“Neću mijenjati zakon, osim ako odlučim drugačije”

Ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović održao je konferenciju za novinare kako bi opovrgnuo da se radi na izmjenama Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Podsjetimo, te je izmjene u ponedjeljak najavila premijerka Jadranka Kosor. Milinović je kazao kako se prati provedba Zakona te da će izmjena biti jedino ako se pojave velike poteškoće u primjeni. Naglasio da je u vezi s tim Zakonom u stalnom kontaktu s premijerkom. 

Na optužbe SDP-a da su zbog Zakona u klinikama potpuno obustavljeni postupci medicinske oplodnje, Milinović je odgovorio da se to dogodilo zbog godišnjih odmora. Dodao je da se u kolovozu u proteklih nekoliko godina obavljao jedan do dva postupka.

Na konferenciji je pročitao i pismo predsjednika Društva za humanu reprodukciju prof. Velimira Šimunića u kojemu piše da se u Hrvatskoj već neko vrijeme uspješno provodi tzv. postupak vitrifikacije, tj. zamrzavanja zametaka i jajnih stanica. Također je kazao da nema namjeru Zakon mijenjati pravilnicima te da zamrzavanje zametaka, zbog zdravstvenih razloga, omogućuje sam Zakon.

Premijerka Kosor u ponedjeljak je rekla da Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji u jednom dijelu treba promjeniti te da o tome razgovara s resornim ministrom. Smatram da Zakon treba pratiti i uskladiti s drugim zakonima, rekla je te istaknula kako se to odnosi na Obiteljski zakon, Zakon o ravnopravnosti spolova te Zakon o suzbijanju diskriminacije.

S tim se slaže i ministar Milinović koji je izmjene najavio, doduše, na mala vrata, prošli tjedan. Ako se pokaže da je pao broj djece začete medicinskom oplodnjom, osobno ću promijeniti Zakon i dopustiti i zamrzavanje zametaka, izjavio je za tisak. Nije propustio reći ni da je zabrana zamrzavanja zametaka odraz stajališta njegove stranke koja vjeruje da život počinje začećem.

Iako je riječ o zakonu koji se tiče temeljnih prava te sadržava kaznene odredbe, Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji nije izglasovan dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru, nego natpolovičnom. I sam predsjednik Stjepan Mesić pokrenuo je postupak za ocjenu ustavnosti spornog zakona. Isto su učinili i SDP te udruge Roda i Ženska mreža Hrvatske.

Đurđa Adlešič za HTV je rekla kako je HSLS, dok je Zakon bio u saborskoj proceduri, objasnio svoje stajalište. Da su se poslušali naši prijedlozi i amandmani, do svega ovoga ne bi došlo, smatra Adlešič. Stajalište HSLS-a tijekom saborske rasprave bilo je da Zakon nanosi štetu zdravlju žena i krši temeljne ciljeve populacijske politike.

U ratu, ljubavi i izborima sve je dozvoljeno?

 

Uoči parlamentarnih izbora u Njemačkoj cijelu je zemlju, a i širu europsku javnost, šokirao plakat demokršćanske kandidatkinje Vere Lengsfeld na kojemu ona zajedno sa njemačkom kancelarkom Angelom Merkel nastupaju s iznimno dubokim “zavodljivim” dekolteom i istaknutom parolom: “Mi nudimo više”. S obzirom na navodnu ozbiljnost dviju političarki i dvosmislenu poruku koja je na taj način poslana biračkom tijelu oko plakata izbila je široka diskusija o primjerenosti objavljivanja tako očitih fotografija.

Svjetski mediji rado su prenijeli plakate i njihove komentare. Čak je i poznati američki komičar Stephen Colbert u svojoj satiričkoj emisiji Late-Night-Show, između šaljivih priča o tamošnjim konzervativcima i dirljivoj reportaži o nerješenom problemu pasa koji prljaju moskovsku podzemnu željeznicu, pohvalio dosjetljivost njemačke političarke te predložio novi slogan kojim bi trebalo ukrasiti izborni plakat: “Sex sells”.

