Kakve veze ima rod s klimatskim promjenama?

Nisu sve žrtve klimatskih promjena jednake. Postoje zajednice koje klimatske promjene doživljavaju intenzivnije i destruktivnije od drugih, što nije isključivo vezano uz lokaciju stanovanja. Naime, klimatske promjene najviše pogađaju obojene , siromašne i žene. Veća je, tako, vjerojatnost negativnih implikacija klimatskih promjena kod ženskog roda, nego kod muškog; pogotovo u zemljama u razvoju te na globalnom Jugu.

Zašto? Ukratko, razlog je rodna nejednakost koja već egzistira u našem društvu, poput nejednakog pristupa obrazovanju te diskriminacije pri zapošljavanju. Klimatske promjene, tako, samo osnažuju već prisutnu neravnopravnost. A uz to, teret klimatskih promjena (kao što su raseljavanje, poljoprivredni i ekonomski gubitak) neproporcionalnije utječe na žene s niskim primanjima, posebice na globalnom Jugu, te u domorodačkim zajednicama, nego u bogatim zajednicama te na Zapadu. Žene koje žive u nerazvijenijim regijama primarno ovise o prirodnim resursima u svakodnevnom životu radi nestašice infrastrukturalnih rješenja. Problem je i taj što iako brojne studije ističu kako su upravo žene najviše pogođene klimatskim promjenama, rijetko su kada (ako ikada) uključene u procese odlučivanja i donošenja politika koje se bave pitanjima zaštite okoliša te klimatskim promjenama.

Pomak pri osvjetljavanju navedene problematike dogodio se na ovogodišnjem summitu Ujedinjenih naroda gdje je istaknuta važnost promicanja ravnopravnosti spolova te potrebe za ženama na rukovodećim pozicijama pri donošenju politika koje imaju veze s klimom i klimatskim promjenama. Ili kako je jedna od sudionica summita sumirala: “Ne može postojati klimatska pravda bez rodne pravde!”

Ženski rod neosporivo je dio rješenja protiv učinaka klimatskih promjena, kao što je i žrtva istoga, iako se ta činjenica ne prepoznaje niti ističe dovoljno. Kako klimatske promjene intenzivnije utječu na ženski rod, time je neosporivo kako žene zaslužuju vodeća mjesta u pokretu protiv učinaka klimatskih promjena.

I to ne samo radi žena per se, već i kako bi se osigurali da promjene stižu s obzirom na to kako trenutni odgovori na klimatske promjene ne samo da ne zadovoljavaju ženski rod, nego i čitav spektar ljudi i rodova koji su također pogođeni kako nejednakim pristupom, tako i klimatskim promjenama. Žene, mnogo više od svojih muških kolega, znaju kako okoliš utječe na živote ljudi i to iz prve ruke, te zaslužuju da budu ravnopravni sudionici na svim razinama, od lokalnih politika do globalnih, kada je riječ o klimatskim promjenama.

Evo 5 razloga zašto trebamo rodno osjetljivije odgovore na pitanja klimatskih promjena:

1. Ne izjašnjavaju se svi kao muški ili ženski rod

Rod je fluidan, te ide daleko iznad našeg spola. Iste nejednakosti koje vrijede u većinskom društvu, a tiču se spola, poput zahtjeva da se nebinarne osobe izjašnjavaju kao “muško” ili “žensko”, vrijede i u pokretima protiv učinaka klimatskih promjena. Kao rezultat tih nejednakosti; iskustva, potrebe, kao i potencijalna rješenja cijelih zajednica rutinski se zanemaruju . Primjerice, tijekom prirodnih katastrofa, koje bivaju sve češće i intenzivnije pod utjecajem klimatskih promjena, pomoć Queer i Trans zajednici redovito izostaje ili je limitiranog dosega. Diskriminacija i stigma koja prati LGBTQ / GNC osobe ostavlja cijelu zajednicu u posebno osjetljivom položaju, kao i potencijalnom beskućništvu, s obzirom na to kako hitna skloništa nisu uvijek opremljena za pomoć potrebama LGBTQ / GNC zajednice. Stigma koja prati LGBTQ zajednicu ide i toliko daleko, da ni mediji ne izvještavaju o iskustvima i pričama LGBTQ žrtava katastrofe.

