sdadmin

Događanja povodom rođendana Marije Jurić Zagorke

Posted on by sdadmin

 

U povodu rođendana Marije Jurić Zagorke, 2. ožujka, Centar za ženske studije
 
vas poziva na Dolac 8, na sljedeća događanja:
 

Doručak s novinarima/kama, 2. ožujka u 10h u Zagrebu
 
Čitanje Gričke vještice, 2. ožujka u 12h u Zagrebu i 4. ožujka u 19h u Splitu
 
Večer Kratka priča je ženskog roda, 2. ožujka u 18h i 8. ožujka u 18h u Zagrebu

 

 Detaljnije o programu:

 

Doručak s novinarima/kama

Centar za ženske studije želi potaknuti redovitiju suradnju s novinarima/kama kojom bi se poboljšalo predstavljanje rodne problematike u hrvatskim medijima, stoga organizira prvi u nizu Doručak s novinarima/kama. Doručak/razgovor će se održati 2. ožujka u 10:00 sati u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, Dolac 8.

Razgovori će imati za cilj komentirati aktualna događanja iz rodne perspektive,a ovom prigodom, ususret 8 martu/ožujku, razgovarat ćemo posebice o ekonomskom položaju žena u hrvatskom društvu.

Razgovore vodi Rada Borić, a ovom prilikom će sudjelovati i Svjetlana Šokčević, predsjednica Sindikata tekstila, obuće, kože, gume Hrvatske i Jagoda Milidrag Šmidt, SSSH i dr Snježana Vasiljević, s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

 

Čitanje Gričke vještice

Javno čitanje Gričke vještice uz performans “Zagorka i ravnopravnost žene” održati će se u Zagrebu 2. ožujka od 12 do 14h u Memorijalnom centru Zagorka te 4. ožujka od 19 do 21h u Gradskoj knjižnici u Splitu.

Organizatori/ce su Udruga Žensko oko (Zagreb), Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH i Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Splitsko-dalmatinske županije.

Javnim čitanjem “Gričke vještice” uz Međunarodni dan žena obilježit će se i rođendan Marije Jurić Zagorke (2. ožujka 1873.), ujedno Svjetski dan knjige.

Budući je ove godine stota obljetnica Hrvatskog novinarskog društva među čijim je osnivačima bila Zagorka, program će započeti glumačkim performansom u formi intervjua sa Zagorkom u izvođenju Dubravke Vidović i Slavice Jakobović Fribec.

Publika će se moći aktivno uključiti u razgovor postavljanjem pitanja i, naposlijetku, pridružiti se u čitanju odabranih ulomaka iz ciklusa “Grička vještica”.

Kontekstualiziranjem Zagorkine biografije u suvremenost iz rodne perspektive, naglasit će se s jedne strane, kontinuitet politike ravnopravnosti spolova sa zahtjevima za građanska prava i političke slobode žena s početka 20. stoljeća, a s druge, opstojnost predrasuda i diskriminatornih praksi prema ženama kao Drugima.

Zagorka je također, zahvaljujući novinama kao novom obliku tržišnog komuniciranja u kapitalizmu i mediju masovne proizvodnje popularne kulture, u prvom ženskom magazinu i svojim romanima, uspješno pregovarala s političkim, nacionalnim, književnim i rodnim ideologemima dominantne kulture, što joj je ubrzo donijelo epitet “najpopularnije i najčitanije autorice” u Hrvatskoj.     

Javnim čitanjem Zagorke inicirat će se osnivanje Kluba čitatelja Zagorke u Zagrebu i Splitu (kao i u virtualnom prostoru, prijavom na adresu: klub.zagorka@gmail.com).

 

Večer Kratka priča je ženskog roda

Povodom 2. ožujka, rođendana Marije Jurić Zagorke, Centar za ženske studije održava javno čitanje kratkih priča 25 autorica u dvije večeri, u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke u Zagrebu, Dolac 8.

