L-FEST, festival za promicanje lezbijske (ne)kulture

Prvi L-FEST – festival za promicanje lezbijske (ne)kulture događa se 26.-28.11.2010. a njegova tema je SINERGIJA (grč. synergía: zajednički rad ≃ sin- + érgon: rad).
Naglasak festivala je na suradnji, tj. zajedničkom djelovanju lezbijki umjetnica iz zemlje i polaznica raznih radionica. Cilj programa je afirmiranje kreativnog stvaralaštva lezbijki u interesu razvitka demokracije i civilnog društva u Hrvatskoj i regiji te seksualnih odnosa među polaznicama.

Raspored događanja:

PETAK 26. 11.
19 h otvorenje IZLOŽBE – galerija nova (teslina 7)
21,30 – polnoć – KONCERT POPULARNIH USPJEŠNICA (nastupaju:
le zbor, drvena marija, u pol’ 9 kod sabe, viktorija) – kino
MOSOR (zvonimirova 63)

SUBOTA 27. 11.
16 h – RADIONICA KREATIVNOG PISANJA (‘od priče do scenarija i
natrag’) – vode mima simić & jasna žmak – net klub MAMA
(preradovićeva 18)

20 h – celuloidna ilegala! (projekcija filma ‘the kids are all right’, l.
cholodenko, 2010.) – net klub MAMA (preradovićeva 18)

NEDJELJA 28. 11.
15 h – RADIONICA STRIPA – vodi helena janečić – net klub MAMA
(preradovićeva 18)
19 h VEČER (INTER)AKTIVNE KNJIŽEVNOSTI – net klub MAMA

Književna večer L-FESTA temelji se na SUDJELOVANJU; ideja je da svatko/svaka ponese omiljeni fragment lezbo književnosti (ili onoga što SMATRA lezbijskom književnošću) – tekstove VLASTITE, ili TUĐE – te da je na kružoku pročita, pa da se oko tih fragmenata zavrte mini rasprave.
Na ovaj način fokus se skida s autor(stv)a i vraća na tekst – izazivajući iznova vječno pitanje što neki tekst (ne) čini lezbijskim. Svakako će biti zanimljivo dobiti i uvid u književne ukuse i sklonosti auditorija…

Čitat će se i radovi prethodnog dana proizvedeni na radionici kreativnog pisanja (budu li autorice to htjele, dakako:).

Moderira i provocira: mima simić.

Sirovi seksizam vlada Berlusconijevom Italijom

Puno prije nego je Berlusconi postao premijerom 1990-ih godina, kao medijski mogul u svom je vlasništvu imao 45 posto talijanskog televizijskog tržišta. Čim je postao premijer ugrabio je i ostalih 50 posto. Sa svojih 95 posto udjela na TV tržištu stvorio je gotovo jedinstveni medijski sustav, koji je najlakše definirati kao seksistički, šovinistički i diskriminacijski. Jednako se ponaša i u privatnom životu i politici.

Dok ostale europske zemlje aktivno promoviraju jednakost spolova, Berlusconi ide u suprotnom smjeru, stvarajući svijet u kojem su žene prvenstveno prikazane kao seksualni objekti, piše Newsweek.

Svjetski ekonomski forum (WEF) je u listopadu 2010. godine izdao Globalno izvješće o razlikama među spolovima, prema kojem Italija u svakoj kategoriji, osim na polju edukacije, stoji loše. Po udjelu žena u radu Italija zauzima 87. mjesto, po visini plaća 121. mjesto, po broju žena na vodećim pozicijama 97. mjesto. A po svome odnosu prema ženama Italija zauzima 74. mjesto – daleko iza Kolumbije, Perua i Vijetnama, što je za osam mjesta niže u usporedbi sa 2008. godinom, kada je Berlusconi ponovno izabran za premijera.

Jedna cijela generacija odrasla je u društvu u kojem je plasiranje soft-core pornografije prihvatljivo za izdanje dnevnih vijesti. Zanimljiva je činjenica da se danas striptizete ne pojavljuju samo na TV kanalima, neke su čak i u samom vrhu vlade. Ankete, naime, pokazuju kako sve više mladih Talijanki žele postati dobro plaćene TV zabavljačice, a ne liječnice, pravnice ili poduzetnice. Berlusconijeva praksa samo pokazuje kako je zavođenje važnije od impresivnog životopisa. Jedini oblik protesta protiv takvog Berlusconijevog ‘hrama kulture’ je – promjena TV kanala.