No ljubiteljica političke provokacije Vera Lengsfeld morat će se suočiti i sa žarkim otporom, koji je izazvala prvenstveno u feminističkim krugovima. Tako je predsjednica njemačke Unije žena Maria Böhmer plakate osudila kao uvredljive, dodajući, da je ženama danas mnogo više stalo do pravih sadržaja nego ispraznih provokacija s ciljem izazivanja javnog skandala. Na optužbe seksizma i vređanja polovice biračkog tijela koje čine upravo žene, Vera Lengfeld reagira opušteno. Prema njenim riječima, na dvijema damama u večernjim haljinama nema i ne može biti ništa provokativno ni seksistički. “Nismo bili do kraja svjesni da će plakati izazvati tako snažan odjek. No to nas naravno jako veseli”- kaže. I dodaje: “Naš se plakat pokazao kao pravi uspjeh. Brojevi govore sami za sebe. Koliko smo s našom idejom pogodili, pokazuje opće uzbuđenje s kojim naši protivnici pokušavaju izazvati politički skandal pomoću sve iznova recikliranih političko-ravnopravnih parola”.

Sudeći po broju komentara u časopisima i na internet-forumima, na neki je način Lengsfeld uistinu postigla svoj cilj. Tako je već par dana nakon objavljivanja plakata Berlinski povijesni muzej naručio jedan primjerak za svoju zbirku, a isto je učinila i Fundacija Konrada Adenauera.

Međutim, “plakatna karijera” kandidatkinje Vere Lengsfeld nipošto se ne svodi samo na sadašnje parlamentarne izbore. Još za vrijeme DDR-a, daleke 1988 godine, današnja se demokršćanska kandidatkinja pojavila na državnoj manifestaciji u čast Rose Luxemburg i Karla Liebknechta s plakatom koji je sama izradila kod kuće. Na plakat je stavila 27. članak Ustava DDR-a: “Svaki građanin ima pravo svoje mišljenje izražavati nesmeteno i javno”. Tijekom demonstracije Lengsfeld je uhićena te je nakon mjesec dana provedenih u pritvoru deportirana iz zemlje. Što joj je, uostalom, omogućilo odlazak na studij filozofije u Engleskoj.

Hoće li joj provokativni plakati omogućiti ulazak u parlament i priskrbiti simpatiju birača, pokazat će izbori.

Hrvatska dobila ukor od Europskog odbora za socijalna prava

Europski odbor za socijalna prava (ECSR- European Commmittee of Social Rights), koji prati usklađenost državnih politika i programa s Europskom socijalnom poveljom, utvrdio je da hrvatski kurikulum, koji ograničeno pokriva seksualnu edukaciju, diskriminira osobe na osnovi seksualne orijentacije. Odbor je u svojoj odluci objavljenoj u kolovozu 2009. izjavio kako država ima obvezu osigurati obrazovne sadržaje koji ne podupiru stereotipe i predrasude i ne doprinose socijalnoj isključivosti, ukorijenjenoj diskriminaciji i poricanju ljudskog dostojanstva. Odbor je zamijetio kako tvrdnje u kurikulumu “stigmatiziraju homoseksualne osobe i utemeljene su na negativnim, iskrivljenim, osuđujućim i degradirajućim stereotipima”.

 

INTERIGHTS, Međunarodni centar za pravnu zaštitu ljudskih prava iz Londona, u suradnji s Centrom za reproduktivna prava iz New Yorka i CESI – Centrom za edukaciju, savjetovanje i istraživanje iz Zagreba, podnio je pritužbu protiv Hrvatske u  listopadu 2007.

 

“Ovo je iznimno važna odluka jer je to prvi put da je jedno međunarodno tijelo za ljudska prava razmatralo pritužbu o pitanju seksualne edukacije u školama i artikuliralo detaljne standarde o obvezi zemalja da osiguraju točnu i znanstveno i utemeljenu seksualnu edukaciju”, rekla je Christina Zampas, regionalna voditeljica i pravna savjetnica za Europu u Centru za reproduktivna prava.

 

Pritužba navodi kako TeenStar, jedan od programa seksualnog obrazovanja  sponzoriran od države, krši osnovno pravo mladih ljudi na zdravlje i nediskriminaciju. TeenStar-ov kurikulum utemeljen na apstinenciji uči kako kondomi ne sprječavaju HIV i druge spolno prenosive infekcije, da su homoseksualne veze “devijantne” i da je nezaposlenost majke važan faktor u prevenciji rizičnih seksualnih ponašanja mladih.

