Snažne žene europske audiovizualne industrije u Zagrebu

Obilježavanje 10. godišnjice hrvatskoga sudjelovanja u Potprogramu MEDIA okupit će prvi put u Zagrebu snažne žene europske audiovizualne industrije.  Jubilarni 10. rođendan hrvatski Ured MEDIA proslavit će u petak, 23. ožujka, s početkom u 10 sati, u kinu Kaptol Boutique Cinema u Zagrebu posebnim događanjem otvorenim ponajprije za filmske profesionalce, ali i zainteresiranu javnost i to uz prethodnu prijavu.

Zanimljive panel-diskusije s temama koje se tiču izazova jedinstvenoga digitalnog tržišta, zaštite autorskih prava te budućnosti Potprograma MEDIA, sve u kontekstu produkcije, promidžbe i distribucije europskoga filma, snažan naglasak stavit će na sudjelovanje žena na vodećim političkim i profesionalnim (filmskim) funkcijama. Tako će se na jednome mjestu okupiti predstavnice Europske komisije, Europskoga parlamenta, mreže Europa Cinemas, udruženja European Women Association i European Film Promotion, radionica usavršavanja kao što su EAVE i MIDPOINT, raznih prodajnih agencija, festivala, produkcijskih i distribucijskih kuća, uključujući predstavnice hrvatske audiovizualne industrije.

Među ostalima, tom prigodom DKE − Ured MEDIA Hrvatske ugostit će: Mariyu Gabriel, povjerenicu za Digitalno gospodarstvo i društvo pri Europskoj komisiji, ministricu kulture Republike Hrvatske dr. sc. Ninu Obuljen Koržinek, Doris Pack,  članicu Europskoga parlamenta od 1989. do 2014. te koordinatoricu nagrade Europskoga parlamenta LUX FILM PRIZE, potom Fatimu Djoumer, koja trenutno vodi Odjel za međunarodne odnose u jedinoj mreži europskih kina Europa Cinemas, Leenu Pasanen, festivalsku direktoricu Dok Leipziga, Tine Klint, direktoricu jedne od najjačih danskih prodajnih agencija Level K, irsku producenticu Moe Honan (Moetion Films), koja je oborila sve rekorde europske i svjetske gledanosti dugometražnim animiranim filmom “Oops! Noah Is Gone…”, Lindu Beath, jednu od etabliranih financijskih stručnjakinja za područje filma, Kristinu Trapp, direktoricu europskoga programa usavršavanja EAVE, priznatu njemačku producenticu, diplomanticu istoga programa i tutoricu Roshanak Behesht Nedjad, Rebeccu Cremona, jednu od rijetkih redateljica i producentica s Malte (Kukumajsa Productions), hrvatske producentice filmskih i festivalskih uspješnica za koje je potporu omogućio Potprogram MEDIA, među kojima i Ankicu Jurić Tilić (Kinorama). Događanju se također pridružuju predstavnice hrvatskih strukovnih filmskih udruženja: Tamara Babun (HRUP) te Katarina Zrinka Matijević (DHFR), a iz europskih udruženja European Women AssociationAlessia Sonaglioni, Eurimagesa – Francine Raveney  i European Film Agency Directors Laufey Guðjónsdóttir, koja je također direktorica Islandskog filmskog centra.

Tunižanke marširale za jednako pravo na nasljedstvo

Ove subote, više od 1 000 prosvjednica, ali i nemali broj prosvjednika, izašlo je na ulice Tunisa kako bi zahtijevali/e jednako pravo žena na nasljeđivanje imovine.

Iako je Tunis često moguće smatrati zemljom pionirkom u pogledu emancipacije i poboljšanja stanja ženskih prava na sjeveru Afrike, ona i dalje zaostaje za standardom kakav zahtijevaju mnogi/e njezini stanovnici/e, što je postalo očito i izlaskom mnogih na subotnji prosvjed.

