SSSH: Povećanjem plaća zaustavite katastrofalne razmjere iseljavanja

Hrvatska je jedina nova država članica Europske unije u kojoj su plaće niže nego 2010. godine, tvrdi Savez samostalnih sindikata Hrvatske u jučerašnjem priopćenju.

“Podaci su to iz novog izvještaja “Benchmarking Working Europe 2018.“, kojeg je u ponedjeljak, 19. Ožujka, objavio Europski sindikalni institut (ETUI). Iako su u Hrvatskoj, prema podacima OECD-a u navedenom vremenskom razdoblju plaće po jedinici sata rada rasle 6,4 %, izračun Europskog sindikalnog instituta, temeljen na podacima makroekonomske baze Europske komisije (AMECO), pokazuje da je realna vrijednost plaća, kada se uzmu u obzir troškovi života, u Hrvatskoj pala za 7,9 posto od 2010.”, navode iz SSSH.

Prenosimo njihovo priopćenje:

U Hrvatskoj su plaće u razdoblju 2016.-2017. porasle za 1,2 posto, što je bilo nedovoljno kako bi se nadomjestio pad tijekom krize, te daleko ispod rasta u godinama prije krize, kada su plaće između 2000. i 2009. g. porasle za 15,8 posto.

Gore od Hrvatske samo su Grčka, Cipar i Portugal, dok nove države članice Europske unije bilježe dvoznamenkasti rast plaća (npr. Češka 11 %, Poljska 15,3 %, Rumunjska 30 % i Bugarska čak 54,5 %!). Osim navedenih zemalja, radnici su u 2017. zarađivali manje nego 2010. još u Italiji, Ujedinjenom Kraljevstvu, Španjolskoj, Belgiji i Finskoj.

{slika}

Ovo je još jedna u nizu objava europskih podataka koji pokazuju kako smo po nizu pokazatelja pali na europsko dno: uvjerljivo vodimo po udjelu prekarnog rada, od svih država članica EU upravo je Hrvatska doživjela najveće pogoršanje razine ravnoteže radnog i privatnog života, a i po trendovima u rastu plaća pri samom smo dnu.

“Koliko još ovakvih izvještaja moramo vidjeti da bi Vlada i poslodavci konačno shvatili da jedino veće plaće i bolja radna mjesta mogu zaustaviti katastrofalne razmjere iseljavanja iz Hrvatske? Čak 80 posto ljudi napušta Hrvatsku upravo zbog niskih plaća, dok 30 posto njih odlazi zbog nekvalitetnih poslova. Ne možemo govoriti o ekonomskom oporavku kada radnici/e i dalje žive lošije nego prije krize. Upozoravali smo na pogubnost niskih plaća u Hrvatskoj i na naše sve veće zaostajanje za ostalim novim članicama EU. Poslodavci najavljuju otvaranje do 100,000 radnih mjesta i strahuju kako neće imati tko raditi, ali i dalje odbijaju priznati kako su upravo plaće ključ zadržavanja kvalitetnih radnika/ca. Ako i dalje budemo među najslabije plaćenim radnicima u Europskoj uniji, nemamo nikakvih izgleda. Bez rasta plaća neće rasti potrošnja, a bez nje nema ni nastavka ekonomskog rasta. Zaostajanjem u plaćama, u socijalnom razvoju, zaostajemo i u ekonomskom! Odgovornost je Vlade učiniti sve kako bi se trend zaustavio i preokrenuo, prvenstveno značajnijim povećanjem i redefiniranjem minimalne plaće, te poticanjem i jačanjem kolektivnog pregovaranja na granskoj razini. Pozivam Vladu i poslodavce na odgovorno postupanje,  među ostalim i pristupanjem Savezu za konvergenciju plaća za smanjivanje razlike u plaćama između istoka i zapada EU te kolektivnim pregovaranjem u dobroj vjeri”, apeliraju iz SSSH

“Sada je trenutak za bitno snažnije akcije kojima će se promicati najbolji način ostvarivanja pravednog povećanja plaća – kolektivno pregovaranje sindikata i poslodavaca. Europski propisi o javnoj nabavi trebali bi zahtijevati da se ugovori dodjeljuju samo onim tvrtkama koje su pokrivene kolektivnim ugovorima. EU i države članice mogle bi odrediti ciljeve za povećanje broja radnika koji su pokriveni kolektivnim ugovorima”, izjavila je Esther Lynch, konfederalna tajnica Europske konfederacije sindikata (ETUC).

Traži se dizajnerica/dizajner za Prvi maj

Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Sekcija mladih SSSH, nastavljajući tradiciju, raspisuju natječaj za izradu plakata povodom Međunarodnog praznika rada.

