Ali vi ste žensko! – Što tržište rada poručuje ženama?

Inicijativa Radno i ravnopravno i Udruga za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter pozivaju vas na tribinu “Ali vi ste žensko! – Što tržište rada poručuje ženama?”, koja će se održati u ponedjeljak, 28.5.2018. u 20 sati u antikvarijatu Ex Libris (Ul. Riva Boduli 3b) u Rijeci.

Temu ćemo obuhvatiti iz tri različite perspektive: ekonomske, pravne i kulturološke. Razgovarat ćemo o jednakim mogućnostima u području rada iz perspektive rodne ravnopravnosti, o pravnom okviru u Hrvatskoj i na međunarodnoj razini koji se veže za područje rada i usklađivanje privatnog i poslovnog života, mehanizmima zaštite radnica, o rodno osjetljivom proračunu te mogu li i rodne uloge biti definirajući faktor u sferi rada.

Pokušat ćemo doći do odgovora na pitanja: 

Što je sve potrebno da dosegnemo rodnu ravnopravnost i eliminiramo diskriminaciju i kršenje prava žena na tržištu rada? Koja prava zaista imamo i možemo li ih ostvariti, u kojoj su vezi raspodjela proračuna i postizanje rodne ravnopravnosti, je li postojanje pravnog okvira dovoljno za stvaranje preduvjeta jednakih mogućnosti pri zapošljavanju, traženju posla, napredovanju, ostvarivanja rodne ravnopravnosti, te na koji način rodne uloge i kultura definiraju i određuju položaj žena i muškaraca u radnoj sferi?

Gošće tribine su dr.sc. Ana Marija Sikirić s Ekonomskog fakulteta u Rijeci, dr.sc. Sandra Laleta s Pravnog fakulteta u Rijeci i dr.sc. Brigita Miloš, voditeljica Centra za ženske studije u Rijeci, a moderatorica je Marinella Matejčić iz udruge PaRiter.

Prve izlazne ankete: Irska legalizirala pobačaj!

Nakon 35 godina Irska je glasovala o ustavnim promjenama povezanima s pravom na pobačaj. BBC i The Guardian prenose da su izlazne ankete koje je za The Irish Timesa proveo Ipsos prevagnule na stranu kampanje za opoziv ustavnog amandmana koji kriminalizira pobačaj. Rezultati izlazne ankete glase: 68 posto DA, 32 posto NE.
 

{slika}

Odaziv na referendum vrlo je visok. Prema procjenama, odaziv nadmašuje onaj za referendum održan prije 3 godine, kada se 61 posto Iraca i Irkinja odazvalo na referendum kojim su na koncu legalizirani LGBT brakovi. Prema pisanju The Irish Timesa, u nekim dijelovima Dublina odaziv je veći nego na parlamentarnim izborima 2016. godine. Pravo glasa ima 3,2 milijuna biračica i birača.

Irski premijer Leo Varadkar prilikom glasovanja je poručio da se nada pobjedi opcije DA. “Velik odaziv mogao bi biti u korist kampanje DA”, dosao je. Ako inicijativa DA pobjedi, političarke i političari predvođeni premijerom obećali su izglasati legalizaciju pobačaja do 12. tjedna trudnoće uz produljeni rok u slučaju silovanja, incesta i većih malformacija fetusa.

Pobačaj je u Irskoj ilegalan od 1861. godine, a 1983. u irski Ustav je pod pritiscima Katoličke crkve unesen Osmi amandman (Repeal the 8th), koji izjednačava pravo majke i fetusa na život, odnosno propisuje zaštitu života od začeća. Irsku to čini zemljom s najstrožim zakonom o pobačaju u Europi. Podsjećamo – Irkinje su prisiljene roditi čak i u slučajevima silovanja, incesta ili malformacije ploda. Iznimka u slučaju ugroženosti života žene uvedena je tek 2013. godine. Kazna za pobačaj ili obavljanje pobačaja je 14 godina zatvora.


