sdadmin

Održana peta Parada ponosa u Crnoj Gori

Posted on by sdadmin

Pod sloganom “Čojstvom protiv nasilja” bez incidenata, 23. rujna je održana peta Parada ponosa u Podgorici. Ulice su bile zatvorene od podne do 15 sati, kako bi se izbjegli potencijalni incidenti. 

U Podgorici se okupilo oko 300 osoba koji su koračali/e Njegoševom ulicom, Ulicom slobode i Bulevarom Svetog Petra Cetinjskog. Transparentima su poručili “homofobija nije porodična vrijednost”, “Jednakost svima”, “Prijavi nasilje da se ne ponovi”, “Ljubav je svuda” i dr. Također, upozorili su na nasilje nad LGBT osobama koje je i dalje sveprisutno. Uz to, naglasili su da očekuju usvajanje novih zakonskih rješenja, a tužilaštvo i sudstvo da napade tretiraju kao zločine iz mržnje.

“Nagledali smo se svega i svačega. Razbijenih lobanja, nagledali se situacija i scena koje su nezamislive… Sa tim živimo i dalje svakog dana, iako je ovo peti Prajd nasilja je sve više. Ovaj Prajd je do sad pripremao veliki broj organizacija. Poseban aplauz za mlade ljude, biće nas sve više i više. Aplauz za roditelje LGBTIQ kojih je ove godine više nego prethodne”, rekao je Danijel Kalezić, član organizacijskog odbora Montenegro Prajda.

Paradi ponosa prisustvovala je i američka ambasadorica Magaret En Uehara, kao i delegacija ambasade. “Sinoć je naša ambasada bila osvijetljena u bojama duge u čast Parade ponosa. Pridružite nam se danas”, objavljeno je na Twitteru američke ambasade. 

Amsterdam: protest zbog nedostatka ženskih toaleta

Posted on by sdadmin

U Amsterdamu je održan protesti zbog nedostatka ženskih toaleta. Povod je bila kazna koju je dobila žena koja je urinirala na ulici jer nije željela koristiti muški toalet. 

Naime, Geerte Piening je kažnjena (90 eura kazne) nakon što je uhvaćena kako urinira usred noći na ulici. Klubovi su se zatvorili, nalazila se daleko od doma, a najbliži ženski toalet bio je udaljen nekoliko kilometara. Slučaj je bio povod i raspravi o seksizmu, posebice nakon što je sudac rekao da je unatoč tome što nema ženskog toaleta u blizini, mogla koristiti one dostupne muškarcima. “Možda nije ugodno, ali može se”, rekao je sudac. Također, dodao je da unatoč tome što ima manje toaleta za žene, nije obveza grada da ih ponudi. Uz to, dodao je da žene ionako rjeđe koriste javne toalete. “Vi ste tek druga žena koja je na sudu zbog ovog prekršaja”, rekao je sudac. 

Amsterdam ima 35 toaleta za muškarce i samo tri ženska toaleta. Ovaj je slučaj uzburkao javnost zbog stava prema ženama i muškarcima za vrijeme izlaska i uvijek prisutnog seksizma. “Moja je kazna postala veliko feminističko pitanje, a to mi nije bio cilj. No, s druge strane, vrijeme je da se o tom problemu raspravlja. Sramotno je da žene nemaju kamo otići”, kazala je Piening. 

Protest je planiran na mjestu gdje je Piening kažnjena, no on je otkazan od strane policije zbog prevelikog interesa ljudi i prevelikog broja onih koji su planirali doći, čak nekoliko tisuća ljudi. Stoga su se u petak, 22. rujna žene okupile ispred muških toaleta u Amsterdamu kako bi pokazale svoje neslaganje i otpor takvoj odluci suda. Stavile su ispisanu odluku suda na pločnik te su čučnule i urinirale na odluku.

{slika} Tijekom akcije na društvenim su mrežama objavljivale slike sa heštegom #wildplassen, nizozemskom riječi za kazneno djelo koje je počinila Piening. Video s prosvjeda pogledajte ovdje.

