Lesbacito – Zbeletron u Cherry Juta Baru

Zbeletron vas poziva na party!

After summer party u listopadu? Zašto ne!

Ljeto nam je naglo završilo, a od silne kiše nismo ni dobile pravu priliku da usporedimo dobivene boje i proćaskamo o festivalsko-kamperskim avanturama. Neke od nas zbog posla nisu ni ugledale mora, zbog čega smo odlučile složiti dnevno pristojno druženje nakon kojeg nećete morati zvati najbolju prijateljicu i pitati je koliko duboko trebate pognuti glavu dok šetate gradom jutro poslije.

Za ovaj postljetno jesenski tulum pripremile su bazenčić, palme, ležaljke i chill muziku, a cure iz Juta bara složit će vam 3 vrsta koktela na akciji. Bit će i društvenih igara (Pikšneri, Cards Against Humanity, Uno, jamb, karte), a ovo je ujedno izvrsna prilika da se podružimo i upoznamo u nešto mirnijem party tonu te da predložite što biste voljele raditi/vidjeti/slušati na njihovim idućim događanjima!

Upad je besplatan, a po dolasku vas očekuje rakija dobrodošlice, točnije, rakija od lješnjaka koja je osvojila naša nepca!

Vidimo se u petak, 6. listopada, od 17 sati!

UVIJEK/Festival poezije otpora‎

Drugo izdanje UVIJEK /Festivala pozije otpora posvećeno je ženskoj kurdskoj poeziji koja je dokaz da poezija još uvijek ima potencijal generiranja radikalnih društvenih promjena, a u fokusu će biti pjesme Kajal Ahmad, Choman Hardi i Bejan Matur.

Nedjelja, 1.10.2017. s početkom u 18 sati ispred MSU-a. 

18 h – Zajedničko prevođenje poezije kurdskih pjesnikinja s engleskog jezika

20 h – Šetnja s čitanjem

https://uvijekfpo.tumblr.com/

UVIJEK je no-budget događaj i organizira se volonterski, a pokrenut je 2015. godine u Zagrebu.

Veliki prosvjedi u Barceloni uoči referenduma o neovisnosti Katalonije

Više tisuća ljudi prosvjedovalo je posljednjih dana na ulicama Barcelone podržavajući referendum o neovisnosti španjolske pokrajine Katalonije koji će se održati u nedjelju. 

Posljednjih dana Španjolsku potresa kriza očuvanja teritorijalnog integriteta. Naime sjeverno-istočna autonomna pokrajina Katalonija u nedjelju, 1. listopada namjerava održati referendum o nezavisnosti pozivajući se na samoodređenje naroda. Ustavni sud u Madridu proglasio je takvu odluku neustavnom, a španjolska vlada čini sve kako bi spriječila održavanje referenduma. 

Nakon Francove smrti i prelaska Španjolske iz autoritarnog režima u parlamentarnu demokraciju, Ustavom iz 1978. pokrajinama je vraćena autonomija, ali je isto tako zabranjeno održavanje referenduma kojim bi se mogla ugroziti cjelovitost zemlje. 

 

Represivna politika Madrida

Iako su vlasti u Barceloni raspisivanjem referenduma prekršile Ustav, metode koje koristi španjolska vlada desnog centra kako bi spriječila održavanje  istog, dosta su krute. Španjolski premijer Mariano Rajoy poručio je kako država mora reagirati. “Referendum se ne smije održati  jer će naštetiti nacionalnom suverenitetu i pravu svih Španjolaca da odlučuju u kakvoj državi žele živjeti”, rekao je za španjolski novinski list El País.  

Nakon što je policija zaplijenila 10 milijuna propagandnih letaka i plakata, službenici/e španjolske pošte Correos dobili/e su naredbu da zaustave slanje bilo kakvih pošiljki vezanih uz referendum. Situacija se zaoštrila prošli tjedan kada je španjolska policija upala u urede katalonske vlade i uhitila 14 dužnosnika. Tisuće ljutih demonstranata/ica ubrzo je marširalo ulicama Barcelone uz povike “Fašisti”, “Okupacijske snage van” i “Gdje je Europa”. 