U borbi protiv takvog ponašanja, eksplicitnija, rodno osvještenija perspektiva učinaka klimatskih promjena potaknula bi promjenu u pristupu organizacija – od osnovnih do regulatornih – da pri definiranju utjecaja klimatskih promjena na grupe i zajednice, kao i mogućih rezolucija povezanih s time, uzmu u obzir važnost uključivanja svih identiteta.

“Prostor donošenja odluka (vezan uz klimatske i regulatorne odredbe) povijesno je prostor rezerviran za muškarce”, izjavila je Laura Cooper Hall, bivša članica Women’s Environment & Development Organization (WEDO). “Mislim kako u smislu stvarne transformacije budućnosti, kao i budućih potreba mora postojati potreba za uključivanjem svih perspektiva i identiteta koji su do sada bili isključeni iz dijaloga”.

2. Budući da su žene najpogođenije utjecajem klimatskih promjena njihova iskustva iz prve ruke mogu dovesti do kreativnih i praktičnih rješenja.

Globalno govoreći, žene čine otprilike 80% svjetskih, klimatskih izbjeglica. Uz taj podatak, one su i većinska poljoprivredna, radna snage u ruralnim područjima (45-80%) te su odgovorne (zajedno uz djevojke) za prikupljanje više od 2/3 potrebe vode po kućanstvu, u zemljama u razvoju. Kada prirodne katastrofe poput uragana, ciklona ili suše “udare”, sukladno tome, one su prve na udaru. Iz tog razloga, one znaju, bolje od bilo koga drugoga, koja rješenja najbolje funkcioniraju po pitanju klimatskih promjena. Još bolje, njihove ideje su izravno povezane sa stvarnim situacijama i pravnim sredstvima. “Ono što mene uistinu nadahnjuje su žene koje rade na prvim linijama fronte i usprkos svim poteškoćama uvijek ističu kako ne žele biti žrtve, već rješenje problema.”, istaknula je Osprey Orielle Lake, osnivačica i izvršna direktorica tvrtke WECAN.

3. Trenutno nemamo dosljedno vodstvo koje odražava prava svih rodova

Tek odnedavno žene su postale dio dijaloga o čimbenicima klimatskih promjena, kao i potencijalnim rješenjima tog problema, no čak i u slučajevima kada se donekle ravnoteža žena i muškarac u raspravi dovodi u balans, iz dijaloga su i dalje isključene trans i rodno nedefinirane osobe.

Između 2013. i 2016. godine, šestero je delegatkinja izabrano za sudjelovanje pri radu Okvirne konvenciji o klimatskim promjenama pri Ujedinjenim narodima, dok su ove godine tu poziciju osigurale tek tri delegatkinje, prema godišnjem izvješću Ujedinjenih naroda. No i uz te poražavajuće podatke o zastupljenosti žena, čovjek se mora žestoko potruditi pronaći bilo kakvu naznaku LGBTQ / GNC zajednice  ili organizacije pri zastupanju na konvencijama poput UN-ove Okvirne konvencije o klimatskim promjenama. Različite, raznovrsne perspektive i iskustva trebale bi biti kritični i neophodni dio svih razgovora o klimi i to uvijek, a ne samo kada svijet (ili Twitter) promatra.

4. Klimatske promjene pojačavaju postojeće nejednakosti – uključujući i rodnu nejednakost

“Pojačana nejednakost spolova smanjuje fizičku i ekonomsku mobilnost žena, umanjuje njihov glas, kao i njihove priliku na mnogim lokacijama, što čini žene osjetljivima na “stres okoliša”!”, ističe Lake.

Svi mehanizmi rodne nejednakosti u društvu na djelu su i pri pokretima klimatskih promjena. Ipak, klima ne može biti rasistička niti seksistička, ali ljudi mogu – i ljudi jesu – bilo na saveznoj ili lokalnoj vlasti, u klimatskim organizacijama ili svjetskim regulatornim organizacijama koji odlučuju o politici, odgovorima i rješenjima po pitanju klimatskih promjena. “Klimatske promjene i rodna ravnopravnost zbog osobnog utjecaja na ljude i ljudskog osobnog identiteta ne mogu se promatrati odvojeno.”, istaknula je Cooper Hall.

Kada riješimo rodnu nejednakost i postignemo pravu ravnopravnost rodova, tek tada ćemo imati zaokružene i istinski ispravne odgovore na klimatske promjene – počevši od raznolikog zastupanja na konferencijama i razgovorima o klimatskim promjenama do specifičnih inicijativa koje stavljaju zajednice na prvo mjesto, a korporacije na posljednje.

