Privedeni aktivisti na Prvomajskom protestu u Beogradu

Tijekom Prvomajskog protesta u Beogradu dvije osobe su uhićene. Kako je navedeno, uhićene su zbog ‘ verbalnog napada na ministra za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja u Vladi Srbije, Zorana Đorđevića‘, koji je prisustvovao protestu povodom Međunarodnog praznika rada.

Naime, tijekom prosvjeda, u blizini ministra Đorđevića, prosvjednici/e glasno su postavljali/e pitanja o Draganu Mladenoviću, radniku Goše koji je prije godinu dana počinio samoubojstvo u fabričkom pogonu i ženama koje ostaju bez posla zbog trudnoće.

“U zemlji u kojoj su radna prava na nivou da se trudnice otpuštaju i završavaju na ulicama, a radnici fabrika izvršavaju samoubistva na radnom mestu jer godinama nisu dobili platu, desilo se to da je, na čelu prvomajske protesne kolone, bio i ministar rada. Protesna povorka je trebalo da se završi ispred zgrade Vlade, gde bi radnici zahtevali poštovanje radnih prava, koja su im ugrožena, te je za mene, kao mladu prekarnu radnicu, bilo više nego ponižavajuće da hodam sa predstavnikom Vlade u koloni, znajući da je ta Vlada direktno odgovorna za politike koje rezultiraju radnicima koji nose pelene na radnom mestu ili radnicama koje nose trake na rukavima kada imaju menstruaciju. Za razliku od većine sindikata kojima to očito nije zasmetalo, aktivistima i aktivistkinjama Levog samita Srbije jeste, pa su mu prišli i pitali ga gde su naše plate i naša preduzeća, šta je sa prosvetom i zdravstvom… Kolona je potom krenula, a kada se deo aktivistkinja i aktivista Levog samita Srbije, Marksa 21, Ne davimo Beograd i Žena u crnom odvojio od povorke i stao ispred Skupštine, dvojca njih su uhapšeni jer su ministru rada postavili dva sasvim legitimna pitanja – šta misli o radniku Goše koji se ubio i šta misli o trudnicama koje su izbačene na ulicu. Oni su potom odvedeni u najbližu policijsku stanicu, a policija je napravila kordon blokirajući ulicu u kojoj je stanica kako niko od prisutnih ne bi mogao da prođe. Posle zadržavanja od skoro dva sata, oni su pušteni”, prepričala je za Libelu aktivistkinja i feministkinja Hristina Knežević.

Uhićeni su pušteni uz prekršajne prijave dva sata nakon privođenja. 

“Jučer smo imali situaciju da sama Država pokušava, da sa jedne strane, spreči da se glas nezadovoljnih građana/ki (radnica i radnika) čuje tako što ministar ide na čelu protesne povorke, a potom hapsi i zastrašuje građane/ke kojima je sasvim jasno da se radna prava u Srbiji uopšte ne poštuju, i da su građani i građanke Srbije jeftina ropska radna snaga, koja radi za crkavicu, jedva pokušavajući da preživi sa platama od 150-200€, pod uslovom da plate ne kasne, ponekad i po više meseci”, zaključuje Knežević.

Prvomajski prosvjed organizirao se pod sloganom ‘Da plate ustanu, a mladi ostanu’, u režiji sindikata, a na njemu se okupilo nekoliko tisuća ljudi.

Ovdje pročitajte reakciju Levog samita Srbija na jučerašnja zbivanja.

Anarhistkinje i anarhisti proslavili Prvi maj molotovljevim koktelima

Pariška policija uhapsila je u utorak više od 200 ljudi i upotrijebila suzavac i vodene topove protiv maskiranih anarhističkih prosvjednica i prosvjednika, koje/i su razbijale/i izloge i bacale/i molotovljeve koktele, pokvarivši planove sindikata da održe mirne skupove povodom Praznika rada, piše Radio Slobodna Evropa.

Vlasti su kazale da se oko 1.200 maskiranih demonstrantkinja i demonstranata u crnoj odjeći okupilo na marginama godišnje sindikalne parade u povodu Praznika rada.

Riječ je o krajnje lijevim anarhističkim skupinama grupama Black Bloc.

Uhapšeno je 200 anarhista i anarhistkinja, a četvero ljudi, uključujući jednog policajca, lakše je ozlijeđeno, objavila je policija.

