Prestanimo robotima pripisivati rod

Siri, Alexa i Sophia imaju ženske glasove. Kao društvo, počeli smo nepotrebno pripisivati rod tehnologiji, što otvara vrata inherentnoj diskriminaciji.

Siri, Alexa i Sophia imaju jednu zajedničku stvar: njihov rod. Iz nekog razloga većina glasova koji zvukovno pomažu su žene. GPS sustavi, telefoni, pa čak i prvi robot na svijetu podsjeća na ženski rod.  Guranje naših ideja o rodu na nežive stvari poput tehnologije otvara vrata seksizmu.

Tehnološke tvrtke su otkrile da potrošači/ce žele glasove koji zvuče prijateljski, toplo i kompetentno – sve osobine koje su u Sjedinjenim Državama više povezane sa ženama. Neki teoretiziraju da se ljudi općenito boje automatiziranog muškog glasa zbog karaktera HAL iz filma A Space Odyssey. To ima smisla jer gotovo da nema predodređenih muških automatiziranih glasova na tržištu.

Postoji još nekoliko teorija koje pokušavaju objasniti taj fenomen. Bez obzira na razlog, je li seksistički imati većinu ženskih glasova poput Siri koji nam stalno pomažu? U najmanju ruku, ovo pojačava pretpostavljene stereotipe o tome u čemu bi žene trebale biti dobre. Žene su prekomjerno zastupljene u većini zanimanja povezanima s njegom i brigom za druge, iako je feminizam pružio priliku i način da žene mogu odabrati na kojim poljima žele raditi. Dakle, da, uglavnom ženski glasovi koji jačaju stereotipe o ženama, stvoreni od strane muške dominirajuće industrije, su opasno blizu da budu seksistički.

Pogoršavajući stvari, Saudijska Arabija je razvila realističnog robota pod nazivom Sophia. To je najvjerodostojniji robot do danas i koristi zamjenicu “ona”. Temeljni problem za sve animirane glasove i robote svodi se na jedno pitanje: Zašto pripisujemo rod neživim predmetima?

Posljednjih godina rodne norme i stereotipi su predmet su promatranja i rasprava te neki/e vjeruju da rod ne bi smio postojati. Rodni stereotipi su duboko usađeni u gotovo svakom društvu. To dovodi do diskriminacije, podzastupljenosti i niza različitih problema s kojima se naše društvo bori, ali i za koje se nastoji iskupiti. Stoga, zašto bismo željele/i da tehnologija ima i tehnološki rod?

Bez obzira na to kako programeri/ke opisuju svoje razloge za odabiranje ženskog ili muškog glasa, sve dok nastave pripisivati rod na svoje proizvode, aktivističke skupine će ih pozorno pratiti i čekati da naprave grešku. Istina je da žene imaju kompliciranu povijest sa zanimanjem tajnice, stoga je jasno da je problematično stvaranje standardnih ženskih glasova za pomagačke uređaje (koji su na neki način zamjena tajnice). Istodobno, ako muški i ženski glasovi nisu ravnomjerno zastupljeni, to opet može biti problem. Davanje roda robotima i ostalim tehnologijama će samo imati značajnije posljedice.

Tehnologija bi trebala biti upravo – tehnologija. Nerodna tehnologija je u svakom slučaju najbolja za tvrtke jer osigurava da niti jedan/na potrošač/ica ne osjeća uzrujanost proizvodom. To omogućuje veću prodaju, što znači veću zaradu. Svatko pobjeđuje.

Unatoč očiglednim zaprekama koje prate rod u tehnologiji, tehnološke tvrtke kao što su Apple i Google nastavljaju s isticanjem roda na svojim proizvodima na temelju istraživanja provedenog u 2014. godini, koje je pokazalo da ljudi uglavnom smatraju ženski glas privlačnijim od muškog. U svijetu u kojem ljudi već mogu izgraditi vjerodostojne robote, mora se povući linija. Ako se to ne učini, posljedice bi mogle biti značajne. Zamislite svijet u kojem svi ženski roboti rade kao tajnice, a svi muški roboti su izvršni direktori. Roboti imaju sposobnost da nadilaze rod jer su inherentno bez rodnosti. Nema smisla da roboti budu podvrgnuti konstruktu koji ne bi trebao postojati i ne postoji za njih.

Prevela i prilagodila: Mia Vodopija 

Poziv za kreiranje izložbe o uličnom uznemiravanju

Odjeća ne čini čovjeka / ženu. O ukusima se ne raspravlja.

Odjeća možda i čini ženu. Ali, naša odjeća nikada nije poziv na uznemiravanje i seksualno nasilje. O modnim ukusima se vrlo rado raspravlja. No postoji nešto što nije za raspravu, a to je predrasuda da je odjeća izazvala nasilje. Hollaback Hrvatska poručuje: “Ništa ne opravdava nasilje!”