Prenosimo njihov poziv:

Iako je gospodarstvo raste, kvaliteta radnih mjesta u Hrvatskoj danas sve više opada. Sve više radnika, ponajprije mladih, ali i svih ostalih, radi na izuzetno kratkim ugovorima o radu, bez ikakve sigurnosti, sve im je teže planirati budućnost i ostvariti ravnotežu radnog i privatnog života. SSSH smatra da svatko zaslužuje dobar posao, posao koji je pošteno plaćen, na kojem nema diskriminacije, na kojem se radnika poštuje i uvažava, na kojem se glas radnika čuje, posao koji omogućava osobno napredovanje i razvoj, ali i dovoljno vremena za privatan život, i dovoljno sigurnosti kako bi se privatan život, i budućnost, mogli planirati.

U želji da potaknemo mlade, ali i sve ostale, na razmišljanje o značenju i važnosti kvalitete radnih mjesta, pozivamo vas da zajedno s nama sudjelujete u obilježavanju Praznika rada prijavom na natječaj i izradom plakata pod temom:

Sudionike/ice natječaja pozivamo da idejnim rješenjima plakata izraze svoju viziju dobrog rada, odnosno kvalitetnog radnog mjesta: prikažite plakatom što je to što po vašem mišljenju rad i posao čini dobrim i  kvalitetnim, ukratko – što čini rad po mjeri čovjeka.

Ljudsko izražavanje služi promišljanju svijeta u kojem živimo, i dijeljenju ideja. Akcijom želimo potaknuti učenike, studente, kreativce, dizajnere, profesionalce, ali i one kojima je vizualno izražavanje samo hobi da svoju kreativnost usmjere prema razmišljanju o tome kakav bi trebao biti rad po mjeri čovjeka, te im omogućiti da svoje ideje o tome podijele s drugima.

Idejna rješenja možete poslati u elektroničkom obliku najkasnije do 13. travnja 2018. godine, na e-mail: natjecaj@sssh.hr, s naznakom “Natječaj za Praznik rada”.

Uz osobne podatke, uz rad je potrebno poslati i kratko pisano objašnjenje ideje plakata, odnosno povezanosti grafičkog rješenja s temom.

Vodeći računa o kvaliteti grafičkog i idejnog rješenja, ocjenjivački žiri SSSH izabrat će tri najbolja rada koja će biti nagrađena novčanom nagradom u iznosu 2.000 (1. mjesto), 1.000 (2. mjesto) i 500 kuna (3. mjesto).

Svi će pristigli radovi biti objavljeni na internetskoj i Facebook stranici SSSH, a tri najbolja rada i u glasiluSSSH “Sindikalna akcija”. Uz nagrađene, desetak najboljih i najoriginalnijih radova bit će izloženo na prigodnoj izložbi povodom Međunarodnog praznika rada.

Prijave pristigle nakon navedenoga roka neće biti prihvaćene. Idejna rješenja koja su već bila nagrađivana u drugim sličnim natječajima, kao i već objavljena, neće biti prihvaćena. Zaposleni u SSSH i njegovim udruženim sindikatima nemaju pravo sudjelovanja u natječaju.

Pristigli se radovi mogu koristiti isključivo u svrhu natječaja i njegove promocije te pripadajuće izložbe.

Sudjelovanjem u natječaju sudionici daju suglasnost SSSH da poslane radove objavi u tiskanim i internetskim glasilima SSSH, te da odabrane radove tiska u obliku plakata i izloži na prigodnoj izložbi povodom Praznika rada. Za sve ostalo autore će se kontaktirati i tražit će se njihova suglasnost.

SPECIFIKACIJE:

VELIČINA: 480 x 680 mm
SLIKE: rezolucija 260 DPI
BOJE: CMYK sustav boja
OPREMA: pdf pripremljenom za tisak – opremljen oznakama i dodatkom za rezanje (Bleed)

Logo SSSH mora biti vidljiv na plakatu

Na marginama koje život (ne) znače!

Predavanje ‘Na marginama koje život (ne) znače!’ odžat će se u srijedu, 21. ožujka, s početkom od 18 sati u Art-kinu u Rijeci.

Predavanje je temeljeno na istraživanju provedenom u Rijeci s glumicama, glumcima; koreografkinjama, koreografima; balerinama, baletanima; suvremenim plesačima i suvremanim plesačicama te ostalim djelatnicima i djelatnicama u struci izvedbeno-scenskih umjetnosti. S obzirom na ovaj povijesni trenutak gdje su autori, redatelji i koreografi mahom muškarci, kakva je marginalnost žena u suvremenim izvedbeno-scenskim umjetnostima i postoji li mogućnost promjene?