 

Pritužba je također upućena zbog nedostatka sveobuhvatnog obaveznog kurikuluma seksualne edukacije, kao što se zahtijeva u Članku 11 Europske socijalne povelje.

U svojoj odluci Odbor je izjavio kako su vlade koje su potpisale Europsku socijalnu povelju obavezne osigurati mladima seksualnu edukaciju koja je znanstveno utemeljena i nediskriminirajuća, edukaciju koja ne uključuje cenzuru, uskraćivanje ili namjerno iskrivljavanje informacija kao, primjerice, onih o kontracepciji. Odbor je preporučio da takvo obrazovanje bude osigurano tijekom cijelog školovanja. Naglasio je kako obrazovanje o seksualnom i reproduktivnom zdravlju djece i mladih treba biti usmjereno na razvijanje sposobnosti razumijevanja bioloških i kulturalnih dimenzija vlastite seksualnosti i treba im omogućiti donošenje odgovornih odluka vezanih uz seksualno ponašanje i zaštitu seksualnog i reproduktivnog zdravlja.

 

Iain Byrne, odvjetnik INTERIGHTS-a, rekao je: “Ova odluka šalje snažnu poruku svim Europskim zemljama da ne smiju promovirati homofobiju u učionici. Mladi ljudi moraju postati svjesni da LGBT zajednica ima pravo na jednak tretman i poštovanje”.

 

Dok Odbor nalazi neke sadržaje TeenStara problematičnima, nije se osvrnuo na to krši li Hrvatska svoje obveze prema Povelji dopuštajući da se program podučava u školi, jer se radi o izbornom programu koji nije obavezan. Međutim, Odbor je  potvrdio kako izborni predmeti moraju ostati objektivni i poštovati ljudska prava. Hrvatska je razmatrala uvođenje obaveznog programa koji je predložila udruga Grozd, a koji je sličan programu TeenStar, ali je odustala od plana krajem 2008. godine zbog kritike domaće i međunarodne javnosti i institucija, te zbog pritužbe Odboru.

 

Hrvatska trenutno nema obavezni program seksualne edukacije. Odbor je utvrdio da su satnica i  informacije koje podučavaju postojeći programi ograničeni, ali smatra da nisu “dovoljno manjkavi” zbog činjenice da trudnoća i spolno prenosive infekcije među hrvatskim tinejdžerima nisu znatno više nego u drugim europskim zemljama.

 

“U skladu sa standardima Odbora o seksualnoj edukaciji  i s ciljem zaštite zdravlja, prava i dobrobiti mladih u Hrvatskoj, CESI i njezini partneri nastavit će se zalagati za sveobuhvatan, obavezan, nediskriminirajući program seksualne edukacije koji je utemeljen na činjenicama” rekla je Sanja Cesar, programska voditeljica CESI, feminističke organizacije iz Zagreba.

 

Odluka Europskog odbora za socijalna prava:

http://www.telladf.org/UserDocs/CroatiaDecision.pdf

 

Spol i umjetnička afirmacija

U organizaciji udruge “Pokret za kulturu mladih” iz Splita u prostoru Akvarija na Bačvica otvoren je dvodnevni festival ženskog stvaralaštva naslovljen “Feminae Extra-vaganza”.

Prvi takav festival u Splitu okupio je splitske umjetnice Rafaelu Dražić, Sanju Burazin, Gloriju Oreb, Sunčicu Fradelić, Renatu Poljak, Zrinku Barbarić, Alemku Đivoje, Brunu Kazinoti, Tihanu Jovanić, Editu Pecotić, Gloriju Lizde, Tanju Brešan i dio izložbe iz Zagreba “How much queer work” koju potpisuju Tanja Topolovec, Gabrijela Ivanov, Dana Budisavljević, Iva Habus, Lea Kralj Jager, Darko Vaupotić i Helena Janečić.

