Hrvatski zakoni diskriminiraju transseksualne osobe

U slučajevima promjene spola ili imena transseksualnih osoba zakoni su diskriminirajući i remete privatnost te ionako ranjive skupine ljudi, rečeno je na današnjem okruglom stolu Lezbijske grupe Kontra i Ženske mreže Hrvatske, koje su predstavile svoje zakonske prijedloge kako bi se to promijenilo.

Moguće je da će zastupnici već na idućoj sjednici Hrvatskoga sabora raspravljati o prijedlozima izmjena i dopuna Zakona o osobnom imenu te Zakona o državnim maticama, a još u studenome prošle godine Ustavnom sudu poslan je prijedlog za ocjenu njihove ustavnosti.

Prema riječima odvjetnice Sanje Bezbradice, kada transseksualna osoba koja je promijenila spol ili ime daje na uvid rodni list, u njemu se vidi ta promjena, što nerijetko dovodi do njihove diskriminacije u ostvarivanju različitih prava.

Predlaže se da se, za razliku od dosadašnje prakse, u temeljni upis navede spol ili ime nakon promjene, a ne da se promjene zapisuju u naknadnoj bilješci rodnog lista, rekla je Bezbradica, dodajući da bi trebalo utvrditi kome bi i u kojem opsegu stari podaci ipak bili dostupni u slučaju pravnog interesa.

‘Transseksualne osobe nisu psihički ni fizički bolesne, kako se prije mislilo, nego je riječ o duboko nesretnim ljudima koji od najranije dobi znaju da su drugačiji, a ne smiju to izraziti’, rekla je Bezbradica. ‘Nema točnog broja, ali po nekim pokazateljima u Hrvatskoj ima oko 250 transseksualnih osoba’, dodala je.

Koordinatorica Lezbijske grupe Kontra Sanja Juras rekla je da su zakonski prijedlozi napravljeni na temelju primjera osoba koje su im se javile za pomoć. Primjerice, dijete koje je u postupku promjene spola bilo zlostavljano u školi ne može izbjeći da se to dozna pri upisu u novu školu. Jedna je osoba zbog promjene spola diskriminirana pri zapošljavanju, a djevojka iz manje sredine pretučena je kada je na oglasnoj ploči objavljeno da će promijeniti ime zbog promjene spola, navela je.

Potporu inicijativi na okruglom stolu dali su pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač-Koritnik te SDP-ov zastupnik Šime Lučin i HNS-ov zastupnik Goran Beus Richembergh, koji su poduprli senzibilizaciju javnosti za raspravu o toj temi.

Klistiranje novčanika ili zašto je moja mama moderna

Nedavno sam lunjajući Internetom na portalu net.hr naišla na članak koji je za “MojDoktor” napisala doc. dr. sc. Ksenija Vitale pod naslovom “Najbesmisleniji tretmani detoksifikacije”  i odmah sam se sjetila moje drage majke. Naime, najdraža moja je velika pobornica tzv.”mjesečeve dijete”, ispiranja crijeva i ostalih takvih (po mom mišljenju) nebuloza. Ona vjeruje da će joj ti tretmani pomoći da se očisti iznutra, a samim time i izvana jer je to dobro za organizam.  

OMG!! Hello!!! I bez obzira na to što sam joj ja tisuću puta govorila da su sve to velike gluposti i prije nego sam pročitala ovaj članak, ne sluša me. Jer ipak je to hit, svi to rade, reklamira se famoznim i takozvanim ženskim časopisima i kao to je zdravo i dobro. Pa me sjetila na mene, i moju krivnju zbog prejedanja za praznike, zbog toga što ne mogu obući svoje omiljene traperice i …hm, da se ne sramotim više, zbog inih drugih stvari…Također sam se sjetila svih onih penzića koji jadni gledaju TV shop programe i kupuju sve one čudotvorne kremice i aparatiće. 

Vjerujem da svatko od nas ima u obitelji nekoga tko slijepo vjeruje doktorima/icama ili dobro plaćenim napirlitanim manekenkama koje nas uvjeravaju po reklamama da su takve krasne upravo zbog tih i takvih tretmana ili čudotvornih proizvoda. A naravno, ako ne uspije, nije kriv prozvod nego vi koji se niste dovoljno trudili, bili uporni ili baš činite onih 0,1% kod kojih magični prozvod ili tretman ne djeluje.