Svaki dosadašnji pokušaj oko jednakosti spolova pojavio se isključivo kao rezultat pritiska međunarodne zajednice. No, jednako tako, sve je to u velikoj mjeri jednostavno ignorirano, jer nema dovoljno glasova koji će se pobuniti protiv diskriminacije.

Samo 45 posto talijanskih žena radi izvan svojih domova, što je najniža stopa u EU, a ona stagnira posljednjih pet godina. Usporedbe radi, 80 posto Norvežanki i 72 posto Britanki rade izvan svojih domova. Talijanke zarađuju 20 posto manje nego njihovi muškarci, a samo njih sedam posto nalazi se na rukovodećim pozicijama.

Kao prednost, navodi se da Talijanke imaju pravo na porodiljni dopust od šestog mjeseca trudnoće, uz što dobivaju i garanciju da će ih njihov posao čekati i godinu dana nakon poroda. No, slično kao i kod nas, premda zakon to zabranjuje, poslodavci ispituju kandidatkinje za posao da li imaju namjeru zasnovati vlastitu obitelj. Žene koje rade moraju izabrati – posao ili djeca. U kontekstu toga, važno je istaknuti kako je stopa rodnosti u Italiji najniža u Europi – 1,3 djeteta.

Gotovo je groteskno kada Berlusconi govori o obrazovanim ženama kao stupu radne snage. Pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da je bivšu striptizetu Maru Carfagnai imenovao ministricom. Ni njegova bivša supruga nije daleko od ovakvog ‘talijanskog ideala’. Da, i ona je nekadašnja striptizeta.

Po tko zna koji put Silvio Berlusconi našao se u novom seks skandalu, ovaj put s maloljetnicom Ruby (17), koja je uz sve još i nećakinja libijskog diktatora Gadafija. Opozicija ga optužuje da je ovakvim ponašanjem ozbiljno ugrozio imidž talijanske vlade. No je li i Berlusconijeva pozicija ugrožena, teško je odgovoriti. Italija se nalazi u stanju političke paralize. Nitko od potencijalnih vođa iz opozicije nije spreman za nove izbore. Neki najavljuju izbore najranije za proljeće. Možda tada budu spremni?!

ZAŠTITA PRAVA I PRUŽANJE PODRŠKE ŽRTVAMA/SVJEDOCIMA NASILJA U OBITELJI

Povodom obilježavanja 25. studenog – Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske poziva na

 

PREDSTAVLJANJE REZULTATA ISTRAŽIVANJA

“ZAŠTITA PRAVA I PRUŽANJE PODRŠKE ŽRTVAMA/SVJEDOCIMA

NASILJA U OBITELJI”

koje će se održati u utorak, 23. studenog 2010. godine u hotelu Dubrovnik u Zagrebu,

Ljudevita Gaja 1, dvorana Ban I, s početkom u 11,00 sati.

 

     Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske u suradnji sa Ženskom sobom – Centrom za seksualna prava iz Zagreba proveo je istraživanje “Zaštita prava i pružanje podrške žrtvama/svjedocima nasilja u obitelji” sukladno provedbi mjere Nacionalne strategije zaštite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2008. do 2010. godine. Ciljevi istraživanja bili su utvrditi postojeću razinu zaštite prava žrtava/svjedoka nasilja u obitelji u Republici Hrvatskoj, realnu potrebu za pružanjem podrške i pomoći žrtvama/svjedocima nasilja u obitelji te odrediti smjernice daljnjeg unaprjeđenja zaštite žrtava i pružanja pomoći i podrške žrtvama/svjedocima nasilja u obitelji.

     Rezultate istraživanja će predstaviti:

Mr.sc. Helena Štimac Radin, predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH

Mr.sc. Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe – Centra za seksualna prava

Ivana Dijanić Plašć, psihologinja u Domu za djecu i odrasle – žrtve obiteljskog nasilja

“Duga – Zagreb”

 

Dostupna skrb za djecu pridonosi povećanoj zaposlenosti žena

Kao i nekad, i danas djeca koja rastu u Slavoniji i ona u Zagrebu odrast će na prilično različite načine, kao da i ne žive u jednoj zemlji. Velika većina djece u Zagrebu i okolici, kao i u Istri i Rijeci, redovito će pohađati vrtić i do škole se baviti različitim aktivnostima, dok će onu u Slavoniji, ali i u Zagorju, Sisku i Karlovcu, paziti nezaposlena majka. Rezultati su to istraživanja koje su Ivana Dobrotić, Teo Matković i Jelena Baran ovih dana objavili u Reviji za socijalnu politiku, a istražuje vezu između zaposlenosti žena i dostupnosti vrtića.