MUČNA POVIJEST PROMJENA

Iznimka iz 2013. godine omogućila je pobačaj u slučaju ugroženosti života žene. Moglo bi se reći da su tada postavljeni temelji za današnji referendum. Pozadina te odluke je, kao što nažalost često biva u pričama o ilegalnom pobačaju, smrt žene – Savite Halanppanavar. Ona je 2012. godine, u 17. tjednu trudnoće primljena u bolnicu. Imala je spontani pobačaj, ali liječnici nisu htjeli intervenirati jer je srce fetusa i dalje kucalo. Zbog toga je dobila je sepsu i na koncu preminula. Nakon njezine smrti rasprava u društvu se intenzivirala, a njezini roditelji uoči aktualnog referenduma sudjeluju u kampanju za opoziv i ponavljaju – ne dopustite da se ponovi sudbina naše kćeri.

Iza odluke o mogućnosti obavljanja pobačaja u inozemstvu također je mučna priča, poznatija kao ‘Slučaj X’. 1992. godine 14-godišnja žrtva silovanja bila je prisiljena roditi. Spriječena je u pokušaju da napusti zemlju kako bi pobacila, unatoč suicidalnim tendencijama. Vrhovni sud na koncu je presudio da je 14-godišnjakinji odlazak trebao biti dopušten, budući da je postojao stvaran rizik za njezin život i život fetusa, stoji u presudi. Nakon te odluke, tisuće Irkinja svake godine napušta zemlju s jednim jedinim ciljem – da pobace i tako zadrže kontrolu nad vlastitim životima i tijelima.

{slika}


REZULTATI GLASOVANJA ZNAT ĆE SE U SUBOTU

Više od 30 zemalja je u posljednjih 60 godina izmijenilo je zakonodavstvo s ciljem legalnog i dostupnog pobačaja. Pokret žena (i ne samo žena) koji stoji iza zahtjeva za opozivom Osmog amandmana nada se da će i Irska uskoro biti na tom popisu. Prebrojavanje glasova počinje u subotu ujutro, a konačan ishod trebao bi biti poznat do kraja dana.

#HomeToVote: Opozovimo Osmi amandman! Glasajte DA!

“Svaki dan 12 Irkinja pobaci. Devet ih otputuje u Veliku Britaniju. Najmanje tri ostaju u Irskoj i riskiraju zatvorsku kaznu od 14 godina”, stoji na stranici irske kampanje ‘U njezinim cipelama’. Brojne Irkinje odlučile su ispričati svoje priče o životu bez prava na odlučivanje, sve kako bi povećale šanse da Irska na referendumu odbaci 8. amandman Ustava (Repeal the 8th), koji propisuje jednaka prava embriju i fetusu kao i ženi. Drugim riječima, propisuje zaštitu života od začeća. Zvuči poznato, zar ne?

To bi se moglo promijeniti upravo na današnji dan. Od 7 sati otvorena su glasačka mjesta za povijesni referendum o liberalizaciji pobačaja. Ankete govore u prilog tijesnoj pobjedi opcije DA – procjene su da će od 55 do 57 posto glasovati za opoziv ustavnog amandmana uvedenog početkom osamdesetih.

BISTE LI STALI U NJEZINE CIPELE?

“Nisam namjeravala ispričati svoju priču. Ali ako Osmi amandman ostane na snazi, kazna za pobačaj će i dalje iznositi 14 godina zavora – dulje nego kazna za silovanje. U isto vrijeme, babica glavne bolnice za porode u Dublinu izjavljuje da silovane žene treba natjerati da zadrže dijete. Zato ću ispričati svoju priču. Pobacila sam 1999. U inozemstvu, kada je i to još bilo zabranjeno. Već sam imala jednogodišnjeg sina, rodila sam s 19 godina. Tadašnji dečko me varao, a ja sam, kao žrtva seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu, bila jako nesigurna. Ostala sam trudna unatoč korištenju kontracepcije. Javila sam se sestri koja je živjela u Engleskoj i tamo sam pobacila. Na putu kući bila sam uvjerena da svi na avionu znaju što sam učinila. Bila sam u smrtnom strahu da će me uhititi kad sletim. Ali odluku nisam požalila. Odluka je bila samo moja i sve žene bi trebale imati pravo na vlastitu odluku.”

