Tisuće žena u Seoulu prosvjedovale zbog spycam pornografije

U lipnju se ove godine oko 22 tisuće žena okupilo u Seoulu kako bi prosvjedovale zbog tzv. spycam pornografije, poznate kao “molka”. Demonstracije, koju je novinarka AFP-a Hawon Jung opisala kao najveći ženski skup u povijesti Južne Koreje, također su bile apel za bolje zakone i istrage tih zločina.

Spycam pornografija nije novost u Južnoj Koreji. Štoviše, postaje sve rasprostranjenija. Prema istraživanju korejskog udruženja odvjetnica iz 2018., magazin Korea Exposé izvještava da je 2015. godine 24,9 posto seksualnih zločina u zemlji uključivalo kamere, u usporedbi s 3,6 posto zločina iz 2006. Istraživanje je pokazalo da je najviše voajerskih kamera na postajama podzemne željeznice, ali da su kamere skrivene u brojnim drugim prostorima, uključujući autobuse, taksije, bazene, supermarkete i sanitarne prostorije. Kamere, navodno, ponekad nalaze na muškim cipelama kako bi snimile fotografije iz žablje perspektive, te u vijcima odjeljaka javnih zahoda.

Transparenti na lipanjskom prosvjedu sadržavali su poruke poput “Moj život nije vaša pornografija” i “Želim kenjati bez straha”. Prosvjednice su nosile crveno kao znak gnjeva, obrijanih glava kako bi ukazale na propuste vlade i pokrivenih lica kako bi izbjegle identificiranje i seksualno uznemiravanje putem interneta. Ove demonstracije reakcija su na širi kulturni problem rodne diskriminacije i seksizma u zemlji.

Bijes zbog neuspješnog progona muškaraca koji bez pristanka prikupljaju i distribuiraju intimne snimke žena kulminirao je u svibnju, kada je 25-godišnjakinja uhićena u Seulu zbog uploadanja obnaženih fotografija muškog modela bez njegova pristanka. Policija je doživjela snažan val kritika zbog brzine istrage i kažnjavanja počiniteljice, budući da se žene kao žrtve često suočavaju sa seksizmom, nepovjerenjem i odugovlačenjem u procesiranju sličnih ili još gorih zločina.

Kao rezultat, više od tristo tisuća osoba potpisalo je peticiju upućenu Plavoj kući, sjedištu predsjednika Južne Koreje, zahtijevajući rodnu jednakost u istragama slučajeva internetskog seksualnog nasilja. Uhićenje žene, kao i peticija, potaknuli su prosvjed u svibnju, koji je u Korea Herald opisan kao “najveći prosvjed za ženska prav u novijoj korejskoj povijesti”. Prosvjednice_i su istaknule_i kako je vlastima trebalo čitavo desetljeće da ugase SoraNet, mjesto na kojem su muškarci distribuirali spycam osvetničku pornografiju, a manje od dva tjedna da pokrenu istragu o WoMad, kontroverznoj južnokorejskoj feminističkom internetskoj stranici na kojoj je objavljena fotografija nagoga muškarca.

“Ženama u Koreji često se prigovara da su jednostavno preosjetljive kada u pitanje dovode status quo i da nisu ugodno društvo”, izjavila je za Korea Exposé anonimna organizatorica lipanjskog prosvjeda pod nazivom “Hrabrost da budemo neugodne”. “Iznova prisvajamo pravo da se odupremo statusu quo koji doprinosi rodnoj diskriminaciji. Mi postavljamo neugodna pitanja”.

Ministrice, pozvali ste na komunikaciju, a sad ne odgovarate na pitanja!

Budući da od Ministarstva znanosti i obrazovanja ni nakon mjesec dana nismo dobili odgovore na pitanja o obrazovnoj reformi, GOOD inicijativa upozorava na kontinuirani nedostatak transparentne javne komunikacije o ovoj iznimno bitnoj temi za budućnost Hrvatske.

Krajem svibnja, naime, pozvali smo predstavnice Ministarstva na konferenciju posvećenu obrazovnoj reformi, ali nitko se nije odazvao. 1. lipnja GOOD inicijativa je ministrici obrazovanja Blaženki Divjak javno uputila pitanja o nastavku Cjelovite kurikularne reforme. Nije nas dočekala ministrica, ali jest njen dopis i kopija sažetka projekta “Škola za život” na četiri (4) stranice. Zahvaljujemo ministrici na ostavljenom dokumentu, ali on odgovara tek na polovicu jednoga od naših pitanja te se nadamo da to nije završni oblik projekta “Škola za život”, s obzirom na to što u kvantitativnom i kvalitativnom smislu taj dokument uključuje.