Španjolske vlasti blokirale su i web stranice na kojima se moglo informirati o referendumu, te naredile školama da ni pod koju cijenu u nedjelju ne otvaraju svoja vrata kako bi se blokirala potencijalna birališna mjesta. Lokalne policijske snage dobile su naredbu preuzimanja bilo čega što nađu vezano uz referendum, posebice glasačkih kutija, kompjuterske opreme, glasačkih listića ili propagandnih letaka te privođenje osoba koje pomažu u organizaciji biračkih mjesta ili omogućavanja građanima da glasaju. 

S obzirom da vlast u Madridu nema potpuno povjerenje u lokalnu policiju, angažirali su stotine policajaca iz cijele zemlje kako bi pomogli u suzbijanju održavanja referenduma. Na taj čin reagirali su i katalonski vatrogasci koji su obećali da će “braniti” biračka mjesta. 

Prema najnovijim vijestima koje donosi El País, španjolska Civilna Garda zaplijenila je gotovo 3 milijuna glasačkih listića i šest milijuna omotnica koje su pronašli u jednoj radionici u Barceloni.

Separatistička vlada na čelu s predsjednikom Carlesom Puigdemontom poručila je kako “Katalonci ovo nikada neće zaboraviti”. Ovakvi potezi Madrida izazvali su veliko nezadovoljstvo kod Katalonaca koji već danima prosvjeduju na ulicama Barcelone i drugih katalonskih gradova, mašući pokrajinskim zastavama. Za njih je ovo ravno vraćanju u autoritarni režim generala Franca. 

 

Reakcije u zemlji i svijetu

Na ovakve poteze španjolske Vlade reagirala je i oporba, posebice ljevica i liberali. Pablo Iglesias, šef lijeve stranke Podemos rekao je da je “sramotno” da Španjolska ima “političke zatvorenike”. Stranka lijevog centra PSOE poziva da se pronađe rješenje u skladu s Ustavom te mogućnost promjene modela autonomije. Liberali pak pozivaju političke stranke na debatu, te savjetovanje sa stručnjacima o eventualnoj promjeni Ustava. 

Premijer Rajoy pred dva dana sastao se s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Washingtonu. Trump je podržao ujedinjenu Španjolsku, te rekao kako smatra da Katalonci ipak neće odabrati neovisnost. Iako se na prosvjedima ljutih Katalonaca moglo čuti “Gdje je Europa”, europski čelnici se ne oglašavaju. Glasnogovornik Europske komisije Margaritis Schinas kratko je rekao za portal EU Observer “Nemam ništa za reći osim da podržavamo legalni i ustavni poredak svake zemlje članice”. Time je Kataloncima jasno dao do znanja da EU podržava politiku Madrida. Već prije se naglašavalo da ukoliko se Katalonija osamostali neće automatski postati članica EU, već će morati proći pregovarački proces. Takav scenarij Kataloniji ne bi išao u prilog jer trenutno koristi puno novaca iz europskih strukturnih fondova.

Katalonci i Katalonke su uspjeli pronaći razumijevanje kod dijela svojih sugrađana i sugrađanki. Naime u glavnom gradu pokrajine Baskije, Bilbau u znak podrške katalonskom referendumu gradom je prošlo oko 35.000 prosvjednika/ca. Baskijska separatistička organizacija ETA desetljećima se nasiljem borila za neovisnost Baskije, a od oružja je službeno odustala 2011. U južnoj pokrajini Andaluziji pak nisu imali razumijevanja za odvajanjem Katalonije od Španjolske. Britanski Telegraph prenosi kako su iz andaluzijskih gradova policajci koji trebaju ići spriječiti referendum ispraćeni povicima “Živjela Španjolska”.

 

Što predviđaju ankete

Ispitivanje javnog mnijenja pokazuje kako je ova pokrajina od 7,5 milijuna stanovnika duboko podijeljena kada je riječ o izglasavanju neovisnosti i odvajanju od Španjolske. Prema anketama iz srpnja 49,4% stanovništva je protiv neovisnosti, a 41,1% za. Ipak prema najnovijim podacima španjolskih novina El País, oko 82% Katalonaca želi da se održi legalan referendum kako bi se i to pitanje napokon riješilo. Također se navodi kako je gotovo 61% Katalonaca/ki svjesno da referendum neće biti važeći, da ga neće priznati ni Madrid ni međunarodna zajednica.

Metode opstrukcije koje koristi Madrid mogle bi imati samo kontra efekt i navesti neodlučne, pa čak i dio onih koji su protiv da ipak glasaju za. Kojim putem će dalje krenuti Katalonci saznat ćemo u nedjelju, ako se uopće uspiju probiti do birališta.