Osim ovog protesta, do kraja mjeseca planira se još nekoliko manjih protesta diljem grada. Cilj im je svima isti, upozoriti na ovaj problem, skupiti fotografije i poslati ih ministrici Jet Bussemaker.

Prvi festival queer i feminističke kulture ‘Smoqua’ u Rijeci

Posted on by sdadmin

Prvi festival queer i feminističke kulture Smoqua, održat će se u Rijeci od 12. do 14. listopada 2017. godine. Festival organizira udruga LORI, a iza njega stoji ideja da se kreira platforma koja će se razvijati, rasti i postati prostor za suradnje, ideje i razmjene među aktivistima/kinjama, umjetnicima/icama i svim zainteresiranim sudionicima/icama.

Javnost će se s queer i feminističkom kulturom upoznati kroz umjetničke sadržaje (izložba, performansi), audio-vizualne (drag nastup, koncert feminističko-aktivističkog zbora, projekcije kratkih filmova), radionice i panel rasprave te info štandove udruga i inicijativa koje se bave pravima žena i LGBTIQ osoba. Posjetitelji/ice će se moći upoznati s poviješću i značajem queer i feminističke kulture, razviti kritičku svijest o njima, istražiti kulturni i društveni kontekst, te psihosocijalnu dimenziju ove kulture.

U provođenje programa uključene su udruge, kulturne ustanove te istaknute osobe s područja queer i feminističke kulture iz lokalne zajednice i regije, a tema festivala je Sloboda – jesmo li uistinu slobodni/e? 

Osnovni koncept je propitivanje slobode/a u odnosu na višestruke opresije – društvene, kulturne, institucionalne, ali i individualne – jesmo li kao pojedinci/ke slobodni/e da živimo svoje identitete (razvijamo ih, nadgrađujemo, dekonstruiramo)? Umjetničko-aktivistički sadržaj festivala ukazuje na ova pitanja i bavi se problematikom opresije nad ženama i queer/seksualnim i rodnim manjinama neminovno se dotičući opresije u službi patrijarhata, seksizma, šovinizma, mizoginije, heteronormativnosti, homofobije i transfobije.

Festival Smoqua proizlazi iz dugogodišnjeg aktivističkog djelovanja Lezbijske organizacije Rijeka “LORI” u području prava seksualnih i rodnih manjina, a jedan od ciljeva udruge jest i razvijanje queer i feminističke kulture. Smoqua je spoj umjetnosti i aktivizma, predstavlja queer-feminističku perspektivu u regiji te same queer-feminističke umjetnice i aktivistkinje. Upravo ova regija (zemlje bivše Jugoslavije) mjesto je snažnog patrijarhata i heteroseksizma, ali i mjesto snažnog “pokreta otpora”. U konačnici, festival će poslužiti kao platforma i mjesto umrežavanja za buduće zajedničke umjetničko-aktivističke projekte.

PROGRAM:

Četvrtak, 12.10.2017.

10:00 – 15:00 Informativni štandovi na Korzu: udruge LORI i PaRiter, Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, Centar za građanske inicijative Poreč, SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava: prostor gdje posjetitelji/ice mogu dobiti informacije o radu inicijativa i udruga koje se bave pravima žena i/ili LGBTIQ pitanjima u Rijeci i okolici te informacije o festivalu.

15:00 Queer šetnja Rijekom: Ako želite saznati nešto o (queer) povijesti Rijeke – onoj koja se rijetko nalazi u “knjigama”, a ne znate koga pitati – dođite se prošetati s nama! Na šaljiv način možete saznati gdje su se ranije nalazila “okupljališta” LGBTIQ ekipe te poneki pikantni detalj.