Ovo je samo jedno iz mora svjedočanstava Irkinja, objavljenih na Facebook stranici kampanje ‘U njezinim cipelama’. Svake godine nekoliko tisuća Irkinje prisiljene su pobaciti u inozemstvu, uglavnom u Velikoj Britaniji. Prema nekim podacima, od zabrane pobačaja više od 150 tisuća Irkinja otputovalo je s jednim jedinim ciljem – da pobace, da održe kontrolu nad vlastitim životima i tijelima. Sada se, na dan održavanja referenduma, tisuće Iraca i Irkinja vraća u zemlju kako bi, uz hešteg #HomeToVote, pomogle u skidanju golemog tereta prisilnog rađanja s leđa Irkinja. Simbolika je sažeta u jednom od postova na društvenim mrežama:

“Danas putujem u Irsku kako u budućnosti Irkinje više ne bi morale putovati. Ponosna sam Irkinja, ali oduvijek me sram načina na koji moja zemlja tretira žene. Opozovimo Osmi amandman! Glasajte DA!”.

{slika}

Irska, naime, ima najstroži zakon o pobačaju u Europi – takav da su Irkinje prisiljene roditi čak i u slučajevima silovanja, incesta ili malformacije ploda. Iznimka u slučaju ugroženosti života žene uvedena je tek 2013. godine. Kazna za pobačaj je 14 godina zatvora. Za ovaj distopijski scenarij zaslužna je Katolička crkva. Zvuči poznato, zar ne? Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća, u strahu da će sudstvo legalizirati pobačaj, crkva je u Ustav progurala amandman koji je izglasan na referendumu 9. rujna 1983. Pobačaj je tim amandmanom zabranjen u svim slučajevima. Sve naknadne izmjene, uključujući pravo na odlazak iz Irske radi pobačaja, dogodile su se kao posljedica smrti ili tragičnih sudbina žena – koje su izazvale rasprave u društvu, a onda i promjene.

{slika}

Odbor za ljudska prava Ujedinjenih naroda više puta pozvao Irsku da uskladi svoje zakone s međunarodnim standardima ljudskih prava. Stoga je jedno od predizbornih obećanja aktualnog premijera Lea Varadkara koji je na vlast došao u lipnju 2017, bilo upravo organizacija referenduma. Ukoliko inicijativa DA pobjedi, političari_ke predvođeni premijerom obećali su izglasati legalizaciju pobačaja do 12. tjedna trudnoće uz produljeni rok u slučaju silovanja, incesta i većih malformacija fetusa. S druge strane je crkva. Irski nadbiskup Eamon Martin pozvao je na glas NE. Razlog vam sigurno zvuči poznato – zaštita nerođenog života.

Za ustavnu zaštitu tog nerođenog života 1983. godine glasovalo je 67 posto Irske. Neka barem toliko danas glasuje DA – za ženske živote, protiv amandmana koji ih čini građankama drugog reda, koji ih čini ženama koje o sebi i svojim životima trenutačno ne smiju odlučivati.  

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Analiza: Na Hodu za Slobodu u Rijeci više od 1800 ljudi

Tvrtka Theta two d.o.o. prebrojala je hodače i hodačice “Hoda za slobodu” svojim računalnim sustavom i analizom fotografije utvrdila da se na riječkom “Hodu za slobodu” okupilo minimalno 1800 ljudi.

“Kako su se nakon samog Hoda pojavljivale različite procjene broja ljudi koji je sudjelovao u Hodu, vjerujemo da je ovime završena dilema.

Podsjećamo, prošle subote, 19. svibnja 2018.g. u Rijeci se održao “Hod za slobodu”, u organizaciji građanske inicijative Građanke i građani Rijeke, kao reakcija na održavanje “Hoda za život”.

Kao organizatori “Hoda za slobodu” zahvaljujemo i ovom prilikom našim sugrađanima na hrabrom dolasku, dostojanstvenom ponašanju i pozitivnoj energiji. Grad koji misli je grad koji se ne predaje! Vidimo se ponovo!”, poručuju organizatori_ce. 

Irska: zabrana oglašavanja uoči povijesnog referenduma o pobačaju

Građanke i građani Irske sutra, 25. svibnja, glasaju na jednom od najvećih referenduma u novijoj povijesti: odlučuju hoće li iz Ustava izbaciti osmi amandman koji garantira pravo “života od začeća” i zabranjuje pobačaj.

Ukoliko “Yes” inicijativa pobjedi, političari/ke predvođeni liberalnim gej premijerom Leom Varadkarom obećali su izglasati legalizaciju pobačaja do 12. tjedna trudnoće uz produljeni rok u slučaju silovanja, incesta i većih malformacija fetusa.

