Regionalni pilot trening na temu “EU financiranje”

 

Projekt “Tehnička pomoć organizacijama civilnog društva” (TACSO) provodi se u osam IPA zemalja. Provoditelj projekta je SIPU International iz Švedske.

Sveukupni ciljevi projekta TACSO su jačanje civilnog društva unutar participativne demokracije, stimulacija okoline i kulture koja potpomaže civilno društvo kao i jačanje sveukupnih kapaciteta i odgovornosti organizacija civilnog društva u zemljama korisnicama IPA programa (zapadni Balkan i Turska), u cilju garancije kvalitete usluga koju pružaju organizacije civilnog društva i održivosti njihove uloge u demokratskom procesu. Važna komponenta projekta je razvoj kapaciteta organizacija civilnog društva, te sukladno tome organiziramo    

 

Regionalni pilot trening na temu “EU financiranje”

Istanbul, Turska

2.-3. veljače 2010.

 

Cilj treninga

Cilj treninga je povećati kapacitete i vještine sudionika iz organizacija civilnog društva u području prikupljanja sredstava sa posebnim naglaskom na sredstva iz EU fondova. Trening  će potaknuti i motivirati organizacije civilnog društva da prodube svoje znanje i vještine u području prikupljanje sredstava. Fokus regionalnog pilot treninga će biti (1) kako razviti sveobuhvatnu strategiju prikupljanja sredstava, i (2) kako uspješno aplicirati za dostupna EU sredstva.

Zainteresirane predstavnike/ice organizacija civilnog društva molimo da najkasnije do 14. siječnja 2010. pošalju:

  • Motivacijsko pismo (slobodna forma, ne duže od jedne stranice)
  • Ispunjeni obrazac za sudionike
  • Životopis u EU formatu

Na e-mail adresu: info.hr@tacso.org

Forum za upravljanje Internetom i ženska prava

 Razvoj Interneta, koji neprestano pomiče granice kontrole, doveo je do potrebe da se pažnja usmjeri na pitanje “upravljanja Internetom”, što je i UN prepoznao vrlo važnim, te organizirao 2006. Prvi Forum za upravljanje Internetom (Internet Governance Forum), u kojeg je uključio vlade, nevladine organizacije i korporacije, kako bi se odredile uloge, pravila, norme i principi smjera razvoja kakvog bi Internet trebao imati. Zbog toga je vrlo bitno da u takvim debatama sudjeluju i aktivisti/ce za ženska prava, koje bi nakon postizanja velikih rezultata u stvarnom svijetu, trebale prodrijeti i u virtualni svijet, još uvijek obilježen nejednakostima.

Forum za upravljanje Internetom je mjesto na kojem se održavaju debate o razvoju Interneta, postojećem stanju, a najviše o problemima otvorenog pristupa i sigurnosti. Aktivistice za ženska prava također sudjeluju na forumima, no njihova iskustva svjedoče da ni Forum nije najsvjetliji primjer poštivanja jednakosti i demokracije. Naime, na tim debatama su u najmanjem broju zastupljene marginalne skupine, poput osoba s invaliditetom, stanovnika/ca iz nerazvijenih dijelova svijeta pa i zagovaratelja/ica ženskih prava.

Forum za upravljanje Internetom najviše se bavi problemima privatnosti i zaštite osobnih podataka. Pritom se najmanje pažnje pridaje problemu nejednakosti, pogotovo rodne, jer se “području” Interneta pristupa kao mjestu bez diskriminacije takve vrste. Struktura sudionika tih Foruma mnogo govori – najveći udio čine muškarci iz razvijenih zemalja.

Neke aktivistkinje i sudionice vlastitim su iskustvom potvrdile kako sama organizacija tih konferencija i vrsta smještaja nisu pogodne primjerice za žene s djecom, jer se uvijek radi o dalekim lokacijama i hotelima, gdje one nemaju mogućnosti zbrinuti djecu, što ih u startu spriječava da sudjeluju.