16:00 Otvorenje festivala uz kratke govore organizatorica i pokroviteljskih institucija te upoznavanje s programom festivala
Aperitif bar, Korzo 15

17:00 Tribina: Queer-feminizam – (ne)pozicija slobode, izazovi i odgovornosti: Centar za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci i LORI, moderira: Brigita Miloš, sudionici/ice: Franko Dota, Mia Gonan (Hrvatska) i Mirza Halilčević (BIH).
Mini Art-kino, Krešimirova 2

20:00 Anna Hoffner: Iscrpljeno vrijeme, otvaranje izložbe i razgovor s umjetnicom
Ana Hoffner će predstaviti videoinstalacije, fotografije i objekte koji se bave eksperimentiranjem, vježbanjem i iskušavanjem kao oblikom iscrpljivanja. Radovi tematiziraju transgresiju roda poslije kriza, konflikata i ratova, ali i socijalne i političke transgresije koje ponekad čine značajne razlike između života i smrti. Izložba će trajati od 12.10. do 5.11.2017.
Križanićeva 6A, Platforma “Građani svom gradu”

Petak, 13.10.2017.

15:00 – 17:00 Jasminka Juretić i Ana Andrinić – Radionica: Dodir, tijelo, seksualnost
Radionica je namijenjena svim ženama starijima od 18 godina koje bi željele više saznati o doživljavanju dodira, vlastite tjelesnosti i seksualnosti. Zbog ograničenog broja sudionica, obvezne su prijave na adresu: drustveni_tim@yahoo.com. Napomena: na radionicu je potrebno doći u udobnoj odjeći i ponijeti ručnik.

17:00 Word Whipping (Bičevanje riječima), performans riječke multimedijalne umjetnice Nike Rukavine u kojemu će tijekom performansa citirati diskriminirajuće i ponižavajuće izjave usmjerene ženama u našoj okolini, primajući udarac bičem po leđima od strane gostujućeg aktera nakon svake izjave. Za to vrijeme sama publika poprima ulogu trećeg aktera koji promatra očiglednu nepravdu i nasilje koje se pred njime odvija, ali ne čini ništa po tom pitanju.
Korzo, ispred robne kuće Korzo

18:00 Video projekcija Shaving Patriarchy, HAVEIT kolektiv (Kosovo): performans napravljen 28. studenoga ispred spomenika Skenderbegu u Prištini na Dan neovisnosti Albanije, kao protest protiv otvorenog naglašavanja patrijarhalnih postulata u albanskoj kulturi — što je duža brada, muškarac se percipira kao jači, vrijedniji poštovanja.
Book Caffe Dnevni boravak, Ciottina 12a

18:15 Tribina: Sprega aktivizma i zagovaranja – kome su odgovorne institucije? Moderira: Marinella Matejčić, aktivistica udruge PaRiter, sudionice: Nataša Velikonja i Nina Dragičević (Slovenija), Leila Šeper (BIH), Zoe Gudović (Srbija).
Book Caffe Dnevni boravak, Ciottina 12a
23:00 House of Flamingo: drag performance / Queer UP! Party presents: Zbeletron

House of Flamingo (Zagreb) je queer umjetnički kolektiv koji djeluje lokalno i regionalno s ciljem promocije queer kulturnog, umjetničkog i društvenog nasljeđa s primarnim naglaskom na prezentaciju drag performansa. Osim što sustavno djeluju na prezentaciji i produkciji queer kulturnih sadržaja, kroz svoj rad osnažuju queer identitete pružajući nekonvencionalne zabavne sadržaje za LGBTIQ zajednicu i zainteresiranu javnost.

Zbeletron je kolektiv koji na zagrebačkoj sceni organizira događaje namijenjene podizanju vidljivosti lezbijki, biseksualnih i trans* žena: najpoznatiji događaj vjerojatno je Lez Of The Year na kojemu se dodjeljuju godišnja priznanja osobama, kolektivima, inicijativama, bendovima…, koji pridonose vidljivosti LBT žena na području sporta, kulture, aktivizma i općenito poboljšavaju kvalitetu života LGBTIQ manjine.

Glazbu prvi put u okviru Queer UP! partija u Rijeci puštaju Zbeletronice Nora i Iva.
Klub Crkva, Ružićeva 22

SUBOTA, 14.10.2017.