Sve što nije tvoje u Šesnaestici

Eksperimentalna drama SVE ŠTO NIJE TVOJE autorska je predstava koja istražuje koliko često prihvaćamo svakodnevne diskriminatorne situacije i razmišljamo li o njima kao diskriminatornima uopće. Pita se i koliko od toga je nametnuto / naučeno, a koliko promišljamo, te podiže i vječno pitanje: koliki intenzitet nepravde mora postojati da bi mi kao društvo reagirali. Bavi se akcijom – reakcijom, ispitivanjem svrhe pojedinačnog čina i mobilizacije većih masa.

Izvedba se održava 9. svibnja od 20 sati u Šesnaestice. Rezervacije ulaznica se primaju na svestonijetvoje@gmail.com, imenom i prezimenom svih osoba za koje rezervirate. Broj ulaznica je ograničen zbog veličine prostora pa požurite!

Više o događaju doznajte OVDJE. 

Pitanja u koja se trebamo udubiti

Centar za ženske studije i Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA iz Sarajeva pozivaju na razgovor i otvorenje izložbe “Pitanja u koja se trebamo udubiti” koje će se održati u ponedjeljak 07. svibnja s početkom u 17:30 sati u galeriji Greta, Ilica 92, Zagreb. 

Što ostaje kao sablasni trag (prisutnost odsutnosti) nakon ukinuća AFŽ-a 1953. godine? Kako najmasovniju feminističku platformu i njezinu emancipatorsku agendu misliti danas, nakon “kraja historije”? Kako interpretirati biografije (bosanskohercegovačkih) revolucionarki u kontekstu kontradiktornih i nekonzistentnih politika jugoslavenskog “državnog feminizma”? Što nam danas znače iznevjereni ideali i neviđeni entuzijazam (nevidljivih) žena u socijalističkoj epistemi, modernizaciji, urbanizaciji i razvoju javnih politika i praksi (proizvodnih, društvenih, umjetničkih, medijskih)? Koja je uloga digitalnog arhiva Crvene  za feminističko razumijevanje diversifikacije rodnih uloga i krize progresivnih ideja u društvima koja vlastito pamćenje i dalje oblikuju kroz mit i/ili amneziju? 

O ovim i drugim pitanjima razgovarat će se s Tijanom Okić, jednom od urednica zbornika Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava (Sarajevo, 2016) povodom otvorenja izložbe “Pitanja u koja se trebamo udubiti”. Razgovor će moderirati Renata Jambrešić Kirin.

Izložba “Pitanja u koja se trebamo udubiti” nastala je na osnovu dugogodišnjeg i zajedničkog rada na prikupljanju i digitalizaciji Arhiva antifašističke borbe žena BiH i Jugoslavije  koji je autorica, s Adelom Jušić, kreirala u okviru Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA. U fokus izložbe autorica postavlja feminističko kolažiranje svakodnevice koja se tiče društvenog, političkog, ekonomskog, afektivnog, zdravstvenog, reproduktivnog, privatnog i javnog života žena u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji u periodu od 1946. do 1953. godine. Polazeći od dokumentacije i materijala iz online arhiva, pored nužnih pitanja koje donosi njihov sadržaj kada je riječ o revolucionarnim promjenama i povjesti samog pokreta, Andreja Dugandžić, iskorakom u kolažiranje, odgovara i na pitanje koje se tiče izlagačkih formata arhiva i arhivske dokumentacije. 

Izložba ostaje otvorena do subote, 12. svibnja, a može se pogledati svaki dan od 17:00 do 20:00 sati.

Razgovor i izložbu organiziraju Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA i Centar za ženske studije Zagreb u sklopu projekta Organizirane žene na ljevici u periodu između dva rata, tijekom Drugog svjetskog rata i nakon rata. Program se organizira u sklopu proširenog programa Trnjanskih krijesova 2018. Projekt financira Rosa Luxemburg Stiftung South East Europe. 

Biografije sudionica: 

Andreja Dugandžić živi i radi u Sarajevu. Dijelom je kolektiva Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA, gdje radi na programu Online Arhiva antifašističke borbe žena Bosne i Hercegovine i Jugoslavije. Jedna je od urednica zbornika Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava (Sarajevo, 2016). Svoj umjetnički rad razvija putem teksta, performansa, kolaža i glazbe. Istražujući ponajviše svakodnevicu kućnog okružja, okupirana je širim društveno-kulturnim i rodnim dimenzijama hrane, kuhanja, kućnog rada i ekonomije kućanstva. Jedna je od članica legendarnog benda STARKE (2007-2009), te dijelom glazbenog projekta Black Water and her Daughter.