Prema tom radu, najmanje djece ide u vrtiće u Slavonskom Brodu i županiji, samo 13,8 posto, tek nešto više u Vukovarsko-srijemskoj i Požeško-slavonskoj županiji, dok u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji udio djece koja idu u vrtiće doseže gotovo 70 posto. Tek nešto više od 20 posto djece ide u vrtiće i u Hrvatskom zagorju. Sve zajedno govori o tome da Slavonija, Zagorje i još neki krajevi nemaju ni približno isti standard kao veliki gradovi. Doduše, pitanje je jesu li vrtići i potrebni tamo gdje samo svaka četvrta žena radi, kao u vukovarskom i brodskom kraju, pa sve zajedno govori o stagnaciji ili zaostajanju u jednom drugom vremenu.

Za djecu se možda ne čini lošim to što će odrastati uz majke umjesto uz tete u vrtićima, ali ako su majke nezadovoljne, a standard obitelji nizak, to možda i nije tako idilično kako se čini. Dok majka ne radi, praktično i ne može upisati dijete u javni vrtić, pa je riječ o nekoj vrsti začaranog kruga u kojem istočni i središnji dijelovi Hrvatske znatno zaostaju u širenju socijalne brige o djeci. U Slavonskom Brodu je nedavno sagrađen prvi vrtić nakon 30 godina, ukupno je u šestom po veličini gradu u Hrvatskoj devet vrtića, pa nije čudno što je donedavno svako šesto dijete ostajalo neupisano.

Međutim, priča o tome kako je gradnja vrtića u svim krajevima jako važna u razvoju zemlje i uključivanju žena u radni i društveni život možda će ipak čekati neka druga vremena, jer je u međuvremenu kriza udarila žestoko, majke ostaju bez posla i vrtići ponegdje više nisu ni potrebni! A kad bi to i htjeli, jer vrtić predstavlja danas i uobičajeni način socijalizacije djece, više ga roditelji djeci i ne mogu priuštiti. Tako u Hrvatskom zagorju ove godine prvi put više nema gužve pri upisu u vrtić: ako imate dijete, odmah ga možete upisati, a o tome govori i nedavno otpuštena majka trogodišnje Sare Šolman, čiju priču donosimo. Vrtići su prvi došli i pod nož štednje zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji bi htio drastično povisiti cijene vrtića, povezujući ih s prihodima roditelja.

Neće se ni zaposliti

Iako je pitanje hoće li taj prijedlog biti prihvaćen u Gradskoj skupštini, zanimljivo je da su upravo vrtići došli prvi na udar gradonačelnika, a sužavanje društvene brige o djeci svakako udara i na ravnopravnost žena i mogućnost da se zaposle. Rada Borić, izvršna direktorica Centra za ženske studije, feministica koju je časopis Forbes (poznat po listama najbogatijih) proglasio jednom od sedam najmoćnijih feministica u svijetu, kaže kako cijeli niz praktičnih pitanja utječe na ravnopravnost žena.

– Ne samo vrtići, može to biti i javni prijevoz, jer ako majka odvodi dijete u vrtić, a do prve stanice javnog prijevoza mora pješačiti, njezino vrijeme se jako ograničava – kaže Rada Borić. Zacijelo i to što je u nizu hrvatskih županija tako malo vrtića ima veze i s – udjelom žena u lokalnim vlastima. Naime, dok u vrhu hrvatske politike još i ima žena, čine oko 25 posto, što je na razini europskog prosjeka, u lokalnim vlastima svedene su na rijetke primjerke od oko 5 posto.