Stoga, planiraju izložbu u Internacionalnom tjednu protiv uličnog uznemiravanja, 8. – 14. ožujka.

“Izložbu kreiramo svi mi – žene, LGBTIQ osobe, osobe s invaliditetom ili bilo kojom drugom osobinom radi koje smo doživjeli_e uznemiravanje. Zato Vas pozivamo da nam pošaljete kako ste bili_e obučeni_e kad ste doživjeli_e uznemiravanje ili nasilje i pomognete nam složiti eksponate izložbe”, poručuje Hollaback. 

Kako, kada, gdje?

Fotografija može i ne mora uključivati lice (po želji); dakle možete se slikati i od vrata naniže

Fotografija mora biti u .jpg formatu što bolje kvalitete

Uz fotografiju molimo uključite i kratak opis uznemiravanja i nasilja koje ste doživjeli_e, i ako ste inspirirani_e, vašu osobnu poruku.

Fotografije će biti anonimne.

Slati isključivo na mail croatia@ihollaback.org zaključno do: 15. ožujka 2018.

Sve dospjele fotografije i poruke koje su u skladu s pozivom ćemo uvažiti. Dio će biti odabran za izložbu tijekom Internacionalnog tjedna protiv uznemiravanja (8.-14. travnja 2018., u Zagrebu, prostor će biti uskoro objavljen); a ostale će biti objavljene putem web stranice i društvenih mreža Hollaback Hrvatske.

U Kaštelima fašnik obilježen spaljivanjem slikovnice o LGBT obiteljima

Pored ubojstava žena od strane partnera, napada na reproduktivna i druga ljudska prava, iseljavanja mladih i drugih egzistencijalnih i dnevnopolitičkih problema, stanovnici_e Kaštela odlučili_e su da je glavni krivac za sve nevolje u društvu – slikovnica.

{slika}

Nekoliko se stotina mještana i mještanki okupilo na proslavi karnevala koja u nekim dijelovima Hrvatske uključuje i spaljivanje “princa karnevala” – pusta, fašnika, krnje – personifikacije svog zla koje je prošla godina donijela. Nakon što smo prije nekoliko godina u Selcima mogli svjedočiti spaljivanju “gay djeteta iz epurvete”, ove su godine Kaštelani_ke odlučili_e spaliti “slikovnicu” koja prikazuje dvije mame i dva tate. Više je to nego očita aluzija na nedavno izdanu slikovnicu udruge Dugine obitelji, koja, iako izdana tek u 500 primjeraka, u scenariju Kaštelana_ki simbolizira stvarne probleme hrvatskog društva.

Okupljeni mještani i mještanke očito ne vide ništa sporno u takvoj vrsti simboličnog nasilja kojoj svjedoče djeca, a podjednako su, čini se, nesvjesni_e vlastitog doprinosa podjelama, mržnji i huškačkoj klimi koja u Hrvatskoj sve više uzima maha.

{slika}

Video “proslave” možete vidjeti na linku Facebook stranice Random Toni.

Postotak žena u Saboru i dalje je daleko ispod globalnog prosjeka

Prema podacima godišnjeg izvješća Međuparlamentarne unije i UN Women o zastupljenosti žena u politici, moguće je primijetiti da Hrvatska daleko zaostaje za europskim i globalnim trendovima glede ravnopravnosti i zastupljenosti žena u političkom životu zemlje.

Naime, žene u Saboru čine tek 19 posto zastupnica, što Hrvatsku stavlja daleko iza ostalih zemalja koje smatramo razvijenima u pogledu sudjelovanja žena u javnom životu. Sa svojih 19 posto zastupnica, Hrvatska se trenutno nalazi na 97. mjestu u svijetu – poziciji koju trenutno dijeli sa Saudijskom Arabijom. Ono što nadalje naglašava ozbiljnost ove situacije jest i činjenica da su, kako prenosi Novi list, hrvatskim Zakonom o ravnopravnosti spolova propisane mjere koje valja sprovesti ukoliko dođe do očite neuravnoteženosti u zastupljenosti muškaraca i žena u određenom zanimanju, što prema trećem stavku 12. članka zakona “postoji ako je zastupljenost jednog spola u tijelima političkog i javnog odlučivanja niža od 40 posto.”

Hrvatska ne samo da nije niti blizu 40 posto kada govorimo o postotku žena u politici u odnosu na muškarce, već je ionako mali broj zastupnica u Saboru u konstantnom opadanju. Još ne tako davne 2015. godine, postotak saborskih zastupnica činio je 25 posto, da bi samo dvije godine kasnije pao na 19.