Renata Jambrešić Kirin znanstvena je savjetnica u Institutu za etnologiju i folkloristiku i suradnica Centra za ženske studije u Zagrebu. Sudirektorica je poslijediplomskog seminara Feminisms in a transnational perspective (IUC Dubrovnik 2007) te članica Upravnog odbora Međunarodnog udruženja za istraživanje pripovijedanja ISFNR. Bavi se temama društvenih politika pamćenja, literature svjedočenja, rodne povijesti i ratne etnografije.
Objavila je znanstvenu knjigu Dom i svijet: o ženskoj kulturi pamćenja (2008), knjigu eseja i kratkih proza Korice od kamfora (2015) te uredila osam zbornika radova.

Tijana Okić rođena je u Sarajevu 1986. godine. Magistrirala je filozofiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a od 2015. godine pohađa doktorski studij filozofije na Scuola Normale Superiore u Pisi. Bila je DAAD PhD Research Student na Filozofskom seminaru Univerziteta u Tübingenu. S Andrejom Dugandžić uredila je zbornik Izgubljena revolucija: AFŽ između mita i zaborava. Objavila je nekoliko filozofskih tekstova. Organizirala je i aktivno sudjelovala u radu Plenuma u Sarajevu 2014. godine. Surađuje sa kolektivom Viewpoint Magazine i redovno objavljuje prevode s više jezika

Dostojanstveni uvjeti rada, bolje obrazovanje i reforme za kvalitetniji život ljudi!

Good inicijativa uputila je pismo podrške sindikalnom organiziranju na međunarodni praznik rada. Naime, na 1. maj održat će se prosvjedna povorku od Radničkog doma do parka Maksimir pod nazivom “Za reforme, za ljude”. Zahtjevi povorke su pravednije plaće i bolji uvjeti rada, dostojanstvena starost, kvalitetno obrazovanje, efektivan javni zdravstveni sustav i učinkovito pravosuđe.

Priopćenje Good inicijative prenosimo u cijelosti: 

Svake se godine na Praznik rada prisjećamo masakra koji se početkom svibnja 1886. godine dogodio na čikaškom trgu Haymarket kada je na masovan radnički prosvjed za osmosatno radno vrijeme  vlast poslala jake policijske oružane snage. Ovaj nas događaj podsjeća na to da radnička prava nisu bila poklonjena ili pružena dobrohotnošću kapitalista, već su teškim naporima izborena. Kroz nastavak radničke borbe postala su međunarodni standard koji ni danas mnogima nije osiguran.

I danas velik broj ljudi radi  u neadekvatnim pa i za zdravlje štetnim radnim uvjetima, za plaće ili naknade koje im ne omogućuju dostojanstven život. Diljem svijeta iskorištava se dječji rad, a žene u cijelom svijetu obavljaju različite oblike neplaćenog rada, u vlastitim ili tuđim kućanstvima, u izvaninstitucionalnoj skrbi, u uvjetima potlačenosti i ekonomske neravnopravnosti. Mnogi ljudi rade neprijavljeni i u prekarnim uvjetima više od osam sati dnevno, bez adekvatnog sustava socijalne sigurnosti i bez adekvatno riješenog stambenog pitanja.

Ovakve probleme vidimo i u Hrvatskoj. Izrazito nesigurni oblici zapošljavanja postali su više pravilo nego izuzetak, plaće su u mnogim sektorima nedovoljne za život, a prečesto se događalo da nisu ni isplaćene. Dokle god strepe za svoja radna mjesta, radnice i radnici su u neravnopravnim pregovaračkim pozicijama u odnosu na poslodavce. Mladima se potpisivanje prvog ugovora o radu sve češće čini kao teško ostvarivi san i prisiljeni su pristajati na razne oblike iskorištavanja. Zanemarivanjem razvoja sustava javnog obrazovanja i uništavanjem zdravstvenog sustava kvalitetne usluge postaju sve nedostupniji širem krugu ljudi, a kao rješenje se sugerira privatizacija, kojom bi se neravnopravnosti dodatno produbile. Mirovine su u Hrvatskoj među nižima u Europi, a umirovljenici među socijalno najugroženijim društvenim skupinama. Očito nam trebaju reforme – ali ne bilo kakve, nego takve koje u svoje središte stavljaju dobrobit i socijalnu sigurnost ljudi.