5. Razmišljajući o rodu kao klimatskoj promjeni, sve je od koristi!                                                

Ravnopravnost rodova pri planiranju i provedbi naše klimatske budućnosti interes je svih nas, pa zašto to onda ne bismo i ostvarili? “To je win-win situacija za sve”, ističe Atti Worku, osnivač neprofitne organizacije “Seeds of Africa”, udruge koja se bavi ravnopravnošću pri obrazovanju djevojčica i dječaka u Etiopiji (posebno pogođenoj sušama povezanim s klimatskim promjenama), kao i u ostatku Afrike. “I to nije zato što je dobro ili poželjno uključiti i žene, već zato što je korisno uključiti ih.”

Različitije vodstvo predstavlja različite ideje te kreativna rješenja, a ujedno i više umova koji rade zajedno kako bi riješili klimatske izazove. “Održivost okoliša i ravnopravnost spolova međusobno su ovisni. Ako obrazujemo djevojke otvaramo im u budućnosti, primjerice, mogućnost da te iste žene i djevojke postanu znanstvenice koje će sjediti u vladi i koje će u budućnosti donositi odluke korisne svima nama.”, rekao je Worku.

***

U prošlosti nisam povezivala svoj rod s utjecajima naše klime. Osjećala sam se povezanom s prirodom jednako kao i osoba pored mene. Kako ne živim u područjima koje pogađaju poplave, niti sam crnkinja – i kao takva, vjerojatnije je da neću biti toliko pogođena utjecajima klimatskih promjena, kao što do sada nisam imala fizičko iskustvo s uraganima, požarom ili nekom drugom prirodnom katastrofom povezanom s klimatskim promjenama – logično, nisam ni razmišljala o toj temi. Ustvari, međusobnu povezanost roda i prirode uočila sam sasvim slučajno. U podzemnoj željeznici. Ondje sam uočila kršćansko, religijsku pjesmu o Evi koja je svim životinjama u prirodi nadjenula ime. “Da je Eva danas živa, vjerojatno bi bila aktivistica za okoliš ili kreator politike o klimatskim promjenama”, pomislila sam. “Ali bi bila i užasno prekvalificirana i definitivno kronično potplaćena u svom poslu.” Nakon te pomisli odmah sam googlala “žene u klimatskim promjenama” i pronašla se u crvotočini žena koje se bore za neznatnu klimatsku budućnost. I one ne traže ništa grandiozno. Samo da svi ljudi – bilo kojeg roda i spola – budu uključeni u dijalog o klimatskim promjenama. Da zajedno izradimo našu budućnost. Ne traže previše. Ne mislite li i Vi tako?

Prevela i prilagodila: Martina Raos

‘Uvjerili/e smo (Vladu) da mladi vrijede više!’

Priopćenje Inicijative Vrijedim više prenosimo u cijelosti. 

Vlada je krajem 2017. godine izglasala Smjernice za razvoj i provedbu aktivne politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 2018. do 2020. godine.

S velikim zadovoljstvom ističemo da se, nakon godinu dana intenzivne kampanje inicijative Vrijedim više koja je kulminirala prosvjedom održanom prošlog rujna na Markovom trgu u Zagrebu, pripravništvo vraća. Već je za 2018. godinu predviđeno gotovo 370 milijuna kuna za poticanje pripravništva, a za trogodišnje razdoblje planira se preko 30 tisuća pripravnika/ca zaposlenih uz ugovor o radu uz financijsku pomoć države. Ovim dokumentom je Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (SOR) stavljeno u drugi plan, te napokon prestaje biti dominantna mjera aktivne politike zapošljavanja. To nas posebno veseli zbog niza negativnih posljedica koje ta mjera ima na mlade ali i na cjelokupno tržište rada, a na koje smo sustavno upozoravali. Podsjetimo, korisnici/e SOR-a nemaju prava koja proizlaze iz radnog odnosa iako praksa pokazuje da većina mladih na SOR-u ima gotove sve obveze osoba u radnom odnosu. U tom kontekstu, a s obzirom da u ovim smjernicama nije napravljen kvalitativan iskorak u ostvarivanju prava mladih kroz SOR, nadamo se da je ovo korak  prema potpunom ukidanju SOR-a.

Smatramo izuzetno važnim važno da su se građani i građanke, radnici/e, sindikati, udruge i građanske inicijative udružili i pokrenuli zajedničku boru za bolji položaj mladih na tržištu rada te pravedniji ulaz na tržište rada, koja je dala prve rezultate. Ovim putem želimo zahvaliti svima koji su prepoznali našu inicijativu i dali svoj doprinos uvjeravanju Vlade da mladi zaista vrijede više.