No, važno je da aktivisti/ce svih marginaliziranih grupa prepoznaju značaj sudjelovanja na Forumu i pokušaju svoj glas proširiti do onih koji određuju u kojem će se smjeru virtualni svijet kretati, te tako učiniti svoje ciljeve bližima i lakše ostvarivima.

Pripremila Sanja Španić

U KNJIŽEVNOSTI I NOVINARSTVU, MUŠKO IME VRIJEDI VIŠE, TVRDI JAMES CHARTRAND

 Dok je pisala pod svojim pravim, ženskim imenom, 38-godišnja kanadska publicistica i slobodna novinarka bilježila je poraze i poniženja u profesionalnom životu. Kad je prije nekoliko godina bankrotirala i prijavila se za socijalnu pomoć kako bi prehranila dvije malodobne kćeri, odlučila je posegnuti za muškim pseudonimom – i otad su joj, kako je prošlog tjedna otkrila javnosti, u poslu počele cvjetati ruže.

Autorica iz Quebeca, koja je imenom James Chartrand potpisala nekoliko knjiga o slobodnom novinarstvu, mnoštvo čitanih članaka i popularan, nagrađivani on-line servis za freelancere (znakovito nazvan “Men with pens”), odlučila je zadržati muško ime i nakon priznanja da njegovim vještim perom upravlja – ženska ruka. Mnogo je razloga za to.

– Preuzimanje muškog identiteta otvorilo mi je novi svijet. Pomoglo mi je da zarađujem dvostruko, a onda i trostruko više nego što sam za isti posao dobivala ranije, pišući pod ženskim imenom. Moj je talent postao cijenjen, moja radna etika poštovana. Poslovne prilike su mi se bacale u naručaj. Zaradila sam dovoljno da se izvučem iz krize i kupim kuću za sebe i kćeri, u nježnoj dobi od 37 godina, izjavila je za The Washington Post spisateljica imenom James.

Mnogi su skloni negirati postojanje takozvanog “staklenog stropa” što ga je tržište rada namijenilo zaposlenim ženama. Jamesov primjer dokazuje, crno na bijelom, da razlike između žena i muškaraca u svijetu novih medija itekako postoje, da je novinarstvo prezasićeno rodnim stereotipima, da je diskriminacija žena bolno stvarna. Naime, dok je virtualni James Chartrand osvajao naklonost čitatelja i poštovanje urednika, talentirana Kanađanka, majka dvoje djece, nastavljala je i dalje paralelno pisati pod vlastitim imenom. Štoviše, prijavljivala se na iste poslove kao i James. Dobivala ih je mnogo rjeđe, a kad bi ih i dobila, urednici su imali više primjedaba i zahtjeva da nešto ispravi ili nadopuni. Istovremeno, Jamesovi su tekstovi prolazili glatko, uz unisono odobravanje i komplimente.
– Davala sam sve od sebe. Naporno sam radila i radila sam dobro. Ipak, kao žena, bila sam tretirana kao smeće. Naređivali su mi, degradirali me, prigovarali zbog toga što radim od kuće. Uskoro sam naučila da je bolje prešutjeti da imam djecu, prešutjeti da radim za kuhinjskim stolom kako bih ih prehranila.