– Čini se da muškarci koji čine veliku većinu lokalnih vlasti zaboravljaju da i oni imaju djecu kad se odlučuje hoće li se graditi tribine za nogometno igralište ili dječji vrtić – kaže Rada Borić. Istraživači Dobrotić, Matković i Baran potvrdili su svojim istraživanjem i da se s rastom društvenog proizvoda u županiji povećava i zaposlenost žena i udio djece u sustavu predškolske skrbi. Dakle, što bogatija sredina, to više zaposlenih žena i mjesta u vrtićima. Ali, što je bilo prije – povećanje zaposlenosti, društvenog proizvoda ili obuhvata djece vrtićima – teško je zaključiti sa sigurnošću. Ipak, sigurno je da, navode, dostupna i priuštiva skrb za djecu pridonosi povećanoj zaposlenosti žena.

 

Uvijek su isti na dnu

Međutim, istraživači ističu da su dva nedostatka trenutačne organizacije društvene skrbi za djecu u Hrvatskoj. Prvi je to što je ona organizirana kao servis za zaposlene roditelje, a ne kao poticaj u zapošljavanju nezaposlenih, jer djeca roditelja koji ne rade dolaze na dno liste za upise. Za aktiviranje majki i njihovo zapošljavanje valja omogućiti i nezaposlenima dostupne usluge skrbi za djecu, ističu. Drugi nedostatak je to što je skrb za djecu u potpunosti briga lokalnih zajednica i odraz njihovih politika, pa je teško postići ujednačavanje dostupnosti skrbi za djecu od jedne do druge lokalne zajednice. Nema mehanizama koji bi uravnotežili razlike među regijama, upozoravaju istraživači, pa ističu kako se godinama ne mijenja poredak na rang-listi obuhvata djece predškolskom skrbi po županijama. Uvijek iste županije ostaju na dnu liste. Kriza je, pak, ponegdje ugrozila ambiciozne planove. Tako su u Krapinsko-zagorskoj županiji namjeravali podići obuhvat djece na 50 posto, da svako drugo dijete pohađa vrtić, ali planovi su se izjalovili.

– Zagorje nije Zagreb, ekonomska kriza ovdje puno više pogađa stanovništvo, puno je nezaposlenih koji sami mogu čuvati djecu, puno je više ljudi ostalo živjeti s roditeljima – kaže županijski pročelnik za obrazovanje Ivan Lamot.

 

“Bez posla, morala sam ispisati Saru” 
Od 1. studenog ove godine trogodišnja Sara Šolman iz Ivanića Desinićkog u Zagorju više ne može sa svojim vršnjacima uživati u igri u desinićkom dječjem vrtiću Tratinčica. Tata, koji je radio u Sloveniji, umro je u svibnju prošle godine od posljedica začepljenja krvnih žila, a mama joj je u tekstilnom poduzeću Kostelpromet u Pregradi nedavno dobila otkaz. Za njezin boravak u vrtiću nema novca.

– Užasno mi je. Nitko ne razumije kako je teško živjeti sam bez igdje ikoga. A tragedije samo dolaze jedna za drugom. Baš kad smo se suprug i ja vjenčali i skućili, on je iznenada umro, a sad sam i ja dobila otkaz. Ne znam kako ćemo Sara i ja dalje. U sljedeća tri mjeseca još ću primati 1500 kuna s burze, ali zima je duga, treba platiti sve režije, treba Saru obući i obuti, treba kupovati i hranu. Što je najgore, imam kredit za auto od 1300 kuna mjesečno, a taj kredit još tri godine moram otplaćivati jer su ga procijenili na samo 30.000 kuna, a ja još moram dati 40.000 kuna – kaže 35-godišnja Darinka.

– Sara se tako lijepo uklopila u vrtić, ali na žalost nemam novca da ga dalje plaćam. Dok sam radila, s plaćom tek nešto većom od 2000 kuna, još sam nekako sastavljala kraj s krajem, ali sada više ne mogu. Kao samohranoj majci dali su mi popust u vrtiću 20 posto pa više ne trebam plaćati 700, nego 560 kuna, ali to je za mene i dalje jako velik novac. Jedino što ću nastojati priuštiti Sari jest igraonica u vrtiću jednom tjedno da i dalje ostane u kontaktu sa svojim prijateljima. Rekli su mi kako cijeli dan boravka u igraonici košta 35 kuna i taj ću novac valjda ipak uspjeti nekako pronaći – rekla nam je Darinka, moleći dobre ljude da joj pomognu pronaći posao. Jer, i na dan kad smo razgovarali s njom jednoj je gospođi slagala drva za zimu te zaradila 100 kuna. (mm)