18:00 Art-kino: Projekcije kratkih queer-feminističkih filmova i razgovor s autoricama 
Razgovor vodi filmski kritičar, Dragan Rubeša.

Filmovi:

Tranzicija (2016.,Srbija, 21 minuta)
Režija i scenarij: Milica Tomović. Glavne uloge: Ivana Vuković, Milica Trifunović, Milica Stefanović
Dva dana prije odlaska u Ameriku, Jana koristi vrijeme da se pozdravi sa svojim bendom, prijateljima, bivšom djevojkom i obitelji. Svi dijele osjećaj žaljenja dok se opraštaju s njom, ali i sreću zbog njezine svijetle budućnosti u Michiganu, gdje je primljena na postdiplomski studij. Jedino njezina sestra i najbolji prijatelj znaju istinu: Jana odlazi na operaciju prilagodbe spola.

Jagode (2015., Crna Gora, 23 minute)
Režija, scenarij, produkcija: Jelena Lela Milošević
Glavne uloge: Bojana Malinovska, Julija Milačić, Momčilo Otašević
Intimna priča o zagonetnom paru koji živi prilično izolirano, u dobrom međusobnom odnosu. Ipak, pojavljuje se određeni problem koji se postepeno otkriva. Vrlo zanimljiv obrat na samom kraju daje jednu potpuno drugačiju vizuru junaka, u tom obratu se krije ne samo elementarna ljudska potreba za prihvaćanjem, već i stupanj ugroženosti zbog različitosti.

Dont brejk maj turbofolk hart (2011., Srbija, 24 minute)
Režija i scenarij: Miona Bogović.
Glavne uloge: Dubravka Kovjanić, Jelena Škondrić.
Što je dovraga turbofolk?! Kao da folk nije dovoljno loš! Ali, uvijek može biti gore, kažu. Turbofolk pjevačica Maja i kuratorica Jelena se zaljubljuju, ujedinjujući dva potpuno različita svijeta.

21:00 Koncert Le Zbora, prvog mješovitog ženskog lezbijsko-feminističkog, antifašističkog zbora u regiji i uopće u ovom dijelu Europe. Krasi ga glas o savršenom spoju kulturno-umjetničkog aktivizma i lakih nota. Od 2005. god. otkad djeluje, Le zbor se etablirao kao promotor ljudskih prava, antifašizma, feminizma i kulturno-umjetničkog aktivizma među mlađom urbanom populacijom, a i šire.
Klub Bačva, Dolac 8

Rijeka protiv nasilja prema ženama: Životi, a ne brojevi

Posted on by sdadmin

“100 posto žrtava kaznenog djela nasilja u obitelji u Primorsko-goranskoj županiji ove godine su žene.”

“8538 žena u Republici Hrvatskoj prošle su godine bile žrtve prekršaja nasilja u obitelji.”

“90 posto slučajeva nasilja u obitelji ostaje neprijavljeno.”

Iznad navedene tvrdnje samo su mali dio poražavajućih statističkih podataka koji ukazuju na iznimno loše stanje u kontekstu borbe protiv nasilja prema ženama i prevencije istog u Republici Hrvatskoj. Nasilje prema ženama i dalje ne prestaje biti podzastupljeni problem unutar hrvatskog pravosuđa, a broj žrtava povećava se iz godine u godinu. Kao pokušaj podizanja svijesti o istinskoj težini problema koji nasilje prema ženama u ovoj državi predstavlja, 22. rujna proglašen je Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se od 2004. godine nakon što je u Hrvatskom saboru proglašen u spomen na 22. rujna 1999. godine, dan na koji su čak tri ženske osobe izgubile život. Naime, ubojica Mato Oraškić tada je, tijekom brakorazvodne parnice, usmrtio bivšu suprugu Gordanu Oraškić, njezinu odvjetnicu Harju Prohić te sutkinju Ljiljanu Hvalec za što mu je na posljetku dosuđena maksimalna kazna zatvora od 40 godina.

