Anna Ehrenstein — Priče o ružu i vrlinama

Datum: 10- 21.09.18
Radno vrijeme: 10-16.09.18 uto-pet 12-21.00, sub-ned 10-20.00; 17-21.09.18 uto-pet 17-21.00
Otvorenje: 10.09.18 18.00
Lokacija: Galerija ŠIRA

Priče o ružu i vrlinama

Autentičnost je uvijek bila jedno od ključnih pitanja u raspravama o društvu. I danas ima veliku važnost s obzirom na pojavu fenomena kao što su fake news, alternativne činjenice i neprekidna mogućnost kontrole na internetu. Međutim, naše definicije autentičnog bića ili autentičnog objekta i naše razumijevanje njihova odnosa često su različite, a ovise o kulturnim i geografskim faktorima koji su prisutni usprkos globalnim poveznicama. Fotografski element ovog multidisciplinarnog rada sastoji se od portreta osoba iz Albanije i lažnih promotivnih fotografija koje prikazuju krivotvorene luksuzne predmete i slavne brendove. Oni su ono što zovemo imitacijom, lažnjakom ili piratskom kopijom. Kako se lažnjak definira u suvremenom društvu? I iz kojih razloga ljudi stupaju u interakciju s tim predmetima? Možemo li ih vrednovati temeljem njihove materijalnosti ili ih činjenica da su imitacije ograničava na površni svijet pseudo-luksuza?

Rječnička definicija riječi “imitacija” glasi: to je (inferiorna) krivotvorina dragocjenog materijala. S obzirom da imitacija može biti proizvedena u istoj tvornici, korištenjem istih metoda i istog materijala, samo etiketa određuje što je original, a što kopija. U tom slučaju, kada samo korporacija ili država odlučuju o tome koji predmet će biti autoriziran i prodavan po ogromnoj cijeni – nije li čin bavljenja neautoriziranim predmetom umjesto autoriziranim autentičniji u zadovoljenju kapitalističke mašinerije koja ne mari previše za potrošača?

“Profesija gotovo svakog čovjeka, čak i umjetnika, započinje licemjerjem,” piše Nietzsche, “imitacijom iznutra, kopiranjem onog što je najučinkovitije.” Granice između originala i imitacije su uvijek fluide i čak možda suvišne kao i razdvajanje prirode i umjetnosti.

Kao mladoj ženi albanskih korijena rođenoj i odrasloj u Njemačkoj, promišljanje reprezentacije i slike o sebi te kulturoloških razlika uvijek je igralo veliku ulogu u životu. Zbog činjenice da nikad neću doista biti dio bilo njemačkog bilo albanskog društva, pronašla sam svoj glas u meta-poziciji promatračice. Pitanje jesu li vizualno i seksualno samoodređenje te ženstvenost, osobito u postkomunističkom kontekstu Albanije, osnažujući za mlade žene ima središnje mjesto u ovom radu. Komunistički zahtjev za ‘nužnošću’ i feministički zahtjev za ‘prirodnošću’ u suprotnosti su s ljudskom željom za eksperimentiranjem, samoizražavanjem i nagađanjem. Budući da smo svi proizvod višestrukih, isprepletenih utjecaja, što je ono što nas i objekte koji jesmo povezuje s autentičnim?

Anna Ehrenstein je 25-godišnja umjetnica koja živi i radi u Berlinu. Rođena je i odrasla s albanskom krvi i nasljeđem u Njemačkoj. Njena praksa fokusirana je na transdisciplinarne produkcije, uglavnom vezane uz fotografiju, film i instalaciju, s naglaskom na istraživanje te edukaciju ili kuriranje. Najviše je zanimaju vizualizacije suvremenih tema s kojima se šira publika može poistovjetiti. Radikalizirajući i hiperbolizirajući različite estetike te pronalazeći inspiraciju u masovnim medijima i pop kulturi, ona pokazuje različite kutove gledanja u trenutnom procesu refleksije. Bavi se temama kao što su autentičnost, identitet, klasa, rod, seksualnost i utjecaj vlasti, primjerice u kontekstu policijske brutalnosti. Studirala je fotografiju i medijsku umjetnost, a radovi su joj izlagani diljem svijeta; primjerice, na Rencontres de la Photographie u Arlesu, Month of Photography u Los Angelesu ili Fondazione Marangoni u Firenzi. Njen rad nominiran je za brojne nagrade, poput Prix “Residence pour la Photographie” (Fondation des Treilles), International Photography Award Emergentes dst u Bragi ili Visible White Photo Prize (Celeste Network) i dobitnica je zadnje Landskrona Portfolio Review Award. Trenutno radi u umjetničkom uredu 10. Berlinskog biennala za suvremenu umjetnost i pohađa postdiplomski studij.

