Kako izgledaju stranačke liste?

Danas u ponoć ističe rok za predaju kandidatura što uključuje i izborne liste za predstavnička tijela lokalne i područne samouprave. Očekivano obzirom na novi način biranja načelnika/ca, gradonačelnika/ca i župana/ica o listama se vrlo malo govori i zna. No, evo informacija do kojih smo uspijeli doći.

Na famoznoj “Milanovićevoj” listi za Gradsku skupštinu grada Zagreba 33% čine žene pri čemu su najviše pozicionirane Višnja Fortuna, predsjednica gradskog HSU-a, profesorica s Agronomskog fakultetaJasmina Havranek, saborska zastupnica Mirela Holy i dosadašnja vijećnica u gradskoj skupštini Iva Prpić.

IDS je za Županijsku skupštinu Istarske županije kandidirao 51% žena čime je barem malo popravio činjenicu da nemaju niti jednu kandidatkinju za gradonačelnicu te imaju svega jednu kandidatkinju za načelnicu.

SDP-ova koalicijska lista za Primorsko-goransku županiju o kojoj smo već nešto i pisali na kraju ima 30% kandidatkinja, među kojima je prva Sonja Brozović Cuculić na 6. mjestu. HDZ-ova lista za Županijsku skupštinu Primorsko-goranske županije ima 26% kandidatkinja.

Predstavljamo: Romana Semenić za gradonačelnicu Svete Nedjelje

 

  • obrazovanje: završen Filozofski fakultet u Zagrebu, profesorica povijesti i ruskog jezika i kniževnosti.

 

  • radno iskustvo: od 1996.obrtnica, vlasnica stolarskog obrta “SEMENIĆ STJEPAN” u Svetoj Nedelji koji je nasljeđen od oca i kontinuirano posluje od 1958.god.

 

  • političko iskustvo: kratko sam u lokalnoj politici, pa još nemam nekog političkog iskustva.

 

  • u politici sam jer smatram da se na lokalnoj razini neke stvari mogu promijeniti i pokrenuti samo kroz neku političku opciju.

 

  • posebno me interesiraju slijedeće teme: obrazovanje, kultura i gospodarstvo.

 

  • moj najveći uspjeh u politici je…još ga nema, ali nadam se da će se to desiti u skoroj budućnost.

 

  • biti žena u politici je izazov, prednost i dobra ideja, jer žene racionalnije, staloženije i predanije pristupaju problemima i njihovom rješavanju, a konačno se kroz politiku žene mogu izboriti za projekte koji služe ne samo ženama nego i široj društvenoj zajednici.

 

  • u slobodno vrijeme bavim se učenjem stranih jezika, pisanjem i prevođenjem, izradom nakita, čitanjem knjiga.

 

  • kandidirala sam se jer mislim da je došlo vrijeme za promjene, da novi, pošteni i neobilježeni ljudi trebaju prezentirati nove ideje za oporavak društva i lokalne zajednice. A osobno jedan od razloga je taj da dokažem da politika ne mijenja ljude kako je uvriježeno mišljenje u našem društvu, jer politika je posao kao i svaki drugi i tako ju se treba prihvatiti.

Predstavljamo: Ljubica Budan za gradonačelnicu Biograda

  • Obrazovanje : SSS, gimnazija.

 

  • Radno iskustvo : 25 g, od toga zadnjih 13 g u MUP-u RH.

 

  • Političko iskustvo ; od 1997 članica SDP-a, 2. mandata predsjednica Gradske organizacije SDP-a Biograd, potpredsjednica Županijske organizacije SDP-a Zadarske Županije, vijećnica u Gradskom vijeću Biograda.

 

  • U politici sam jer ionako je politika svugdje oko nas (htjeli mi to priznati ili ne).

 

  • Posebno me interesiraju sljedeće teme : socijalna politika, položaj žena općenito.

 

  • Moj najveći uspijeh u politici je što sam još uvijek “normalna”.

 

  • Biti žena u politici je isto što i biti muškarac na rodiljnom dopustu (malo ih je, a oni koji jesu su pravi, odgovorni, drugačiji).

 

  • U slobodno vrijeme bavim se svim onim što ne stignem kad radim (perem, čistim, peglam)

 

  • Kandidiram se jer hoću pokazati i dokazati da Biogradom mogu upravljati i žene.