Internetski giganti zabranili kampanje referenduma tik prije referenduma

Irska je trenutno najzanimljivija lokacija za hrvatske iseljenike. Dio razloga sigurno leži u Irskom ekonomskom rastu koji  nose globalno važne IT kompanije sa sjedištem u Dublinu. No, pred tamošnjim internetskim gigantima velik je izazov jer Irska nakon revolucija za LGBT zajednicu, trenutno proživljava revoluciju za ženska prava, a borba se uvelike vodi na internetu.

Kako se u globalno orijentiranom svijetu uz pomoć kampanja lansiranih s raznih strana, teško razazna “tko pije, a tko plaća”, ICT kompanije pažljivo motre i reguliraju što se događa na njihovim platformama vezano uz promociju “Yes” i “No” kampanja.

Najprije je Facebook,  sedamnaest dana prije samog glasanja, zabranio oglašavanje vezano uz referendum o pobačaju u Irskoj svima osim “domaćim” organizacijama i tvrtkama u zemlji. Nisu prošla ni 24 sata, a isto su reagirali u Google-u, još jednoj multinacionalnoj kompaniji sa sjedištem u Irskoj.  Zabranili su sve oglase povezane s referendumom bez obzira na mjesto porijekla. Twitter kompanija, čiji čelnici također stoluju u Dublinu, nije dozvolila takve oglase od samog početka kampanja koja traje nekoliko mjeseci.

 

Zabrana smanjuje broj anti-choice oglasa, ali oglasi i dalje postoje

Donacije iz inozemstva za političke kampanje u Irskoj zakonom su zabranjene. No u svijetu interneta gdje se geografske granice brišu, svatko može utjecati na glasače/ice bez obzira gdje se nalazi, stoga je potez internetskih giganata o zabrani bilo kakvih kampanja jako važan.

Internetski komentatori/ce uglavnom pozdravljaju takvu odluku iako vele da je došla prekasno. Drugi u tome vide priklanjanje inicijativama za legalizaciju pobačaja jer većina stranih oglasa dolazi od strane anti-choice zagovaratelja.

Naime, čini se da kampanje koje zagovaraju daljnju zabranu pobačaja, odnosno status quo, uglavnom dolaze izvana, točnije, iz SAD-a. Aktivisti/kinje iz agencije Storyfull otkrili/e su da dvije trećine postova i oglasa koji zagovaraju status quo dolaze izvan geografskih granica Irske, dok četiri petine sadržaja usmjerenih na “Yes” kampanju i otpuštanje osmog amandmana imaju uporište u Irskoj.

Iz Transparent Referendum Initiative (TRI) koja prati transparentnost kampanja, poručuju da zabrana i nije urodila plodom. Suosnivač Craig Dwyer poručuje da na Googleu i Facebooku i dalje kolaju oglasi povezani s referendumom o pobačaju, iako se njihov broj ipak smanjio.

 

Facebook i Google trenutno su jači od zakona

Čelnici Facebooka ranije su optuživani za brojne afere u političkim mrežama koje koriste moć društvenih mreža. Uz već svima znane “lažne vijesti”, već su potencijalno utjecali na ishod Trumpove političke kampanje u SAD-u. Tvrtka Cambridge Analytica pomogla je, bez autorizacije, prikupiti privatne podatke s 50 milijuna Facebook profila. Podaci su bili detaljniji no kod uobičajenog targetiranja marketinških kampanja na Facebooku, a sve kako bi im se servirali oglasi dizajnirani baš za njihove profile.

U priču su se nakon Trumpove pobjede umiješale legalne službe koje trenutno istražuju njihove ilegalne radnje. Facebook je spomenutu tvrtku uklonio sa svojih stranica i ogradio se od optužbi iako postoje insinuacije da su njihovi zaposlenici bili povezani s tim tvrtkama.

Krajem travnja, Facebook je uveo načelo transparentnosti u svoje oglase: svaki korisnik mogao je nakratko saznati porijeklo i autora oglasa koji mu se servira. Pozabavili su se i ostalim nepravilnostima, a njihove akcije, kažu, uključuju i umjetnu inteligenciju.

James Lawless TD, stručnjak za tehnološka pitanja u opozicijskoj strani Fiana Fáil, kaže kako su “Odluke došle prekasno jer su lažne vijesti već imale oksidacijski učinak na kampanju na socijalnim mrežama”. Dodaje i kako “nakon ove kampanje jasno da irski političari moraju izglasati zakon koji regulira aktivnosti političkih kampanja na internetu baš kao što se to u prošlosti dogodilo s tradicionalnim oblicima političkog oglašavanja”.