Vanda Velagić i Sara Blažić studentice su treće godine Glume i medija u Rijeci. Prije studija glume Vanda je studirala Socijalno-kulturnu antropologiju na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, a Sara Kulturalne studije na Filozofskom faklutetu u Rijeci. Glumu vide kao moćan alat za društveni angažman i promjene.

Festival tata u Hrvatskoj!

Veleposlanstvo Švedske u suradnji s udrugama Status – M i Roditelji u akciji – Rode predstavljaju “Festival tata” koji počinje danas, 19.03. na Dan očeva, a trajat će do 22. travnja.

Festival tata nastavlja se na projekt Švedskog Instituta i švedskog fotografa Johan Bävmana – Swedish Dads – koji je proveden kao izložba s dodatnim događanjima u nekoliko desetaka država diljem svijeta.

Cilj projekta u svim je zemljama potaknuti očeve na aktivno uključivanje o odgoj.

Festival tata počinje u ponedjeljak, 19. ožujka digitalnom kampanjom u kojoj se pozivaju tate u Hrvatskoj da podijele na svom Facebooku profilu fotografiju sebe sa svojim djetetom u svakodnevnim situacijama s hashtagom #supertata. Među njima bit će odabrano 25 fotografija koje će zajedno s fotografijama švedskih tata biti postavljene kao izložba od 20. do 22. travnja u Galeriji Forum (Teslina 7). Svi detalji o natječaju su na Facebook stranici Festival tata.

U sklopu festivala, u utorak 17. travnja 2018. održat će se okrugli stol u suradnji s Odborom za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora, na kojem će glavna tema biti aktivna uloga očeva u odgoju djece i očinski dopust.

Digitalna brošura o važnosti uključenog očinstva bit će dostupna za preuzimanje na web stranicama partnera od 3. travnja.

Radionica Supertata za zainteresirane tate održat će se 21. travnja 2018. u 11 sati u Galeriji Forum, a prijave se primaju na radionica@festivaltata.hr do 20. travnja.

Zainteresirane kompanije koje žele tatama u svojim kompanijama ponuditi edukaciju mogu se javiti na radionica@festivaltata.hr ili na info@status-m.hr.

Više informacija o Festivalu možete pronaći na web stranici: www.festivaltata.hr

Razvoj kritičkog mišljenja mladih kroz umjetnost

Umjetnost je oduvijek bila kreativan način promišljanja o društvenoj stvarnosti, pa su tako sudionice edukacije “Omladinski rad sa LGBTI osobama” Marija Vuletić i Nera Mešinović odlučile pokrenuti set od 20+ radionica. One će se fokusirati na rad s grupom od 10-15 sudionika/ice  20 do 25 godina), ohrabrivat će otvoreno izražavanje stavova kroz umjetničko izražavanje, razumijevanje motivacije za kreaciju umjetničkog djela i kritiku društvenih okolnosti kroz diskusije o izložbama i predstavama. Radionice će se fokusirati na maksimalno uključivanje cijele grupe te nisu predavački koncipirane. Čitava grupa sudjeluje u kreiranju finalnog produkta, izložbe. Bilo da želite vidjeti kako to izgleda biti kurir te izložbe, želite pisati, crtati ili recitirati poeziju, dobrodošle/i ste da se prijavite.

Cilj radionice je potaknuti mlade na kritičko promišljanje stavljajući ih u poziciju ispitivanja, u mainstream edukacijama i studijima zanemarenih, tema i potkultura kao što su feministička i LGBTI umjetnost u Bosni i Hercegovini, i na Balkanu. Koje su to umjetničke strategije koje služe aktivističkom načinu promišljanja ili pozitivnoj samorefleksiji, koji su sadržaji koje kultura u Bosni i Hercegovini nudi vezano za LGBTI kulturu, i kakva je percepcija tih umjetničkih sadržaja?

Prisustvo na radionicama će biti obavezno radi formiranja grupe, a termini radionice će biti dogovoreni u skladu s potrebama grupe.Sami/e ćete biti kreatori/ice radionica, tema, rasprava, te strukture, a radionice neće trajati duže od 2 do 3 sata u terminima koje grupa dogovori.

Radionice će početi polovicom ožujka, a vašu prijavu koja treba sadržavati ime i prezime te dvije do tri rečenice motivacije šaljite na marija@fondacijacure.org do 19.3.2018. u 12 sati.

Izabrani/e kandidati/kinje će biti obaviješteni/e do 20.3.2018. o njihovom sudjelovanju.

**Poziv je nažalost otvoren samo za osobe iz Sarajeva, radi ograničenih sredstava koja su projektom predviđena.

Dobar, loš, Plenković?

