Povuci granicu nasilnim vezama

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, udruga B.a.B.e. organizira predavanje na temu nasilnih veza i seksualnog nasilja.

Predavanje pod naslovom ‘Povuci granicu nasilnim vezama’ održat će se u četvrtak, 23. studenog 2017. godine, u prostorijama Kuće ljudskih prava, Selska cesta 112c u Zagrebu, s početkom u 15 sati.

Predavanje će otvoriti Adriana Kuprešak svojom pričom koju je nesebično podijelila u skopu kampanje #astojetoseksualnonasilje? Adriana će i ovaj put podjeliti svoje iskustvo nasilne veze, kako je izašla iz takvog odnosa te načine nošenja s nasiljem kakvo je i sama preživjela.

Psihologinja Marija Stojević upoznat će sudionike/ce s temom seksualnog nasilja, načinima kako ga prepoznati, postavljanjem granica i nošenjem s posljedicama zlostavljanja.

Traži se IT rješenje: Isključimo nasilje!

U okviru globalne kampanje 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja, Fondacija CURE realizira kampanju “Isključimo nasilje” – tražimo IT rješenja koja pokrivaju teme rodnih stereotipa, pitanja nasilja nad ženama i djevojkama, platforme za konsultaciju i podršku, SOS linije, dijeljenje informacija i jačanje svijesti o nasilju nad ženama i rodno zasnovanom nasilju.

PRIJAVA!

Sve jednake – Sve vidljive

Fondacija CURE Vas poziva na konferenciju “Sve jednake – Sve vidljive”, koja će se održati u  Sarajevu, u periodu od 28 do 30.11.2017.g. na Ilidži, hotel “Hollywood”.

Konferencija “Sve jednake – sve vidljive” ima za cilj da okupi aktivistkinje/te i zaštitnice/ke ženskih prava u Bosni i Hercegovini, te da otvori prostor za jačanje vidljivosti i saradnje između ženskih organizacija.

Konferencija će okupiti preko 10 panelistica koje će o stanju ženskih prava u Bosni i Hercegovini diskutovati kroz četiri panela: Sužavanje prostora ženskog aktivističkog djelovanja; Žene koje inspirišu; Lokalne politike i programi za uspostavljanje ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini; Zaštitnice ženskih prava na djelu – aktivizam u malim lokalnim zajednicama.

Prijavni obrazac OVDJE preuzmite, radnu verziju dnevnog reda OVDJE!

Obzirom na ograničeni broj mjesta za učesnice/ke izvan Sarajeva, ljubazno Vas molimo da svoje prijave pošaljete čim prije moguće, a najkasnije do ponedeljka 20.11.2017.g. do 12h na e-mail adresu: vildana@fondacijacure.org Ljubazno molimo da uzmete u obzir da u slučaju naknadnih i nepotpunih prijava NEĆEMO biti u mogućnosti pokriti troškove smještaja i puta.

Takođe Vas molimo da ukoliko dolazite izvan Sarajeva da popunite obrazac za Ugovore kako bismo Vam mogle pripremiti neophodnu administrativnu dokumentaciju za isplatu putnih troškova.

U prijavi na Konferenciju molimo Vas da navedete da li Vam je potreban smještaj, kao i tačan datum dolaska i odlaska.

Sve dodatne informacije molimo Vas da kontaktirate kolegicu Vildanu Džekman na vildana@fondacijacure.org ili putem telefona Fondacije CURE 033 207 561.

Film Jedna čudesna žena otvara 15. Human Rights Film Festival

15. Human Rights Film Festival kroz niz filmskih uradaka domaću će javnost potaknuti na promišljanje i djelovanje. Ovaj festival angažiranog i autorskog filma održat će se od 4. do 10. prosinca u kinu Europa i MM centru Studentskog centra u Zagrebu te od 6. do 10. prosinca 2017. u riječkom Art-kinu Croatia.

Filmski program uključuje četrdesetak igranih i dokumentarnih filmova recentne svjetske nezavisne produkcije, od struke i kritike redom zapaženih naslova prikazivanih na najznačajnijim filmskim festivalima ove godine. Festival u ponedjeljak, 4. prosinca u kinu Europa otvara čileanski film Jedna čudesna žena (Una mujer fantastica) Sebastiana Lelia – riječ je o napetom trileru u čijem je fokusu trasnrodna žena, koji je na ovogodišnjem Berlinaleu osvojio Srebrnog medvjeda za najbolji scenarij te nagradu Teddy koja se dodjeljuje filmu koji na najbolji promiče LGBT tematiku. Pored nominacije za Zlatnog medvjeda na istom festivalu, Jedna čudesna žena odabrana je kao čileanski kandidat za nagradu Oscar. Riječ je o iznimno suosjećajnom portretu snažne, kompleksne, iskrene trasnrodne žene čije žalovanje za izgubljenim ljubavnikom prekidaju i onemogućuju institucionalne i pojedinačne predrasude na svakom koraku; redatelj Lelio kreirao je jasno, odzvanjajuće i empatično filmsko svjedočenje o svakodnevnim preprekama s kojima se suočavaju transrodne osobe.