Koliko je istine iza svega ponuđenog, kako pojedini proizvodi i tretmani zaista djeluju, a koliko se radi o besmislicama koje vas umjesto za otrove nagomilane u tijelu, olakšavaju za značajne financijske iznose.  
Za sve nas koji u te gluposti ne vjerujemo i za sve one za koje još uvijek možda ima nade evo što je dobra doktorica napisala za spas duša u zabludi. 

Doktorica opisuje nekoliko tretmana koji se nude u našim medijima.  
 
Prvi je kadica za detoksifikaciju, radi se o kadici u koju se umoče stopala, a sastoji se od elektrodnog sklopa koji ionizira vodu a u koju se doda malo soli. Nakon tretmana voda se zamuti i postane smeđa što bi trebalo upućivati na to koliko se toksina izlučilo iz tijela.  
 
Tretman osigurava sljedeće: povećanje opće energije, regulaciju krvnog tlaka, kolesterola, šećera, zatim poboljšava ten, djeluje na akne i celulit, pospješuje mršavljenje, san, memoriju i smanjuje stres.  
 
Već sama ova lista pokazuje da se radi o nemogućoj medicinsko znanstvenoj misiji, navodi doktorica, ali postoje ljudi koji to kupuju i vjeruju. U stvari se radi o običnom procesu elektrolize pri kojem korodira jedna od elektroda i dolazi do obojenja vode. Do istog bi došlo da čak i ne umočite noge u kadicu, što se upravo dogodilo jednom od kupaca koji je cijeli slučaj prijavio inspekciji, a sve je prikazano na hrvatskoj televiziji u emisiji Potrošački kod.

Prodavač nije želio vratiti novac i slučaj je sad na sudu. Bez obzira na mehanizam djelovanja i određenu edukaciju, koja nije mala, ovakvi postupci se nude kod nas od strane fizioterapeuta, kozmetičara i sl.  
 
Slijedeći proizvod koji se na veliko reklamira u medijima su jastučići za detoksifikaciju koji se uvoze iz Amerike i za koje se tvrdi da učinkovito vrše detoksifikaciju, poboljšavaju cirkulaciju, otklanjaju stres, podižu imunitet i opće stanje organizma, ublažava bolove, podiže energiju, umanjuje tegobe oteklina, iščašenja, ozljeda i sportskih ozljeda.  
 
Oni se nalijepe na stopala i u jutro ih odlijepite a smeđa boja pokazuje koliko su vas teških metala, i otrova oslobodili. U reklami čak piše i da proizvod ima certifikat FDA američke agencije za hranu i lijekove. S druge strane znanstvena literatura je pokazala da se radi o prevari te da jastučići posmeđe pri izloženosti bilo kakvoj vlazi, čak i kad ih namočite s destiliranom vodom u kojoj sigurno nema zagađivača.  
 
Radi se o dodanim kemikalijama u jastučiće koji u dodiru s vlagom uvijek posmeđe. Kao što kaže dr. Bennett Roth, predstojnik gastroenterologije na UCLA (University of California, Los Angeles) to je moderna verzija prodavača zmijskog ulja ili zmijskog znoja. Zabrinjavajuće je što se upravo ovi jastučići reklamiraju uz imena koja nose titulu dr. i koji reklamu potkrepljuju svojom stručnošću, a time samo nanose štetu struci. Možda su neka od tih imena izmišljena i iza njih ne stoji liječnik ili doktor znanosti, ali npr. magistra farmacije koja ih reklamira je istinska osoba. Ona pažljivo kaže da su njoj pomogli (što je moguće jer placebo efekt je znanstveno dokazan) ali je neozbiljno se da bez opširne znanstvene analize koja nije ni kratkotrajna niti jeftina usudi savjetovati da ” ..izbacite štetne otpadne tvari i toksine iz organizma i reanimirate rad stanica te popravite cirkulaciju i brži optok hranjivih tvari primjenom Forest Sap Sheeta.” Ovdje treba napomenuti da se često i odredbe FDA nepravilno tumače. Naime, FDA prvenstveno vrši analize da li je proizvod koji se želi plasirati na tržište štetan za ljudsku upotrebu.  
 