Vjerujemo da smo našim djelovanjem dokazali koliko je važno da se mladi bore za svoja prava i kako je moguće poboljšati njihov položaj na tržištu rada. Isto tako, pozdravljamo i ostale pozitivne promjene, poput primjerice redefiniranih mjera Potpora za samozapošljavanja i mjere Osposobljavanja na radnom mjestu. Unatoč tome, smatramo da još uvijek postoji značajan prostor za daljnja poboljšavanja, posebno jer su problemi u mjerama i dalje jasno vidljivi. Činjenica da SOR još nije “stvar prošlosti” ostavlja neriješenim problem ostvarivanja prava mladih koji ulaze u ovu mjeru. To je posebno problematično u kontekstu korištenja SOR-a u javnim službama koje će za iste pozicije u isto vrijeme moći koristiti i pripravnike. To znači će se posve isti poslovi moći raditi pod izrazito drugačijim uvjetima, i materijalnim i nematerijalnim. Također, postoji bojazan da će nastavak korištenja SOR-a produžiti proces reorijentiranja poslodavaca na korištenje pripravništva, što bi moglo imati negativne posljedice na dinamiku otvaranja novih radnih mjesta. Sveukupno, mjere su još uvijek postavljene na taj način da je vrlo vjerojatno da će velik broj korisnika i dalje biti osobe koje bi se zaposlile i bez ovih intervencija, dok u isto vrijeme osobe koje su u težem položaju na tržištu rada ostaju bez prijeko potrebne prilike. Zato je potrebno uložiti dodatne napore u bolje ciljanje korisnika/ca mjera te prilagodbu mjera njihovim potrebama. Konačno, krajnje je vrijeme da se započne s procesom osmišljavanja i uvođenja strukturirane i kvalitetno uređene prakse na svim razinama obrazovanja.

Inicijativa Vrijedim više  nastavlja pratiti položaj mladih na tržištu rada te će i dalje predlagati rješenja koja će pomoći mladima da ostvare svoje planove i ambicije, ali i pozivati mlade da se aktivno uključe u borbu za svoja prava.

Djeca diljem SAD-a pišu knjige o svojim heroinama

U vremenu u kojem se čini da su sve vijesti beskrajan krug priča o poznatim muškarcima koji zlostavljaju žene, jedna inicijativa potiče djecu da pišu priče o snažnim ženama. National Youth Foundation, mala neprofitna organizacija osnovana prošlog ožujka u Pennsylvaniji od strane triju žena, s ciljem poboljšanja pismenosti i obrazovanja djece o socijalnoj pravdi, organizira natjecanje u pisanju knjiga za djecu. Prvi takav projekt bavio se temom tolerancije, a tema ovogodišnjeg natjecanja su lokalne heroine – koju djeca mogu interpretirati na slobodan način. Tako je jedna djevojka iz Philadelphije napisala knjigu o Lady B, jednoj od prvih žena koja se profesionalno bavila rap muzikom. Druga učenica iz Wyominga je intervjuirala Gillette Mayor Louise Carter-King, prvu gradonačelnicu grada u kojem živi.

“Zbog aktualnih vijesti o seksualnom zlostavljanju, mislim da je pravo vrijeme za ovakvu tematiku,” rekla je Sophia Hanson,  jedna od suosnivačica organizacije. “Ovo su teška vremena za odgoj djevojaka,” nadodala je Hanson, koja je i sama majka dviju djevojčica. “Mislim da u današnjem društvu vlada fundamentalno nepoštovanje prema ženama – žene nisu cijenjene za svoj rad te se na njih gleda kao na objekte. Učenice/i koje/i pišu ove knjige će naučiti cijeniti žene.”

Hanson je, zajedno sa suosnivačicama Jamee Joppy i Carolyn Crawford, organizirala prvo natjecanje prošle godine, nakon što je Scholastic prekinuo nacionalno natjecanje u pisanju knjiga koje se organiziralo 30 godina. Hanson, koja je pomagala djeci koja su sudjelovala u tom natjecanju i čije su se kćeri isto natjecale, vidjela je veliki gubitak nakon tog prekida.