Iako su jednaka prava muškaraca i žena garantirana Ustavom prihvaćenim još 2011. godine čiji Članak 21. kaže da “svi/e građani/ke, bili/e muškarci ili žene, imaju jednaka prava i dužnosti, a kao takvi su jednaki pred zakonom bez ikakve diskriminacije.”, situacija u praksi u mnogim je slučajevima daleko od one definirane Ustavom.

Pod sloganom “Nasljeđivanje je pravo, a ne privilegija.”, prosvjednici/e su stoga iskazali svoje nezadovoljstvo i dalje prisutnim shvaćanjem da žena zaslužuje tek polovicu nasljedstva koje zaslužuje muškarac koje proizlazi iz Šerijata.

Učesnica prosvjeda, Rahma Jawadi, predsjednica organizacije stanovnica ruralnih područja na sjeverozapadu Tunisa, ovom je prigodom izjavila da bi izjednačavanje muškog i ženskog prava na nasljedstvo uvelike doprinijelo osamostaljenju žena iz razloga što bi u većoj mjeri “mogle obrađivati vlastitu zemlju i ostvariti vlatiti prihod.”

Predsjednica Tuniskog ženskog demokratskog saveza, Monia Ben Jemia, izjavila je kako smatra da “činjenica da se o ovom problemu uopće govori već znači da su žene dobile bitku.”

Zahtjevi prosvjednika/ca bit će razmotreni od strane Odbora za procjenu individualnih sloboda (koji je oformljen posebno za ovu svrhu) te će prvi rezultati razmatranja biti poznati u lipnju.

Pakistan prihvatio zakon o zaštiti prava transrodnih osoba

Pakistanski Senat 7. je ožujka jednoglasno prihvatio prijedlog zakona kojim garantira prava transrodnih osoba. Izglasavanje ovog zakona, putem kriminalizacije niza radnji kojima su transrodne osobe u Pakistanu izložene, trebalo bi umanjiti njihov nepovoljan položaj te im pružiti kvalitetnu zaštitu od seksualnog i fizičkog nasilja.

Prema navedenom zakonu, na ne primanje kandidata/kinje u određenu obrazovnu ustanovu u koju se prijavljuje isključivo zbog njezinog/njegovog rodnog identiteta, pravosudni će sustav odgovarati izricanjem novčane kazne od 300 000 pakistanskih rupija ili pak kaznom zatvora u trajanju između 6 mjeseci do dvije godine.

I razbaštinjenje osobe zbog neslaganja s njezinim rodnim opredjeljenjem rezultirat će zatvaranjem razbaštinitelja/ice, i to na nemalih 5 do 10 godina.

Za počinitelje/ice je kaznenih djela poput nanošenja tjelesnih ozljeda pak predviđena kazna do dvije godine zatvora, što dosad nije bio slučaj ukoliko je žrtva kaznenog djela bila transrodna. Nadalje, prisiljavanje transrodne osobe na prostituciju, ili pak korištenje seksualnih usluga iste, kažnjavat će se zatvorskom kaznom koja bi mogla doseći čak 25 godina.

Prisilno skidanje i silovanje također će se kažnjavati 25-godišnjom zatvorskom kaznom.

No, kako bi se osiguralo poštivanje novoizglasanog zakona i smanjila diskriminacija osoba na temelju rodnog identiteta, neke su kazne uistinu rigorozne te se, s obzirom na okolnosti počinjenih kaznenih dijela i uzimajući u obzir njihovu težinu, u nekim slučajevima čak govori i o postojanju mogućnosti smrtne kazne.

Također, ovaj zakon ne govori samo o osiguravanju zaštite temeljnih prava transrodnih osoba već govori i o inicijativama za društveni i gospodarski razvoj zajednice poput uspostave ustanova za (strukovno) obrazovanje čime bi se povećala dostupnost dosad teško dostižnom obrazovanju.

Žene i LGBT osobe nevidljive su žrtve katastrofa

Nedostatak podataka o utjecaju prirodnih katastrofa i konflikata na žene, djevojčice i pripadnike/ice LGBT zajednice onemogućuje osiguravanje pomoći i oporavak od negativnih posljedica takvih katastrofa.