Stoga i može biti istina da je proizvod 100% prirodan i 100% neškodljiv, ali to ne znači da je učinkovit za ono, za što se reklamira.  
 
Terapeutski postupak koji se naziva colonics, još nije prisutan kod nas iako je samo pitanje vremena kad će i on doći, u Americi to je baza svake detoksifikacije. Radi se o uljepšanom klistiru koji se provodi u spa i wellness centrima s idejom da se u potpunosti očiste crijeva od otrova, plinova te poboljša postupak mršavljenja. Čak je i princeza Diana bila poklonica tog tretmana. U stvari, radi se o tretmanu koji nema zdravstvenog efekta i koji može, ako se ne provodi pažljivo, ili ako se provodi prečesto, dovesti do pucanja intestinalnih stijenki i dehidriranja.  
U Americi se može ići i na terapiju kelatima.  
 
To su kemijski spojevi koji na sebe vežu metale i metaloide i na taj način ih brže i lakše izlučuju iz tijela. Takvi postupci se primjenjuju samo u slučajevima akutnog trovanja, a niti tada rezultati nisu uvijek u potpunosti pozitivni. Ideja da se male količine metala i metaloida koje unosimo hranom ili zrakom na ovaj način pokušaju izlučiti se pokazala bez učinka. Na sreću kod nas nešto takvo još nije dozvoljeno. S druge strane skloni smo nekritički unositi razne minerale i vitamine putem dodataka prehrani iako ne znamo i nikako ne možemo bez pouzdane biokemijske analize utvrditi da li nam nešto zaista nedostaje.  
 
Znanstvena istraživanja u kojima su se uspoređivali statusi osoba (ujednačenih po dobi, spolu, zdravstvenom stanju i sl.) koje su išle na tzv. detoksifikacijske dijete i koje su se koristile ‘običnu’ prehranu, da ne postoji nikakva razlika u stanju organizma nakon toga. To sve upućuje da je za zdravo stanje potreban duži period cjelokupno zdravog životnog stila, te da ne postoje brza rješenja i prečice do zdravlja. Iako postoje brza rješenja i prečice do praznog novčanika i činjenja prosječnog potrošača budalom.
 
Što se tiče veoma popularnih spa i wellness centara, znanstveno je dokazano da tople kupke, lagana muzika, masaže ako se pravilno izvode zaista opuštaju i poboljšavaju raspoloženje, ali to je sve kratkotrajnog efekta ako se i svakodnevni stil života ne promijeni. Stoga ako imate novaca, priuštite si da vas maze i paze, ali ako nemate znajte da je i opuštanje u vlastitoj kadi uz mirisnu svijeću i omiljeni CD jednako djelotvorno.

I manje udara po novčaniku.

 

U bolnici Sveti Duh broj umjetnih oplodnji pao za trećinu

Uspješnost medicinski potpomognute oplodnje u zagrebačkoj bolnici Sveti Duh pala je za čak trećinu.

Prema podacima koje je iznijela glavna biologinja dr. Sanja Vujisić Živković, postotak postignutih trudnoća pao je od 31. srpnja, otkad je na snazi novi Zakon o medicinskoj oplodnji, sa 36 na 24 posto.

Riječ je o prvim takvim statistikama u kojima je u obzir uzet ukupni broj postupaka, bez razvrstavanja pacijenata po dobi, dijagnozi ili nekom drugom parametru.

Mi smo to očekivali. Imamo najrigorozniji zakon u Europi i praksa je to morala pokazati – kaže Karmen Rivoseki Simić iz udruge Roda.

Najbolja je praksa, koju imaju gotovo sve zemlje svijeta, oploditi sve jajne stanice, vratiti jedan ili najviše dva zametka, a ostale zamrznuti.

 Na savjetodavni nam se telefon nedavno javila jedna očajna mlada žena kojoj su se oplodile sve tri jajne stanice i kojoj su se ‘primila’ sva tri zametka. Trostruka trudnoća iznimno je opasna i za majku i za djecu, i žena se ne može nositi s tolikim rizikom. Zvala nas je radi informacije gdje i kako može napraviti redukciju jer želi iznijeti trudnoću i roditi zdravo dijete – kaže Rivoseki Simić.