Uz natjecanje, organizacija vodi radionice pisanja za djecu iz siromašnih obitelji, u kojima se  učenicima/ama pomaže u pisanju i objavi knjiga. Organizacija djeluje na volonterskoj bazi te se oslanja na donacije iz zajednice. “Želimo promovirati različitost i jednakost preko dječjeg pisanja,” kaže Hanson. “Djeca imaju slobodu da stvaraju priče o tome kako svijet učiniti tolerantnijim mjestom te uče kako biti aktivni/e u svojim zajednicama.”

Hanson i suradnice su se odlučile usredotočiti na snažne žene jer vjeruju da uspjesi mnogih žena nisu prepoznati u društvu. Hanson se prisjetila kako je poslala svoje kćeri u knjižnicu jednog Ivy League sveučilišta da pronađu biografske knjige o ženama. Jedine dvije knjige koje su našle su bile biografije o Harriet Tubman i kraljici Viktoriji. Prema jednoj analizi iz 2015. godine o povijesnim knjigama, Slate je ustanovio da je 70% napisanih biografija o muškarcima. “Kako ustrajati prema nečemu ako nikad to niste vidjeli? Ne znate da to postoji,” komentirala je Hanson. “Dok za žene postoji samo jedan standard o kojem se čita, za muškarce postoji mnogo toga više.”

Tematika o lokalnim heroinama je osobito zainteresirala dvije učiteljice, čiji učenici/e sudjeluju u natjecanju. Obje komentiraju kako djeca najčešće govore o poznatim osobama kada ih se pita da imenuju uspješne žene. “Ova je inicijativa izuzetno važna jer moramo potaknuti djevojke da pišu utjecajna djela o snažnim ženama u zajednici,” rekla je Maggie Unterseher, osnovnoškolska knjižničarka iz Wyominga.

Sandrien De Brujuin, imigrantkinja iz Nizozemske, komentirala je kako je samo sudjelovanje u natjecanju velika stvar za njezinu kćer Carlijn, koja se mučila s pisanjem i čitanjem engleskog nakon što su se doselili u SAD. Prošlu jesen, dok je pisala za natjecanje, na njenim vratima se moglo pročitati: “Pišem knjigu, ne ulazite!”

Djeca koja se natječu morala su do početka siječnja napisati i ilustrirati knjigu od dvadesetak stranica o ženi kojoj se dive. Pobjednik/ica, koji/a će se znati u ožujku, dobiti će nagradu od 500 dolara, a pobjednička knjiga će se objaviti i donirati knjižnicama i školama diljem zemlje. 

Prevela i prilagodila: Morana Novak

Plesna predstava ‘Together We Sound’

Želja za istraživanjem virtualnog tijela te odnosa između fizičkog i virtualnog kroz multidisciplinarne umjetničke prakse bila je početni impuls nastanka istraživačko-umjetničkog projekta ‘Together We Sound’, čija je premijera i izvedba zakazana za 25. i 26. siječnja u Zagrebačkom Plesnom Centru

Autorice Koraljka Begović i Nastasja Štefanić bave se odnosom pokreta i zvuka te zajedničkim kreiranjem virtualnog tijela i prostora. Koristeći različite senzore te nekoliko vrsta softwarea istražuju načine i oblike zvučanja tijela. Kako zvuči kretanje, kako zvuče naši mišići, kako zvuče oblici tijela koje kreiramo, plesne figure… Kakvu virtualnu stvarnost i virtualno tijelo možemo kreirati pokretom, zvukom i međuodnosom plesnih tijela u prostoru. 

Koristeći metodu autentičnog pokreta te rad s različitim senzorima iznalazi se specifičan način kretanja i tjelesni oblici negdje na putu između virtualnog i stvarnog.

Autorice i izvođačice: Koraljka Begović i Nastasja Štefanić
Oblikovanje zvuka, tehnička podrška: Bojan Gagić i Miodrag Gladović
Oblikovanje svjetla: Bojan Gagić
Kostimi: Koraljka Begović i Nastasja Štefanić
Produkcijska podrška: Karolina Rugle
Fotografije, dizajn i grafička priprema: Lili Zaneta
Produkcija: TRAS Studio

Priča o vješticama – scena prva

Ko su zapravo bile vještice? Kako su izgledale i čime su se bavile? Njihovi rekviziti. Kako su se zabavljale? Vještičarenje kao delikt. Fenomen lova na vještice (vrijeme, prostor, statistički podaci o broju žrtava). Studija slučaja na teritoriji Crne Gore. Korist od imovine pogubljenih žena. Komercijalizacija fenomena vještica. Moderne čarobnice.