Zovi 060 (3,66 + PDV) za besplatno obrazovanje

 

Studentski val prosvjeda zahvatio je i naš fax. Od četvrtka službeno je i Fakultet političkih znanosti u blokadi! Naši ciljevi isti su kao i ciljevi naših kolega i kolegica s Filozofskog fakulteta te iz ostalih dijelova Hrvatske, koji su se pridružili prosvjedu. Besplatno obrazovanje na svim stupnjevima te transparentnost financiranja obrazovnog sustava ono je na što imamo pravo i za što se borimo!

 

Sad kad se napokon ova “pasivna generacija” probudila i odvažila iznijeti konkretne zahtjeve očigledno je da ih nemamo kome uputiti jer se to “nikog ne tiče”. Ministar nestao, oš’o u zemlju čudesa! Kad se napokon vratio, prebacio je lopticu upravama fakulteta. I opet se vrtimo u krug!

 

Uz besplatno obrazovanje, na našem plenumu naveli smo specifičan zahtjev za revizijom Bolonjskog procesa. Predložene su radne skupine i njihovi koordinatori/ce, koji će raditi na artikulaciji konkretnih problema koji su povezani s provođenjem Bolonje na našem fakultetu. U okviru tih skupina studenti/ce će istraživati kako obrazovni sistemi funkcioniraju u ostalim državama kako bi svoje zahtjeve argumentirali stvarnim primjerima i pokazali da su ti zahtjevi realni. Ovaj kvaziobrazovni sustav, ako se i tako može nazvati, u kojem svaki fax, štoviše svaki profesor, provodi “svoju Bolonju” nije uklesan u kamen. No oni koji na to mogu utjecati jos nisu doživjeli taj “trenutak prosvjetljenja”.

 

Tužno je to što u zemlji u kojoj ima samo 7% visokoobrazovanih, više od 260.000 nezaposlenih, podijeljenost društva na malobrojne bogate i većinu sirotinje da i ne spominjemo, prioritet nije ulaganje u obrazovanje. Toliko o “društvu znanja” na koje se svi pozivaju!

 

Kao što se ni inače u životu svi ne slažu oko svega, tako se i u slučaju same blokade izdvojio jedan manji dio studenata/ica koji se nije u potpunosti solidarizirao s ostatkom. Oni podržavaju prosvjed, ali ne i blokadu. Uglavnom je to problem studenata završnih godina preddiplomskog studija koji se boje gubitaka rokova i eventuanih nadoknada predavanja. Svi znamo da ta mogućnost postoji i poštujemo njihov stav, ali borimo se ipak ne samo za sebe, već i za sljedeće generacije i mislimo da bi solidarnost trebali staviti ispred partikularnih interesa.

 

Važno je naglasiti da ovaj prosvjed nije političke prirode, kao što to neki pokušavaju prikazati. Mi nismo ogranak nikakve stranke koja želi ni srušiti postojeći poredak, ni uspostaviti novi, niti želimo da nas se dovodi u vezu s nadolazećim izborima. Borimo se za ono na što imamo pravo!

 

Odluka zadnjeg plenuma jest da se blokada nastavlja. Vjerojatno se puno njih pita zašto uopće blokada? E pa ne da bismo ostali kod kuće i uživali u ovim toplim proljetnim danima! Organizirani su aternativni program i plenumi, čija je svrha da studente i studentice potakne da svojim prisustvom aktivno sudjeluju u donošenju odluka.

 

Svima nam je u interesu da se blokada što prije okonča pa zaključujemo s nadom da ćemo kroz naredne dane doći do pozitivnih rješenja naših zahtjeva. A ako ne, bože moj, ionako se veliki dio financijskih problema u našoj državi riješava humanitarnim koncertima pa zašto i mi, u krajnjem slučaju, svoj problem ne bismo na taj način riješili? Uz, naravno, pozive na neki 060 broj – 3,66kn/poziv za nas, a PDV državi.