Generacija sextinga

Prevela Nada Kujundžić

            Jane*, tinejdžerka iz New Jerseya, zna da je postavljanje golišavih fotografija na Facebook nedolično. Zna da je takvo ponašanje može dovesti u neprilike te izavati brojne neugodnosti njenoj obitelji ili njoj osobno. Problem je u tome što klince poput Jane za to jednostavno nije briga. Takva vrst ponašanja naziva se sextingom – slanjem seksualno sugestivnih poruka ili slika putem mobilnog telefona ili njihovo objavljivanje na društvenim mrežama kao što su Facebook ili MySpace. S početkom nove školske godine roditelji i djelatnici škola nadaju se da će uspjeti tinejdžerima objasniti potencijalne opasnosti sextinga ili ih barem nagovoriti da ne nastave tamo gdje su stali prije početka ljetnih praznika.

            Prošlog su proljeća zabilježena dva odvojena slučaja (jedan u američkom gradiću Glen Rocku, drugi u Cliftonu) u kojima su četrnaestogodišnje djevojčice distibuirale vlastite golišave fotografije. Takvo ponašanje predstavlja kršenje zakona o dječjoj pornografiji donešenog 2006. godine u sklopu Zakona o zaštiti i sigurnosti djece Adam Walsh (The Adam Walsh Child Protection and Safety Act, zakon kojime se regulira javni registar seksualnih prijestupnika). U slučaju iz Glen Rocka policija je naredila učenicima da izbrišu golišave fotografije koje su dobili na svoje mobilne telefone. Održana je i serija predavanja o sigurnosti i ponašanju na Internetu za učenike srednjih škola. Djevojci iz Cliftona uhvaćenoj u sextingu određeno je šestomjesečno savjetovanje sa psihologom. No u drugim djelovima Sjedinjenih Američkih Država tinejdžeri skloni sextingu suočeni su s optužnicama za posjedovanje i distribuciju dječje pornografije. Mnogima od njih prijeti unošenje u registar seksualnih prijestupnika, što bi im dugoročno gledano onemogućilo nastavak školovanja, pa čak i zapošljavanje. U slučaju zabilježenom u saveznoj državi Pennsylvaniji, gdje su dvije djevojke distribuirale vlastite fotografije u donjem rublju, intervenirao je i Američki savez za građanske slobode (American Civil Liberties Union, skrać. ACLU). Prema ACLU-u, sporne fotografije su izraz slobode govore zajamčene Ustavom, te ih se kao takve ne može dovoditi u vezu s dječjom pornografijom. “Takve probleme valja rješavati unutar samih obitelji,” izjavio je pravni savjetnik podružnice ACLU-a savezne državne New Jersey, Edward Barocas.

            Istraživanja pokazuju da se 20-40% američkih tinejdžera u nekon trenutku upustilo u sexting. Petnaestogodišnja Cynthia Lam iz grada Westfielda (New Jersey) smatra da su mladi skloniji slanju SMS poruka erotskog sadržaja negoli eksplicitnih fotografija. “Slanje zavodljivih SMS poruka dio je flertanja, pa je poželjno da one bude slobodnijeg sadržaja. No to se ne odnosi na golišave fotografije,” smatra Lam, suradnica edukativnog biltena Sex, Etc. Riječ je o biltenu koji pišu tinejdžeri za tinejdžere, a izdaje ga nacionalna organizacija za seksualno obrazovanje mladih Answer (Odgovor), sa sjedištem na Sveučilištu Rutgers u New Brunswicku. “Objavljivanje vlastitih fotografija u bikiniju ili oskudnoj odjeći na društvenim mrežama je prilično uobičajena pojava. Kreiraš vlastiti profil i naravno da se želiš predstaviti u što boljem svjetlu,” ističe Lam.

            Čelnica udruge Answer Elizabeth Schroeder smatra kako je jedini novitet u cijelom slučaju tehnologija, a ne ponašanje. “Tehnologija je danas mnogo dalekosežnija i trajnija, a tinejdžeri ne razmišljaju o posljedicama svojih postupaka. Njih zanima ispitivanje granica seksualnosti. Nekada su se mladi šokirali javnost ragolićivanjem ili pokazivanjem stražnjice u javnosti, razmjenjivali bi poruke ili širili glasine. Danas u te iste svrhe koriste mobitele i računala,” smatra Schroeder, vlasnica doktorata iz područja seksualne edukacije. Sedamnaestogodišnja Anita Modi iz okruga South Brunswick (New Jersey) drži kako je riječ o novom obliku privlačenja pozornosti: “Sve je to pitanje samopouzdanja – objavljivanje vlastitih fotografija pokazuje koliko se dobro osjećate u vlastitoj koži.”Modi također smatra kako sveprisutnost izazovnih fotografija mladih glumica i manekenki dodatno potiče tinejdžere na otvoreno iskazivanje vlastite seksualnosti.