Scena prva …

U svakoj ženi krije se čarobnica, to je tako od postanka svijeta. Uvijek zaogrnuta velom tajni, i Eva i Lilit, i mjesečeva šćer’ i vila i boginja, i ratnica i radnica. I čini polovinu čovječanstva. I čini podlogu za stvaranje novih života, ukoliko je to njen izbor.

U svakoj ženi krije se čarobnica, kažem, ali je društvo ne zove tako, već vješticom, čim na neki način skrene pažnju svojom pojavom. A to skretanje pažnje kroz istoriju bilo je raznoliko. Ili je bila suviše lijepa, ili je htjela da se obrazuje, ili je liječila travkama ili pomagala ženama pri porođaju, ili je pokušavala da ima svoj stav, ili je imala istančan ženski instikt pa je “proricala sudbinu”. U novije vrijeme, bavi se niskim astralom (gleda u šolju, smešak), osvetljava prostore ili/i živi svoj život onako kako ona želi, a ne kako joj sredina nalaže.

Veoma često, društvene okolnosti išle su na štetu žena, to vidimo i po tome što ženu istorija ne pamti, sem u sporadičnim slučajevima. Obično u vrijeme društvenih promjena i ratova, sama istorija (čitajte društvo, država, nacija …) iskorištavala je žene, ali kad bi te promjene postale realnost, žene bi “vratili tamo gdje im je i mjesto – kući”, gdje mogu na miru da njeguju svoju djecu i da mnogo ne talasaju. Istorija se stalno ponavljala sve dok, unazad stotinu godina, žene nisu digle svoj glas, narodski rečeno – pomamile se, počele da iznose svoje zahtjeve i zalažu se za iste i da kroje neke ljepše i korisnije politike za čitavo čovječanstvo.

Ženska istorija je istorija iz koje se ne potiče, u kojoj se ne ostaje, to je istorija koja ne galami, priča bez atributa i rijetkih opipljivih dokaza. Statistički podaci govore da je u lovu na vještice, koji je zvanično otpočeo u 12. vijeku u Evropi, a traje i dan danas u nerazvijenim djelovima svijeta, smrtno stradalo oko 9 miliona žena.

Proučavanje vještica i vještičarenja je jedan složen fenomen, za koji mi je, pored početne radoznalosti, znanja, empirije i entuzijazma da dođem do valjanih podataka, bio potreban i dobar stomak da svarim mnoge ispovesti vještica koje su pogubljene tokom vjekova, a ne njihovih “žrtava”, kako se to do skoro predstavljalo. I naravno, neophodno je bilo da se služim politički korektnim jezikom, kako ne bih nekoga uvrijedila pa završila kao gore pomenute, na lomači, smešak veseli kukurek.

Zbog obilja materijala kroz koji sam prošla, moje istraživanje nije moglo da stane na par strana, jer bi bilo neozbiljno, površno i neodgovorno, shodno broju žrtava koji fenomen lova na vještice obuhvata. Pored pravnih izvora, ponegdje sam se služila i beletristikom kao izvorom informacija, a negdje i maštom, kako bih malo začinila ovu ozbiljnu, tužnu i ružnu priču o stradanju ogromnog broja žena.

Ko su zapravo bile vještice?

“Jer se jabuka i žena vrlo dobro slažu od davnina, otkad su sklopile savez protiv dosade” (More Tereza, Trava za zaljubljivanje, Mono i manjana, Beograd, 2008).

Prvobitno značenje riječi vještica potiče od staroengleske riječi Wicca i označavalo je mudru ženu (bez obzira na godine). “Vike su kreirale rituale i ceremonije koristeći simboliku ženskosti. Vještice su bile nositeljke alternativne ženske tradicije što je ženama davalo kolektivni osjećaj snage od koje je naročito strepela crkva.” (Dr. Mršević Zorica i grupa autorki, Rečnik osnovnih feminističkih pojmova, Beograd, 1999:168).

Vještice su se molile ženskom božanstvu i bile okrenute prema prirodi. Koristeći znanja iz prirode, sticao se osjećaj da su imale moć nad životom i smrti, posebno zbog elementa liječenja travkama. Kasnije se upotrebljavala latinska riječ “strix”, u značenju “turobna noćna grabljivica, uznemirujući simbol zloslutnog sveta punog skrivenih opasnosti i grozote” (Gato Kanu, Tersila, Veštice, ispovesti i tajne, Clio, Beograd 2008:9).