Priča Jamesa Chartranda podigla je buru u američkim medijima. Feministički orijentirani autori zgražaju se pred činjenicom da je i Internet, najdemokratskiji medij, ustvari rasadište istih predrasuda, seksizma i diskriminacije koja je prije nekoliko stoljeća nagnala sestre Bronte da pišu pod muževnijim pseudonimima – Currer, Ellis i Acton Bell – koji će im priskrbiti više prilika i više poštovanja. Isto je i s Georgeom Sandom i Isakom Dinesenom. James Chartrand je George Eliot našeg vremena.
S druge strane, neki mu – odnosno, njoj – zamjeraju što je linijom manjeg otpora otklizala na “drugu stranu”, stranu pobjednika u patrijarhalnoj natjecateljskoj kulturi, što se nije borila protiv diskriminacije žena u novim medijima.
– Nikad nisam htjela biti aktivistica i boriti se protiv svijeta. Nisam zainteresirana za struganje po staklenom stropu. Život je prekratak za to. Samo sam htjela zaraditi za život i biti poštovana zbog svojih vještina. Htjela sam da mi djeca budu sretna i da imaju pristup onome što trebaju, da idu na fakultet, napisao/la je James Chartrand u dirljivom ispovjednom tekstu na portalu copyblogger.com.

Priča o dvostrukim standardima u književnosti nije nova. Autorica bestseler serijala Harry Potter, milijarderka Joanne Rowling, jednako je dobro pisala i prije nego što je preuzela androgine inicijale JK koji daju pretpostaviti da je posrijedi muško – pa je živjela od socijalne pomoći. Sad kad zbog vrloga novog Interneta rad od kuće postaje sve raširenija pojava u Americi i razvijenim europskim zemljama, talentirane autorice mogu, poučene iskustvom Jamesa i Joanne, srezati svoje ime na inicijale ili ga maskulinizirati i time elegantno zakoračiti preko staklenog stropa u prostor u kojem “veliki
dečki” masno zarađuju i međusobno se drugarski tapšu po ramenima. Onima s čvrstim noktima, kojima se roditelji nisu sjetili nadjenuti dvosmisleno Saša ili Vanja, ostaje tek strugati odozdo.

A u drugi krug idu…

Uživo

Hrvatski su birači i biračice još jedne izbore očito odlučili provesti kod kuće. Državno izborno povjerenstvo izvjestilo je da je do 16 sati izlaznost bila 33,8% što je za čitavih 8% manje nego u isto vrijeme na posljednjim predsjedničkim izborima prije 5 godina. Prve “službeno neslužbene rezultate”, kako ih je nazvao predsjednik DIP-a Branko Hrvatin, saznat ćemo točno u ponoć na press konferenciji Povjerenstva.

Prema izlaznim anketama koje su objavile Nova TV i RTL, drugi je krug siguran za Ivu Josipovića (SDP), a u fotofinišu za drugi krug naći će se Milan Bandić (nezavisni kandidat, ex SDP), Andrija Hebrang (HDZ) i Nadan Vidošević (nezavisni kandidat, ex HDZ) čija je međusobna razlika u izlaznoj anketi u okviru statističke pogreške od 3%. Peto mjesto sa 7,5% drži Vesna Pusić (HNS), a iza nje je Dragan Primorac (nezavisni kandidat, ex HDZ) s 5,9% što, obzirom na predizborne ankete, predstavlja relativno slab rezultat. Druga kandidatkinja za predsjednicu Vesna Škare Ožbolt na predzadnjem je mjestu, iza nje je ostao samo Slavko Vukšić.

I dok se vodeći kandidati još uvijek nisu ukazali u svojim izbornim stožerima, Vesna je Pusić stala pred kamere i dala prve komentare. Iako zadovoljna kampanjom, razočarana je slabom izlaznošću, a onda i vlastitim rezultatom. Kako je istaknula, stranke nisu uspjele motivirati dovoljan broj birača/ica da izađu na izbore i krajnje je vrijeme da po tom pitanju nešto poduzmu jer uskoro niti jedni izbori neće imati stvarni legitimitet birača.