Nakon što je u dopisu pozvala na dijalog, ministrica pokazuje da na taj dijalog sama nije spremna. Mjesec dana kasnije, iz Ministarstva i dalje nema odgovora na niz naših pitanja, a pojedini mediji više od mjesec dana čekaju odgovore na svoja pitanja. Iz ovoga se još jednom može zaključiti da je proces informiranja javnosti o obrazovnoj reformi od strane resornog ministarstva uistinu sveden samo na PR i promociju.

Iz ono malo informacija koje je ministrica podijelila s javnosti nemamo potvrdu da je njezina vizija reforme usklađena sa Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije. Ono što znamo je da će novac namijenjen kurikularnoj reformi u najvećem dijelu biti potrošen na informatičku opremu. Naravno da je informatizacija škola potrebna, ali ponavljamo kako zanemarivanje ostalih segmenata i cjelovitosti reforme na kvalitativnoj razini dugoročno neće donijeti željeni pomak. 

Zbog svega navedenog GOOD inicijativa još jednom poziva ministricu Divjak na transparentnu javnu komunikaciju, kojom se pokazuje poštovanje i odgovornost prema ne samo sugovornicima i sugovornicama i zainteresiranoj javnosti, nego i prema budućnosti obrazovanja kao ključne javne politike u Hrvatskoj. S tim ciljem, GOOD Inicijativa je prema Ministarstvu znanosti i obrazovanja pokrenula proceduru propisanu Zakonom o pravu na pristup informacijama i očekuje odgovore na postavljene upite u zakonskom roku od 15 dana.

Tjedan BEZ plastike u Art Parku

U sklopu “Tjedna bez plastike” Zelena akcija u suradnji s Art Parkom u četvrtak, 5.7. u 21 sati organizira projekciju filmova o štetnosti plastike i alternativama plastici. Filmovima će u 19:30 sati prethoditi tribina sa zanimljivim govornicima i govornicama. 

Detalji:

/ FILM / 21:00h

Bag it (Stavi u vrećicu)
USA, 2010, 1h 14min
Pitate li se ikada zašto vam u pekari kruh stavljaju u tri plastične vrećice i dvije škrnicle? Mislite li da je to previše ili premalo? Kome sve štete plastične vrećice i koliko se predugo razgrađuju saznajte u ovom izvrsnom dokumentarcu.

Open your eyes (Otvorite oči)
USA, 2016, 3min 55sec
Ovaj kratak video klip u produkciji Plastic Pollution Coalition sažeto pojašnjava sve probleme s jednokratnom plastikom i mogućnostima zamjene tih proizvoda održivim alternativama. Nakon ovog filmića, sve će vam biti puno jasnije.

/ TRIBINA / 19:30h

Na ovoj edukativnoj tribini moći ćete saznati više o utjecaju plastike na životinjski svijet i ljudsko zdravlje; o primjerima hrvatske dobre prakse proizvodnje održivih alternativa plastici poput platnenih vrećica i staklenih boca te papirnatih štapića za uši; o prodaji u prvom hrvatskom dućanu bez ambalaže; o mogućnostima življenja bez jednokratne plastike u Hrvatskoj; o primjerima dobre prakse iz EU i svijeta te obavezama smanjenja uporabe plastike. 

Dolaze nam govornici_e iz:

Špeceraj (dućan bez ambalaže)
Humana Nova (reciklirani proizvodi od tekstila)
Freewa (eko reusable boca)
Zero waste Croatia (zero waste lifestyle)
Break Free From Plastic Movement (dobre prakse zemalja, kampanje, legislativa)
Prijatelji životinja (utjecaj plastike na životinjski svijet)
Incite Code (papirnati štapići za uši) TBC

SAD: Svaka se četvrta djevojčica samoozljeđuje

Podaci istraživanja pokazuju kako se u nekim dijelovima SAD-a čak 30 posto tinejdžerica samoozljeđuje bez namjere da počini samoubojstvo. Svaka četvrta djevojčica u prošloj si je godini namjerno nanijela ozljedu, bilo paljenjem ili rezanjem kože, dok je isto učinio jedan od deset dječaka. Ukupna učestalost nanošenja samoozljeda kod mladih iznosi čak 18 posto. “18 posto vrlo je visok postotak za oba roda”, izjavio je Martin A. Monto, sociolog sa Sveučilišta u Portlandu, i jedan od autora istraživanja.