Cecilia Aipira, savjetnica za smanjenje rizika od katastrofa pri UNDP-u, navodi da su žene i djevojčice najviše pogođene prirodnim katastrofama, no da nedostaje čvrstih podataka koji bi pokazalo na koji način. “Kao posljedica toga, ostaju uglavnom nevidljive u programima za pomoć i razvoj”, poručila je prilikom predstavljanja novootvorenog Centre for Gender and Disaster na University College London ovog tjedna.

Prema riječima Mami Mizutori, nove voditeljice UN-ovog ureda za smanjivanje rizika od katastrofa (UNISDR), prirodne katastrofe i konflikti ne utječu na sve ljude jednako. “U mnogim dijelovima svijeta u takvim katastrofama pogiba više žena nego muškaraca, i to zbog većeg siromaštva i drugih oblika diskriminacije”, navodi. Također, žene nakon prirodne katastrofe ili ratnog konflikta također postaju žrtvama seksualnog i obiteljskog nasilja.

Istraživanje u Čadu provedeno u sklopu programa Building Resilience and Adaptation to Climate Extremes and Disasters (BRACED) pokazalo je da diskriminacija i nasilje onemogućuju ženama pristup financijskoj i medicinskoj pomoći u vremenima krize.

Oko 90 posto poginulih u cikloni u Bangladešu 1991. godine, jednoj od najgorih zabilježenih katastrofa, bile su žene, isto kao i oko 77 posto žrtava tsunamija u Indoneziji 2004. godine, iznosi se u podacima UN Women.

Sunil Pant, aktivist i nekadašnji političar u Nepalu, navodi da su LGBT osobe također više pogođene posljedicama katastrofa te da im se često odvija pomoći jer se “ne uklapaju u tradicionalne obitelji sastavljene od žene i muškarca”.

“Primjerice, osobno sam svjedočio kako nepalske vlasti odbijaju priznati da je potrebno ponovno izgraditi kuću dvoje transrodnih ljudi koja je bila uništena u potresu 2015. godine”, rekao je. Dodaje i kako LGBT osobe u područjima sklonima katastrofama, poput Nepala, Indije ili Haitija, nemaju nikakve informacije o katastrofama niti kako se ponašati i kome obratiti u slučaju da se neka dogodi. 

Izložba: Žene? – Žene!

16. ožujka u 19 sati u palači Herzer (GMV Franjevački trg 10, Varaždin) otvara se izložba pod nazivom Žene? – Žene!. Riječ je o multimedijskoj izložbi šest autorica: Ane Detoni, Mateje Rusak, Monike Rusak, Ivane Stepan Kauzlarić, Smiljane Šafarić i Vide Sačić, s radovima koji obuhvaćaju projekcije, printeve, crteže i trodimenzionalne objekte od različitih materijala.

Kroz svoje radove autorice propituju pojam žene, suprotstavljajući svoje stvarno iskustvo bivanja ženom nametnutima medijskim slikama “idealne žene”. U našoj kulturi stvoren je psihofizički jaz između onoga što žene stvarno jesu u realnosti i nedostižne mentalne predodžbe onoga što bi željele biti ili postati, prema medijski nametnutim standardima.Stvarajući u različitim medijima, autorice izražavaju svoje iskustvo bivanja ženom, promišljaju ustaljene stereotipe i sve uloge koje ta “titula” sa sobom nosi te nadilaze medijske i osobne “okvire” uvjetovane kulturom, odgojem i očekivanjem drugih.

Na taj način žele premostiti jaz između stvarnosti i privida, generacijski jaz, odvojenost izazvanu šutnjom, potiskivanjem osjećaja, stidom, osjećajem osamljenosti… odnosno žele potaknuti zajedništvo, razumijevanje i međusobnu podršku u realnom svijetu u kojem živimo. 

Izložba je postavljena do 8. travnja ove godine, a ulaz za razgled bit će besplatan.