Kao i prijašnjih godina, kroz selekciju filmskog programa, HRFF nastavlja promovirati rad vodećih svjetskih autora čija djela provociraju određeni angažman i djelovanje. Tako ove godine svi posjetitelji nanovo mogu uživati u recentnim djelima dokumentarnih majstora Wanga Binga, Laure Poitras, tragično preminulog Michaela Glawoggera i mnogih drugih.

Wang Bing svakako spada među najznačajnije svjetske dokumentariste posljednjih desetljeća – Gospođa Fang (Mrs. Fang) je njegovo najnovije djelo koje dokumentira posljednje dane starice koja boluje i umire od Alzheimerove bolesti. Film je sniman tijekom 2015. u periodu kada je bolest uznapredovala, te potom 2016. kada je zabilježeno posljednjih deset dana njezina života. Gospođa Fang direktno pokazuje osjećaje osobe nadomak smrti, kao i stvarnost, svakodnevicu i ponašanje obitelji i okoline prema osobi koja uskoro napušta ovaj svijet. Film je osvojio Zlatnog leoparda na ovogodišnjem filmskom festivalu u Locarnu.

Rizik je novi film Oskarom nagrađene Laure Poitras čiji je iznimno uspješni dokumentarac CitizenFour (o Edwardu Snowdenu, najpoznatijem američkom zviždaču i bivšem zaposleniku CIA-e) 2015. premijerno prikazivan u Hrvatskoj u suradnji Restarta i Human Rights Film Festivala. U ovom filmu Poitras donosi portret kontroverzne figure hakerske zajednica, Juliana Assangea, osnivača WikiLeaksa. Tijekom snimanja koje je trajalo punih šest godina, Poitras je prošla kroz razne faze percepcije Assangea – od gorljive podržavateljice njegova lika i djelovanja pa sve do autsajderice protjerane iz WikiLeaksa. Rizik je prikazan na ovogodišnjem festivalu u Cannesu u sklopu selekcije Directors’ Fortnight.

Jedan od najznačajnijih austrijskih dokumentarista Michael Glawogger (čiji je film Slava kurvi bio najposjećeniji film Human Rights Film Festivala ikada) krajem 2013. započeo je snimanje novog, eksperimentalnog dokumentarnog projekta. Uz snimatelja Attilu Boa i majstora zvuka Mauela Sieberta, Glawogger se uputio na putovanje svijetom kroz dvanaest mjeseci, s ciljem da zabilježe vlastita iskustva, bez očekivanja i zadanih tema. Nakon četiri mjeseca i 19 dana, Glawogger je naglo preminuo u Liberiji od posljedica malarije. Bez naziva (Untitled) je film koji je dovršila montažerka Monika Willi, dugogodišnja Glawoggerova suradnica, na temelju snimljenih materijala i zapisa iz redatelja dnevnika. Slučajno otkrivanje je koncept i jedino pravilo koje se primjenuje u kreiranju i montaži ovog uratka, baš kao što je bilo i tijekom snimanja.

Human Rights Film Festival ove godine po prvi puta prikazuje film redatelja Sang-soo Honga, jednog od najistaknutijih korejskih suvremenih autora. U filmu Sam na plaži noću (On the beach at night alone) Sang-soo preispituje i istražuje značenje ljubavi u životima svojih filmskih likova, u kontekstu ljubavnog odnosa. Ovdje je riječ o mladoj glumici koju je nesretna ljubavna avantura sa oženjenim filmašem ostavila u bolnom gubitku, čežnji i žudnji za nerealiziranom ljubavlju. Film je nominiran za Zlatnog medvjeda na festivalu u Berlinu, dok je glavna glumica Min-hee Kim nagrađena Srebrnim medvjedom za najbolju žensku ulogu.

Stalno prisutnom festivalskom temom suočavanja s prošlošću među ostalim se naslovima, bave filmovi autora Radua Judea i Lissete Orozco. Dokumentarac Mrtvi narod (Tara moarta) najnoviji je film renomiranog rumunjskog autora, autora niza nagrađivanih igranih filmova u kojima se pretežno bavi suvremenim temama. Riječ je o esejističkom nizanju povijesnih materijala Judeove domovine tijekom turbulentnog i krvavog perioda od 1937. do 1946. Autor se na inteligentni i originalan način bori sa antisemitizmom i nacionalističkom propagandom u kontekstu svakodnevnog života ljudi.