            Njujorška psihologinja Susan Lipkins u svome se radu najčešće susreće s adolescenticama: “Prije pet-šest godina primjetila sam pomak u načinu na koji one doživljavaju vlastito tijelo i seksualnost.” Mladi danas (a to u se u podjednakoj mjeri odnosi i na mladiće i na djevojke) preferiraju neobavezne seksualne donose, jer im se čini, tvrdi Lipkins, da veza zahtjeva previše truda. “Jedna mi je trinaestogodišnjakinja rekla: ´Uvijek su mi govorili da svi imamo jednaka prava; to znači da imamo jednaka prava i na sex.´ Za mlade danas sexting je način na koji komuniciraju – to je poziv na parenje, vrsta trača,” kaže Lipkins. Tinejdžeri su također skloni tzv. osvetničkom ili zlobnom sextingu, tj. distribuiranju kompromitirajućih fotografija u svrhu ponižavanja. Profesorica zaposlena u srednjoj školi u okrugu Essex (New Jersey) koju ćemo u svrhu zaštite identiteta zvati tek njenim srednjim imenom Ruthm, tvrdi da je vidjela kako učenici u njenoj školi distribuiraju nedolične fotografije svojih bivših djevojaka kako bi im se osvetili nakon prekida veze. Prošle je godine, kaže Ruth, u njenoj školi jedan učenik suspendiran zbog osvetničkog sextinga.

            Istraživanje koje je provela Susan Lipkins pokazuje da je od 323 ispitanika starosti između 13 i 72 godine, njih čak 66% priznalo upuštanje u sexting. Rezultati studije predstavljeni su na konferenciji o Internetu i mentalnom zdravlju održanoj na Sveučilištu McGill u svibnju prošle godine. Najutjecajnije istraživanje o sextingu proveli su web portal CosmoGirl.com i Nacionalna kampanja protiv neplanirane trudnoće tinejdžerki. Rezultati pokazuju da je 20% tinejdžera i jedna trećina mladih između 20 i 26 godina slalo svoje nage ili polunage fotografije elektroničkim putem ili ih objavljivalo na Internetu. Oko 40% tinejdžera i 60% mladih slalo je seksualno sugestivne SMS poruke ili e-mailove. “Jesu li ovi podaci uznemirujući? Za nas starije jednostavno se radi o razlici između ponašanja u javnosti i privatnosti vlastitog doma, razlici koja, čini se, mladima nije sasvim jasna. Ideja o objavljivanju vlastitih nagih fotografija na Internetu starijim osobama je potpuno neshvatljiva,” izjavio je glasnogovornik kampanje, Bill Alpert. “Istina je da bi roditelji trebali voditi više računa o tome kako i u koje svrhe njihova djeca koriste svoje mobitele i računala,” smatra Alpert, “no rezultati istraživanja ipak ne daju povoda za paniku. Na kraju krajeva, oko 80% tinejdžera tvrdi da nikada nisu distribuirali golišave slike.” Maria Concilio, majka troje djece (od toga dvije djevojčice od 12 i 14 godina) iz okruga South Orange (New Jersey), kaže da je čula za sexting, ali sigurna je da se njena djeca nikada ne bi upustila u tako nešto. Kako može biti sigurna? Tajna, tvrdi Concilio, je u revnosnom provjeravanju mobitela i Facebook profila svoje djece. Istu metodu primjenjuje i Katie McGrath (okrug West Orange), majka trojice mladića (15, 22 i 24 godine). “Konstantno provjeravam mobitel najmlađeg sina,” kaže McGrath, “i ako on želi da nastavim podmirivati njegove telefonske račune, dopustit će mi da ga provjeravam i dalje.”

