Nakon 35 godina Irska mijenja restriktivni zakon o pobačaju

Krajem svibnja, Irska će održati referendum putem kojeg će se odlučivati o liberalizaciji zakona o pobačaju koji je trenutno na snazi.

Nakon 35 godina implementacije jednog od najstrožih zakona glede pobačaja, prema kojem je isti bio zabranjen čak i u okolnostima poput silovanja, incesta i teških fetalnih deformacija pogubnih za trudnicu, građani/ke Irske dobit će priliku odbaciti navedene restrikcije i izboriti se za pravo žene na život i samostalno odlučivanje. Iako je potpuna zabrana pobačaja ukinuta 2013. godine, čime je isti postao opravdan u slučajevima u kojima je ženin život u smrtnoj opasnosti, u svim ostalim okolnostima podvrgavanje abortusu i dalje se smatra ilegalnim.

Prema riječima premijera Lea Varadkara, vlada će već započeti s legislaturama temeljenim na prošlomjesečnim preporukama parlamentarnog odbora, prema kojima pobačaj na zahtjev mora biti dostupan do 12. tjedna trudnoće bez ograničenja. Kako smatra Varadkar, do takve je odluke došlo zbog činjenice da “se u Irskoj već izvršavaju ilegalni, neregulirani pobačaji u nedovoljno sigurnim uvjetima“, a tisuće žena godišnje odlučuje se na odlazak u inozemstvo kako bi bile u mogućnosti terminirati neželjenu trudnoću. “Radi se o izboru između toga želimo li nastaviti stigmatizirati i kriminalizirati svoje sestre, suradnice i prijateljice ili želimo kolektivnim, konkretnim djelovanjem pokazati empatiju i suosjećanje.” nastavlja Varadkar.

Prema rezultatima dviju anketa provedenih posljednjih dana među građanim/kama Irske, između 51 i 56 posto svih stanovnika/ca zemlje podržava prijedlog legalizacije pobačaja do 12. tjedna trudnoće, dok se istome protivi tek nešto manje od 30 posto (većinom stanovnika/ca starijih od 65 godina). Iz navedenih rezultata vidljiva je značajna promjena u mentalitetu građana/ki, s obzirom na to da je još 1983., kada je trenutni, restriktivni zakon stupio na snagu, njegovu implementaciju podržavalo čak 67 posto Iraca/kinja. Irska svakako na očigled postaje kako liberalnije, tako i sekularnije društvo spremno na korak naprijed u kontekstu unaprjeđenja prava žena.

Glede čitave situacije, sam je premijer Leo Varadkar konstatirao: “Ovdje se radi o vrlo osobnom i privatnom pitanju, koje za mnoge nije crno bijelo, ali ako novi prijedlog bude odobren, a vjerujem da će biti, napokon možemo reći da je ova zemlja dosegla svoju zrelost.”

Unapređenje profesionalne jednakosti muškaraca i žena

CESI (Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje)  i Francusko veleposlanstvo u Hrvatskoj Vas sa zadovoljstvom pozivaju na događanje Usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života– Kako unaprijediti profesionalnu jednakost između muškaraca i žena u našim današnjim europskim društvima? “ koje će se održati 7. veljače 2018. godine u Kući Europe (Ulica Augusta Cesarca 4, Zagreb) od 9.30 do 13.00 sati. Program ovog događanja možete pronaći u privitku.

Atipično ili nefleksibilno radno vrijeme, nedostatak prilagođenog modela čuvanja djece, promjene u obiteljskoj strukturi, nejednaka raspodjela obiteljskih obveza… Teško pomirenje između posla i obitelji jedna je od glavnih prepreka – ako ne i glavna – koju ističu žene koje su u potrazi za poslom ili one zaposlene i s primanjima. Profesionalne nejednakosti između muškaraca i žena ostaju. One nisu vezane samo za pitanje jednakog pristupa zapošljavanju, nego su također povezane s nejednakošću primanja i nejednakom raspodjelom obiteljskih obveza. 

Ovakvo činjenično stanje nije neminovno. Javne vlasti i akteri civilnog društva u Europi danas provode brojne inovativne i učinkovite aktivnosti kako bi se barem djelomično nadoknadile ove neravnoteže te promicala ravnopravnost spolova u svijetu rada.