Adrianina pogodba (Adriana’s Pact) je filmski prvijenac Lissette Orozco, snažan i intimni portret autoričine obitelj u kojem otkriva kako je njezina najdraža teta radila za čileanskog diktatora Pinocheta i njegovu tajnu policiju, DINA-u. Adriana je oduvijek bila redateljičina omiljena teta koja se skrasila u Australiji. No tijekom posjeta obitelji u Čileu 2007. ona biva uhićena pod optužbom da je radila u Pinochetovoj službi. Kroz snimanje filma, Orozco otkriva dosad nepoznate i neotkrivene konflikte unutar obitelji koji odražavaju društvene probleme njihove zemlje uopće. Film je osvojio nagradu za mir na Berlinaleu.

Human Rights Film Festival realiziran je u suradnji s partnerima iz brojnih drugih ljudsko-pravaških organizacija i državnih institucija kao i kulturnih i diplomatskih predstavništava u Hrvatskoj. Posebno ističemo višegodišnju suradnju s Uredom Europskog parlamenta u Hrvatskoj vezanu uz nagradu Saharov za slobodu misli i niz projekcija i javnih događanja u suradnji sa zakladom Solidarna o pravu na zdravstvenu zaštitu “Pristup zdravlju – pravo ili milost?”.

Human Rights Film Festival pokrenut je 2002. godine s ciljem promicanja kulture ljudskih prava, a organiziraju ga Multimedijalni institut i Udruženje za razvoj kulture “URK”.

Ulaz na sve projekcije i popratna događanja 15. Human Rights Film Festivala je besplatan. 

‘Zaustave postupanja kojima se žrtve teških ratnih zločina viktimiziraju i u doba mira’

Ministarstva hrvatskih branitelja kojim je odbijen zahtjev žrtvi silovanja za stjecanjem statusa i ostvarivanjem prava temeljem “Zakona o pravima žrtvama seksualnog nasilja za vrijeme agresije na RH u Domovinskom ratu”, Centar za žene žrtve rata – ROSA, Ženska mreža Hrvatske i  Ženski sud  izražavaju solidarnost sa žrtvom ovog teškog zločna te najdublju osudu diskriminatornog postupanja Ministarstva.

Prenosimo njihovo priopćenje:

Kao što je Documenta dana 20. studenog 2017.  izvijestila, Ministarstvo hrvatskih branitelja je svojim rješenjem postupilo u potpunosti suprotno smislu i svrsi samog  Zakona kad u obrazloženju navodi da “Povjerenstvo za žrtve seksualnog nasilja nije poklonilo vjeru navodima iz optužnice u odnosu na seksualno zlostavljanje imenovane te je zaključilo da imenovana nije bila žrtvom seksualnog nasilja u Domovinskom ratu”.  Naprotiv, navedena žrtva silovanja i seksualnog nasilja, silovana je tijekom najmanje deset noći od strane zatvorskih čuvara i drugih nepoznatih osoba u šibenskom vojnom zatvoru Kuline, a suđenju za ovo i druge zločine nad civilima u Kulinama okončano je  nepravomoćnom osuđujućom presudom u odnosu na dvojicu pripadnika 72. bojne Vojne policije HV-a.  Iako ostvarivanje prava nije uvjetovano postojanjem kaznenog postupka, u ovom slučaju za Ministarstvo hrvatskih branitelja nije bilo dovoljno niti to što su pravosudne institucije RH-a, Županijski sud u Splitu i Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, našle dovoljno dokaza za pokretanje kaznenog postupka, odnosno osuđujuću presudu.

Umjesto pravde za žrtve Ministarstvo hrvatskih branitelja postupilo je protivno ostvarenju ustavnog jamstva na vladavinu prava i poštivanje prava čovjeka,  a odluka Ministarstva, umjesto osiguravanja rehabilitacije i obeštećenja, predstavlja nasilje institucije nad žrtvom i njenu dodatnu viktimizaciju.

Feminističke organizacije izražavaju zgroženost i duboku zabrinutost praksom koja ukazuje da sve žrtve silovanja nemaju ista prava, te da nadležno Ministarstvo donosi rješenja kojima se neke žene, žrtve silovanja, diskriminira i onemogućuje im se ostvarivanje prava. Obzirom da ovo nije jedini slučaj, već se isti obrazac nazakonitog odbijanja zathjeva već više puta ponovio, time se uspostavlja praksa po kojoj žrtve seksualnog nasilja ne mogu ostvariti prava po ovom zakonu – ako su počinitelji pripadnici HV i redarstvenih snaga. 