Postojećim zakonskim rješenjima od samog početka otvoreno se protivi HSLS, koalicijski partner HDZ-a. Stoga će, kako je najavila potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešič, HSLS uputiti u proceduru svoj prijedlog zakona koji neće ograničavati broj jajnih stanica koje se mogu oploditi niti će zabranjivati zamrzavanje zametaka. Svoj će zakon predstaviti na današnjem okruglom stolu

20 godina Zelene akcije

Svečano obilježavanje godišnjice Zelene akcije održati će se u petak 22.siječnja 2010. s početkom u 19h u Kinu Mosor. Nakon pozdravnih govora biti će prikazan film “20 godina Zelene akcije”, nakon filma druženje se nastavlja uz prigodni domjenak.

Dobrodošle/i!

Ljudska prava u osnovnim školama: teorija i praksa

 

U okviru serije javnih rasprava pod nazivom DEMOS Društveni Centar Kino Mosor u suradnji s Centrom za ljudska prava poziva Vas na javnu raspravu pod nazivom

 

“Ljudska prava u osnovnim školama: teorija i praksa” koja će se održati u

srijedu 20. siječnja 2010. u 18h u

Društvenom centru Kino Mosor (Zvonimirova 63)

 

Obrazovanje o demokratskom građanstvu, uključujući i obrazovanje o ljudskim pravima, sastavni je dio obrazovnog programa u svim razvijenim demokratskim državama.

Potaknuti sporim napretkom u smislu stvarne integracije ovakvih sadržaja u obrazovni sustav, čestim slučajevima nasilja među djecom i mladima ali i drugim problemima koji se u praksi pojavljuju u samim školama, Centar za ljudska prava proveo je sveobuhvatno istraživanje o ljudskim pravima u osnovnim školama u Republici Hrvatskoj.

 Istraživanje se sastoji od analize udžbenika iz pet nastavnih predmeta, te upitnika koje su ispunjavali ravnatelji, nastavnici, roditelji i sami učenici 24 osnovne škole iz cijele Hrvatske.

Jedna od osnovnih škola u kojoj je istraživanje provedeno je Osnovna škola Silvije Strahimir Kranjčević. Stoga je naša rasprava zamišljena na način da Jagoda Novak, voditeljica Odjela za istraživanje i informiranje Centra za ljudska prava i Tomislav Reškovac, stručni član istraživačkog tima Centra, uvodno predstave osnovne ciljeve i nalaze istraživanja Centra za ljudska prava pod nazivom “Ljudska prava u osnovnim školama: teorija i praksa”, a da potom svoje praktične osvrte na istraživanje iznesu Ina Murgić, bivša ravnateljica OŠ Silvije Strahimir Kranjčević i Maja Sever, predstavnica Vijeća roditelja.

 Nakon uvodnih izlaganja/osvrta očekujemo aktivnu raspravu u kojoj će sudjelovati nastavnici, roditelji, obrazovni stručnjaci, predstavnici organizacija civilnog društva i nadležnih institucija, te sami građani.

Na ovaj način pokušati ćemo konkretno sagledati implikacije rezultata sveobuhvatnog istraživanja Centra za našu lokalnu, odnosno kvartovsku zajednicu. Raspravu će moderirati Tin Gazivoda, koordinator udruge Pravo na kvart i ravnatelj Centra za ljudska prava.

 

“Oko za oko” na pakistanski način

Za mladu Pakistanku Fazeelat Bibi (21), posljednji dani 2009. donijeli su osvetu, ako ne i veselje. “Pravda je donesena” rekla je mlada žena, glasom lišenim svakog osjećaja.

 “Sher Mohammad je moj prvi rođak i moj je otac odbio njegovu prošnju. Prijetio je da će mi se osvetiti za poniženje koje je proživio”, rekla je Bibi IPS-u putem telefona iz svojeg rodnog grada Radhakrishne, u oblasti Kasur u Punjabu.

29. rujna, oko 6 i 30 ujutro, pet muškaraca, uključujući i dvojicu osuđene braće, zaskočili su Bibi dok se vraćala kući iz ciglane, gdje je radila noćne smjene izrađujući cigle za život. 

“Hodala sam malo ispred svojeg oca i brata kad su me ti muškarci okružili. Dvojica su omotala plastičnu žicu oko mog vrata ne bi li me zadavili. Bila sam polusvjesna dok mi je Sher Mohammad nožem odrezao nos i uši , a onda sam potpuno izgubila svijest” ispričala je Bibi glasom koji se polako gubio u šapatu dok je ponovno proživljavala krvavu epizodu iz svog života.