Događanje koje će se održati 7. veljače 2018. godine omogućit će razmjenu francuskih i hrvatskih iskustava te će predstaviti primjere određenih aktivnosti koje su razvijene u Hrvatskoj, Francuskoj i nekoliko ostalih mediteranskih zemalja.

U tom smislu, na ovom događanju okupit će se:

  • Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u Hrvatskoj, gđa Višnja Ljubičić, koja će predstaviti zaključke iz svog rada na pomirenju između profesionalnog i privatnog života,
  • sveučilišni profesori Jean i Nicole Gadrey koji će predstaviti svoju viziju situacije vezano uz primanja žena na današnjem tržištu rada,
  • veleposlanici Francuske, Philippe i Corinne Meunier, zajednički akreditirani u Hrvatskoj, koji će govoriti o vlastitom iskustvu,
  • CESI kao nositelji europskog projekta JUMP ” Juggling Motherhood and Profession ” koji će predstaviti neke od najboljih praksi prepoznatih u Hrvatskoj, Italiji, Španjolskoj i Grčkoj,
  • hrvatska nevladina udruga Ženska grupa Karlovac ” KORAK ” koja će predstaviti svoju novu uslugu čuvanja djece namijenjenu osobama koje su u potrazi za poslom.

Osiguran je simultani prijevod na hrvatski, engleski i francuski jezik.

Molimo Vas da najkasnije do 5. veljače 2018. godine potvrdite svoj dolazak putem linka  https://docs.google.com/forms/d/1-PvDGIvv96kWCdnkaX_gZLnEiYEGG4DxDw7zSVs_tIo/edit

Izvedba predstave ‘NUKLEON’

Inkluzivni kolektiv za istraživanje pokreta – IMRC za zagrebačku će publiku, u petak 09. veljače u 20 sati u Zagrebačkom plesnom centru, ponovno izvesti Nukleon, predstavu kojom su privukli pažnju šire kazališne javnosti, najavljuje Iva Nerina Sibila, jedna od koreografkinja predstave i osnivačica IMRC-a. Predstava je premijerno prikazanu u studenom 2016. godine, a do sada je prikazivana i u sklopu Tjedna suvremenog plesa, na Improspekcijama (međunarodni festival improvizacije), BOK fest – Bjelovarski odjeci kazališta, Festivalu Inkluzivne scene u Rijeci, a 31. siječnja kroz Plesnu mrežu Hrvatske gostuju u HNK Osijek. Nukleon je plesna predstava nastala u suradnji IMRC kolektiva i koreografkinje Aleksandre Janeve Imfeld. Ova dinamična, provokativna i emocionalna predstava okuplja upečatljivu izvođačku ekipu koja pomiče granice plesa i koreografije. Koreografski predjeli koje plesači stvaraju, posljedica su kolektivnog autorstva i plesačke interakcije, nastalog iz svakog pojedinog tijela i osobnog interesa. Sadržajno, Nukleon se smješta u prostoriju u kojoj se odvila rođendanska zabava, a čija, možemo tek naslutiti. Napuštena zabava, prazni DJ-pult i zaboravljena odjeća, preuzeti od novih aktera postaju mjestom dinamičkih sudara i emocionalnih eksplozija. IMRC-ov Nukleon je zajednica kojoj je uporište magnetska i neraskidiva povezanost i međuovisnost svih svojih dijelova.

 

Koreografkinje: Aleksandra Janeva Imfeld & Iva Nerina Sibila

Su-kreatori i izvođači: Josipa Lukinović, Helvecia Tomić, Irma Unušić, Iva Nerina Sibila, Leon Goličnik, Nikola Orešković

Kostimografija: IMRC & Aleksandra Janeva Imfeld

Scenografija: fundus Zagrebačkog plesnog centra

Svjetlo i tehničko vodstvo: Duško Richtermoc i Jason Mulhausen

Glazbena podrška: Marin Živković

Produkcija: Amela Pašalić za IMRC / Hrvatski institut za pokret i ples – HIPP

Foto: Krunoslav Marinac

Crtači grafita protiv neliberalnih trendova

Organizacije civilnog društva iz Mađarske, Hrvatske (CROSOL), Latvije (Lapas LV) i Slovenije (SLOGA, platforma NVO za razvoj, globalno učenje i humanitarnu pomoć) pokrenule su paneuropsku internetsku kampanju protiv jačanja neliberalnih demokracija u Europi.