I tako, iz jedne pozitivne figure, one su prerasle u negativnu… Počeli su ih nazivati svakojakim imenima, od Evinih naslednica do Sotoninih pomagačica.

Aleksandra Slađana Milošević smatra da “Čarobnice simbolizuju misteriju, opasnost i strah. Svaki susret sa nepoznatim, počinje strepnjom i strahom. Pretpostavka je da se u drevnim vremenima muškarac plašio ženine moći rađanja, intuicije i svojevrsne mudrosti, izjednačavajući ih sa silama prirode” (Civilizacija i žene II, Srpski Glasnik, Beograd, 2012:682).

Žensko tijelo je oduvijek bilo obavijeno velom misterije, što zbog mjesečnice, što zbog rađanja, te samog čina orgazma (pojašnjenje istorijata ženskog orgazma pogledajte OVDJE). Čak i kad čitamo Bibliju, na početku piše da je Bog stvorio i muškarca i ženu od istog materijala i u isto vrijeme i ta se prva žena zvala Lilit, a malo kasnije dolazi do priče o Evi, koja je nastala kao što već znate…

S obzirom da crkveni i svjetovni vladari toga perioda nisu mogli da objasne adekvatan uzrok nastanka suša, poplava, požara, uginuća biljaka ili životinja, širenja bolesti pa čak i ratova, to se pripisivalo nadprirodnim silama. S jedne strane Bog i religija a sa druge strane đavo i magija. Jedinstvo suprotnosti, borba između dobra i zla, svjetla i tame, duha i materije, muškarca i žene,… A sloboda je uvijek predstavljala borbu.

“Demoni su uvek iznova pokušavali da pokvare čoveka (…). Njihov najznačajniji instrumentarijum bila je sposobnost da čovekova čula – u budnom stanju ili snu, obmane pomoću vizija ili snova i da ih zanese varkom kao da je to realnost” (Foltmer Rita, Šta su tačno veštice, Laguna, Beograd, 2010:34). Kasnije ćemo vidjeti da je to bio jedan od glavnih razloga zbog koga se sudilo vješticama.

Stoga su demoni iskorišćeni kao glavni krivci za posrnuće tolikog broja žena… Obično bi demon obučavao vještice da mogu da lete (prevozna sredstva su bila razna od metle do jarca i drugih životinja) i da poprimaju životinjski oblik (preuzimale su oblik ptice, psa, mačke…) kako bi lakše bacale čini na svoje žrtve. Takođe su umjele da od neposlušnih muškaraca naprave prave “magarce i druge žvotinje”. Demon je vještice oslobađao potisnute seksualnosti i podsticao njihove tajne seksualne želje.

“Inkvizitori su mrzeli žene iz više razloga” (Gato Kanu, Tersila, Veštice, ispovesti i tajne, Clio, Beograd 2008:84).Trebalo je ugušiti “Vladajuću slobodu u antičkom svetu u kome se zadovoljenje čula smatralo uzvišenim činom” (2008:84) i ponovo uspostaviti čednost. I tako je nastao institut potpisivanja pakta sa đavolom (o tome više u Sceni drugoj).

Problem je nastao zbog potrebe ponovnog uspostavljanja kontrole nad ženskim tijelom, ženskim intelektom i ženskim ponašanjem jer “Veštice se takođe mogu smatrati modelom ženske društvene i psihičke autentičnosti.” (Dr. Mršević Zorica i grupa autorki, Rečnik osnovnih feminističkih pojmova, Beograd, 1999:168).

Iz pomenutih razloga, trebalo je umanjiti vrijednost žena u zajednici i napraviti među njima jaz, razviti kod njih nesolidarnost i dovesti ih u stalni takmičarski odnos, zarad zadobijanja muške pažnje. Ne dati im da se obrazuju kako ne bi imale mogućnost da se organizuju i zaštite svoja prava.

Stoga je i postalo opšte prihvaćeno tumačenje Biblije po kome je Prva Adamova žena bila Eva, nastala od Adamovog rebra a ne, gore pomenuta Lilit (i o njoj ćemo u nekom od narednih tekstova…). Eva je bila nesavršena u odnosu na muškarca i manje inteligentna. Kako je tvrdio Žan Boden “Manje je vredna i zbog toga (…) što je njena glava manja od muškarčeve pa ima i manji mozak. Zbog toga je i predodređena da uvek bude u podređenom položaju” (2008:86).