– Festival predstavlja svojevrsni “melting pot” dijela splitske ženske umjetničke scene na kojem smo neselektivno ponudili na “kritiku” afirmirane, ali i još neafirmirane splitske umjetnice – kažu organizatori Blanka Roknić i Darko Čop, napominjući da je namjera festivala prikazati žensku umjetnost neopterećenu pedigreom i akademskim iskustvom. Cilj je propitati mogućnost stvaranja umjetničke i kulturne ženske scene te formiranja interdisciplinarnog kolektiva sastavljenog od umjetnica, teoretičarki, kulturologinja, sociologinja i svih onih koje zanimaju rodna pitanja.

Ladyfest projekt je zamišljen kao festival koji bi afirmirao ženska pitanja i umjetnost, položaj i ulogu žena u društvu i na likovnoj sceni. Postavljajući umjetnost kao refleksiju života i iskustva žena, cilj je revalorizirati i pridonijeti većoj vidljivosti žena unutar umjetnosti i umjetničke prakse te posredno položaja žena u društvu.

Prvi takav festival u Splitu tematski problematizira pojam “globalno”, a umjetnice su radovima pokušale odgovoriti i na pitanje zašto se često ograđuju od feminističkog koncepta te u kolikoj mjeri spol utječe na umjetničku afirmaciju.

Organizatori se nadaju da će dogodine moći pozvati i strane feministice i umjetnice koje, zbog ograničenih sredstava, ovaj put nisu mogli ugostiti te da će odškrinuti vrata i zainteresirati javnost za stvaralaštvo splitskih umjetnica.

Gle tko to govori?!

“Gle, tko mi to govori”, rekla je Jadranka Kosor upitana što misli o reakcijama SDP-a na Zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji te na stav te stranke kako je “pala na ispitu”, jer je čitavu svoju karijeru zasnivala na borbi za veći broj djece u Hrvatskoj.

Napomenula je kako joj je katkad na tu temu smiješno slušati kritike iz SDP-a, jer je ta stranka, kad je bila na vlasti, smanjila sve što se dalo smanjit što se tiče rodilja i djece.

“Za razliku od njih koji su smanjili i rodiljne naknade i druge naknade koje su mogle utjecati na pronatalitetnu politiku, ova vlada i u najtežim vremenima krize ni u jednom rebalansu nije ni taknula oko četiri milijarde kuna za doplatak za djecu”, kazala je.

Dodala je da je u njihovom mandatu više od oko 60 tisuća djece obuhvaćeno doplatkom za djecu, nego u vrijeme SDP-a te da se znatna sredstva izdvajaju i za rodiljne naknade.

Istaknula je da je SDP, smanjujući prava roditeljima i mladim obiteljima, Hrvatsku 2003. godine doveo “na dno dna” što se tiče populacijske politike.

“Tada je rođeno oko 39 tisuća djece i to je bio najgori rezultat otkako se bilježi u Hrvatskoj”, kazala je.

Naglasila je kako rezultati prošle godine pokazuju da je taj trend zaustavljen te se dogodio ‘bum’ rađanja djece što je rezultat pronatalitetne politike HDZ-ove vlade.

“Što se tiče polaganja ‘ispita’, pred njima nisam polagala ispit, već ispit polažem pred hrvatskim biračima, narodom i svim građanima RH i mi ćemo tim trendom i nastaviti”, rekla je Kosor.

 

Premijerka mijenja zakon?

Premijerka je danas prvi put spomenula izmjenu Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.

– Smatram da Zakon treba pratiti i uskladiti s drugim zakonima – rekla je Kosor te dodala kako se to odnosi na Obiteljski zakon, Zakon o ravnopravnosti spolova te Zakon o suzbijanju diskriminacije.

O tome već, naglasila je, raspravlja s ministrom.

– Jasno da smo razgovarali o Zakonu o medicinskoj oplodnji. Zbog tih razgovora prihvatili smo amandman kojim se osobama koje žive u izvanbračnim zajednicama dopušta postupak medicinske oplodnje, na čemu je inzistirala premijerka Kosor. S predsjednicom Vlade razgovaram i o drugim dijelovima Zakona – rekao je Milinović.

U jesenskim izmjenama, kako doznaje Jutarnji list, ublažit će se i dokazivanje statusa izvanbračne zajednice te će se najvjerojatnije izbaciti odredba o potrebne tri godine zajedničkog života. Što se tiče zamrzavanja zametaka, izvor iz Vlade kaže kako je to “gotova stvar te da se dogovaraju tehnički detalji”.