Muškarci vladaju, a žene rade i sude nam

Žene nam sude, a muškarci vladaju pravosuđem! Uzme li se u obzir da pred lice pravde dolaze najčešće muškarci, kojima mnogobrojne sutkinje “režu” novčane, zatvorske kazne, rastavljaju ih, dijele im imovinu, ta bi se podjela uloga sudaca i sutkinja mogla shvatiti i kao ravnoteža. Kad bi žene još zasjele i u predsjedničke fotelje sudova, državnog odvjetništva, USKOK-a, ravnoteža bi bila ozbiljno narušena.

Ironiju na stranu, važne su samo brojke, a one govore o vladavini muškaraca u pravosuđu. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, na hijerarhijski najnižim općinskim i prekršajnim sudovima sudi čak oko 70 posto žena, na trgovačkim oko 60 posto, no što se ide prema vrhu pravosudne piramide, broj se žena smanjuje, a broj muškaraca povećava. Muškarci su na čelu Vrhovnog, Upravnog, Visokog prekršajnog suda, Državnog sudbenog vijeća, a na 21 županijskom sudu 85,7 posto čelnika su muškarci – samo četiri županijska suda imaju predsjednicu.

Za razliku od treće sudbene vlasti, na čelu četvrte vlasti – Ustavnog suda – prvi je put u povijesti žena – Jasna Omejec. Šef je Uskoka muškarac i glavni je državni odvjetnik muškarac, a došli su iz profesije u kojoj su brojno nadmoćnije žene jer je tek 37,8 posto muškaraca državnih odvjetnika i zamjenika. Zasad čak i ondje gdje su žene brojčano nadmoćne, kao na općinskim sudovima, kojih je u nas 108, vlast ravnopravno moraju dijeliti s muškarcima jer su predsjednici 50 posto tih sudova lani bili muškarci.

Žene suvereno vladaju samo prekršajnim sudovima, kojih je 100 u zemlji, a na njima je lani bilo 63 posto žena predsjednica. Na 13 trgovačkih sudova, na kojima je više sutkinja nego sudaca, trenutačno je osam predsjednika i pet predsjednica, a žena je sada v.d. predsjednika Visokoga trgovačkog suda. No ako situaciju iz 1961. godine, kada na Vrhovnom sudu nije radila ni jedna žena, usporedimo s današnjom, u kojoj je 45 posto vrhovnih sutkinja, jasno je da su žene prilično napredovale.

 

Teži uspon žena
Odvjetnica Dafinka Večerina bez zadrške je analizirala nadmoć muškaraca na šefovskim pozicijama.

– Inače ne dijelim ljude na muškarce i žene i protiv sam kvota, više sam za to da ljudi napreduju po sposobnostima, no ovakva rodna situacija upozorava na rodnu diskriminaciju. Na općinskim sudovima, na kojima se najviše radi, 70 posto je žena, a gdje se upravlja i dijeli novac, tamo su muškarci. Imam dojam da žene u karijeri idu pješice do zadnjeg kata, a muškarci dizalom, no kad žene dođu do vrha, sva su mjesta zauzeta – slikovito kaže Večerina.

Ne pristaje na objašnjenja da su žene više zaokupljene djecom te smatra da se ta priča više ne može “prodavati” jer danas bi jednak teret roditeljstva trebali snositi majke i očevi. No, čak kada bi se i tako gledalo na stvari, kaže, zašto onda najviše žena ostaje na prvostupanjskim sudovima, u kojima je najteže raditi, gdje se radi sa strankama i gdje je niža plaće. Žena je općenito više s visokom stručnom spremom u društvu, ali ih je manje na šefovskim položajima.

Suci su uvjereni da u sudstvu danas nema spolne diskriminacije, no sutkinje misle drugačije.

– Sudstvo je konzervativno i sklonije je muškarcima kao šefovima, kao i cijelo hrvatsko društvo. Mislim da žene nose najveći teret posla, a čini mi se da muškarci uspješnije i brže napreduju i bolje zarađuju. Ne može mi nitko reći da su znanje i kvaliteta bitno slabiji u žena nego u muškaraca i da muškarac s osam godina staža radi kao i kolegica s dvadeset godina sudačkog iskustva.

Jasnu Omejec kao predsjednicu Ustavnog suda morali smo čekati 18 godina – kaže Jesenka Šojat, sutkinja zagrebačkog Općinskog građanskog suda.