Stoga zahtijevamo od Vlade RH i nadležnog Ministarstva branitelja da zaustavi diskriminaciju, osigura svim žrtvama pravo na obeštećenje i rehabilitaciju i tako pridonese stvaranju opće atmosfere u društvu koja na jednak način prepoznaje i poštuje žrtve stradale u ratu.Imajući u vidu da se ovaj Zakon tiče osoba koje su preživjele seksualno nasilje i napad na život i tijelo tijekom rata, da se tiče osoba koje dvadeset godina same i bez pomoći države žive s preživljenom traumom, očekujemo da Ministarstvo hrvatskih branitelja , kao i druge institucije hrvatske države, smjesta zaustave postupanja kojima se žrtve teških ratnih zločina viktimiziraju i u doba mira.

Trend brutalizacije nasilja: ‘Samo prošle godine je ubijeno 18 žena, a tijekom ove 16 žena je ubijeno od strane bliskih muških osoba’

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova u utorak je u Hrvatskom saboru predstavila EU-projekt “Izgradnja učinkovitije zaštite: promjena sustava za borbu protiv nasilja prema ženama”. Projekt je započeo 1. travnja ove godine i provodi se u partnerstvu s organizacijom civilnog društva Ženskom sobom – Centarom za seksualna prava, dok su pridruženi partneri Pravosudna akademija, Policijska akademija i Hrvatsko novinarsko društvo.

Projekt ima za cilj identificirati, empirijski opisati te staviti u fokus javnosti postojeće pravne prakse koje predstavljaju prepreke za učinkoviti pravni progon i kažnjavanje nasilja prema ženama. Iduće dvije godine radit će se na analiziranju ‘krhkih karika’ sustava: od policijskih službenika koji se prvi kontakt sa žrtvom, preko državnog odvjetništva koje je odgovorno za pravno klasificiranje, do pravnih tijela odgovornih za kažnjavanje nasilja prema ženama.

Pravobraniteljica Višnja Ljubičić upozorila je kako su u pet godina, od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2016., ubijene 72 žene od bliskih muških osoba te da femicid u Hrvatskoj čini od 25 – 30% svih ubojstava.

“Samo prošle godine je ubijeno 18 žena, a tijekom ove godine 16 žena,  od strane njima bliskih muških osoba. Uz jasan trend brutalizacije nasilja, odnosno tranzicije nasilja prema ženama i nasilja u obitelji iz područja prekršajnog u područje kaznenog prava, uočeno je povećanje broja ubojstava žena što ukazuje na to da zakonske, pravosudne, medijske te druge obrazovne i edukacijske mjere suzbijanja nasilja prema ženama – ipak nisu polučile željenim rezultatima u smislu smanjenja broja slučajeva nasilja prema ženama s najgorim ishodom, već naprotiv, brojke ubijenih žena rastu”, pojasnila je.

Posebna izvjestiteljica UN-a za nasilje prema ženama Dubravka Šimonović istaknula je nužnost ratifikacije Istanbulske konvencije, za koju je naglasila kako pruža put za izgradnju učinkovitije zaštite i promjenu sustava u borbi protiv nasilja prema ženama. 

“UIstanbulskoj konvenciji nema rodne ideologije. U njoj postoji definicija što je rod kako bi se definiralo što je rodno uvjetovano nasilje nad ženama jer ono je specifično”, pojasnila je.

Šimonović je podsjetila kako je upravo Pravobraniteljica osnivačica posebnog promatračkog tijela “Femicide Watch”, čiji je cilj praćenje pojavnosti ubojstava žena iz rodnog aspekta, prikupljanje i analiziranje podataka radi uočavanja ključnih propusta koji dovode do ubojstava žena od strane njihovih supruga, bivših i sadašnjih partnera te općenito muškaraca.

Pomoćnik glavnog ravnatelja policije – načelnik Uprave policije Krunoslav Borovec ukazao je na važnost prevencije nasilja prema ženama te istaknuo kakvo ovakve projektne aktivnosti imaju potporu Ministarstva unutarnjih poslova. Izaslanica predsjednika Hrvatskog sabora Marija Jelkovac i članica Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora Željka Josić,  pozdravile su ovakvu međusektorsku suradnju.

U okviru konferencije izveden je performans nazvan “Pet slučajeva ubojstava žena”, tijekom kojega su čitana stvarna svjedočanstva žena ubijenih od strane njima bliskih muških osoba.

Koordinatorica Ženske sobe Maja Mamula detaljno je upoznala prisutne s projektnim aktivnostima koje će provoditi tijekom projekta, ali i podsjetila čime se inače bavi spomenuta organizacija civilnog društva.

Predstavnici/e pridruženih partnera – pomoćnica načelnika Policijske akademije Davorka Martinjak, savjetnica ravnateljice Pravosudne akademije Sanda Hrsto te predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Saša Leković, prezentirali su svoje aktivnosti u okviru predstavljenog EU-projekta.