Radi se o autoricama manje poznatima javnosti, a ako su i poznate, onda manje po kratkim pričama – ovo je prilika da se to promijeni!

Prvo čitanje održat će se u utorak, 2.03.2010. (Zagorkin rođendan) od 18:00 – 20:00, s pauzom od 15 minuta. U pauzi između čitanja 2.ožujka, autorica Darija Žilić će otpjevati par jazz standarda.

Prvu večer čitaju autorice: Aida Bagić, Vesna Biga, Romana Brolih, Maja Hrgović, Dorta Jagić, Neva Lukić, Nela Milijić, Sandra Obradović, Lada Puljizević, Manuela Zlatar, Darija Žilić, Jasna Žmak i Jasenka Kodrnja.

Drugo čitanje održat će se u ponedjeljak, 8.03.2010. (Međunarodni dan žena) od 18:00 – 20:00, s pauzom od 15 minuta.

Drugu večer će čitati: Lana Derkač, Ana Đokić, Mihaela Gašpar, Renata Jambrešić Kirin, Zvjezdana Jembrih, Vlatka Jurić, Maša Kolanović, Sanja Lovrenčić, Irena Lukšić, Milica Lukšić, Renata Valentić i Vera Vujović.

 

Predstavljanje knjige “Nezakonite kćeri Ilirije”

Posted on by sdadmin

Centar za ženske studije sa zadovoljstvom Vas poziva na predstavljanje knjige

Natke Badurine

Nezakonite kćeri Ilirije

Hrvatska književnost i ideologija u 19. i 20. stoljeću

u petak, 5. ožujka 2010. godine u 12 sati, u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, Dolac 8 (prvi kat).

O knjizi će govoriti Iva Grgić, Suzana Coha, Renata Jambrešić Kirin i Sandra Prlenda

Gej je OK, u nogometu i na tribinama!

Posted on by sdadmin

Odlazak na nogometnu utakmicu među navijače, s gej prijateljskim transparentnom – zvuči kao potez neprikrivenih suicidalnih namjera. No, na utakmici prvoligaških klubova Zagreba i Rijeke pokazalo se da ne mora biti tako.

Naime, sve ovisi o navijačima. Među Bijelim anđelima, udruzi navijača NK Zagreba, na zapadnoj tribini se razvio veliki transparent Nogometom protiv homofobije i zastava duginih boja, simbol LGBT zajednice.

Ta je planirana akcija zapravo nastala na inicijativu Bijelih anđela, koji su je proveli u suradnji s udrugama Iskorak, Queer Zagreb i Centrom za mirovne studije kako bi obilježili međunarodni Dan borbe protiv homofobije u nogometu, koji se obilježava 19. veljače, za kada je prvotno bila najavljena utakmica pa potom odgođena.

Četrdesetak ljudi je držalo transparente, što navijača, što aktivista i nije bilo burnih reakcija među ostatkom publike, osim što je Armada sa suprotne, istočne strane tribina spremno odgovorila svojim transparentima Nogometom protiv fobije od žena i Odite se liječiti. Armada je bila očito dobro pripremljena s obzirom da je akcija zbog sigurnosnih razloga držana u tajnosti sve do prije utakmice.

Marko Ciprijanović, predsjednik udruge Bijelih anđela, kaže da su se odlučili na takav potez je žele promovirati toleranciju na stadionima, a kao lokalpatrioti žele predstaviti i Zagreb kao otvoren i tolerantan grad.

{slika}

“Stadion je mjesto na kojemu ljudi izražavaju svoje stavove pa se i mi koristimo tim pravom. Barem možemo potaknuti javnu raspravu o vrijednostima u društvu”, kaže nam Ciprijanović.

Pitamo ga bi li takva akcija bila moguća i na utakmici između, recimo, Dinama i Hajduka, i iako kaže da ne može odgovarati na hipotetska pitanja, dodaje: “Tamo se ljudi batinaju i zbog puno manjih stvari”.