U suradnji s Centrom za kontrolu i prevenciju, dr. Monto i njegovi_e kolege_ice 2015. su godine proveli_e anketu kojom su ispitali_e rizično ponašanje američkih srednjoškolaca. Istraživanje je objavljeno u American Journal of Public Health, a obuhvatilo je reprezentativan uzorak od 65 tisuća srednjoškolaca i srednjoškolki javnih srednjih škola iz 11 saveznih država. Prijašnje studije provedene su isključivo u generalno razvijenijim državama, ili su podaci prikupljani među američkim tinejdžerima koji su zaprimljeni na bolničko liječenje.

U aktualnoj studiji, u saveznoj državi Delaware zabilježena je najmanja stopa nanošenja samoozljeda: 6,4 posto među dječacima i 17,7 posto među djevojčicama. Najveća stopa nanesenih ozljeda kod dječaka zabilježena je u saveznoj državi Nevadi (14,8 posto), a kod djevojčica u saveznoj državi Idaho (30,8 posto). Stopa nanesenih samoozljeda iznad 20 posto kod adolescenata oba spolova zabilježene su u saveznim državama Idaho, Kentucky, Nevadi i New Mexico. Djevojčice su u svim saveznim državama, osim u dvjema, iskazale dvostruko veću sklonost samoozljeđivanju.

Rezultati ovog istraživanja variraju ne isključivo o spolu, već i drugim faktorima, primjerice rasi. Više od 20 posto ispitanih američkih domorodaca iskazalo je sklonost samoozljeđivanju, nakon čega slijede učenici latinoameričkih korijena, bijelci, a potom Azijati. Od crnih učenika samo 12 posto je prijavilo sklonost samoozljeđivanju. Dodatno, istraživanjem je utvrđeno kako se sklonost samoozljeđivanju smanjuje s godinama, od 19.4 posto među četrnaestogodišnjacima_kinjama, do 14.7 posto među osamnaestogodišnjacima_kinjama.

Ovim istraživanjem nisu ispitani određeni vitalni čimbenici razumijevanja samog procesa samoozljeđivanja od odrastanja u različitim saveznim državama, razloga samoozljeđivanja, kulturološke pozadine do vlastitog razumijevanja tog čina, ističe i dr. Monto. Adolescentice koje su sudjelovale u istraživanju otvorenije su od svojih vršnjaka priznale pripadnost LGBTQ zajednici te da su žrtve seksualnog uznemiravanja ili cyberbullyinga. Za razliku od djevojaka, dječaci su otvorenije priznali sklonost različitim opijatima, od pušenja do korištenja droga. Svi su ti čimbenici barem djelomično povezani sa svrhom nanošenja samoozljeda.

Centar za kontrolu i prevenciju (C.D.C) tek je nedavno počeo istraživati problematiku samoozljeđivanja kod adolescenata_ica tako da nije jasno je li tijekom prošlih godina došlo do značajnog porasta prevalencije samoozljeđivanja. Međutim s obzirom na široko rasprostranjenu problematiku kod oba spola i roda, pretpostavka je da uspješnost rješavanja ovoga problema više leži u individualnom pristupu u odnosu na kreiranje strategije na nacionalnoj bazi, ističu istraživači. “Roditelji čija djeca se samoozljeđuju smatraju kako je njihovo dijete klinička anomalija. Ali, iako sklonost samoozljeđivanju nije zdravo ponašanje, dijete nije neobično bolesno”, istaknuo je dr. Monti.

Prevela i prilagodila: Martina Raos

‘Hrvatska sustavno diskriminira istospolne parove u procesu udomiteljstva’

Iako znanstvena istraživanja unatrag više od 30 godina pokazuju da ne postoji razlika u razvoju djece koju odgajaju heteroseksualni ili istospolni parovi, te praksi modernih i razvijenih zemalja u Europi i šire koje omogućavaju istospolnim parovima pristup proceduri udomiteljstva, Republika Hrvatska i dalje sustavno diskriminira životne partnere i ne želi im omogućiti udomiteljstvo, unatoč tome što su pojedini parovi prošli sve psihološke i socijalne testove kojima su zadovoljili visoke kriterije koji su potrebni kako bi se pomoglo nezbrinutoj djeci u domovima, čiji broj raste iz dana u dan.