Što su ‘Strašne žene’ i tko su žene koje stoje iza njih?

Među  312 kandidata u programu “Pokreni nešto svoje” odabrane su za potporu za razvitak društvenog poduzeća i društvene igre Strašne žene/Fierce women. Ako još niste stigli zaigrati Strašne žene, ili možda uopće ne znate o čemu se radi, saznajte više iz razgovora sa ženama koje stoje iza imena Vox Feminae.

Vox Feminae pratimo sve od 2010. godine, ali za one koji tek upoznaju feminizam u Hrvatskoj, možete li nam se ukratko predstaviti? Kako se, kao neprofitna organizacija, uspjevate održati u Zagrebu, ali i u Hrvatskoj? Je li sve teže opstati ili vidite nekakvu svjetlost u ovim tamnim danima?

S time da je Vox Feminae nastao preimenovanjem portala cunterview.net koji je počeo s radom  2006. jako puno volonterskog napora i ljubavi uloženo je u naš rad, prvih 4-5 godina sve je bilo na volonterskoj bazi. U trenu kad smo napravile prvo strateško planiranje, stvari su počele uzimati neki konkretniji oblik i smjer. U najmanju ruku je izazovno opstati u Hrvatskoj kao neprofitna organizacija koja se bavi neprofitnim medijima, nezavisnom kulturom i rodnom ravnopravnošću. Naš je trik što se ne pitamo kako opstati, nego kako rasti i kako na najoptimalniji način povećati svoj učinak. Ako imate jasan, konkretan i  izvediv cilj prema kojem stremite, a uz to to što radite pomaže nekome, odnosno odgovarate na neku potrebu, a usput ne pristajete na uvjete koji vaš rad omalovažavaju a vas i vaš tim iscrpljuju do burnouta, onda ste na dobrom putu.

Da si postavimo cilj ukinuti seksizam u hrvatkim medijima, mogli bi neke stvari napraviti, ali većinu vremena bi provodili/e vjerojatno frustrirajući se količinom gluposti na koju nailazimo. Ali ako si kao cilj stavimo upoznati što veći broj ljudi s postignućima žena, tu je već nešto konkretnije i malo manje frustrirajuće, dakle imam i veće zadovoljstvo i motivaciju za bavljenjem time, jer ću vidjeti neke konkretne promjene, tipa 10000 ljudi je ovaj mjesec pročitalo članak o nekoj super ženi ili 300 ljudi je odlučilo da će nabaviti svoj primjerak društvene igre Strašne žene. Tako da u tome ja vidim neku pozitivu, ili “svjetlost u tamnim danima”, kako si navela. U odbacivanju zadataka koji su preteški . U nalaženju onih koji ti imaju smisla, ali uz koje se možeš i zabaviti, odnosno koji ti neće svu radost za životom izvući iz tijela.  Previše sam aktivistica u burnoutu vidjela… koja korist od svega, ako na kraju izgorimo jer od višeg cilja zaboravimo na sebe?

 

Početkom ožujka, točnije – 5.3. krećete s globalnom kampanjom, čiji je cilj izrada 1000 komada društvene igre Strašne žene. Recite nam više o kampanji te na koje sve načine se možemo uključiti,  sudjelovati i zajedno s vama biti dio svega.

Danas očekujem da ćemo preći 50% svog zadanog cilja a to je 1000 paketa društvene igre razaslati po svijetu.  Igra Strašne žene je inspirativna, zabavna i edukativna, te pozivam sve da nas podrže rezerviranjem svog primjerka u indiegogo kampanji, ili još bolje rezerviranjem tri primjerka, od kojih će jedan zadržati za sebe, a dva pokloniti ekipi za rođendan ili neku drugu prigodu. 🙂 Uz to, jako nam je bitno da na društvenim mrežama napišete par riječi podrške i ponukate i druge da učine isto.

 

Igru Strašne žene predstavile ste nam još na prošlogodišnjem Vox Feminae Festivalu u listopadu, kako je igra tada prihvaćena i koliko je napredovalo širenje igre?