Pitali smo navijače na stadionu što misle o toj akciji i uglavnom su rekli kako ju podržavaju jer se “zna politika Bijelih anđela”, i upućuju nas: “Pitajte njih tamo što misle”, pokazujući na navijače Rijeke. Armada se izjasnila, ali je, možda na sreću, bili previše daleko da svoje stavove ‘obrazloži’.

Bijeli anđeli su poznati kao miroljubivi navijači, na stadionu razvijaju transparente sa Zagijem, zaboravljenim simbolom Univerzijade, natpis Tko pjeva zlo ne misli, pa čak i velikog žutog smalija. Surađuju i s inicijativom Nogometom protiv rasizma u Europi (Football Against Racism in Europe – FARE), koja se bori protiv svakog oblika diskriminacije u nogometu.

Međunarodni Dan borbe protiv homofobije u nogometu obilježava se na datum rođenja Justina Fashanua, britanskog nogometaša koji se prvi, a za sada i jedini u svijetu profesionalnog nogometa, otvoreno deklarirao kao gej. Fashanu se ubio 1998. nakon što ga je stariji maloljetnik neosnovano optužio da ga je seksualno napastovao.

Ravnopravnost spolova na tržištu rada: Žene i muškarci na poslu do 65. godine

Posted on by sdadmin

Tisuće Španjolaca izišle su na ulice jer ne žele raditi dulje. Slijedeći primjere drugih europskih zemalja, španjolski premijer Zapatero predložio je zakon kojim se radni vijek u toj zemlji produljuje sa 65 na 67 godina.

Usporeno zbog krize

Takav zakon uskoro bi mogla donijeti i Grčka jer čelnici EU uvjetuju pomoć toj zemlji provođenjem korjenitih reformi, među ostalima i produljenjem radnog vijeka za Grke.

Hrvatska bi se brzo mogla suočiti s istom dilemom. Da nije bilo globalne krize i krize vlasti, Hrvatska bi vjerojatno već donijela zakon kojim se izjednačava radna dob žena i muškaraca. Ustavni sud zatražio je od Vlade da to učini do kraja 2018., s time što je, slijedeći iskustva drugih država, sugerirao da bi bilo najbolje da se to učini postupno, u desetogodišnjem razdoblju. Dvije godine za postupno povećanje radnog vijeka već su izgubljene, pa će taj prijelaz biti oštriji.

Donese li Vlada ove godine zakon, idućih osam godina radni vijek žena povećavao bi se za približno 8 mjeseci godišnje. Godine 2011. u punu bi mirovinu žene odlazile sa 60 godina i 8 mjeseci života, u 2012. sa 61 godinom i 4 mjeseca i tako svake godine za 8 mjeseci više kako bi se postiglo da 2018. žene odlaze u punu mirovinu sa 65 godina života kao i muškarci.

Druga je mogućnost da se prijelaz postigne odjednom i da se donese zakon da od 2018. žene odlaze u starosnu mirovinu sa 65 godina, što bi značilo da će sve žene rođene poslije 1953. raditi dulje nego sada. Ujednačavanje radne dobi za žene i muškarce najavljeno je već u strategiji razvitka nazvanoj “Hrvatska u 21. stoljeću”, koja je donesena 2003., no nijedna dosadašnja vlada nije otišla dalje od namjere.

Sindikati protiv

Ovih su dana iz Ministarstva gospodarstva istakli da treba očekivati postupno ujednačavanje radnog vijeka žena i muškaraca, no na konkretno pitanje kada bi se to moglo dogoditi nismo dobili odgovor. U Češkoj se, primjerice, povećanje radnog vijeka provodi tako što se za muškarce godine života povećaju za 2 mjeseca a za žene 4 mjeseca, sve dok ne napune 63 godine života, s tim što žene s djecom imaju dodatne pogodnosti. Inače, u obrazloženju svoje odluke Ustavni je sud uočio da je već 2006. velik broj europskih zemalja imao prihvaćene zakonske mjere za postupno izjednačavanje dobi muškaraca i žena za stjecanje prava na starosnu mirovinu. Tako je Austrija odredila da će izjednačavanje trajati od 2024. do 2033., a Velika Britanija između 2010. i 2020. godine.