Udruga Dugine obitelji upozorila je na konferenciji za medije o izostavljanju istospolnih parova (životnih partnera) iz prijedloga novog Zakona o udomiteljstvu za kojeg je danas predviđeno prvo čitanje u Hrvatskom saboru. Udruga, ali i mnogi pojedinci i stručnjaci dali su svoje mišljenje na prijedlog zakona u sklopu e-savjetovanja gdje su ukazivali na potrebu uključenja životnih partnera u novi zakon. Ministarstvo za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku odbilo je sve prijedloge.

Koordinator Udruge Daniel Martinović istaknuo je da su prema Zakonu o životnom partnerstvu osoba istog spola, životni partneri izjednačeni su s bračnim i izvanbračnim drugovima u upravnim postupcima,  a s obzirom da je Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola organski zakon u odnosu na zakone koji se odnose na obiteljskopravne odnose, važno je, iz pravne perspektive, uvrstiti životne partnere u Zakon o udomiteljtsvu.

Dugogodišnja i opsežna znanstvena istraživanja pokazala su da ne postoji razlika u razvoju djece koju odgajaju heteroseksualni ili istospolni parovi te stoga ne postoje znanstveni temelji za ograničavanje prava istospolnim parovima na pristup postupku udomiteljstva. Vodeće svjetske, a sve više i  hrvatske strukovne organizacije zalažu se za zakonske promjene u smjeru proširenja pristupa udomiteljstvu za istospolne parove. Velika većina modernih i razvijenih europskih država poput Njemačke, Francuske, Španjolske, Češke i drugih kroz svoje zakone i praksu istospolnim parovima omogućava udomljavanje djece koja nemaju adekvatnu roditeljsku skrb. Podaci iz SAD-a govore da istospolni parovi 6 puta češće udomljuju djecu u odnosu na heteroseksualne parove, te stoga predstavljaju važan resurs državi u zbrinjavanju djece bez adekvatne roditeljske skrbi.” nastavlja Martinović. “Analiza je pokazala da bi zabrana istospolnim parovima da udomljavaju djecu u SAD-u koštala državu gubitak od čak 130 milijuna dolara. Ovdje vidimo da bi država uz evidentnu psihološku , emocionalnu i socijalnu korist djeci bez adekvatne roditeljske skrbi imala i direktnu financijsku korist od proširenja udomiteljskih prava na istospolne parove.”

Također je naglasio da država ne bi nikome smjela ograničavati pristup postupku udomiteljstva na temelju seksualne orijentacije. “Također, država ne bi smjela djeci bez roditeljske skrbi, koja su smještena u domove,  ograničavati pravo na najbolju moguću udomiteljsku obitelj, naravnu uz svu potrebnu stručnu pripremu i procjenu budućih udomitelja. Ovdje posebno treba ukazati na očigledan manjak udomitelja u hrvatskom društvu, naspram velikog broja djece koja odrastaju u domovima za nezbrinutu djecu, koji po definiciji predstavljaju privremeni smještaj za djecu,  umjesto u udomiteljskim obiteljima. U sustavu postoji gotovo 1.000 djece koja odrastaju u domovima umjesto u udomiteljskim obiteljima. Pravo svakog djeteta je da odrasta u obitelji, gdje mu/joj se može omogućiti sigurnost, ljubav i posvećenost koju svako dijete zaslužuje. Značajan broj te djece zbog različitih zdravstvenih problema, etničke pripadnosti (najčešće romske) ili broja braće i sestara ne nalazi lako svoje udomitelje” zaključio je predstavnik udruge koja okuplja LGBT parove i pojedince/ke koji imaju djecu, žele imati djecu ili žele postati roditelji.

Izneseni su i službeni podaci iz 2016. godine:

  1. udomitelji u RH su većinom osobe iznad 50 godina i trećina udomitelja nema završenu srednju, ili čak osnovnu školu.
  2. udomiteljstvo je većinom koncentrirano u ruralnim sredinama.
  3. mladih, visokoobrazovanih udomiteljskih obitelji u urbanim je jako malo i njihov broj je u opadanju.