{slika}

U spomen na ne samo navedene, već i sve druge žene čije priče možda nisu medijski popraćene, ali je njihova važnost sasvim jednako velika, u Rijeci je održan performans koji je uključivao puštanje crnih balona u spomen na svaku ženu usmrćenu od strane supružnika ili partnera. U organizaciji performansa sudjelovalo je nekoliko riječkih organizacija, točnije  Udruga za zaštitu obitelji Rijeka, Odjel za podršku žrtvama i svjedocima Županijskog suda u Rijeci, Caritasov dom za žene i djecu žrtve nasilja Sv.Ana te SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, u suradnji s Odjelom prevencije policijske uprave primorsko goranske. Okupljanje je započelo ispred  Informativnog centra za prevenciju kriminaliteta, dok je samo puštanje balona održano u podne na riječkome Korzu. Za razliku od prijašnjih godina, ovogodišnji performans, održan pod geslom ‘Životi, a ne brojevi!’, uključivao je i transparente s podacima poput onih o broju ubojstava žena u 2016. godini, broju prijavljenih silovanja i tome slično.

Prema izjavi Tine Kovačić iz SOS Rijeka – Centra za nenasilje i ljudska prava, takva vrsta performansa za cilj ima “skrenuti pažnju javnosti na važne statističke pokazatelje o nasilju nad ženama i istaknuti da je zaista riječ o ljudskim životima, a ne samo o pukim brojkama, što se vrlo često zaboravlja. Također, cilj je i na neki način potaknuti ljude da počnu otvoreno progovarati o nasilju jer smo istog svi svjesni te je krajnje vrijeme da zajedno ustanemo u borbi protiv svih oblika nasilja.” Kovačić, nadalje, ističe važnost medijske prisutnosti organizacija koje na bilo koji način sudjeluju u borbi i prevenciji nasilja nad ženama kako bi se građanima/kama omogućilo pristup potrebnim informacijama te napominje kako je unutar samog riječkog SOS Centra evidentirano povećanje u broju osoba koje se javljaju kako bi zatražile pomoć.

Ono što možda čak u najvećoj mjeri žene odvraća od prijavljivanja i progovaranja o nasilju jest krajnja neučinkovitost pravosudnog sustava i ostalih institucija odgovornih za procesiranje slučajeva nasilja. Sustav već ranjivu ženu vrlo često izlaže još većem riziku zanemarujući njezine prijave ili nepravodobno reagirajući. Već samo iz nedavnih slučajeva prisutnih u medijima postaje evidentno da cjelokupni sustav i dalje nije naklonjen ženama.

{slika}

Osim što ostvarenje vlastitih prava nerijetko predstavlja spor i mukotrpan proces, ono što također utječe na poražavajuće mali broj prijavljivanja nasilja jest, kako smatra Kovačić, i činjenica da “žrtve ne znaju na sto sve imaju pravo te se osjećaju bespomoćno zbog situacije u kojoj su se našle, a onda ih sustav još dodatno viktimizira i čini ih još bespomoćnijima. Naša ideja vodilja jest na neki način osnažiti žrtve te također o njima prestati govoriti kao o ‘žrtvama’ već kao o osobama koje su preživjele nasilje i iz tog iskustva izašle jače.” SOS Rijeka – Centar za nenasilje i ljudska prava stoga je, kako bi pomogao ženama da lakše prevladaju proživljeno iskustvo, osim povjerljivog savjetovanja te besplatne psihološke pomoći, od ove godine počeo pružati i onu pravnu.

Naravno, takvo što i dalje ne nudi potpuno rješenje za problem obiteljskog/partnerskog nasilja iz jednostavnog razloga što je mogućnost djelovanja nevladinih organizacija u pogledu prevencije nasilja i dalje nadasve ograničena, ali i iz razloga što postoje mnogi okolinski faktori koji utječu na ženinu odluku o napuštanju nasilnika. Osim što se tek napuštanjem nasilnog partnera ženin život nalazi u većoj opasnosti no ikad, velika je vjerojatnost da nasilje koje je proživjela utječe i na njezinu sposobnost uspostave samostalnog života. Primjerice, ženska osoba koja je osim fizičkog ili emocionalnog bila izložena i ekonomskom nasilju, u današnjem društvu obilježenom opadanjem životnog standarda i teškog pronalaska radnog mjesta,  gotovo je onemogućena u nastojanju da za sebe (i djecu ukoliko ih ima) gotovo iz temelja, iznova izgradi život. Kao pomoć ženama, u Rijeci trenutno postoje dvije sigurne kuće kojima se žena može obratiti kao prvi korak nakon napuštanja nasilnika koje vode Udruga za zaštitu obitelji Rijeka (UZOR) i Caritasov dom za žene i djecu Sv. Ana.