Najspornija je odredba u kojoj stoji da se tijekom postupka smiju oploditi samo tri jajne stanice te da se svi nastali zameci moraju vratiti u maternicu. Drugim riječima, ne smije preostati zametak koji bi trebao biti smrznut.

– A najviši standard, kojeg se drže gotovo sve europske zemlje, jest da se oplode sve jajne stanice nastale nakon hormonske stimulacije, da se ženi transferira samo jedan zametak kako bi se izbjegle rizične višeplodne trudnoće, a da se ostali zameci zamrznu.

Tako par u slučaju neuspješnog postupka ne mora ponovno prolaziti hormonsku stimulaciju i punkciju jajnih stanica, nego može upotrijebiti zamrznute zametke – kaže Karmen Rivoseki Simić iz Udruge Roda.

Uz to, stručnjaci upozoravaju da se statistički od 10 jajnih stanica dobije samo 1,3 zametka. Od tri jajne stanice, kažu, prosječno će se dobiti manje od jednog zametka. Ako se pak dogodi da se sve tri oplođene jajne stanice razviju u kvalitetan zametak, žena će morati pristati na to da joj se sve tri vrate u maternicu.

– Stoga se iskreno nadamo da će ova diskriminirajuća i ponižavajuća odredba biti ukinuta – kaže Rivoseki Simić.

U cijelom je svijetu rođeno samo 600 beba iz odmrznutih jajnih stanica. Samo lani u Hrvatskoj rođeno je 150 djece iz zamrznutih zametaka.

“Ne možete zaustaviti proljeće”

 Burka Sime Matin ograničava njenu viziju. Zadaje joj migrene. Sada, uzrokuje drugi problem. Skriva ju od birača, za koje se nada da će ju odabrati na lokalnim izborima koji se uskoro održavaju u Afganistanu.

Za žene koje se kandidiraju za političku poziciju u jednoj od najkonzervativnijih zemalja na svijetu, zadobiti glas je žustra borba protiv društvenih normi. U mjestu gdje većina ženske populacije i dalje nosi burke i ne obraća se muškarcima izvan najužeg kruga obitelji, ženske kandidatkinje se izlažu opasnosti već samim postavljanjem plakata na kojima su nepokrivenih lica. Izlažu se riziku da budu prozivane prostitutkama samo zato što nastoje izložiti svoj politički program muškim biračima.

“Ako pokušam otići na sastanak gdje ima muškaraca, moj muž mi ne dozvoljava,” objašnjava Matin. “Pa kako onda da uspostavim kampanju? Posao koji ja radim nije samo za žene. Također je i za muškarce. Trebala bi biti u mogućnosti i s njima razgovarati.”

Malika Mayeelzada, 45-ogodišnja učiteljica, odbijala je nositi burku za vrijeme talibanske ere sve dok ju militanti nisu pretukli palicom, slomivši joj tako ruku. Skinula ju je prije 8 godina, nakon pada Talibana – samo da bi ju ponovno obukla kad je objavila svoju kandidaturu za mjesto u provinciji Parwan.

Oni koji pokušavaju zastrašiti ženske kandidatkinje, također koriste obitelj kao sredstvo za vršenje pritiska. Prošle godine, militanti su oteli supruga Nurie Hamady, ženske kandidatkinje za vijeće provincije Baghlan. Tukli su ga i rekli da će se vratiti da ga ubiju ako ne uvjeri ženu da odustane od natjecanja za drugi krug.

Žene u politici kažu da, što su popularnije, intenzitet prepreka je sve veći. Kada istupe kako bi održale govor, žene u parlamentu kažu kako često primijete kako su im mikrofoni isključeni. Boce vode se bacaju na njih. One koje najotvorenije govore se često susreću s uzvicima poput “ubij ju!”

Malalai Joya, 31, jedna od najmlađih pripadnica parlamenta, spavala je svake noći u drugoj kući nakon što je objavila činjenicu da su brojni ratni diktatori sada članovi parlamenta. Preživjela je pet pokušaja umorstva.