Crtači grafita iz Hrvatske, Slovenije, Mađarske i Latvije – Lunar, Dainis Rudens, Teo Ivančič i Aleksandar Flox – pozvani su da naslikaju murale koji prikazuju nedavne neliberalne trendove u svojim zemljama.

Kampanje pod nazivom “Više demokracije za više Europe” reakcija je na nedavne neliberalne trendove, a njezina je namjera potaknuti građane_ke da ostanu na strani ljudskih prava, liberalne demokracije i vladavine prava.

Na stranicama CROSOL-a stoji:

“Posljednjih godina svjedočimo usponu i širenju politika tzv. neliberalne demokracije u zemljama članicama Europske unije u istočnoj Europi. Nedavni politički događaji u Poljskoj i Mađarskoj mogli bi biti najbolji primjer takvih politika, gdje građani sve više podupiru političke stranke čiji se politički ciljevi protive načelima vladavine prava EU i poštivanju svih vrijednosti ljudskih prava.

Ostale istočne i srednjeeuropske države su također osjetljive i prijemčive na ove vrste napada. S vremena na vrijeme i u drugim državama istočne Europe možemo primjetiti iste obrasce kao i u Mađarskoj i Poljskoj – napadi na organizacije civilnog društva, nezavisne medije, nezavisnu kulturu, napade na pravosuđe i porast ksenofobije i homofobije. Također se osporavaju i već stečena ženska prava. To je jasan znak da su građani istočnoeuropskih zemalja članica EU spremni odustati od nekih temeljnih ljudskih prava kao što su sloboda izražavanja, sloboda okupljanja, slobodni mediji, civilno društvo ili neovisno pravosuđe.

Takvi trendovi nanose ozbiljnu štetu našim demokracijama. Ovom kampanjom želimo poslati drugačiju poruku iz istočnoeuropskih država. Vjerujemo da su neliberalne demokracije bolesne demokracije. Također vjerujemo da se Europa mora promijeniti i prigrliti više demokracije i omogućiti čvršću zaštitu svih vrijednosti ljudskih prava; od građanskih i političkih do društveno-ekonomskih prava. Želimo živjeti u društvima gdje liberalna prava ne marginaliziraju društveno-ekonomska prava, i obrnuto.

Mi – građani istočnoeuropskih zemalja – građani Europe – izjavljujemo da ne podupiremo uspon neliberalnih demokracija. Ideja solidarnosti i demokracije mora preživjeti u Europi.

Samo zajedno možemo izliječiti naše demokracije.

Više demokracije za više Europe!”

Tribina ‘Antifašizam danas’

Radnička fronta poziva vas na tribinu “Antifašizam danas”, koja će se održati u petak, 2. veljače u 18 sati u Srpskom privrednom društvu ‘Privrednik’ u Zagrebu. 

Antifašizam se danas dominantno javlja na dva različita ali povezana kolosijeka – prvom nasuprot sve izraženijim koracima revizionističkih shvaćanja historijskih pojava fašizma te drugom nasuprot suvremenim političkim, ekonomskim i društvenim fenomenima koji u većoj ili manjoj mjeri odgovaraju elementima historijskog fašizma. 

Revizionistički pristupi historijskom fašizmu počinju gotovo odmah po porazu nacističke Njemačke, odnosno početkom Hladnog rata kada se redefinicijom pojma totalne države i totalitarizma počinju isticati sličnosti fašizma i državnog realsocijalizma te minimalizirati sličnosti i genetska povezanost liberalnog kapitalizma i fašizma. Nasuprot tome, tribina “Antifašizam danas” bit će orijentirana na ovaj drugi antifašizam, odnosno ulogu antifašizma u otporu suvremenim, fašizmu nalik, elementima i društvu koje fašističke tendencije stvara i uvijek iznova porađa.