Nepal mora kvalitetnije zaštititi žene od seksualnih napada

Jedna osoba je poginula, a nekoliko je ozlijeđeno krajem kolovoza dok je policija koristila silu kako bi zaustavila nedavne prosvjede potaknute silovanjem i ubojstvom djeteta u zapadnom Nepalu. Tijelo učenice pronađeno je u polju šećerne trske dan nakon što je nestala u srpnju.

Stanovnici/e Nepala dugo su se žalili na policijsku apatiju u slučajevima seksualnog nasilja. Prosječno tri slučaja silovanja prijavljuju se diljem zemlje svaki dan, ali stvarni broj je vjerojatno veći. Silovanje često nije prijavljeno zbog društvene stigme.

U 2013. godini, nakon što je policajac silovao radnicu migranticu, građani/ke su pokrenuli/e pokret nazvan Occupy Baluwatar, nazvan zaprema četvrti u kojoj se nalazi prebivalište premijera, zahtijevajući reforme pravosudnog sustava. Prosvjed je trajao više od 100 dana. Vlada je obećala akciju i osnovala odbor za razmatranje pravne reforme. No, postignuti napredak ostao je neznatan.

U 2015. godini, kada je otac silovane šestogodišnje djevojčice prijavio slučaj, rečeno mu je da je naprosto trebao bolje brinuti o vlastitoj kćeri. Djevojčica je nedugo nakon silovanja podlegla ozljedama.

Vlada premijera Khadge Prasad Olija ima većinu u parlamentu, a time i priliku da se zalaže za promjene koju bi trebala koristiti.

To znači bolju obuku za policiju, pravosudne dužnosnike i medicinske stručnjake o tome kako pravilno postupati u slučajevima silovanja. Treba donijeti učinkovite zakone koji pružaju zaštitu žrtvama i svjedocima/kinjama. Potrebno je uspostaviti anonimne, besplatne telefonske linije namijenjene ženama i djeci kojima je potrebna pomoć. Vlada bi trebala unaprijediti trenutni način pristupanja ženama koje su preživjele nasilje i pružiti specijaliziranu pomoć onima koje su doživjele neki oblik seksualnog nasilja.

No, ozbiljno shvaćanje silovanja također bi trebalo biti dio duljeg puta ka ukidanju diskriminacije žena i djevojaka u Nepalu. Vlada bi trebala prestati uskraćivati ženama njihova građanska prava, provesti dugoročni plan za okončavanje dječjih brakova, upisati više djevojaka u školu, te provoditi zakon protiv menstruacijske segregacije, kada se žene i djevojke protjeraju u udaljene kolibe tijekom trajanja menstrualnog krvarenja, ponekad sa smrtonosnim rezultatima.

Mnogo više još treba učiniti kako bi se žene i djevojke u Nepalu osjetile ne samo sigurnima već i poštovanima.

2/3 žena i djevojčica izloženo je seksualnom uznemiravanju u javnosti

Rezultati ankete dobrotvorne organizacije Plan International UK pokazali su da dvije trećine djevojaka i žena u dobi od 14 do 21 godine doživi neki oblik seksualnog uznemiravanja u javnosti.

U navedenoj anketi sudjelovalo je sveukupno 1000 Britanki, a pitanja su se odnosila na njihova iskustva glede raznih oblika javnog okruženja – poput ulice, posla, škola, javnog prijevoza ili pak noćnog kluba.

Od svih ispitanih žena, čak 66 posto njih prijavilo je da doživljava seksualno uznemiravanje barem jednom mjesečno. Dok se najčešće (preciznije, u 38 posto slučajeva) radi o ‘catcallingu’ u obliku neprikladnog dovikivanja, zviždanja ili lascivnih komentara, 15 posto žena izjavilo je da je doživjelo neželjene dodire na javnim mjestima, od kojih 9 posto uključuje pokušaje dodirivanja intimnih dijelova tijela.

Tanya Barron, izvršna direktorica dobrotvorne organizacije, u kontekst provedene ankete izjavila je: “Već znamo da žene nažalost često doživljavaju seksualno uznemiravanje na ulici, ali ovo istraživanje otkriva šokantnu činjenicu da se ono redovito događa čak i 14-godišnjim djevojčicama.