U međuvremenu su se oglasili i drugi kandidati, s izuzetkom Milana Bandića koji je najavljen tek iza ponoći. Vodeći kandidat je izgovorio tri izuzetno mlake rečenice, a Vidošević se čudom čudio slabom izlasku i pritom nekoliko puta insinuirao da su oni koji nisu izašli na izbore glupani, jer kako reče “pametna osoba je u kampanji mogla naći dovoljno razloga za izlazak na izbore”. Hebrang je nastavio u šaljivom tonu i uvjeravao prisutne u svoj prolazak u drugi krug, a Primorac najavio treći put u hrvatskoj politici. Mikšić je na sveopću žalost najavio svoje povlačenje iz politike, za razliku od Vesne Škare Ožbolt koja ide dalje.

Putem press konferencije javio se i aktualni predsjednik Mesić koji je nagovijestio da će nagovijestiti svoju podršku jednom od kandidata koji se nađu u drugom krugu. Na inzistiranje novinara/ki pri pitanju da li će nekoga imenovati sa zagonetnim smješkom rekao je da će opisati program i iz toga će sve biti jasno. A možda i direktno imenuje.

HTV nije uspio organizirati izlaznu anketu, ali je okupio ekipu politologa, novinara, aktivista (nije slučajnost što su svi navedeni u muškom rodu, Hloverka Novak Srzić jedina je žena u studiju) koji komentiraju izbore, izlazne ankete, mogući rasplet u drugom krugu. Od svega rečenog vrijedno je zabilježiti da je profesor Nenad Zakošek spomenuo da valja razmisliti o mogućnosti ukidanja direktnog izbora predsjednika kao zadnje relikvije polupredsjedničkog sustava. Kako je naveo, količina novaca i angažmana utrošenog u predsjedničke izbore u potpunosti premašuje stvarni značaj funkcije predsjednika republike. Na neki je način to danas u svojoj izjavi nakon glasovanja primjetio i predsjednik Mesić govoreći da mu je žao što tijekom njegova mandata nismo ušli u Europsku uniju pri čemu je sasvim jasno da je to prije svega posljedica rada Vlade i da ulazak u EU minimalno ovisi o budućem predsjedniku.

U ponoć, Državno izborno povjerenstvo konačno je objavilo da u drugi krug idu jedan aktualni SDPovac, Ivo Josipović, i jedan bivši SDP-ovac, Milan Bandić. Iako je Ivo Josipović u ovom prvom krugu dobio dvostruko više glasova od Bandića, teško je predvidjeti kamo će otići glasovi Hebranga, Vidoševića i Primorca. Vesna Pusić sa 7,25% glasova ostvarila je ukupno peti rezultat, ostavivši iza sebe Dragana Primorca. Vesna Škare Ožbolt predzadnja je sa svega 2% glasova. Ukupno je glasovalo svega 44% birača i biračica. Očekivano, u BiH, Milan Bandić osvojio je ukupno 57% glasova.

Pobjednički govor Ive Josipovića pokušao je parafrazirati himnu kampanje te naglasiti svjetlo i tamu, pri čemu je jasno da je Josipović svjetlo, no pitanje je kako će se objasniti biračima/cama da je “najbolji kandidat SDP-a za gradonačelnika grada Zagreba” Milan Bandić u roku 7 mjeseci postao tama. Istovremeno, Milan Bandić, okružen s Miom Begović, Ivom Majoli, Ivanom Brkljačić i ostalima, jasno je naznačio na koje biračko tijelo cilja, a to je ono koje ne želi predsjednika kojim “Milanović upravlja daljinskim upravljačem”. Ljutiti Hebrang po zadnji put u ovim izborima obrušio se na Vidoševića i Primorca optuživši ih za svoj neulazak u drugi krug te poručio desnici da iz ovih izbora moraju izvući pouku da ne švrljaju, nego da ubuduće glasuju za istinskog desnog kandidata, a to je uvijek onaj iz HDZ-a. Premijerka Kosor nije izgledala suviše snuždeno, vjerovato zato jer Hebrangov je poraz samo još jedan poraz Ive Sanadera koji je odgovoran za Hebrangovu predsjedničku kandidaturu. Paradoksalno, ovaj poraz HDZ-a na predsjedničkim izborima samo je potencijalno učvrstio poziciju Jadranke Kosor.