U nizu područja, upravo bi se veće ulaganje u obrazovanje pokazalo kao najbolji potez kako bi se u budućnosti razmjeri problema umanjili. Potrebno je podići ukupnu kvalitetu obrazovanja, povećati  izdvajanja za obrazovanje i znanost te istraživanje i razvoj i staviti učenika i studenata u središte reforme – reformu koncipirati i provesti zbog mladih i društva u cjelini.

Pritom podizanje kvalitete obrazovanja – uključujući provedbu cjelovite kurikularne reforme – treba ići pod ruku s demokratizacijom i olakšavanjem pristupa obrazovanju, kao i s demokratizacijom funkcioniranja samih obrazovnih institucija. Dugo odgađana obrazovna reforma ne treba služiti samo kao sredstvo povezivanja obrazovanja s potrebama tržišta rada, nego treba podržati razvoj svih potencijala osobe, njeno društveno uključivanje kao i solidarnost i društveni razvoj. Ostvarivo je to jedino kroz uključivanje građanskog odgoja i obrazovanja kroz koji će mladi osvijestiti važnost zauzimanja za radnička prava, solidarnost i ekonomsku jednakost.

Zbog svega ovoga, naša je dužnost – bez obzira jesmo li zaposleni ili nezaposleni, studiramo li ili smo u mirovini – podržati borbu za radnička prava, solidarnu, globalnu i univerzalnu.

Prvomajski prosvjed u Puli

Radnička fronta ove godine organizira svoj centralni prvomajski događaj u Puli. 

“Najveći industrijski centar jedne od najbogatijih hrvatskih županija odabrali smo kako bismo podržali aktualnu borbu radnika Uljanika, ali i ukazali na goruće socijalne probleme, poput stambene krize i egzodusa zdravstvenih radnika, koji ne zaobilaze niti područja koja, poput Pule i Istre, u Hrvatskoj uglavnom smatramo “pričama o uspjehu”. Baš zbog tih pogrešnih dojmova na nacionalnoj razini smatramo da je potrebno reagirati na lokalnu situaciju i radničko/socijalno nezadovoljstvo, ali i ukazati na sve zajedničke borbe, ovoga puta baš u Puli, simboličkom centru opće politike kriminalne privatizacije, deindustrijalizacije i uništavanja posljednjih ostataka socijalističke privrede – a ne “uspješnoj hrvatskoj regiji” koju bi ostale, ekonomski siromašnije regije, trebale slijediti u njenim kapitalističkim principima”, najavljuje Radnička fronta.

Tijekom cijelog dana planiramo imati niz akcija na pulskim lokacijama koje simboliziraju goruće socijalne probleme lokalne zajednice i razmjere devastacije društvenih i demokratskih standarda života radne većine u Puli kao posljedice nametanja tržišne logike kapitalizma, odnosno interesa političko-ekonomskih elita nauštrb interesa radne većine i održivog razvoja društva. 

U 19.00 sati, u Titovom parku, održat će se centralno prosvjedno okupljanje i program.

1.MAJ U PULI – BORBA SE NASTAVLJA

Borbeni plan:

09.00 – 09.30 | Trgovački centri
PRAZNIK RADA SVIMA!
Akcija i medijska izjava na temu tajkunske privatizacije i katastrofalnih uvjeta rada radnica/ika u trgovini

11.00 – 11.15 | Forum (ispred gradske vijećnice)
ZA PULU U KOJOJ SVI ODLUČUJEMO!
Akcija i medijska izjava na temu sprege politike i kapitala i nužnosti demokratizacije upravljanja

11.15 – 12.00 | Park Grada Graza (nasuprot ulaza i upravne zgrade Uljanika)
DOSTA STE PRIVATIZIRALI, NE DAMO PULU!
Akcija i medijska izjava na temu Ujanika

17.30 – 17.45 | Pulska nova bolnica
PLATI ILI UMRI!
Akcija i medijska izjava na temu privatizacija zdravstva

18.00 – 18.15 | Prolaz SV. Teodora (ispred ulaza u nekadašnju tvornicu Arena trikotaža)
PULA MORU, RADNIŠTVO BIROU!
Akcija i medijska izjava na temu deidustrijalizacija, uništavanje proizvodnje u gradu, mešetarenje nekretninama, pogodovanja.

18.15 – 18.30 | Riva (ispred ulaza u nekadašnju redakciju Glasa Istre)
ZA MEDIJE SLOBODNE OD STRANAČKIH OLIGARHIJA I KAPITALA
Akcija i medijska izjava na temu medija

19.00 – 20.30 | Titov park
BORBA SE NASTAVLJA!
Centralno prosvjedno okupljanje