Nesigurni pobačaji ubiju oko 70 tisuća žena godišnje

 Nesigurni pobačaji ubiju oko 70 tisuća žena godišnje, kaže se u izvješću američkog Guttmacher Instituta. Još 5 milijuna žena godišnje potraži medicinsku pomoć zbog komplikacija nastalih nesigurnim pobačajima, dodaje se u izvješću temeljenom na globalnoj anketi.

U Institutu, koji nastoji unaprijediti seksualno i reproduktivno zdravlje kroz istraživanje i obrazovanje, bilježe pad broja pobačaja na globalnoj razini sa 45.5 milijuna, koliko ih je bilo u 1995. godini, na 41. 6 milijuna u 2003. No to još uvijek nije umanjilo stopu smrtnosti.

“Nije došlo do promjene kod nesigurnih pobačaja, uključujući i smrti koje takvi pobačaji mogu prouročiti, iako je ukupna stopa pobačaja u opadanju”, izjavila je u intervjuu IPS-u Sharon Camp, predsjednica Guttmacher Instituta.

“Objašnjenje za to nalazimo u rastu populacije žena u onim dijelovima svijeta u kojima je siguran pobačaj najmanje dostupan. Tako da žene u nekima od najsiromašnijih zemalja svijeta, s ubrzanim stopama rasta populacije, imaju nesigurne pobačaje u istoj mjeri u kojoj je to bio slučaj u prošlom desetljeću”, kazala je.

Pola od ukupnog broja smrtnih slučajeva prouzročenih nesigurnim pobačajima događa se u Africi. “Sljedeći najveći broj smrtnih slučajeva imamo u Južnoj Aziji. Iako je u Indiji i Bangladešu pobačaj legalan, u tim zemljama nemaju sve žene pristup kvalitetnoj zdravstvenoj usluzi.”

Najpravodobnija prevencija je kontracepcija, ističe Camp. “Uzrok svakog pobačaja je neželjena trudnoća, i ukoliko ih žene mogu izbjeći, stopa će pobačaja, legalnih i ilegalnih, opadati. Sve dok se ne izađe ususret nužnosti kontracepcije stope pobačaja će ostati visoke.”

Vlade moraju poraditi na kvalitetnim programima za planiranje obitelji jer će upravo to, samo po sebi, umanjiti potrebu za pobačajima. “Ali ih neće u potpunosti ukinuti. Stoga se nadam da će vlade liberalizirati zakone o pobačajima i izvršiti potrebna ulaganja kako bi usluga sigurnih pobačaja bila dostupna svima”.

Značajna ulaganja potrebna su i u zdravstvenim uslugama dostupnih ženama koje pate od učinaka loše izvršenih pobačaja, istaknula je Camp. “Očito, ako se učini prva od te dvije stvari, taj će problem uvelike nestati. Ali dok se to ne dogodi, vlade moraju osigurati zdravstvene usluge kako bi žene koje pate zbog komplikacija prouzročenih nesigurnim pobačajima imale humanu i kvalitetnu zdravstvenu njegu.”

Izvješće nazvano “Pobačaji globalno: Desetljeće neujednačenog napretka” bilježi kako je u razdoblju od 1997. do danas 19 zemalja značajno umanjilo ograničenja u svojim zakonskim propisima o pobačaju. No, usprkos ovim trendovima, 40% žena svijeta živi u zemljama sa visoko restriktivnim zakonima o pobačaju, od kojih su gotovo sve zemlje u razvoju.

U Africi, usprkos napretku u pojedinim zemljama, 92% žena u reproduktivnoj dobi podložno je visoko restriktivnim zakonima o pobačaju, dok je u Latinskoj Americi taj postotak 97%, kaže se u izvješću. Ovi se omjeri nisu značajno promijenili tijekom proteklih deset godina.

Izvješće ističe kako su Poljska, El Salvador i Nikaragva povećale zakonska ograničenja kad su u pitanju pobačaji. Ali se jednako tako bilježi i napredak u tim pitanjima u mnogim zemljama.

“Većina zemalja koje su liberalizirale zakone o pobačaju su zemlje u razvoju”, ističe Camp. “Osam afričkih zemalja modificiralo je svoje zakone, uključujući i dvije velike zemlje – Južnu Afriku i Etiopiju.”