“Pola sata kasnije, kad je vidjela stanje svoje kćeri, njena je majka doživjela srčani udar i umrla”,  ispričao je njezin odvjetnik Ehtisham Qadir u telefonskom razgovoru s IPS-om iz Lahorea.

 Antiteroristički sud grada Lahore u istočnom Pakistanu, naredio je 21. prosinca rezanje ušiju i noseva dvojice braće Sheru Mohammadu ( 27) i Amanat Aliju (29), nakon što su oni to isto učinili Bibi u rujnu. 

Sud je također osudio braću na doživotni zatvor i obvezao ih da žrtvi isplate odštetu u iznosu od  700 000 rupija (8,300 američkih dolara)

Presuda suda, premda ne prva svoje vrste, izazvala je snažne rasprave u zainteresiranim sektorima, uključujući i borce za ljudska prava.

Prema podacima Aurat Foundation, nevladine organizacije koja radi na osnaživanju žena u Pakistanu, između siječnja i lipnja prošle godine, prijavljeno je ukupno 5 514 incidenata nasilja nad ženama. Od toga, 3 099 slučajeva prijavljeno je policiji. 759 slučajeva nije prijavljeno a za preostalih 656 slučajeva ne postoje podaci o statusu prve prijave.

Zabrinuti zbog “epidemijskih razmjera” nasilja nad ženama, iz Razvojnog fonda Ujedinjenih naroda za žene (UNIFEM) objavili su da je najmanje jedna od tri žene diljem svijeta pretučena, silovana ili na neki drugi način zlostavljana u nekom trenutku svojeg života.

Reakcije na presudu, negativne…

Najma Sadeque, iskusna novinarka i aktivistica za ženska prava, rekla je da su takve vrste nasilja (kakvo je prošla Bibi), uključujući i polijevanje kiselinom, u porastu. O tome svjedoče brojni mediji. “Činjenica je, muškarci to rade zato što znaju da mogu proći nekažnjeno“, rekla je.

Priznala je da je takva kazna po načelu milo za drago jednaka spuštanju na razinu zločinca. “Slažem se u nekoj mjeri, ali potrebno je od nasilja odvratiti tvrdokorne ljude koji ne poštuju žene i smatraju ih teglećom marvom i pokretnom imovinom” rekla je Sadeque. “Bez učinkovite kazne, ništa se neće popraviti”.

“Ukoliko se kazna i provede, tko će je provesti? Liječnici je neće provesti na jednako brutalan način ako nije izvedena pod anestezijom” kaže Sadeque.

Potrebna je još učinkovitija kazna, rekla je, “ako se želi brzo prenijeti poruka”, ali ne vidi “mogućnost da se muški mentalitet promijeni u skorije vrijeme”.

 I.A. Rehman, tajnik nezavisne Komisije za ljudska prava u Pakistanu, prisjetio se sličnih ‘oko za oko’ presuda u prošlosti. “Kad bi žena bila udarena ciglom u glavu, sud bi odredio da izazove istu količinu boli svom mučitelju”. “Često su se”, dodao je, “dodjeljivale kazne u obliku amputacije ruku ili nogu (zločinca)”

2000. godine, u posebno grotesknom slučaju koji je uključivao serijska ubojstva stotine dječaka, pakistanski sud u Lahoreu osudio je počinitelja zločina Javeda Iqbala na smrt gušenjem željeznim lancima i naredio da ga se “izreže u sto komadića i stavi u kiselinu”, na isti način na koji je on ubijao svoje žrtve.  

Kazna nije mogla biti izvršena jer je osuđenik umro pod nerazjašnjenim okolnostima za vrijeme trajanja žalbenog perioda. “To je posljedica brutalizacije naroda do koje dolazi zbog “oko za oko” zakona”, rekao je Rehman, izražavajući nezadovoljstvo tom vrstom kazne.