Možda za kraj vrijedi napomenuti kako su izlazne ankete bile vrlo precizne te kako je očito primarna greška i zbunjenost koja se desila za zadnje parlamentarne izbore uzrokovana preračunavanjem brojki iz anketa u mandate u Saboru. Jer i tada su postoci globalno funkcionirali, no problemi su nastali kad se na njih primjenila D’Hondtova metoda. Također, kako je pred kraj HTV-ove emisije primjetio Dragan Zelić iz GONG-a, krajnje je vrijeme da se izborni propisi za sve izbore ujednače, da bude jasno od kada do kada traje izborna šutnja, tko su članovi i članice biračkih odbora, na koji način glasuje dijaspora, kakvi financijski izvještaji se podnose, da se utvrde sankcije za nepoštivanje zakona i slično. A ovdje svakako treba dodati i definiranje datuma izbora kako je to učinjeno za lokalne izbore, kako nam se ne bi opet ponovilo da imamo izbore usred blagdana, jer iako je vjerovatno poslovična hrvatska lijenost i defetizam imala golem utjecaj na izlaznost, nije zanemariva niti činjenica dugog blagdanskog vikenda kao otegotne okolnosti za pojedine birače i biračice.

Da, naravno da se smatram feministkinjom

 Gordana Simonović razgovarala je za Libelu s kandidatkinjom za predsjednicu RH Vesnom Pusić.

 

Kako kao znanstvenica, sociologinja, tumačite rezultate pojedinih anketa prema kojima vaše biračko tijelo čini oko 70 posto žena. Jer, time se ruše dva široko raspostranjena mita – prvi, da žene ne glasaju za žene i, drugi, da će žene mahom glasati za Vidoševića jer je “lep ko greh”?

– Meni je drago da se to po prvi puta dogodilo zato jer sam ja godinama bila na čelu svoje stranke i imali smo podjednaku podršku muškaraca i žena, što je meni uvijek bilo nejasno, ali je bilo tako. I, čini mi se, da su po prvi puta žene nekako osvijestile da je to jedna vrsta zajedničkog projekta. A osim toga, mislim da je apsolutno znak napretka u našem društvu da će za jednog muškarca glasati zbog ljepote, a za jednu ženu zbog sposobnosti. To je, sigurno, znak napretka.

 

Da li se smatrate feministkinjom?

– Naravno da da. Ja mislim da je to pitanje, pitanje temeljne ljudske i društvene pristojnosti. Jer, što znači biti feministkinja?! Znači biti svjesna činjenice da žene i muškarci ravnopravno sudjeluju u društvu u svim aspektima društvenog života. Ja mislim, dakle, da je to isto kao ne biti rasista.

 

Na koji bi način sukreirali vanjsku politiku s ministrom Jandorokovićem s obzirom na nekoliko njegovih gafova, pa i blamaža, npr. kad je podupirao Thompsona u slučaju odbijanja švicarskih vlasti da mu dopuste nastupe u toj državi?

– Sukreirati sva tri dijela politike s Vladom neće biti lako, obzirom na sastav Vlade i obzirom na to kako su stvari izgledale do sada, ali jedna jasna poruka što je hrvatski interes i što je vanjska politika, koja uključuje i stav u javnosti, mislim da može imati dosta značajan utjecaj, a onda i malo detaljnija ili bolje reći sustavnija suradnja i s ministrom i Vladom. Osobito jer je vanjska politika, u slijedećih par godina, za nas gotovo nerazdvojna od unutrašnje, i možda najvažnija stvar. Sukreiranje bi trebalo pretvoriti u redovne sastanke, da li jedanput mjesečno još ne znam, na kojima bi se razgovoralo o vanjskoj politici i na kojima bi se formirao jedan tim, koji će raditi stručnu podlogu za vanjsku politiku a što do sada nije bio slučaj.