Iako je stanje u sadašnjoj Vladi Andreja Plenkovića znatno bolje od onoga u Saboru, sa 28,6 posto prisutnih žena, vidljivo je da je omjer zastupljenosti muškaraca i žena i dalje miljama daleko od ne samo dostizanja globalnog prosjeka, već i nadilaženja neravnoteže na bilo koji način.

Hrvatska se, u kontekstu zastupljenosti žena u Vladi i Saboru, očito kreće unatrag te ne uspijeva poštovati vlastite zakone i odredbe, na što kazuje i činjenica da je najbolji postotak žena u hrvatskoj Vladi ikad, zabilježen 2003. godine za vrijeme Ive Sanadera, iznosio svega 36,4 posto.

‘Sluškinje’ za Istanbulsku konvenciju

Sluškinje ustaju za ratifikaciju Istanbulske konvencije!

10. veljače u 12 sati – Cvjetni trg, Zagreb

Pridružite se povorci “sluškinja” koje žele živjeti u Hrvatskoj i svijetu, bez nasilja nad ženama i djevojčicama. 

“Sluškinjama” je dosta kontinuiranog nasilja nad ženama i djevojčicama, dosta je kontrole nad našim tijelima te sustava koji ne kažnjava nasilnike! 

Nećemo dopustiti da se distopijski scenarij “Sluškinjine priče” (autorice Margaret Atwood) dogodi u Hrvatskoj te da se žene svode samo na služavke kojima se oduzimaju prava i čiji se glasovi utišavaju. 

Nad ženama se vrši nasilje u njihovom domovima, radnim mjestima, na ulici, u okviru obitelji. Više od milijun žena i djevojčica diljem svijeta žrtve su seksualnog nasilja, prisilnih brakova, nasilja od strane trenutnih i bivših partnera, seksualnog uznemiravanja na poslu, mobbinga, bivaju ubijene, sve samo zato što su – žene. 

Istanbulska konvencija je alat kojim je zaštita žena i djevojčica u Hrvatskoj ostvariva. Zato zahtijevamo da Vlada i Sabor ratificiraju Konvenciju i ne pristajemo ni na što manje. 

Žene, koje se doživljava samo kao “sluškinje”, izlazit će na ulice sve dok se Konvencija ne ratificira. 

I tebi je dosta biti “sluškinja”? Pridruži nam se! 

Ustani s nama i dođi na prosvjed u 12:00 u subotu, 10.2. na Cvjetni trg u Zagrebu.

Uz to, možeš:

● odjenuti se u odoru i tako pomoći osnažiti poruku važnosti ratificiranja Konvencije i zajedno s nama postati dio “Sluškinjine priče”*
● podržati druge “sluškinje” i donirati za izradu odora!**

*Ako nam se želiš pridružiti i postati “sluškinja” 10. veljače, javi nam se u inbox za daljnje dogovore.

**Ako želiš da što više “sluškinja” ustane, možeš donirati za izradu odora i ostale troškove uplatom na račun Zaklade SOLIDARNA za tematski fond “Drugotna na sav glas!” za akcije obrane prava žena na izbor i život bez nasilja. IBAN HR73 2390 0011 1009 4807 2 (pri Hrvatskoj poštanskoj banci, SWIFT: HPBZHR2X)

“Društvo otpora”

U petak 23. veljače s početkom u 20h održat će se multimedijalni događaj “Društvo otpora” povodom 10 godina postojanja Mreže anarhista u klubu Kotač, DC Rojc – Pula.

U sklopu događaja moći ćete pogledati izložbu fotografija na temu društvenog otpora uglavnom se fokusirajući na aktivnosti od 2008. godine do danas u Puli i Rijeci (istovremeno “izlažući” iskustva raznih uličnih prosvjeda, radničkih štrajkova, studentskih okupacija fakulteta i ostalih akcija) te zaplesati na ritmove Foreigners Everywherea, te gosta iz Zagreba, Prancing D-a. Tijekom trajanja programa na dva platna projicirat će se anarhistički filmovi kao i videa nastala na već spomenutim akcijama.

Obilježavanje desetljeća postojanja Mreže (anarhosindikalista 2008 – 2013, anarhista 2013 – 2018) rezultat je želje aktivista i anarhista da se obilježi kontinuirano djelovanje u opuštenoj, ali i korisnoj atmosferi kako bi olakšali daljnja djelovanja, širenje suradnje i anarhistički utjecaj u društvu.

Program:

20h – Otvorenje izložbe fotografija na temu društvenog otpora od 2008. do danas u Puli i Rijeci (ulični prosvjedi, radnički štrajkovi, studentska okupacija fakulteta i drugih akcija)

22h – Foreigners Everywhere – AV (audio-video Anarho Dub – Digital Dub) & Prancing D (Dub Punk – Roots Dub Riddim)