Sindikati su se usprotivili povećanju radnog vijeka za žene jer smatraju da su naši uvjeti rada teži nego vani. Osim toga, tvrtke nerado zapošljavaju starije radnike, viši su troškovi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, manja im je prilagodljivost, očekuju veće plaće, više je bolovanja.

 

PODACI:

– Muškarci u Hrvatskoj odlaze u starosnu mirovinu sa 65 godina, a žene sa 60.

– Moguća je prijevremena mirovina 5 godina ranije.

– Ustavni sud mišljenja je da treba ujednačiti radni vijek žena i muškaraca zbog  ravnopravnosti spolova.

– Sugerirao je da se to učini do 2018. postupnim povećanjem dobi za umirovljenje.

– Vlada je odgovorila da će poštovati odluku ustavnog suda iz 2007., no još nije donesen zakon.

– Sindikati ističu da se ravnopravnost može postići i smanjenjem radnog vijeka muškaraca. Europska praksa, nažalost, ide u drugom smjeru.

Dress for Success-odjeća za samopouzdanje

Posted on by sdadmin

Kada su sedamdesetih godina prošlog stoljeća žene nahrupile na tržište rada i zauzele pozicije u različitim zanimanjima, svi su bili iznenađeni. Radna okolina svoje nove zaposlenice nije prihvatila raširenih ruku, ženama je bilo teško zadobiti povjerenje, a o autoritetu da ne govorimo. Tih godina John Molloy napisao je bestseler The Woman’s Dress for Success Book koja se temeljila na istraživanju koje je proveo. Pokazalo se kako bez prepoznatljive poslovne odjeće žene imaju problema u stjecanju poštovanja i u napredovanju na poslu. Molloy je ovom problemu doskočio stvaranjem ženskog pandana muškom odijelu – sakoa sa suknjom. Prema njegovom istraživanju, ovakva se radna uniforma pokazala odijelom uspjeha. Drugim riječima, bez uniforme nema jednakosti imidža. Molloy je očito bio predan ženskom napretku, pozivao ih je da izraze međusobnu solidarnost kroz nošenje uniforme te je smatrao kako se samo u jednakoj poslovnoj odjeći žene i muškarci mogu natjecati pod jednakim uvjetima. Od vremena masovnog proboja žena na šire tržište rada ovakva se uniforma etablirala kao jedan od jamaca profesionalne sposobnosti. Iako su danas stvari malo drugačije, mnoge su profesije opuštenije u smislu izostanka dress-codea te više ne postoji nužnost uniformiranja u svim djelatnostima, žensko odijelo i dalje je prisutno (a ponekad i dalje nužno) u poslovnom svijetu.

Suits to Self-Sufficiency

Kojih dvadeset godina od objavljivanja Molloyevog bestselera osnovana je nevladina organizacija pod istim imenom. Dress for Success (DfS) je međunarodna neprofitna organizacija osnovana u New Yorku s ciljem pomaganja ženama u pronalaženju, ali i u zadržavanju posla – izgradnji karijere. Ono po čemu je DfS najpoznatiji je dijeljenje tj. “posuđivanje” poslovne odjeće nezaposlenim ženama kako bi se što bolje predstavile na razgovoru za posao te stekle potrebno samopouzdanje. Pored toga, DfS bavi se mentorstvom ili pružanjem vodstva ženama koje su dugo bile van tržišta rada, imaju Career Center koji pomaže pri pisanju životopisa i motivacijskih pisama te pruža pomoć u traženju posla. Također, DfS je stvorio mrežu žena koje su uspjele uz njihovu pomoć te sada to iskustvo prenose drugima kroz radionice. Kroz svoje podružnice u SAD-u, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Novom Zelandu, Nizozemskoj i Meksiku, DfS je pomogao više od 500,000 žena. Klijentice se primaju isključivo po referenci niza nevladinih i raznih drugih organizacija kao što su skloništa za beskućnike, pružatelji usluga za imigrante, edukacijske institucije, skloništa od obiteljskog nasilja, itd. Više od 3,000 ovakvih i sličnih organizacija upućuje nezaposlene žene u Dress for Success.