 

Je li vas iznenadila činjenica da ste jedina od 12 kandidata i kandidatkinja, koja je dobila podršku velikog broja medijskih i javnih ljudi u utrci za Pantovčak?

– Zahvaljujem svima, jer je po prvi puta u mojoj političkoj karijeri stigla takva vrsta podrške. I drago mi je da je do toga došlo. Nadam se da će i pomoći.

 

Kako tumačite poziv predsjednika Stipe Mesića građanima da paze koga biraju za trećeg hrvatskog predsjednika?

– Tumačim ga kao tzv. nisam se odlučio, odnosno kao njegovu želju da se do drugog predsjedničkog kruga ne izjašnjava o svom favoritu.

 

Intervju je izrađen u sklopu projekta Ravnopravnost u eteru kojeg je financijski podržao Grad Zagreb

Kriza najžešće pogađa starije žene u ruralnim područjima

Iako je Hrvatska na visokom 17. mjestu u svijetu kada je riječ o ravnopravnosti spolova, na tom području još uvijek ima prostora za poboljšanja, poručeno je sa svečanosti obilježavanja 30. obljetnice UN-ove konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena.

U vrijeme ekonomske krize žene u Hrvatskoj u lošijem su položaju od muškaraca, ocijenio je stalni predstavnik UNDP-a u Hrvatskoj Yuri Afanasiev podsjećajući da je među nezaposlenima oko 57 posto žena.

UNDP-ovo istraživanje pokazalo je kako se jaz između muškaraca i žena u strukturi nezaposlenih smanjuje, no na žalost, ne zbog toga što se zapošljava više žena, već zbog toga što sve više muškaraca ostaje bez posla. “Prema nekim pokazateljima, žene su 10 posto slabije plaćene od muškaraca, a kriza najteže pogađa one koje su starije od 60 godina u ruralnim područjima”, rekao je Afanasiev.

Pomaci su, prema njegovim riječima, vidljivi kad je riječ o nasilju u obitelji, budući da se u razdoblju od 2001. do 2006. broj prijava za nasilje u obitelji povećao za 300 posto, jer su žene odlučile progovoriti.

Predsjednike Vlade nitko nije pitao za strah
Predsjednica Vlade Jadranka Kosor poručila je kako novi Zakon o radu mora počivati na temeljnom stupu ravnopravnosti žena na tržištu rada.

“Imamo odlične zakone i dobre nacionalne dokumente, no u praksi postoji još puno toga za učiniti”, ocijenila je. “Vrijeme krize posebno je pogodno za nasilje i diskriminaciju, pa bi stoga trebalo dobro otvoriti oči da se oni, zbog krize, ne prikrivaju”, poručila je Kosor obećavši kako će se, kao premijerka, svim sredstvima boriti protiv nasilja nad ženama.

Prisjetila se kako su je, kada je preuzimala premijersku dužnost, svi pitali je li ju strah i boji li se donositi odluke. “Takvo pitanje nitko do sada nije u Hrvatskoj postavio niti jednom predsjedniku Vlade jer su to bili muškarci”, ustvrdila je.

Način življenja
Predstavljajući istraživanje o tome kako nevladine organizacije u regiji koriste Konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Ivana Radačić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, rekla je kako najveći problemi nastaju prilikom implementacije odluka Odbora o ukidanju svih oblika diskriminacije nad ženama, koji nadzire kako države implementiraju konvencijska prava.

“Nevladine organizacije zahtijevaju da te odluke budu pravno obvezujuće i da se uspostavi tijelo koje će nadzirati kako države implementiraju Konvenciju”, rekla je Radačić.

Po mišljenju većine sudionika skupa, kojeg su organizirali vladin Ured za ravnopravnost spolova i UNDP, u Hrvatskoj i regiji potrebno je napraviti još puno posla, kako bi Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena postala načinom života. (Hina)