Novi zakoni u Južnoj Africi doveli su do dramatičnih rezultata. “U Južnoj Africi je rani pobačaj, u prvih 12 tjedana, dostupan na zahtjev, barem u teoriji”, kazala je Camp. “Očito je da nemaju sve žene iz ruralnih područja pristup kvalitetnim zdravstvenim usligama, ali su već dosad učinjena ulaganja dovela do 90%-tnog smanjenja hospitalizacija zbog nesigurnih pobačaja i 50%-tnog smanjenja smrti povezanih sa nesigurnim pobačajima.”

Globalno, stopa neželjenih trudnoća smanjila se sa 69 neželjenih trudnoća na 1000 žena u dobi od 15-44 godine, koliko ih je bilo u 1995. godini, na 55 neželjenih trudnoća na 1000 žena u 2008. godini, ističe se u izvješću. Omjer udanih žena koje koriste kontracepciju narastao je sa 54% u 1990. godini na 63% u 2003. Taj je postotak uvećan i kod seksualno aktivnih slobodnih žena.

Ipak, na regionalnoj razini, kontrola rađanja uvelike varira. “Dok je 71% udanih žena u Latinskoj Americi i Karibima koristilo kontraceptive u 2003., samo je 28% udanih afričkih žena činilo to isto”, kaže se u izvješću. “Približno jedna od četiri udane žene u Africi nema pristupa kontracepciji, u razdoblju od 2002-2007 godine, u usporedbi sa 10-13% udanih žena u Aziji i Latinskoj Americi te Karibima.”

 

(prevela D.T.)

Svjetski dan seoskih žena

Svjetski dan seoskih žena utemeljen je 1995. godine tijekom 4. UN-ove Konferencije o ženama u Pekingu. Prema podacima međunarodne organizacije rada 428 miliona žena radi u poljoprivredi, a u mnogim dijelovima svijte poljoprivreda je primarno područje ženskog rada. U Subsaharskoj Africi i Južnoj Aziji više od 60% žena zaposleno je u poljoprivredi.  Više o položaju žena na selu OVDJE!

Šest zagrebačkih fontana obojano u dugine boje

U znak proslave i obilježavanja međunarodnog “Coming out” dana šest poznatih zagrebačkih fontana dobilo je danas svaka svoju boju koje zajedno tvore šest duginih boja sa zastave LGBT (lezbijskog, gej, biseksualnog, transrodnog) pokreta.
Crvena – “Džamija”, narančasta – Trg hrvatskih velikana odnosno “Burza”, žuta – Manduševac, zelena – Zrinjevac, plava – “Tomislavac”, ljubičasta – Trg Ante Starčevića ispred “Esplanade” – ljubičasta.

Na taj način i ove godine je kugA (Kulturna ulična gej akcija) Zagrebu poručila da “mi, LGBT osobe u ovom gradu živimo i da želimo i nastojimo živjeti otvoreno i slobodno, ne skrivajući vlastite identitete.” ‘Outanjem’ okolini, prijateljima, obitelji, široj javnosti LGBT osobe osnažuju sebe, a društvo čine pravednijim, boljim i raznolikijim.

Šest obojanih zagrebačkih fontana stoga su mali, ali originalan i hrabar “coming out”, simpatična umjetnička intervencija i poklon našemu gradu, doprinos njegovoj raznolikosti i šarolikosti.

Nadahnuće za bojanje zagrebačkih vodoskoka dolazi od projekta “366 rituala oslobađanja” umjetnika Igora Grubića koji je povodom dolaska Georgea Busha u Zagreb obojio vodu u crveno u fontani ispred HNB-a, na Trgu hrvatskih velikana.

Fontane nisu ni na koji način oštećene ili nagrđene. Voda je obojana prirodnim pigmentom koji se ispire ispuštanjem vode.

 

Svake godine 11. listopada lezbijke, gejevi, biseksualne i transrodne (LGBT) osobe obilježavaju “Coming out” dan, odnosno dan izlaska iz šutnje i prekida skrivanja svoga identiteta i ljubavi. Taj je dan prvi puta proslavljen 1988. godine kada je pola milijuna LGBT osoba sudjelovalo na demonstracijama za jednaka prava u Washingtonu i otada se obilježava diljem svijeta.

Ideja ovog blagdana jest podizanje vidljivosti i svijesti o pravima i problemima LGBT osoba, kao i ohrabrivanje pripadnika naše zajednice da svoj identitet i ljubav slobodno izražavaju i žive. To se može učiniti na brojne načine, a jedan od njih je i isticanje simbola LGBT pokreta, od kojih su najpoznatije dugine boje.

KugA je neprofitna, neregistrirana i dobronamjerna grupa građana i građanki koja potiče slobodu, jednakopravnost i ravnopravnost svih ljudi, napose se zalažući za afirmaciju i vidljivost LGBT osoba.