Kvaka 22

1997. godine studentica prava Nancy Lublin je u dvadesettrećoj godini nasljedila 5,000$. Namjera joj je bila pomoći drugim ljudima te odati počast svom prapradjedu od kojeg je novce nasljedila. Obratila se za pomoć ekspertima te je zajedno s tri redovnice iz Harlema osnovala Dress for Success. Budući da se organizacija pokazala uspješnom, ubrzo se javio interes za otvaranjem podružnica u drugim gradovima. Nancy je tada zaštitila ime organizacije te ponudila licence zainteresiranima. Rezultat ovakvog pristupa je preko sto podružnica u devet zemalja na tri kontinenta.

Ono čime je Dress for Success započeo i po čemu je i danas najpoznatiji je rješavanje sljedeće začkoljice: Bez posla se ne može kupiti odijelo. Ali kako bez odijela dobiti posao? Drugim riječima, svjesni da se iz ovakve pozicije teško ili nikako izlazi, DfS se odlučio na “posuđivanje” odijela ženama u nepovoljnom društvenom položaju. Svaka klijentica dobiva jedno odijelo kada ide na razgovor za posao. Ukoliko dobije posao, dobiva i dodatnu odjeću dostatnu za kombiniranje tijekom jednog tjedna. Većinom se dijele samo odijela, no ponegdje je moguće dobiti i cipele, šalove, nakit  i sl. Pored same odjeće na ovaj način se ženama pruža i određeno samopoštovanje, osjećaj vrijednosti te sposobnosti za obavljanje određenog posla. Naime, DfS raspolaže s timom obučenih volontera koji sa svakom ženom ponaosob odabiru odjeću pružajući joj na taj način podršku i ohrabrenje. No to nije sve!

Vraćanje usluge

Professional Women’s Group (PWG) je mreža žena koje su se uspjele zaposliti uz pomoć Dress for Success. PWG sastaje se jednom mjesečno s ciljem osnaživanja klijentica te informiranja o izazovima tržišta rada te kako im doskočiti. Teme ovakvih sastanaka/radionica su raznolike, od komunikacijskih vještina, nošenja sa stresom i brige o djeci do financijskog planiranja i tzv. “nepisanih pravila” svakog radnog mjesta. Posebna pažnja pridaje se radionicama financijske pismenosti na kojima se žene obučava kako postati ekonomski neovisnima. Čak su izradile i Financial Planning Handbook koju dobiva svaka od polaznica. Ovakvim okupljanjima se nastoji postići krajnji cilj – ne samo pronalaženje posla već njegovo zadržavanje, financijska neovisnost te izgradnja karijere. Na ovaj način žene koje su uspjele upravo uz pomoć DfS-a “vraćaju uslugu”, ali i djeluju motivirajuće na klijentice koje se s njima na određenoj razini mogu identificirati. Kako samoodrživo!

Potpuna usluga

Career Centar funkcionira kao zavod za zapošljavanje u malom. Klijenticama pruža pristup kompjuteru s internetom i posebnim softverom za pronalaženje posla, pomoć u traženju posla, radionice pisanja motivacijskog pisma i životopisa, pripreme za razgovor za posao pa čak i simulaciju razgovora za posao. Zaposlenici/e i volonteri/ke ovakvih centara rade s klijenticama jedan na jedan, pomažu im da steknu/razviju vještinu pisanja i prezentiranja čime klijentice, pored stjecanja praktičnih vještina, dobivaju i osjećaj samopouzdanja.