Koliko još ratnica nedostaje u knjigama iz povijesti?

Nedavno otkriće ženskih kostiju u vikinškom ratničkom grobu još je jedan pokazatelj činjenice da smo tek zagrebli po površini povijesti žena. 

Žene ratnice fasciniraju nas već tisućljećima. U antičkoj Grčkoj Amazonke su bile drugi najpopularniji lik za prikazivanje na vazama. Samo su se Heraklovi zadaci (jedan je od njih uključivao Hipolitu, amazonsku kraljicu) pojavili na više komada keramike. Na prikazima koji su preživjeli Amazonke su uvijek prikazane kako trče prema opasnosti, nikad ne bježe od nje. 

Zbog njihove su ih hrabrosti neprijatelji duboko poštovali. Jedna vaza iz Britanskog muzeja prikazuje Ahileja koji nosi tijelo pobijeđene Amazonke Pentesileje. To je veoma neobično za grčku umjetnost: iako su muškarci često prikazivani kako nose tijela svojih palih drugova, gotovo nikad nisu prikazivani kako nose tijela svojih neprijatelja.

A Amazonke nisu izmišljotina. Postojalo je puno ratnica u antičkom svijetu, od nomadskih skitskih plemena do kraljica ratnica, poput Budike u rimskoj Britaniji ili pak Artemizije I. koja je zapovijedala brodovima tijekom perzijske invazije u Grčku u 5. stoljeću prije Krista. Neke od ovih žena gotovo da nisu imale izbora: Budika je postala ratnica stjecajem okolnosti (njezin muž, kralj plemena Icena, ubijen je, a Rimljani su silovali njezine kćeri). Ali skitske su žene voljele jahati i boriti se zajedno sa svojim muškarcima: ako je pleme nomadsko, svatko je lovac i ratnik. Kosturi brojnih žena, s vidljivim ozljedama iz bitaka, pronađeni su na širokom području euroazijskih stepa, od Bugarske do Mongolije.

U svojoj odličnoj povijesti žena ratnica, ‘Amazonke, Adrienne Mayor navodi nevjerojatan broj naoružanih žena pronađenih u grobovima. Zahvaljujući napretku u modernoj bioarheologiji, tek je nedavno postalo moguće utvrditi spol davno preminulog ratnika. Na nekim antičkim grobljima čak su 37 posto naoružanih bile žene. 

Baš kao što Amazonke imaju svoje temelje u stvarnosti, tako, izgleda, i ratnice u nordijskoj mitologiji imaju svoje povijesne paralele. Nedavno otkriće ženskih kostiju u vikinškom ratničkom grobu dodalo je intrigantnu dimenziju slici o ratnicama kroz povijest. Ova je vikinška žena bila pokopana s mnogobrojnim oružjem, uključujući mač, sjekiru i strijele: drugim riječima, ona nije bila obična, već dobro opskrbljena ratnica. Povijesno gledano, to sugerira da je žena imala visok društveni status (kako biste si drugačije mogli priuštiti mnogobrojno oružje?) i iskustvo u borbi (činjenica da je znala koristiti mač, nož, luk, koplje i sjekiru govori o visokoj razini ratne vještine).

Pitanje koje se zbog ovih nalaza postavlja je, naravno, koliko smo žena previdjeli u ulogama koje se u povijesti tradicionalno percipiraju kao muške? Danas mislimo da su gladijatori bili isključivo muškarci. No u rimsko su doba postojale i žene gladijatorice, čak i ako je satiričar Juvenal na njih gledao s prijezirom (on ih stavlja na hrpu s gotovo svakom drugom društvenom skupinom o kojoj je pisao). Posebno je razočaran debljinom listova žena gladijatorica. Ima prilično nisko mišljenje i o privlačnosti muških gladijatora: krvareći čirevi i nezacijeljene rane ne čine privlačnog idola, smatrao je Juvenal.

Otkriće vikinške ratnice izvrsna je prilika da se podsjetimo da možda znamo manje nego što mislimo u društvima u prošlosti, posebno onima koji su uglavnom imali usmenu kulturu: i Vikinzi i Skiti bili su manje skloni pisanju od, recimo, Grka i Rimljana.