Anis Haroon, predsjednica Nacionalne komisije za status žena, neovisnog zakonskog tijela, slaže se s njegovim pogledima. Presude temeljene na “Qisas” (može se prevesti kao milo-za-drago osveta temeljena na šerijatskom pravu, koje traži kaznu jednaku zločinu) i “Diyat” (novčana odšteta koju počinitelj isplaćuje obitelji žrtve) bit će konstantno donošene ako “se Hudood zakoni ne dovedu u pitanje”, rekla je. Komisija se zalaže za ukidanje svih diskriminatornih zakona.

 Hudood zakoni – odredbe bazirane na šerijatskom pravu koje definiraju kazne za određene prijestupe već se dugo proglašavaju neprihvatljivima zbog svog odnosa prema ženama. Između ostalog, ti zakoni traže da žene koje prijavljuju silovanje dovedu četiri ugledna muškarca kao svjedoka ili budu optužene za preljub.

 “To je bolesna šala” rekao je Ali Dayan Hasan, viši istraživač za područje Južne Azije pri Human Rights Watch, nazvavši “osvetničku presudu” gnjusnim kršenjem pakistanskog kaznenog zakona. Naglasivši da se radilo o običnom kaznenom djelu, ono nije trebalo biti procesirano pred antiterorističkim sudom koji je dao ovakvo prijeko shvaćanje pravde.

 “U isto vrijeme, ovo ilustrira žalosno stanje sudske vlasti u državi : potpuno su nesposobni dosuditi kaznu i presudu u skladu s pakistanskim kaznenim zakonom!” rekao je Hasan, dodavši da pravda mora biti učinjena i prema žrtvi i prema počinitelju.

i pozitivne…

 No postoje i drugi, uključujuči Bibinog odvjetnika, koji odobravaju ovakvu presudu.

 “Potpuno podržavam presudu” rekao je Qadir, koji priznaje da je u ime svoje klijentice tražio kaznu u skladu s Qisasom. “On je u skladu s pakistanskim kaznenim zakonom, članak 299, odjeljak K”. On predviđa kaznu za prijestup sličnu onome što je učinjeno žrtvi.

“Ovo je muško društvo, u kojem se žene mlati, polijeva kiselinom, režu im se uši i nosevi rutinski i na najmanji znak provokacije ili ako muškarac misli da mu je okaljana čast”, rekao je odvjetnik koji se već 30 godina bavi kaznenim pravom. Dok se ne “izvrši kazna koja može služiti kao primjer”, takvo će se nasilje nastaviti.  

Odbacivši primjedbu Human Rights Watcha na račun suđenja pred antiterorističkim sudom, Qadir objašnjava da je brutalnost čina bila dovoljna da ga se procesuira pred antiterorističkim sudom, koji omogućava brzu pravdu.

Aktivistica na području prava, Samar Minallah ima podijeljeno mišljenje o ovom problemu. “Moj um odbacuje takvu barbarsku kaznu, no moje je srce podržava”, rekla je Minallah, poznata po svojem radu na borbi protiv sveprisutnog običaja pod nazivom “swara”, koji omogućava trgovanje mladim djevojkama u znak mira.

“Žene se u pakistanskom društvu smatra robom”, rekla je. “Tako dugo dok činovi nasilja prema ženama ne budu smatrani nasiljem od strane muškaraca za kormilom, more se neće smiriti”.

 Premda je zadovoljna presudom u Bibinom slučaju, Mukhtaran Mai, koja je poslala međunarodno poznata kad je pred sud dovela svoje silovatelje 2002. godine, izrazila je sumnju da će kazna biti izvršena.

 “Brine me samo hoće li se kazna izvršiti”, rekla je IPS-u u telefonskom intervjuu iu svog grada, Meerwale u provinciji Punjab. Ako se to dogodi, postavit će “presedan i drugi će dvaput razmisliti prije nego što nekažnjeno počine tako gnjusan zločin”.

 “Nasilje nad ženama je postalo prečesto u našem društvu”, rekla je zastupnica u parlamentu, Yasmeen Rehman. “Sigurna sam da će takva kazna pomoći iskorijeniti nasilje nad ženama,  no one se rijetko provode”, kaže, ukazujući na odugovlačenja koja često ublažavaju kazne. “Osobni i društveni pritisak je golem i često smekšava suce”.

 Sadeque je skeptična: “Nisam previše uvjerena da će počiniteljeva žalba biti odbijena pri višem sudu, zbog raširenog muškog mentaliteta, koji lako oprašta muškarcima, ali ne i ženama.”