Zatvaranje i mržnja prema emigrantima diljem Evrope i u SAD, porast nacionalizama i ksenofobije, traženje krivaca u Drugima i drugačijima (nacionalno, etnički, vjerski, rasno, spolno, rodno, i td.), uspon popularnosti tzv. alternativne desnice (alt-right) samo su neki od fenomena koji danas podsjećaju na oživljavanje ključnih fašističkih postavki. 

Ekonomske osnove takvih pojava prilično su slične onima koje su vodile pojavi historijskog fašizma, uključujući rastuće nejednakosti, osiromašivanje većine stanovništva i krajnju egzistencijalnu nesigurnost velikog broja ljudi. Danas možda i ne možemo očekivati pojavu eksplicitno fašističkih država poput onih iz 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća pa zbog toga niti današnji antifašizam ne može ostati orijentiran samo na eksplicitno fašističke pojave u tradicionalnom smislu.

Jedno od ključnih pitanja koje se postavlja je ono taktičko. Treba li antifašizam danas nastojati obuhvatiti što širi mogući ideološki spektar – uključujući građanski, liberalni, radikalnolijevi i sl. antifašizam – u što je moguće širu frontu ili nam je potreban antifašizam uže fokusiran na ideološke i ekonomske temelje današnjih pojava? U kojoj mjeri antifašizam treba ostati negativno orijentiran, anti- niza navedenih pojava, a u kojoj mjeri antifašizam mora uključiti pozitivne sadržaje i zahtjeve promjena u društvu? 

Možemo li i trebamo li borbu protiv suvremenog desnog ekstremizma uvrštavati u kategoriju antifašizma ili on treba ostati posvećen otporu eksplicitno fašističkim i fašistoidnim pojavama? 

Pozivamo vas da na ta i brojna druga pitanja u vezi antifašizma danas odgovore potražimo na najavljenoj tribini.

Govornici:

Ana Benačić (novinarka)
Marko Fuček (povjesničar i član RF-a)
Sanja Kovačević (članica RF-a) 
Nikola Vukobratović (novinar i povjesničar)

Moderira: Igor Premužić (antifašistički aktivist i član RF-a)

Slovenski aktivisti/kinje organizirali skup podrške i osudili napad na Afrin

U ponedjeljak, 29. siječnja, ljubljanski aktivisti u prostorijama Second Home-a organizirali su skup podrške kako bi iskazali solidarnost sa sirijskim gradom Afrinom te osudili tursku invaziju istog, protiv koje su prosvjedi i razni skupovi proteklog tjedna održani u većini zapadnih europskih zemalja poput Francuske, Njemačke, Španjolske, Velike Britanije i Italije.

Kako je moguće primijetiti iz raznih medija, Afrin se proteklih tjedana suočava s mnogobrojnim turskim zračnim napadima u kojima stradavaju većinom naseljena područja, a žrtve koje navedena bombardiranja odnose većinski su civilne. Grad Afrin je donedavno uspijevao izbjeći ratna razaranja i ostati jedno od rijetkih područja nezahvaćeno ISIS-ovim terorom, što činjenicu da Turska isti sada nastoji sravniti s zemljom čini to tragičnijom.

Kako bi ukazali/e na, u najmanju ruku, nadasve nepravedno postupanje turskih vlasti, kao i na potrebu za poduzimanje konkretnih mjera od strane mnogobrojnih europskih zemalja, slovenski/e su aktivisti/kinje uvidjeli/e potrebu za održavanjem događanja putem kojeg bi se podigla svijest o trenutnoj situaciji na sjeveru Sirije te potaknula daljnja organizacija potrebnih manifestacija kao i istaknula važnost stvaranja svojevrsne ‘mreže solidarnosti’ diljem regije.

Već u samom opisu skupa, organizatori/ce su istaknuli da se, s obzirom na trenutna saznanja, turska invazija na Afrin ne čini kao ništa drugo do ‘pokušaj genocida nad kurdskom populacijom, ali i nad svim drugim etničkim skupinama na području Rojave željnih prakticiranja vlastitog prava na samoodređenje u čijem je interesu uspostava decentralizirane, anti-patrijarhalne, multi-etničke te inkluzivne federacije.