Milijun eura za zapošljavanje žena

Iako su žene na tržištu rada i dalje u nepovoljnijem položaju od muškaraca, ova će godina na svjetskoj razini vjerojatno donijeti značajnu promjenu i to zahvaljujući prije svega gospodarskoj krizi te velikom broju otpuštenih muškaraca. Naime, u SAD-u, iz kojeg je svjetska kriza i krenula, žene će prvi put u povijesti preteći muškarce po brojnosti u radnoj snazi.
Prema podacima američkog ministarstva rada, od 132 milijuna radnih mjesta, čak 49,83 posto trenutačno pripada ženama te se pretpostavlja da će one do kraja godine činiti većinu zaposlenih u SAD-u.
Iako se taj povijesni preokret pripisuje aktualnoj krizi, činjenica je da udio žena u radnoj snazi već godinama raste. Tome svakako pridonose i brojne mjere koje se poduzimaju kako bi žene postale što konkurentnije, odnosno ravnopravne muškarcima na tržištu rada.

U Hrvatskoj je situacija slična onoj na svjetskoj razini, a najnoviji podaci potvrđuju da su žene obrazovanije od muškaraca, no slabije su plaćene te ih je više među nezaposlenima. Kako bi se ta slika počela mijenjati, svakako će pomoći i ovih dana raspisan natječaj u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva kojim će se dodjeljivati bespovratna sredstva u okviru projekta “Žene na tržištu rada”. Provedbeno tijelo tog projekta je Hrvatski zavod za zapošljavanje na čijoj je internetskoj stranici i objavljen poziv za prijavu na informativne radionice za potencijalne korisnice novca bespovratne pomoći koju u okviru programa IPA financira Europska unija. Natječaj je otvoren do 30. studenoga, a cilj programa je povećanje zapošljivosti nekonkurentnih grupa žena, odnosno pomoć u boljoj dostupnosti tržišta rada. Pri tom je planirano da se za cijeli projekt “Žene na tržištu rada” utroši do milijun eura. Takvi su projekti nužni jer unatoč nekim pozitivnim pomacima žene još uvijek značajno zaostaju za muškarcima.

Tako u SAD-u, na primjer, žene rade u prosjeku manje sati nego muškarci, zauzimaju više radnih mjesta s pola radnog vremena te zarađuju 20 posto manje od muškaraca.
Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku, kada je u pitanju položaj žena i muškaraca u hrvatskom društvu, vidljivo je da su žene prosječno obrazovanije od muškaraca, ali ih je više među nezaposlenim i neaktivnim stanovništvom. Žene u Hrvatskoj zarađuju manje od muških kolega u svim sektorima, osim u rudarstvu i građevinarstvu, gdje su zarade izjednačene. Najviše su, pak, potplaćene u prerađivačkoj industriji, financijskom posredovanju te u zdravstvenoj zaštiti i socijalnoj skrbi.

Hrvatske radnice potplaćene, ali ipak manje nego u EU
Prema posljednjim istraživanjima, hrvatske radnice u prosjeku zarađuju 12,5 posto manje za isti posao od muškaraca. Iako loše, to je još uvijek bolje od europskog prosjeka. Naime, na razini EU-a žene zarađuju 17,8 posto manje od muških kolega, a u Njemačkoj, na primjer, čak 23 posto manje. Među nezaposlenima je 62,2 posto žena, dok ih je među neaktivnim stanovništvom 59,3 posto. A muškarci su u boljem položaju i kada je u pitanju politički angažman budući da je među saborskim zastupnicima samo 20,9 posto žena.

Bez manekenki

 

Poznati njemački ženski časopis i online-magazin Brigitte pokrenuo je zanimljivu inicijativu “Ohne Models” (Bez manekenki), kojom će svoje stranice jednom zauvijek osloboditi slika neprirodno mršavih ljepotica. U buduće Brigitte uopće neće objavljivati slike profesionalnih manekenki. Umjesto toga, kao modeli će biti prikazane same čitateljice časopisa, koje će čak i pozirati u modnim sesijama. Manekenke će se izbaciti također iz rubrika koje su inače za njih uvijek rezervirame u svim drugim ženskim časopisima – fitness, beauty i make-up.

 

Nakon najavljivanja akcije kojom će se promjeniti filozofija i ukupan design časopisa, redakcija je primila na tisuće podržavajućih e-mailova i  čestitki na izvrsnoj ideji. Odmah je pokrenuta i stranica za online-prijave čitateljica koje žele aktivno sudjelovati u projektu i postati novi Brigitte modeli.