Sudac Županijskog suda Dražen Jakovina kaže da sve moguće nejednakosti između muškaraca i žena na sudovima nije lako odmah izjednačiti jer to stanje seže u dalju prošlost, kada je na višim sudovima bilo malo žena. Sudačka je dužnost trajna, suci s viših sudova rjeđe odlaze u druge profesije, a najveći je odljev sudaca s nižih sudova u odvjetnike, javne bilježnike… Uz to je na višim sudovima i manje slobodnih mjesta koja se popunjavaju novim sucima.

Sudac Jakovina predsjednik je sudačkog vijeća zagrebačkog Županijskog suda i može se pohvaliti time da u njegovu vijeću od 15 članova sjedi devet žena. Ističe da je posljednje dvije-tri godine na zagrebački županijski sud imenovano dvostruko više sutkinja nego sudaca.

– Mislim da sudstvo nije konzervativno. Meni je predsjednica žena i nemam ništa protiv toga, dapače. I nipošto ne mislim da žena ne može obavljati zahtjevne funkcije. Više je razloga zašto je manje žena predsjednica. Jedan od razloga mogao bi biti i zaokupljenost žena u određenom razdoblju malom djecom. Trebalo bi istražiti i koliko se žena prijavljuje na natječaje za predsjednika suda.

 

Nema diskriminacije
– Još dok smo bili na fakultetu, muškarci su govorili da će ići u odvjetnike jer se ondje više zarađuje, a žene su bile sklonije sudačkom poslu jer im materijalno nije na prvome mjestu. Činjenica je da su žene ograničene i biološkim uvjetima, društvo u nas još nije na tom stupnju da se žena s malom djecom može posvetiti više poslu. Institucije od vrtića pa na dalje ne rade na takav način da žene koje to žele mogu više ostati na poslu i posvetiti se karijeri. Iako je društvo još konzervativno, ipak mislim da situacija ide nabolje. Sposobne žene ipak dolaze na neka šefovska mjesta – kaže Božica Barlović, sutkinja zagrebačkog Općinskog kaznenog suda.

Sudac Županijskog suda Ivica Veselić smatra da diskriminacije po spolu u sudstvu uopće nema.

– Apsurdno bi bilo da muškarci napreduju lakše zato što su muškarci. Napreduju oni koji su najbolji, a je li tko mlad ili star, muškarac ili žena, to je nebitno. Kad su posrijedi uglavnom muški šefovi suda, mislim da je malo žena koje bi htjele raditi do 15 sati u danu. Žene koje rađaju i muškarci nisu u jednakom položaju jer ne može žena koja je u deset godina rodila troje djece i bila na rodiljskom sedam godina napredovati kao muškarac koji je sve te godine radio – kaže Veselić.

No to što se u društvu još podrazumijeva da samo žene trebaju zanemariti karijeru ostajući na rodiljskom unatoč tome što na taj dopust pravo imaju i muškarci, nešto je drugo.

Vesna Lemo za načelnicu Tara-Vabrige

Kandidatkinja za načelnicu Tara-Vabrige je Vesna Lemo. Na izborima prije dvije godine Lemo je nosila listu HDZ-a, bila je dvije godine aktivna vijećnica i vodi vlastitu firmu.

Lemo je naglasila da se kroz vijećnički angažman upoznala s funkcioniranjem lokalne samouprave i da je svjesna svih problema koji stoje pred Tarom i Vabrigom.
– Mogu i želim pokušati pomoći razvoj našeg kraja i pokretanje važnih projekata, među kojima su, po meni, prioritetni gradnja sportske dvorane, koju su svi obećavali pa potom zaboravili, zatim treba proširiti vrtić i izgraditi jaslice, pokrenuti industrijsku zonu, izgradnju socijalnih stanova i školske kuhinje u Vabrigi, da i ne spominjem značaj gradnje rotora na raskrižju između Tara i Vabrige. To bi se sve u četiri godine moglo učiniti i spremna sam upustiti se u to ako moji sumještani prepoznaju moje iskrene namjere i volju. Nadam se da im neće smetati to što sam žena, premda sam svjesna da se kod nas na to još dosta staromodno gleda, rekla je Lemo.

Lemo je dobila jednoglasnu podršku članovaIca stranke.