Margareta Mađerić pravedničkim se i opravdanim gnjevom 25.11.2014. godine povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama obrušila na ministricu Milanku Opačić zahtjevajući hitnu ratifikaciju Istanbulske konvencije.

Kolinda Grabar Kitarović tijekom predsjedničke kampanje odlučno se založila za ratifikaciju Istanbulske konvencije.

{slika}

Na izborima 2016. godine HDZ je u svojem programu obećao ratifikaciju Istanbulske konvencije.

{slika}

U ožujku 2018. godine Andrej Plenković prijeti novim izborima ako zastupnici/e ne glasuju za ratifikaciju, predsjednici HDZ-ovih lokalnih organizacija daju ostavke, viđeniji članovi/ce izražavaju svoje ograde od stava Premijera, članstvo je rastrgano, a cjelokupna javnost je još jednom podijeljena po pitanju nečega što još ne tako davno gotovo nitko nije dovodio u pitanje. Osim dakako SDP-ove Vlade koja je dvije godine pronalazila jadne isprike da Konvenciju ne ratificira – no o Milanki Opačić kao ministrici i Maji Sporiš, njezinoj tadašnjoj zamjenici a današnjoj savjetnici u Vladinom Uredu za ravnopravnost spolova i propovjednici ratifikacije, sve je već rečeno pa se nečemo vraćati na tu priču.

{slika}

I ovdje dolazimo do pitanja, kako je Andrej Plenković dozvolio da ratifikacija Istanbulske konvencije postane tema na kojoj mu se raspada stranka ako znamo da je još prije 2 godine ta ista stranka čvrsto stajala iza ratifikacije? Zašto je dozvolio da posljednjih godinu dana Vigilare, U ime obitelji, Hrast, Katolička crkva i sva ostala braća i sestre lažu, manipuliraju i budu primarni izvor informacija članovima/cama i biračima/cama HDZ-a o Istanbulskoj konvenciji? I posljedično zašto je dozvolio da dođe do ovog kaosa u društvu te još jedne lažne i nepostojeće rasprave u kojem se ljudska prava perfidno nazivaju ideologijom?

Postoje dva moguća odgovora na ovo pitanje. Andrej Plenković je ili potpuno nesposoban i nedorastao poziciji na kojoj se nalazi. Ili je beskrajno zao. (Možemo na ovom mjestu priznati da su često ove dvije karakteristike u hrvatskih političara/ki sljubljene, no ostavimo teorijsku mogućnost da u ovom slučaju postoji ili).

Andrej Plenković je potpuno nesposoban ako je mislio da je ratifikacija nešto za što ima vremena jer očito nema pojma o američkoj, europskoj, a onda i hrvatskoj neokonzervativnoj sceni. Nesposoban je jer na prve znakove kampanje nije reagirao i odradio unutar stranke kvalitetno informiranje barem u dijelu da ih podsjeti da je ratifikacija dio njihova programa. Nesposoban je i jer se ne zna adekvatno nositi s neokonzervativcima/ama u vlastitoj vladi i stranačkim redovima što se ponajviše očituje u činjenici da je kurikularna reforma poput zombija kojeg ružičasto vidi još samo ministrica Blaženka Divjak. I sve ga to čini krajnje nedoraslim svojoj poziciji.

Možda je taktički dozvolio da se ovaj kaos dogodi jer mu je draže da se svi bave nepostojećom ideologijom umjesto nekim drugim temama. Ili mu odgovara situacija u kojoj pored neokonzervativaca/ki kakvi/e su Stier, Ilčić, Zekanović, Batarelo, Markić i drugi/e on izgleda kao dobar dečko koji će nas spasiti od tih luđaka (što je taktika koja je u Americi omogućila da se takvi dobri dečki mrvicu po mrvicu pomiču u desno). U oba slučaja radi vlastitih interesa preko ženske grbače, kockajući se s ljudskim pravima čini ultimativno zlo društvu. Ovakvim divljanjima, širenjem poluinformacija i laži dugoročno društvo klizi u stanje potpune negacije temeljnih ljudskih prava i stvara temelje za rast tzv. antiestablishment političkih pokreta koji su u svojoj osnovi duboko antidemokratski. To sve posve svjesno može činiti samo netko posve zao.

Koji god bio odgovor na ovu dilemu, sudbina nam je ista. Posijano je još malo ludila i još malo paranoje u društvo koje se ionako ne može pohvaliti svojim dobrim stanjem. Ratifikaciju koja je čini se neminovna, popratila je visoka cijena društvenog zagađenja. Andrej Plenković bi se trebao dobro pogledati u ogledalo i za početak sam sebi, a onda i svim ženama žrtvama nasilja, odgovoriti zašto je to dopustio.