S obzirom da su vještice kao žene naslijedile Evin grijeh (sjećate se priče o jabuci … a danas engleski doktori zagovaraju da sa jednom jabukom (grijehom) na dan – doktor nam nije potreban), one su sklonije iskušenjima a zbog svoje naivnosti i radoznalosti podložnije uticaju i vrbovanju od strane demona. Zato “U orgijama koje provodi Sotona, žena se prepušta urođenoj pohoti da bi zadovoljila svoje neumerene telesne želje (…) Zbog toga je u teološkim traktatima pitanje koitusa sa đavolom upoređivano sa paganskim satirima” (2008:86).

Sam demon, uvijek je više privlačio žene nego muškarce. Procentualno, na 100 vještica, dolazio je po jedan viještac, što ukazuje na to da se vještičarenjem mnogo više bavile žene. To u stvari ima veze i sa (ne)obrazovanjem žena u odnosu na muškarce, u vremenima kada su “postojale”.

Najvjerovatnije pod uticajem crkve, i u ovim odnosima vladao je heterogeni princip, pa je žene privlačio demon, a muškarce demonica, odnosno đa’olica.

Kako su  izgledale?

Postoje različita predanja o tome kako su izgledale vještice. Ako se sjećate bajki Braće Grim, vještice su one stare, ružne, niske i pogurene žene sa kvržicom na nosu, sa piskutavim glasom (“Otrov se pakuje u malim bočicama”). Prema Geteovoj Valpurginoj noći, vještice su predivne mlade erotizirane žene, pretežno crvenokose. Pauelo Koeljo, daje sledeći opis: “crvenokosa, sa malim ušima, spojenih resa…”

Shodno dostupnoj statistici koja svjedoći o lovu na vještice, najviše je pogubljeno slobodnih, neudatih žena bez djece ili udovica.

Kada su muškarci u pitanju, vještci su obično opisivani kao stariji muškarci, bijele duge kose i brade (odlika znanja i mudrosti). Oni nisu predstavljani kao mladi erotizirani muškarci, niti ih je krasila kvržica na nosu, mada su se oni bili mnogo visočije rangirani u datoj “hijerarhiji”, i nazivali su ih čarobnjacima i učiteljima, dok se žene “istih kvalifikacija” nisu nazivale čarobnicama niti učiteljicama. Vjerovatno je razlog tome, što je “znanje” bilo dostupno isključivo muškarcima a “preobražaj” ženama.

(nastaviće se)

Mobilegirl u Attacku

U subotu, 27. siječnja, u klubu Attack Živa muzika organizira nastup popularne DJ-ice i producentice iz Berlina Mobilegirl. Kao predgrupa nastupit će zagrebačka DJ-ica Mapalma koja će promovirati nedavno izdan debitantski EP’ Nightcap’. Njoj će se pridružiti rado viđeni gost na zagrebačkoj sceni, beogradski producent Lil Taty dok uvod u večer pripada mladom zagrebačkom producentu pod imenom Mrtvago.

Bao-Tran Tran aka Mobilegirl producentica je i DJ-ica iz Berlina. Rano prepoznata od strane švedske etikete i kolektiva Staycore, za koji je nedavno izdala i prvi samostalni EP ‘Poise’, Mobilegirl je u kratkom roku izgradila impresivnu biografiju. Staycore zastupa novi val klupskih producenata/ica koji impresioniraju vlastitom produkcijom, ali i eklektičnim DJ miksevima kakvima se i Bao proslavila. Budući da je odrasla na rnb hitovima kasnih 90-ih i ranih 2000-ih, u svojim uvijek intrigantnim setovima rado suprotstavlja edite rnb klasika i acapella dionice raznovrsnim žanrovima elektroničke glazbe, od futurističkog grimea i reggaetona sve do trancea. Ne iznenađuje stoga činjenica da Mobilegirl iza sebe ima nastupe u Berghain / Panorama baru, na uglednom CTM festivalu, sudjelovanja u klupskim večerima berlinskog kolektiva Janus ili pak gostovanje na Milan Fashion Weeku.

Ovakav miks stilova koji kombinira osobnu i nikako “guilty pleasure” povijest sa suvremenim klupskim zvukom u setovima se pretvara u svojevrsni rnb rave kao stvoren za Attack.

Mobilegirl se pridružuju Mapalma, Lil Taty i Mrtvago s jednako originalnim i eksperimentalnim pristupom klupskoj glazbi koja sjedinjuje rnb, trap, grime i old school rap.K