No čak i kad imamo pisani dokaz, ponekad se umiješaju predrasude. Takva je situacija i s ulogama koje ne zahtijevaju fizičku snagu, a kamoli s onima koje zahtijevaju: pogledajmo primjer rimske pjesnikinje Sulpicije. Godinama su cijenjeni znanstvenici koji proučavaju antiku smatrali da ona nije mogla napisati svoje lijepe epigramske stihove jer su bili predobri da bi ih stvorila žena. Nije samo jedan znanstvenik branio to stajalište smatrajući da ne samo da su stihovi bili previše dobri, već su bili i previše prljavi: ni jedna rimska žena nije mogla imati ovakve misli. Jedan od velikih misterija studija antike je što su točno ti profesori mislili da se odvijalo u krevetu između Katula i Lezbije, ili Propercija i Cintije. Možda je mišljenje bilo da je neka grozna žena mogla čini takve stvari, ali da zasigurno ne bi nakon toga pisala poeziju o tome.      

Pokušavajući rekonstruirati živote žena u dalekoj ili rijetko dokumentiranoj prošlosti, borimo se protiv vlastitih predrasuda, ali se borimo i protiv predrasuda njihovih suvremenika. Herodot je prilično impresioniran Artemizijom i njenom odanošću prema perzijskom kralju Kserksu pa relativno detaljno piše o njoj. Ali Tacit je užasnut političkom moći koju drži Agripina, majka cara Nerona. “Sav Rim sada je bio poslušan ženi”, zadrhtao je prisjećajući se razdoblja tijekom kojeg je car u tinejdžerskim godinama zasjeo na prijestolje i zadnju riječ prepuštao svojoj majci. “Bio je to napet, gotovo muški despotizam.”

Latinski je izraz za ove dvije zadnje riječi quasi virile. No otkriće vikinške ratnice nam govori da se žene jesu ponašale “kao muškarci” kroz povijest: tek smo ih počeli otkrivati.   

Prevela i prilagodila Anamarija Špek

Prosvjedna akcija na Cvjetnom: Zahtijevamo svima dostupan i besplatan pobačaj

“Okupile smo se ovdje da kažemo DOSTA! Dosta lažnim moliteljima, dosta lažnim prizivima savjesti, dosta naplaćivanju medicinskih zahvata. Nismo žrtve, nego radnice. Nismo inkubatorice nacije, nego žene koje se bore za svoje reproduktivno zdravlje”, poručile su aktivistkinje Platforme za reproduktivna prava na večerašnjoj prosvjednoj akciji ‘Za besplatan i dostupan pobačaj’.

“Borba za reproduktivna prava koja ne uključuje zahtjev za besplatnim i javno dostupnim pobačajem tek je borba za privilegirane žene, koje raspolažu potrebnim resursima za korištenje ovog prava”, rekle su. Akcija, koja se održala na Cvjetnom trgu u Zagrebu povodom Globalnog dana akcije za siguran i legalan pobačaj, okupila je oko 200 prosvjednika i prosvjednica, koji su zahtijevali “ne samo siguran i legalan, već svima dostupan i besplatan pobačaj”.

{slika}

“Sve više žena radi na neodređeno, ima ugovore na par mjeseci ako uopće ima posao, podstanarke su i nemaju uvjete da slobodnu izaberu žele li pobaciti ili roditi. Borba za reproduktivna prava žena, odnosno pravo na prekid, ali i planiranje trudnoće, podrazumijeva borbu za besplatno i kvalitetno javno zdravstvo i predškolski odgoj i obrazovanje, sigurna radna mjesta, solidarnu stambenu politiku”, poručilo se na Cvjetnom trgu.

Aktivistkinje su se osvrnule na izbacivanje pojma ‘rod’ iz Razvojne strategije Grada Zagreba i na novi prijedlog Obiteljskog zakona, koji je u međuvremenu povučen s javne rasprave, a koji je definirao obitelj i uveo obvezno savjetovanje prije razvoda. “Osim što nas uvjeravaju da ne možemo sami odlučivati o razvodu, isto tako nas uvjeravaju da ne možemo donositi odluke o nastavku ili prekidu trudnoće. I sve to pod krinkom, kako kaže resorna ministrica, ‘zaštite obitelji, braka, djece’. Znamo što se dogodilo posljednji put kada se ‘štitio brak’“, izjavile su. Danas smo ovdje, poručile su, da obranimo ono što su već izborile naše bake.