Maltretira ih se dok su vani s prijateljima, dok putuju javnim prijevozom i samo pokušavaju nastaviti sa svakodnevnim životom.

Djevojke imaju pravo da se samostalno krenću i budu na javnim mjestima bez straha.”

Iz organizacije također poručuju da je nužno potrebno odbiti prihvaćanje uznemiravanja žena i djevojčica kao neizbježnog dijela života i odrastanja te apeliraju na to da Vlada, lokalna vijeća i policija konačno priznaju ulično uznemiravanje kao oblik nasilja nad ženama i djevojčicama.

Slovenska krajnja desnica formira paravojne jedinice

Ove nedjelje u večernjim satima među slovenskim korisnicima društvenih mreža počele su kružiti fotografije grupe naoružanih muškaraca u vojnoj formaciji na području mariborskog Pohorja. Muškarcima na fotografijama lica su sakrivena crnim ‘fantomkama’, a mnogi u rukama drže sjekire i vatreno oružje poput kalašnjikova vidljivog na jednoj od fotografija.

Kroz sljedeća dva dana, na Facebooku su osvanule i snimke istih koje potvrđuju da se uistinu radi o grupi slovenskih državljana. Naime, grupacija je za vrijeme trajanja onoga što izgleda kao vojna vježba isticala Slovensku narodnu zastavu te zastavu Štajerske straže.

Društvenim mrežama ubrzo su se proširili navodi koji tvrde da se radi o ultradesno orijentiranoj paravojnoj skupini čiji je cilj “zaštititi slovenske granice i obraniti slovenski narod od migranata/ica koji pristižu u državu”.

Dok trenutno nema službenih navoda koji bi uputili na trenutne konkretne aktivnosti ove skupine, kroz praćenje komentara vezanih uz navedene fotografije kao i spomenutu snimku koja je u proteklih nekoliko sati pregledana već oko 45 tisuća puta, moguće je primijetiti da zabrinjavajuće velik broj građana/ki podržava ideju nasilnog obračuna s tražiteljima/icama azila u Sloveniji.

“Dobro služite svojoj domovini!”, “Ovo je jedno ispravno!”, “Bravo dečki, kao Slovenac ponosan sam na vas!”, “Vi ste jednini kojima je stalo do Slovenije.” i slično, samo su neki od podupirućih komentara upućenih  ovoj ‘paravojnoj organizaciji’ putem nekolicine Facebook stranica na kojima su fotografije iste osvanule.

Dok radi li se uistinu o “borbi protiv migranata/ica” i dalje nije službeno potvrđeno već se na isto tek aludira, u kontekstu sudjelovanja na ovom događaju oglasio se vođa skupine, ujedno i vođa navijačke desničarske grupe iz Maribora Andrej Šiško izjavivši da su “objavljeni snimci nastali u subotu prilikom postrojavanja Maistrove bojne koju čini stotinjak članova”.

Usprkos neopovrgavanju činjenice da su članovi skupine naoružani te isticanja osobnog stava o posjedovanju oružja kao ljudskom pravu, Šiško je negirao postojanje veze između postrojavanja Maistrove bojne i neslaganja s migrantskom politikom slovenske vlade.

Razvoj čitave situacije i dalje traje, a u tijeku je i policijska istraga u pogledu motiva ove slovenske oružane skupine.

Udruga Amazonas: Aktivni i mobilni mladi

Želiš putovati, a pritom nešto i naučiti?

Pružamo ti mogućnost da u novoj školskoj godini putuješ! Možda se odlučiš provesti tjedan ili dva na planini, u velikom gradu ili malom gradu tako da odeš na svoj prvi Erasmus+ projekt. I to potpuno besplatno!

Ako ti ovo zvuči sjajno, Udruga Amazonas poziva te da se pridružiš interaktivnoj radionici koja će se održati u srijedu, 19. rujna, od 18:30 do 21:00 sat, na adresi Trg Francuske Republike 11, Zagreb.

Na radionici, koja će se sastojati od tri dijela, ćemo te informirati o mogućnostima mobilnosti unutar Europske Unije, dat ćemo ti praktične savjete kako pripremiti životopis i motivacijsko pismo te kako se prijaviti na projekte mobilnosti – gdje ih naći, kako odabrati odgovarajući projekt te što možeš na njemu očekivati. Također, moći ćeš iz prve ruke saznati kakav je život u drugoj zemlji. Naime, naši volonteri iz Španjolske, Italije, Francuske, Njemačke i Turske prezentirat će projekte u Zagrebu! Ispričat će ti kako su se odlučili godinu provesti volontirajući, s kakvim se izazovima susreću i što su do sad naučili iz tog iskustva.