Budi mi prijatelj

Budući da je izgradnja karijere proces, tijekom tog procesa potrebno je vodstvo. Dok Professional Women’s Group pruža općenite informacije vezane za tržište rada, program mentoriranja pruža individualan pristup svakoj klijentici tj. pruža dodatnu potporu i role model u jednom. Ovakav odnos jedan na jedan omogućuje klijenticama da artikuliraju svoje želje i interese, ali i više od toga. Kako bi to cure na službenom sajtu rekle: “Both participants enhance their views of the world of work while enjoying the beginnings of a new friendship”. (Pa to je fantastično!)

Iako se svijet promijenio od dana prvih masovnih proboja žena na tržište rada, neke stvari i dalje ostaju nepromjenjive. Iako brojna iole pristojna radna mjesta više ne zahtjevaju nošenje odijela, teško možemo reći kako nam to isto odijelo i dalje ne daje prednost tj. ne govori umjesto nas o našoj profesionalnosti i predanosti poslu. U tom smislu, koliko god nam se danas Molloyjeva knjiga činila zastarjelom i treš, neka stajališta koja zastupa i dalje vrijede kao i pristup cura iz Dress for Success. Zapravo, u današnja teška krizno-recesijska vremena koncept DfS-a je itekako aktualan, možda čak i aktualniji nego u vrijeme njegova osnivanja. Zanimljivo je kako u New Yorku djeluje slična organizacija na gotovo istim principima namijenjena muškarcima samo je manja opsegom i brojem podružnica. Kriza ne bira.

Ukoliko vas je ovaj tekst oborio s nogu do te mjere da želite osnovati Dress for Success u vašem gradu, kliknite ovdje.

 

Tko se boji penisa još?

Posted on by sdadmin

Kad je prije nekoliko godina Dimitrije Popović napravio ciklus reklamnih plakata za našu najpoznatiju klaonicu pa mlađahna ženska tijela vrlo doslovno izjednačio sa životinjama samljevenim u Gavrilovićeve salame, nije se dogodio nikakav masovni prosvjed građana niti je tko policiji dojavio kako te reklame vrijeđaju njegovo ljudsko dostojanstvo. Kad je za reklamu neke marke automobilskih guma iskorišteno golo žensko tijelo, razvučeno u špagu, pa na sliku nadopisan slogan “Prijanja uz sve podloge”, nisu zabilježene gnjevne reakcije ni pobuna protiv seksizma i gluposti koja u ovom društvu bubri kao kurje oko na penzionerskom stopalu. Reagirale su samo civilne udruge i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova – i to, predvidljivo – s nikakvim rezultatom. I Robert Pauletić je nedavno prošao lišo sa svojom bijednom reklamom za novu putopisnu knjigu “Himalaja” kojom je u duhu vitalnog homo balcanicusa pozvao žensku publiku “mala moja, sidni mi na jaja pa ćeš vidit šta je Himalaja”, uvjeren valjda da je tom rimom dosegao orkanske visove duhovitosti i originalnosti. Sudeći po šutnji širokog puka, izgleda da je puk nasjeo na nesputani humor poznatog autora kvizova. (Možda je odande i vidio tu Himalaju.)

Ćudoredna INA

Sve ovo pokazuje da naši ljudi imaju smisla za šalu i pošalicu i da nisu gluhi za nježne nijanse humorističnog izričaja tuzemnog marketinga. I da ih malo što može sablazniti. Baš je zato čudno to što se ovih dana INA toliko uprla da sačuva javnost od sablažnjivih plakata kojima se u Rijeci najavljuje predstava “Lizistrata”.