{slika}

Tijekom akcije feministkinje su predstavile 6 teza o reproduktivnim pravima uz zahtijevanje hitne ratifikacije Istanbulske konvencije, javno dostupnog registra liječnika/ca koji prakticiraju priziv savjesti te ukidanja priziva savjesti, koji legalnu medicinsku uslugu pobačaja čini sve nedostupnijom. Plakatima i proglasom Platforma je poručila sljedeće:

 

  1. Pravo na pobačaj nije samo žensko nego i klasno pitanje.
  2. Borbu za reproduktivna prava treba pozicionirati u okvire šire radničke i klasne borbe.
  3. Pravo na pobačaj nije samo pravna nego i ekonomska kategorija.
  4. Pravo na pobačaj nije samo pitanje legalnosti pobačaja nego i dostupnosti javnog zdravstva.
  5. Pravo na pobačaj nije samo pitanje osobnog nego i javnog dobra.
  6. Pravo na pobačaj nužno znači i širu borbu protiv kapitalističkog sustava. 

Novi prijedlog Obiteljskog zakona napada i ugrožava obitelji

“Ljubav je ta koja okuplja i osmišljava obitelj. Obitelj je ona u kojoj se voli, poštuje i prihvaća! Mi smo ta obitelj! Istospolne, raznospolne, homoseksualne i heteroseksualne… sve su te zajednice obitelji!” (Iz Proglasa XI. Povorke ponosa Zagreb Pride 2012 – Imamo obitelj! Tisućljetni hrvatski san)

 

Nacrt prijedloga novog Obiteljskog zakona predstavlja odlučan napad na sve obitelji u Hrvatskoj, a u njegovom pisanju sudjelovale su pripadnice i pripadnici desno-klerikalnih glasova koji već pet godina sustavno djeluju protiv ljudskih prava u Hrvatskoj. Isti ljudi koji su 2013. navodno željeli zaštiti brak, pa su referendumom i uz pomoć HDZ-a unijeli definiciju braka u Ustav, sad u novom Obiteljskom zakonu tvrde da čak ni suprug i supruga bez djece nisu obitelj.

Ovo nije jedini napad na ljudska prava svih ljudi u Hrvatskoj, jer Vlada RH koju čine HDZ i HNS, sustavno uklanja i briše iz zakona sve obitelji koje nisu raznospolni brak s biološkim potomstvom (novi set poreznih zakona, novi prijedlog Zakona o pravima hrvatskih branitelja, Zakon o socijalnoj skrbi itd.). U navedenim izmjenama zakona primjećujemo isti obrazac: spominje se samo brak, a nema riječi o izvanbračnoj zajednici, životnom partnerstvu i neformalnom životnom partnerstvu. Dakle, ovakve izmjene zakona i njihova neujednačenost nas dovode do zabrinjavajućeg zaključka – očito je da se ne radi o neinformiranosti zakonodavca već o promišljenom i namjernom dokidanju stečenih prava, odnosno diskriminaciji obitelji i osoba koje su u životnom partnerstvu i izvanbračnoj zajednici.

Zagreb Pride stoga čvrsto poručuje kako i brak, izvanbračna zajednica, životno partnerstvo i neformalno životno partnerstvo predstavljaju obiteljski život. Sve su te zajednice obitelj, kao i jednoroditeljske obitelji, obitelji bez djece te obitelji djeda, bake i unučadi. Obiteljski život životnih partnerica i partnera, s djecom ili bez njih, činjenica je našeg društva, a tu činjenicu nikakvi zakoni, referendumi niti manipulacije ne mogu promijeniti. Obiteljski život životnih partnera i partnerica štiti Ustav Republike Hrvatske, Ustavni sud i Europska konvencija o ljudskim pravima. To potvrđuje niz presuda, uključujući Pajić protiv Republike Hrvatske.

S obzirom na to da je Obiteljski zakon temeljni zakon koji uređuje obitelj, očekujemo od zakonodavca, posebno saborskog Odbora za ravnopravnost spolova, ali prije svega cijele Vlade RH i resornog Ministarstva da zakonski prepoznaju životno partnerstvo i izvanbračne parove te da usklade prijedloge zakona s pravnim okvirom Republike Hrvatske i Europske Unije.

Mi kao LGBTIQ zajednica zajedno s našim obiteljima poručujemo da nacrt prijedloga novog Obiteljskog zakona ne štiti obitelji, već ih napada i ugrožava. Stoga pozivamo sve da se zajedno odupremo i odlučno suprotstavimo ovom nasilju koje predstavlja prijetnju temeljnim vrijednostima hrvatskoga društva u cjelini.