split Pride-a je “Različite obitelji, jednaka prava”.

U 2010. godini donesene su prve presude Europskog suda za ljudska prava u kojima je Sud potvrdio da se istospolne zajednice smatraju obitelji prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (P.B. i J.S. protiv Austrije).

 

Zakon o istospolnim zajednicama usvojen je prije više od sedam godina, međutim on ne daje istospolnim parovima praktički nikakva prava, što uzrokuje diskriminaciju u svakodnevnom životu.

 

Problemi s kojima se susreću istospolni parovi u Hrvatskoj potaknuli su nas da ukažemo na diskriminaciju. Cilj nam je otvoriti javnu raspravu na temu diskriminacije istospolnih parova i potaknuti pozitivne zakonske promjene za zaštitu ljudskih prava osoba koje žive u istospolnim zajednicama.

 

Pridružite nam se, sudjelujte na Pride-u i podržite ljudska prava LGBT osoba.

 

Vidimo se 🙂

Edo Bulić, koordinator Iskoraka

Sanja Juras, koordinatorica Lezbijske grupe Kontra

Mirjana Kučer, izvršna koordinatorica udruge Domine

SPLIT PRIDE 2011 kontakt@split-pride.net www.split-pride.net
Organizatori: – Domine | www.domine.hr – Kontra | www.kontra.hr – Iskorak | www.iskorak.org