{slika}

Budući da je Slovenija jedna od zemalja s vrlo malim brojem kurdskih imigranata, što također igra ulogu u zastupljenosti trenutne situacije glede Sirije u javnoj sferi, uloga ovog događanja ostala je na većinski informativnoj razini. Prema izjavi organizatora za Libelu: “U Sloveniji nema mnogo Kurda, koji su [u drugim zemljama] već na početku rata u Siriji počeli s aktivnostima podizanja svijesti o tamošnjoj situaciji te s akcijama solidarnosti. Već smo prethodno održali nekoliko predavanja o Kurdima, u suradnji s kolegama s Radia Študent u Ljubljani, koji su posjetili Siriju, Tursku i Irak, a nekoliko evenata smo pripremili u Second Home-u zajedno s kurdskim izbjeglicama. Na žalost u tom periodu nismo uspjeli pokrenuti širu kampanju, koja bi popularizirala revolucionarne aspekte revolucije u Rojavi i približila Öcalanovu ideologiju i njenu manifestaciju u praksi. Izražavanje solidarnosti čini se nam važno jer Rojava trenutačno u svijetu predstavlja jednan od rijetkih političkih fenomena, koji je sposoban u jeku rata uspostaviti inkluzivno društvo te postojanje koje neće biti osigurano od strane birokratske superstrukture već će biti bazirano na suodlučivanju sviju.

Osim prezentacije trenutne socio-političke klime na području  Demokratske Federacije Sjeverne Sirije, održana je i diskusija u sklopu koje su sudionici nastojali iznaći konkretna rješenja problema koja su građani/ke izvan Sirije u mogućnosti ponuditi kako bi doprinijeli de-eskalaciji sukoba te pripomogli potrebitim civilima. Naglasak se ovoga puta našao ne samo na važnosti medijske reprezentacije ili vršenje pritiska na vlasti putem mirnih prosvjeda (poput onih u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj) već i na svojevrsnom oživljavanju tradicije otpora utemeljene na povijesnim primjerima poznatijima zapadnjačkom stanovništvu što bi potencijalno doprinijelo lakšem stvaranju sentimenta spram ‘dalekih’ problema koji se naizgled ‘ne tiču’ Europskih građana/ki u regiji.

No, kako ističu organizatori, s obzirom da su stanovnici Rojave nakon pobjede nad ISIS-om ostali bez većine svjetske podrške, ono potencijalno najvažnije jest “naravno ostati svjestan aktualnog stanja i potreba tamošnjih boraca i borkinja te ne fetišizirati situacije. Potrebe građana/ki i boraca/kinja su jasne i uvjereni smo da ovakvi skupovi solidarnosti trebaju doprinijeti rješavanju njihovih najvećih problema – nedostatka novca, lijekova i sličnih potrepština. Također je potrebno samoorganiziranje naših vlastitih udruženja po uzoru na Rojavu, što znači odmak od klasičnih marksističko-lenjinističkih teorija, koje temelje državu na patrijarhalnim strukturama. No, trenutni praktični cilj ovog događaja je napokon uspostaviti mrežu solidarnosti, koja bi brinula o boljem informiranju slovenske javnosti o sadašnjim zbivanjima u zapadnom Kurdistanu te omogućila prikupljanje i dostavu pomoći (u obliku npr. potrepština poput lijekova) iz Slovenije u Kurdistan.

Organizatori su također, u svrhu informiranja šire javnosti, najavili prevođenje knjige Revolution in Rojava na slovenski jezik. Ipak vrijedi uzeti u obzir da je Slovenija, kao i ostatak zemalja u regiji relativno mala država, koja možda nije u stanju pružiti pomoć na način na koji su to u stanju učiniti neke od većih zemalja EU te stoga većina manifestacija često ostaje tek na informativnoj razini, no svaki pokušaj solidarizacije i podizanja glasa protiv stradavanja civila u Afrinu jednako je bitan jer, ma koliko god mali bio povećava vjerojatnost da željenu poruku čuju oni kojima je upućena, a ona glasi – Afrin nije sam, Afrin ne smije postati još jedan Kobane dok svjetske vlasti okreću glavu. No pasaran!