Kome god smo je pokazali, s kim god smo je igrali, jako dobar feedback smo dobile. Gurala sam je u raznim situacijama, pred raznu publiku, da vidim kako je ljudi prihvaćaju, i zadovoljna sam. Ne volim generalizirati, ali generalno, muškarcima nije uvijek baš jasno u čemu je s tim kartama toliki big deal, a žene su generalno oduševljene.

 {slika}

O kakvoj se ustvari igri radi, kakva su pravila, koji je cilj igre? Može li se i prije provedene kampanje naručiti primjerak? Tko je sve sudjelovao u smišljanju i izradi Strašnih žena? Čime ste se vodile pri odabiru umjetnica i strašnih žena ?

Pravila su jako jednostavna, imate 6 kategorija (feminizam, ljudska prava, znanost, kultura, umjetnost i politika) i svaka od 56 žena spada u jednu do tri kategorije, ovismo čime se bavila u životu. Svaka igračica za sebe skuplja određene kategorije, svaka karta vrijedi onoliko bodova koliko tu kategoriju osoba skuplja. Dakle ako ja krenem skupljati žene koje su se bavile znanošću, svaka karta mi vrijedi 1 bod, ali ako i ti kreneš ih skupljati, svaka karta odjednom vrijedi 2 boda. Sad ovako to zvuči suhoparno, ali kad se počne igrati jako je dinamično. Osim tih 56 karata postoje još i karte akcije koje kompliciraju igru. Pravila igre su OVDJE. Nakon 10 krugova, što traje nekoj 15-20ak minuta igra staje i zbrajaju se bodovi, a dok čekate na svoj red imate vremena pročitati tko su bile te žene i koja su njihova postignuća ili vrijednosti za koje su se zalagale.

Kako na portalu imamo rubriku Strašne žene, gdje na njihove rođendane objavljujemo  tekstove o njima, i sad ih imamo oko 200, iz njih smo uglavnom birali one koje bi uvrstili u igru. Ideja za igru bila je moja, gameplay je smislio moj najbolji prijatelj iz djetinjstva Želimir Periš koji je najveći zaljubljenik u društvene igre kojeg ja znam, a napravile smo otvoreni poziv za umjetnice koje bi napravile ilustracije, javilo se njih 60, i na kraju smo suradnju nastavile sa njih 8 – Sanja Stojković, Rina Barbarić, Tea Šokac, Željka Tkalčec, Ana Kovačić, Ivana Štrukelj, Branka Hollingsworth i Nataša Rašović – za koje smo vidjele da su najbolje u ilustracijama dočarale te žene i njihova postignuća.

 

Kako se pripremate za 8. mart? Koju biste feminističku poruku htjele poslati za ovogodišnji Dan žena?

Radimo po cijele dane na crowdfunding kampanji nas sedmero, što u uredu, što doma, i trudimo se da što više ljudi sazna među ostalima i za žene koje su nam omogućile da imamo prava koja danas imamo. I jedva čekamo izaći na Marš! 🙂
Jako je nezahvalno davati feminističke poruke, jer mislim da su sve već dane, ovo sad su sve samo naše reinterpretacije… Mogu samo podijeliti svoj primarni moto koji me dosta dobro služi: Ne daj se zajebavati! 

 

Otvaranjem prošlogodišnjeg festivala, javnosti ste otvorili i vrata svog novog prostora, popularno nazvanog “Šesnaestica”, što se sve događa u “Šesnaestici”, u kakvim vam se sve aktivnostima možemo pridružiti?

U kakvim god želite! U tome i je čar Šesnaestice, otvorena je za samoorganizaciju i za sva društveno kulturna događanja koja su u skladu s načelima navedenima u našem statutu: rodne ravnopravnosti, nenasilja, solidarnosti i podrške, poštivanja različitosti, prava pojedinca na samoodređenje rodnog identiteta i izražavanja te  individualne i organizacijske odgovornosti.