Aristofanova antiratna komedija, koju režira Mađar Róbert Alföldi i koja je sinoć premijerno izvedena u HNK Ivana pl. Zajca, trebala je biti postavljena uz sponzorstvo INA-e, no INA se u zadnji čas povukla – zbog penisa. A taj penis na plakatu čak nije pravi. Napravljen je od ružičastog marcipana, posut čokoladnim mrvicama, skromnim dimenzijama nije kadar izazivati zavist i, uopće, djeluje posve dobroćudno. Ipak, INA se pred tim slastičarskim penisom usplahirila i ponijela se kao roditelj koji zaklanja oči djeci kako bi ih sačuvao od neočekivanog golišavog kadra u televizijskom filmu i možebitnih grešnih misli koje bi se posljedično mogle pojaviti. Slično su napravili oni u Sarajevu kad su kipu konja prekrili spolovilo da ga ne vide školarci na izletu. Ustvari, potez te naftaplinske industrije, usmjeren ka obrani nacionalnog ćudoređa, baš nekako podsjeća na dušebrižnička nastojanja naše crkve. Da, INA-i je mjesto na Kaptolu!

Možda sve to s plakatom za “Lizistratu” ne bi bilo tako zanimljivo da se koji tjedan ranije javnost nije uzburkala zbog još jednog penisa, onog na plakatima kojima se trebalo upozoriti na lošu financijsku situaciju Radija 101. Građani su tada, uznemireni i šokirani, u prijavama policiji navodili kako su im povrijeđeni moralni osjećaji i kako su ružno potreseni. Izloženi penis je zbog nečega potresan, a žensko spolovilo koje prijanja uz sve podloge, to nije potresno.

Divna stvorenja

Nije potresno ni kad silikonom napunjena gola ženska tjelesa bivaju nauljena, zategnuta, rastegnuta uz konjska stegna pa se za ciklus fotografija s takvim motivima nađe mjesta i u uglednoj galeriji Josip Račić, niti je potresno kad o izložbi razgaljeno i afirmativno piše Igor Zidić, isto jedan vrli dušebrižnik, i kad autora tih fotografija, Varaždinca Ivana Lepena poznatog pod umjetničkim imenom Stephan Lupino u predgovoru nazove – umjetnikom. Nikog nije uznemirilo niti je čije moralne osjećaje povrijedilo što je ta izložba fotografija nazvana “Divna stvorenja”, što se istovremeno odnosilo i na rasne konje i na rasne žene; onima prijemčivima na Pauletićeve doskočice to je sigurno bilo i duhovito.

Kad su neki onomad branili neukusne Gavrilovićeve plakate, govorili su kako je gigantski kulen među dojkama okej, zato jer je to umjetnost, zato jer je to napravio Dimitrije Popović. Okej su bili i plakati na kojima je djevojčica u erotiziranoj narodnoj nošnji rukama pridržavala neku kobasičetinu, a slogani “neki je vole na stolu”, “neki je vole u društvu” i “neki je vole samo za sebe” nisu iščitani kao problematično koketiranje s pedofilijom i najgrubljim seksizmom, nego je i to bilo okej. Opće odobravanje vrckave zaigranosti umjetnika odrazilo se na rast prodaje Gavrilovićevih mesnih prerađevina.

Marcipanski falus

I plakat za “Lizistratu” umjetničko je djelo – napravio ga je Adam Arpad Szabo, a ipak ga ta činjenica nije spasila od javne osude. Pitam se bi li INA reagirala jednako da je umjesto statičnim marcipanskim falusom reklamni materijal za ovu komediju bio obilježen dinamičnim motivima penetracije, kakvima je opsjednut Dimitrije Popović. Ili bi se u tom slučaju tražila opravdanja za takav izbor motiva? (Ne bi trebalo tražiti dalje od teksta komedije; ona se i bavi penetracijom, ili njenim izostankom, naime, Aristofan je radnju i ispleo oko odluke pacifistički nastrojenih žena da svojim muževima uskrate seksualne odnose dok ovi ne okončaju rat.) Je li se INA povukla iz sponzorstva iz nepokolebljivog uvjerenja da ovome društvu, ionako već zabrinjavajuće infektiranom senzacionalizmom, ne treba još jedna reklama koji mami ljude jeftinim seksualnim aluzijama, i da kultura može i bez prvoloptaških marketinških trikova? Ako je tako, svaka čast našim naftaplinašima! U izostanku njihova jasnog očitovanja, ipak ovaj potez nekako bazdi na – suro licemjerje.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org