Sve mogućnosti koje ćemo prezentirati su besplatne za krajnje korisnike, odnosno financirane su sredstvima Erasmus+ programa.

Ako se želiš informirati, motivirati i upoznati nove ljude prijavi se slanjem osnovnih informacija (ime, prezime, datum rođenja, status na tržištu rada, stupanj edukacije) te kratke motivacije (dvije, tri rečenice zašto se želite pridružiti radionicama) na iva@amazonas.hr. Prijave se primaju do nedjelje, 16. rujna u 23:59 sati. Broj mjesta je ograničen.

Prezentacije iskustva volontera Europske volonterske službe bit će na engleskom jeziku pa je potrebno bazično poznavati taj jezik.

Projekt provodi Udruga Amazonas, uz financijsku podršku Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Kriza u Venezueli povećava rizik od trgovanja za žene i djecu

Žene i njihova djeca koja bježe iz Venezuele nakon ekonomskog kolapsa u toj zemlji u povećanom su riziku od seksualnog iskorištavanja i trgovine ljudima dok pokušavaju pronaći sklonište diljem Južne Amerike, navode iz UN-a, a prenosi Thomson Reuters Foundation.

Više od 1.6 milijuna građana/ki Venezuele napustilo je zemlju od 2015. godine u potrazi za boljim životom u susjednoj Kolumbiji i drugim zemljama regije u jednoj od najvećih masovnih selidbi u povijesti Latinske Amerike. Tisuće siromašnih obitelji izbjeglica svakodnevno prelaze poroznu granicu s Kolumbijom.

Očaj zbog potrage za poslom kako bi mogli slati novac obiteljima koje su ostavili za sobom čini ih lakim plijenom i ranjivima na iskorištavanje. U izvještaju kojeg je prošli tjedan objavio istraživački centar The Ideas for Peace Foundation (FIP) iz Bogote, navodi se kako je trgovina seksualnim robljem osobito prisutna na sjevernim granicama Kolumbije, gdje su aktivne kriminalne bande i gerilske skupine.

“Na graničnim područjima, Kolumbija ima vrlo malo kontrole”, navodi Juan Carlos Garzon, direktor za mirovne pregovore u FIP-u. “Venezuelanskim izbjeglicama je vrlo teško jer se susreću s velikim ilegalnim skupinama koje iskorištavaju njihovu ranjivost. Čuli smo nekoliko svjedočenja o seksualnoj eksploataciji i trgovini ženama”, rekao je.

Omar Ochoa, lokalni vladin dužnosnik za ljudska prava u sjevernom gradu Buchararanga, izjavio je lokalnim medijima ranije ovog tjedna da je zabrinut zbog izvješća o djevojčicama prisiljenim na prostituciju dok putuju 200 kilometara pješice i autobusom s kolumbijske granice.

Djecu se prisiljava na prosjačenje u Kolumbiji, navodi dobrotvorna organizacija za djecu Terre des Hommes, koja je ovog mjeseca anketirala više od 900 ljudi, većinom venezuelanskih izbjeglica, duž granice.

“Ljudi s kojima smo razgovarali rekli su nam da se venezuelanska djeca ‘iznajmljuju’ da prose na ulicama na semaforima ili kao radnici/ce u kućanstvima”, rekla je Marion Prats, stručnjakinja za zaštitu djece u organizaciji Terre des Hommes.

Kolumbijska agencija za zaštitu djece (ICBF) identificirala je 350 djece koja su bila žrtve dječjeg rada u Kolumbiji od ožujka do lipnja ove godine.

Stroža pravila za ulazak u zemlju za građane/ke Venezuele u Peru i Ekvador povećavaju rizik od trgovanja ljudima, navode iz UN-a i Norveškog izbjegličkog saveza. “Posebno nas brinu najugroženije skupine ljudi koji se pokušavaju ponovno okupiti sa svojim obiteljima te djeca bez pratnje”, izjavila je Olga Sarrado, glasnogovornica UNHCR-a.

Nema podataka koji bi pokazali koliko je doseljenika postalo žrtvama seksualnog i radnog iskorištavanja. Prema Međunarodnoj organizaciji rada i ostalim vodećim skupinama, smatra se da je oko 25 milijuna ljudi globalno žrtve krijumčarenja.