 

O referendumu i pobačaju: 56% za ukidanje amandmana

Osmi amandman u irski Ustav uveden je 1983. godine. Dvije trećine glasača/ica tada su odlučili da je svaki pobačaj kazneno djelo. Kazne se broje u godinama zatvora,  a u Sjevernoj Irskoj i doživotnim zatvorom. Posljedice su bile očekivane: tri do četiri tisuće žena na godinu putovalo je u Ujedinjeno Kraljevstvo gdje se pobačaj legalno obavlja do petog mjeseca trudnoće.

Njih oko dvije tisuće na godinu u novije vrijeme naručivalo je medicinske pilule za pobačaj s interneta što se u drugim zemljama, pa i Hrvatskoj, obavlja uz medicinski nadzor u bolnicama.  Moguće je samo pretpostaviti koliki je bio broj ilegalno izvršenih pobačaja u Irskoj, posebice do 2013., kad je uvedena zakonska mogućnost pobačaja u slučaju teških anomalija.

Najveći dio posla već je odrađen, irski glasači/ice koji sutra izlaze na referendum odavno su registrirani, no kakva će biti odluka tek ćemo vidjeti. Prema nekim istraživanjima, 56 posto glasača/ica glasat će za ukidanje amandmana, ali velika je razlika između ruralnih i urbanih sredina.

Čitanje istanbulske konvencije – znanje je moć

Tekst poziva na čitanje Istanbulske konvencije prenosimo u cijelosti.

Drage moje sugrađanke (i sugrađani), ali i Hrvatice i Hrvati!

Jutros dok sam šetala svojim kvartom ugledala sam štandove za referendum za ukidanje Istanbulske konvencije. Osjećaji koji su mu prolazili u tom trenu cijelim tijelom su bili zaista miješani. Od ljutnje radi nepravde, mržnje pa sve do osjećaja žaljenja osoba koje iz vlastite neupućenosti čine veliko zlo svim ženama žrtvama nasilja.

A misle da je broj žena koje su doživjele neki oblik nasilja, malen. To znamo da nije istina. Pogledajmo portale. Pogledajmo članke koje za napadača bezrezervno kazuju da je bio “dobar čovjek”. Dobri ljudi ne ubijaju druge ljude. To kaže i peta Božja zapovijed “Ne ubij!”, iz skupa pravila za ponašanje osoba koje prakticiraju katolicizam, a na koju se pozivaju osobe koje potpisuju za referendum, ali i osobe koje su uopće pokrenule to zlosretno potpisivanje. 

Ovim putem vas molim da odvojite svoje vrijeme kako bismo zajedničkim snagama sve (ili barem dio) osobe koje su zatrovane neistinom (usput posjećam na osmu Božju zapovijed “Ne reci lažna svjedočanstva!”), podučile o čemu se radi u Istanbulskoj konvenciji njezinim čitanjem od početka do kraja.

Tekst konvencije koju je usvojio Sabor može se preuzeti i isprintati s ovog linka (koji vodi na stranicu Ravnopravnost.gov): https://goo.gl/4tbGxu te je za ovu akciju bitno da isprintate prvih 28 stranica koje sadrže tekst konvencije.

Ideja je da svatko po vlastitom nahođenju odabere štand za poduku te da se stanemo pored štanda i sa osobama prolazimo kroz tekst konvencije, a ako osobe odbiju, da ju jednostavno počnemo čitati jer je to naše demokratsko pravo. Postoji nekoliko dijelova koji su namjerno manipulirani od strane pokretača referenduma te ćemo se posebno koncentrirati na te dijelove (ako netko zna sve dijelove koji su manipulirani, recite odmah da ne moramo češljati po portalima).

Molim vas da ovom zadatku pristupite savjesno i ozbiljno, poštujući sve zakone Republike Hrvatske. Bez nasilja, bez vrijeđanja, uz puno strpljivosti i tolerancije. Ista ta pravila, primjenjivati će se na komentare u ovom eventu. Svi komentari koji iskazuju neki oblik mržnje, bit će prijavljeni nadležnim tijelima (Državnom odvjetništvu) i Facebooku. Ovu akciju radite na vlastitu odgovornost, no molim vas da budete bolje osobe od onih koji podržavaju nasilje nad ženama. 

Pozdrav svima, i idemo čitat’!