            Istraživanje portala CosmoGirl.com također pokazuje da su sextanju sklonije djevojke. I dok većina sextanje opisuje kao zabavni oblik flerta, polovica djevojaka tvrdi da su ih na slanje seksualno sugestivnih sadržaja prisiljavali njihovi partneri. Samo 18% mladića na sextanje su pristali pod pritiskom svojih djevojaka. “Dečkima moramo dati do znanja da nikoga ne smiju prisiljavati na tako nešto, a djevojkama da ne bi trebale osjećati pritisak,” kaže Schroeder. “Nažalost, mnoge su djevojke spremne na sve kako bi zadržale partnera.” Lipkins se s time ne slaže. Njeno istraživanje pokazuje kako je samo 2% djevojaka izjavilo da su na sextanje bile primorane. Peter Cumming, profesor na Sveučilištu York u Torontu koji se bavi fenomenom sextinga, smatra kako je pretjerana briga oko djevojaka odraz dvostrukih društvenih standarda. “Mislim da čitava ta strka ima i neke negativne posljedice. U mnogim se člancima navodi kako tehnologija potiče mlade na izražavanje seksualnosti – e pa baš me zanima što bi se desilo da dvoje mladih ostavite same na otoku bez mobitela.” John Shehan, ravnatelj Odjela za izrabljivanu djecu Nacionalnog centra za nestalu i izrabljivanu djecu ne misli da je sexting bezopasan. Naprotiv – Shehan drži kako je riječ o rizičnom ponašanju koje može imati posljedice daleko teže od neugodnosti u školi. Erotski prikazi mladih mogu dospijeti u ruke pornografa. “Ti ljudi skupljaju takve fotografije kao što obični svijet sakuplja sličice igrača baseballa. Oni ih čuvaju na svojim računalima i međusobno razmjenjuju,” tvrdi Shehan. “Na taj način fotografije mogu zauvijek ostati u opticaju.” Ponekad tinejdžeri skupljaju fotografije svojih školskih kolegica kako bi ih njime ucjenjivali: “To se pretvara u igru moći – momci traže razne protuusluge kako njihovi albumi ne bi dospjeli u javnost.” Da bi se ovakvom ponašanju stalo na kraj, smatra Shenan, roditelji trebaju razgovarati sa svojom djecom, a ne nadzirati njihova računala. Unutar Centra otvorena je i posebna linija o sigurnosti na Internetu namjenjena roditeljima. Pitanja vezana za konkretne situacije mogu se postaviti i na stranici netsmart411.org.

            “Nažalost, u većini slučajeva roditelji razgovaraju s djecom tek nakon što naiđu na njihove polunage fotografije na društvenim mrežama. Razgovore o seksualnosti, privatnosti i postavljanju granica trebalo bi obaviti mnogo ranije,” smatra Schroeder. “Neprihvatljive oblike ponašanja treba kazniti; kazna bi trebala biti trenutačna i uključivati zlorabljenu tehnologiju.” Schroeder predlaže roditeljima da djeci na neko vrijeme oduzmu mobitele; posjedovanje tih uređaja, ističe ona, nije pravo već povlastica. Lipkins, pak, drži da su roditelji gotovo nemoćni – činjenica koje su tinejdžeri itekako svjesni. Rezultati njenih istraživanja govore u prilog tome: gotovo polovica ispitanika tvrdi da su se na objavljivanje sugestivnih ili erotskih fotografija odlučili čak i u slučajevima kada su znali da bi im to moglo donijeti probleme u školi ili na poslu. Također, većina je ispitanika bila svjesna mogućih neugodnosti koje bi distribuiranje takve vrste sadržaja moglo donijeti njima osobno ili njihovim obiteljima. “Oni misle da smo mi dinosauri i da ništa ne kužimo… i u pravu su. Ovdje je riječ o srazu dvaju kultura. Sexting je tek dio većeg problema,” smatra Schroeder.

* Jane je stvarna tinejdžerka iz sjevernog Jerseya. Pseudonim se koristi u svrhu zaštite njene privatnosti.

4. Dani Marije Jurić Zagorke

Centar za ženske studije organizira 4. Dane Marije Juric Zagorke koji će se održati od 23.-27. studenog 2010. u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, Dolac 8.

U okviru programa dana, biti će dodijeljena i Nagrada za najbolji studentski rad na temu rodne tematike, kao Znanstveni skup kojega organizira Centar u suradnji s Odsjekom za komparativnu knjizevnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U program su uvrsteni i studentska kreativna radionica, razgovor s novinarkom o Zagorkinim posljednjim danima, vodjena setnja, otvorena vrata.

Više u prilogu.