Udruga Dugine obitelji upoznata je sa slučajem prvog gay para koji je tužio RH jer je bio zaustavljen u procesu udomljavanja djeteta. U udruzi znaju i za nekoliko primjera gdje je država kroz svoje institucije, poput pravne službe centara za socijalnu skrb, u postupku udomiteljstva odbila nekoliko istospolnih parova, koji su bili mladi, visokoobrazovani, situirani, koji su pozitivno prošli sve psihološke i socijalne testove i koji po svim pitanjima zadovoljavaju visoke kriterije za udomiteljstvo. Parovi, koji su bili spremni udomiti teško udomljivu djecu (zdravstveni problemi, romske etničke pripadnosti) su odbijeni isključivo zbog njihove seksualne orijentacije tj. zato sto su u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu.

Odvjetnica Sanja Bezbradica-Jelavić, koja zastupa par koji tuži RH, predstavila je detalje tužbe: “U tijeku je upravni spor pred Upravnim sudom koji su pokrenuli životni partneri, zbog toga što je  nadležni CZSS odbacio njihov zahtjev za udomiteljstvo “jer  je u konkretnom slučaju utvrđeno kako ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka za izdavanje dozvole udomiteljskoj obitelji za obavljanje udomiteljstva”. Nadležno Ministarstvo uopće nije odlučilo o predanoj žalbi. S obzirom da je Centar za socijalnu skrb naglo prestao provoditi već započeti postupak stručne procjene tužitelja, iako tužitelji udovoljavaju svim uvjetima iz članka 18., 20. i 21. Zakona o udomiteljstvu, a kod njih ne postoje niti taksativno nabrojane zapreke propisane člankom 19. Zakona o udomiteljstvu, za zaključiti je kako je postupanje CSS-a prema podnositeljima bilo diskriminatorno zbog njihove spolne orijentacije. CSS Zagreb je, odbacivanjem zahtjeva tužitelja, povrijedio ne samo njihova temeljna ljudska prava, već i pravo nekog djeteta ili više djece na adekvatni smještaj i skrb, a koje bi dobili u stabilnoj udomiteljskoj obitelji tužitelja koja ispunjava sve zakonom propisane uvjete i koja bi nedvojbeno bila u najboljem interesu i za dobrobit svakog maloljetnog korisnika.”

Martinović je pri kraju konferencije naglasio da je mnogo istospolnih parova zainteresirano za mogućnost udomljavanja djece, ali su pokolebani ovakvim postupcima ministarstva. “Apeliramo stoga na Ministarstvo, Vladu i Sabor RH da u Zakon o udomiteljstvu, koji je danas u prvom čitanju u Sabor,  uvrste mogućnost udomiteljstva za životne partnere i neformalne životne partnere, naravno vodeći se najvišim načelima struke i najboljim interesom djeteta.  Vjerujemo da će vladajuća koalicija, sastavljena od demokršćanskih i progresivno-liberalnih stranka, kao i pripadnika nacionalnih manjina pokazati hrabrost i spremnost za civilizacijski iskorak u korist prvenstveno mnogobrojne djece u RH koja su nažalost smještena u domovima i koja čekaju svoju udomiteljsku obitelj”  poručio je Martinović.

Tatjana Tagirov “J’accuse! Optužujem!”

Promocija knjige Tatjane Tagirov “J’accuse! Optužujem!” u izdanju Documente – Centra za suočavanje s prošlošću, Zagreb i Žena u crnom, Beograd održat će se u Zagrebu i Beogradu. Zagrebačka promocija održat će se u srijedu, 4. srpnja u 19 sati u Kući ljudskih prava u Zagrebu (Selska cesta 112 c), a beogradska u subotu, 7. srpnja u 12 sati u Centru za kulturnu dekontaminaciju (Paviljon Veljković, Birčaninova 21).

Sudjeluju:

Staša Zajović, Žene u crnom Beograd

Vesna Teršelič, Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću

prof. dr Lino Veljak, Filozofski fakultet u Zagrebu 

Srđan Dvornik, publicist, aktivist, Zagreb 

U sklopu promocije bit će prikazan i dokumentarni film “Ostavila je trag u nama” (17 min.) – dokumentarni film sastavljen od inserata TV i radio nastupa Tatjane Tagirov.