Nasilje prema ženama problem je o kojem u Hrvatskoj nije dovoljno samo govoriti. Potrebno je djelovati i aktivno raditi na poboljšanju institucija odgovornih za njegovo rješavanje. Dosta je reduciranja života žena na neprestano rastuće brojeve u mračnim statistikama. Vrijeme je za reakciju. 

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Pula: mimohodom obilježen Dan borbe protiv nasilja nad ženama

Posted on by sdadmin

U Puli je 22. rujna obilježen Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Taj značajan datum obilježen je mimohodom na kojem su se puštali crni baloni. Organizirala ga je Sigurna kuća Istre i Udruga žena, a održava se devetu godinu zaredom. Mimohodu je nazočilo više od 200 građana i građanki Pule i okolice te su svojim transparentima poručili/e “Za nasilje nema opravdanja”, “Život bez nasilja vrijedan je truda”, “Stop nasilju nad ženama” i sl. 

“Da institucije i građani Pule nisu zatvarali oči i uši, vjerojatno bi mali Denis danas bio živ. Da nismo zatvarali oči i uši , vjerojatno bi neka od devet ubijenih žena ove godine u Hrvatskoj i 18 njih ubijeno lani bilo živo. Još uvijek su u toj crnoj statistici nasilnici najčešće supruzi ili partneri, ali lani je šest sinova ubilo svoje majke, a ove godine dvoje njih. Raste i broj pokušaja ubojstava žena u njihovim domovima, ove godine je bilo 14 takvih pokušaja, a lani 10. Među ubojicama žena u Hrvatskoj imamo i kćeri, sinove, unuka i zeta. Od 2006. godine do danas, u Hrvatskoj je ubijeno 250 žena. Stoga, Sigurna kuća Istra i svi mi ovim mimohodom danas upozoravamo da nasilje u obitelji nije “nečija privatna stvar”. To se tiče svih nas, jer smo inače sudionici u takvim događanjima”,rekla je glasnogovornica Sigurne kuće Istra Branka Žužić na pulskoj tržnici gdje je bila završna točka mimohoda. 

Upravo tamo je u znak sućuti na sve žrtve obiteljskog nasilja pušteno 250 crnih balona u zrak. Uz puštanje balona, naglašeno je da je važno raditi na prevenciji od najranije dobi. 

{slika}

Koordinatorica Sigurne kuće Jadranka Černjul istaknula je da bez obzira na to što svake godine upozoravaju na porast nasilja ne samo u obitelji, nego i u društvu, nasilni činovi i dalje rastu, kao i broj žrtava, od djece do staraca. Černjul je istaknula da bi trebalo raditi na prevenciji u svim segmentima društva, od obitelji, vrtića, škola, pa nadalje, da bi se zakoni koji nisu toliko loši trebali provoditi, te da pravosuđe treba biti učinkovitije i brže.

Mimohodu su se pridružili i srednjoškolci i srednjoškolke. “Šamarima se ništa ne rješava a kamoli ubojstvom. Kada tako nešto vidim na vijestima ili pročitam, baš mi dođe neka mučnina, ne mogu uopće shvatiti da netko može, ne znam, ubiti svoje dijete ili ženu ili majku. Ali to se, nažalost, događa. Mislim da takvi ljudi valjda pokazuju nekakve znakove nenormalnog ponašanja i prije nego što to naprave i da bi trebalo na vrijeme reagirati i da netko radi s njima da se ne dogodi ono najgore”, rekla je jedna učenica. 