“Naš se način rada sada potpunio promjenio – ističe Rose-Marie Sievers, koordinatorica foto-sesija. Umjesto traženja manekenki u modnim agencijama, moramo se pokrenuti i same izaći van kako bi na ulicama pronašle kandidatkinje za snimanje. Uspjele smo na taj način upoznati otvorene, simpatične žene koje su pristale otputovati na foto-sesiju u Tanzaniju već sljedeći tjedan. Oduševljene smo također brojem žena koje su se prijavile preko online – obrasca – zasad ih je više od 5000!”

 

Brigitte je svoju inicijativu pokrenula s ciljem približavanja časopisa stvarnim čiteteljicama koje se teško mogu prepoznati u fotografijama neprirodno mršavih modela. Time je napravljen jedinstven i odvažan korak  u borbi protiv umjetno induciranih kompleksa koje potiče ženska modna industrija. S obzirom na snažan medijski odjek, projekt će se vjerovatno pokazati uspješnim.

 

A sama Brigitte, osim što će jedno vrijeme slaviti kao posebno moderan i emancipiran glasnik “pravih” žena, vjerovatno će i uštedjeti na honorarima za profesionalne manekenke.

 

I svi sretni i zadovoljni!

Pravo na rad bez diskriminacije

 

Danas je u Centru za ljudska prava u Zagrebu održano predstavljanje kampanje Pravo na rad bez diskriminacije koju zajedno organiziraju udruge Iskorak i Kontra u suradnji s Institutom za mobilizaciju, intervenciju i akciju M.I.A. Predstavljena kampanja je dio šireg projekta pod nazivom “Zajedno protiv diskriminacije na radnom mjestu“. Projekt je financiran od strane Europske komisije a cilj projekta je podržavanje i provedba EU-a i nacionalnih antidiskriminacijskih politika u području rada.

Kampanju su predstavile/i Sanja Juras, koordinatorica Kontre, Augustin Zonjić, koordinator Iskoraka  i Tajana Josimović, suradnica na projektu. Erol Akdag, predstavnik Delegacije Europske komisije u Hrvatskoj, iako najavljen, nije se pojavio na press konferenciji.

Zašto je pitanje diskriminacije lezbijki i gejeva na radnom mjestu važno govore poražavajući podaci iz Pulsovog istraživanja javnog mnijenja iz 2007. Prema tom istraživanju između 60-70% građana i građanki Hrvatske smatra da se osobama drugačije seksualne orijentacije ne bi trebao dozvoliti rad sa djecom, rad u obrazovnim institucijama te rad u državnoj službi općenito.

Ovakvi stavovi se održavaju i u praksi. Nedavni primjer iz Zagorja, gdje je konobar proglašen nepoželjnim zbog seksualne orijentacije, jedan je od rijetkih slučajeva koji je izašao u javnost. Pored toga postoji na desetke onih osoba koje su diskriminirane ali se ne žele izlagati u javnosti.

 

Tome u prilog govori i činjenica da je originalna ideja kampanje bila da se fotografiraju LGB osobe na različitim radnim mjestima koje bi tim putem promovirale pravo na rad. Nažalost, zbog straha od diskriminacije, organizatori/ice nisu bili u mogućnosti pronaći dovoljan broj LGB osoba koje bi pozirale za fotografije sa svojim imenom i zanimanjem.

Stoga je odlučeno da kampanja ima drugačiji koncept.

Fotografije koje su nastale u sklopu kampanje prikazuju različita radna mjesta (banka, zubarska ordinacija, trgovina, kafić, škola, kazalište, itd.), a sastavni su dio plakata, rokovnika i kalendara kampanje.

 

{slika}

 

Naljepnice za jumbo plakate sa natpisima “Ne zapošljavamo pedere” i “Ne zapošljavamo lezbe”, koje su postavljene naknadno, ukazuju na homofobiju prisutnu kod velikog broja poslodavaca u Hrvatskoj.

Pored ovog vizualno atraktivnog dijela, projekt uključuje i rad sa sindikatima, te edukaciju sindikalista/ica  po pitanjima diskriminacije LGB osoba na radnim mjestima.

Nažalost, prema riječima organizatora/ica, sindikati nisu pokazali interes za ovu problematiku.

Kontaktirane su tri sindikalne središnjice: Nezavisni hrvatski sindikati, Hrvatska udruga sindikata te Savez samostalnih sindikata Hrvatske. Samo su se potonji javili i pokazali interes za suradnju.

NHS i HUS očito imaju prečeg posla.