Joya kaže da oni koji upražnjavaju nasilje nad kandidatkinjama misle da ih mogu ušutkati. “Možete posjeći cvijet,” kaže Joya. “Ali ne možete spriječiti dolazak proljeća.”

Iako većina kaže da je intenzitet napada na kandidatkinje sve veći, također postoje znakovi pozitivne promjene.

Fawzia Kufi, jedna od 91 žene u afganistanskom parlamentu, kaže da su tijekom njezine kampanje za mjesto prije 4 godine, njezina vlastita braća trgala njene plakate. Sada je njezina slika postala toliko popularna u njezinoj rodnoj provinciji Badakshan, da je ljudi skidaju kako bi ju prodali kao kolekcionarski predmet.

 

 

2 žene kandidirale i za mjesto predsjednice Afganistana

Atta, 42, jedna je od dvije žene među više od 30 kandidata koji su se natjecale za poziciju predsjednika/ce Afganistana. Ni jedna nije imala prevelike šanse da predsjednika Hamida Karzai-a zbaci s pozicije na glasovanju 20. kolovoza. Ali sama činjenica da su vodile otvorene kampanje, izlažući fotografije svojih razotkrivenih lica u okolici Kabula, je postignuće samo po sebi.

“Ženama je teško pozvati ljude k sebi na čaj i podijeliti s njima svoje ideje,” kaže Shinkai Kharokhel, zakonodavka u Kabulu.

Frozan Fana, 40, druga žena koja se natjecala za predsjednicu, nije vodila kampanju u nekim izloženijim područjima. Njen kolega koji se natječe za poziciju potpredsjednika, Mohammad Nasim Darmand kaže da su on ili drugi muški zamjenici, odlazili na skupove umjesto nje. Većina njenih kampanjskih okupljanja bila je unutar zatvorenih vrata s gostima koji su prošli sigurnosnu provjeru.

Atta, kabulska zakonodavka, kaže da žene mogu pomoći u reformaciji političkog sustava kojim dominiraju muškarci te njihove veze i korumpiranost.

“Populaciji Afganistana je dosta ovoga. Bilijuni dolara su protraćeni,” izjavila je ona u intervjuu u stožeru svoje kampanje. “Moja unučad će ostariti prije negoli Karzai to promijeni i zato žene trebaju unijeti promjenu.”

Fana je ipak manje oštra davajući izjave i brzo skreće s teme o muškim izaslanicima u politici. Odjevena u konzervativne crne haljine i odgovarajući šal za glavu, kazala je da je bila odlučna u kandidaturi jer joj je njen medicinski rad ukazao na to koliko populacija Afganistana pati. Kaže da želi pomoći ljudima koji si ne mogu priuštiti adekvatnu njegu.

Nijedna od ovogodišnjih kandidatkinja nije imala utjecaj poput prve kandidatkinje za predsjednicu Afganistana koja se natjecala na posljednjim izborima 2004. godine. Massouda Jalal završila je na 6. mjestu na listi od 18 kandidata/kinja – unatoč tome što je imala samo 1.1 posto glasova – i kratko bila na poziciji minstrice.

Kandidatkinje ne podupiru sve žene. Pokret Afganistanskih Sestara, čitavom zemljom raširen glasački blok od 16 tisuća žena, podupire Ashrafa Ghania, koji je isto tako dugoročan ali se čini snažniji po pitanju ženskih prava, kazala je Homaira Haqmal, osnivačica pokreta.

Haqmal kaže da će se stvarna borba za ženska prava voditi u provincijama gdje se žene moraju boriti protiv konzervativne kulture i običaja, te protiv lokalne vlasti kojom dominiraju muškarci da bi izborile pravo na neki politički položaj ili glasovanje.

Jedna od ženskih predstavnica parlamenta u Afganistanu,svjesna opasnosti zbog svog položaja napisala je svojim kćerima pismo, čiji početak govori zašto je sve to vrijedno borbe. Početak pisma glasi… , “Draga Shaharzad, Draga Shuhra, svi ćemo umrijeti jednoga dana. Ali možemo biti ponosni ako smo umrli ostavljajući nešto dobro iza sebe…”

 

Pripremila i prevela Diana Adžić