10 dana akcije protiv urušavanja reproduktivnih prava žena

Posted on by sdadmin

PaRiter i ove godine organizira manifestaciju 10 dana akcije protiv urušavanja reproduktivnih prava, a sve kako bi ukazali/e na sustavno zanemarivanje i ignoriranje reproduktivnih prava građanki Republike Hrvatske od strane Vlade i Sabora. Deset dana akcije ukazuje na nasilje koje se vrši nad ženama kroz nepostojanje jasnih zakonskih okvira koji reguliraju pravo na pobačaj, na nesankcioniranje nasilja nad ženama pri porodu te izuzetno loše organiziran sustav primarne ginekološke zaštite, kao i na izostanak jasnih socijalnih politika koje olakšavaju poziciju majki na tržištu rada.

Deset dana akcije protiv urušavanja reproduktivnih prava obuhvaća 22. rujna, Nacionalni dan borbe protiv nasilja prema ženama, 26. rujna, Svjetski dan kontracepcije, 28. rujna, Globalni dan akcije za siguran i legalan pobačaj te 2. listopada, Međunarodni dan nenasilja.

U sklopu 10 dana akcije protiv urušavanja reproduktivnih prava bit će održana aktivistička izložba Naše tijelo, naš izbor, naša borba! u Poreču u kafiću Corner – Le mat, i to od 26. rujna do 2. listopada, okrugli stol Odnos politike prema majčinstvu i radu: postoji li i kako se manifestira diskriminacija?, koji će biti održan u Rijeci u Filodrammatici 26. rujna 2017. godine u 18 sati te informiranje građana i građanki na Korzu u Rijeci 2. listopada u jutarnjim satima.

Reproduktivna prava zakonska su prava i slobode vezane uz reprodukciju i reproduktivno zdravlje. U tom svjetlu bit će održan i okrugli stol Odnos politike prema majčinstvu i radu: postoji li i kako se manifestira diskriminacija?, na kojem će se govoriti o diskriminaciji žena prilikom zapošljavanja i tijekom rada, i to kroz prizmu majčinstva, a dotaknut ćemo se i neplaćenog kućnog rada.

Udruga PaRiter u rujnu 2017. godine provela je anketu Reproduktivna prava i karijera: ispitivanje stanja u RH u kojoj je sudjelovalo 1599 žena iz cijele zemlje. Anketa pokazuje da je čak 57 posto ispitanih žena prilikom zapošljavanja doživjelo da ih potencijalni poslodavac pita za obiteljsko stanje, planove, trudnoću ili djecu, što je protuzakonito. Nadalje, 61 posto žena smatra da Hrvatska nema dobre zakonske propise kojima štiti položaj trudnica i žena s djecom na tržištu rada i tijekom zaposlenja, a 82,6 posto ispitanih žena smatra da se postojeći propisi dobro ne provode u praksi. Na okruglom stolu bit će prezentirani rezultati navedene ankete.

Uz offline aktivnosti, PaRiter provodi i akciju Pišite Saboru – za legalan i dostupan pobačaj!, odnosno prikupljanje potpisa kroz peticiju koja će biti dostavljena Saboru, a sve kako bi se ukazalo na činjenicu da je pravo na prekid trudnoće pravo svake žene i da je potrebno donesti zakon o pobačaju koji je u skladu s preporukama UN-ovog Odbora za uklanjanje svih oblika diskriminacije žena (CEDAW Odbor) koje je Republika Hrvatska dobila još u srpnju 2015. godine. Podsjećamo, CEDAW Odbor pozvao je Hrvatsku, kao državu članicu, da osigura da korištenje prigovora savjesti ne priječi neometan pristup žena uslugama skrbi o reproduktivnom zdravlju, osobito skrbi pri pobačaju i poslije pobačaja, kao i kontracepcijskim sredstvima. Nadalje, od države traže da osigura opće pokrivanje pobačaja i suvremene kontracepcije iz sredstava Zavoda za zdravstveno osiguranje, a sve kako bi građanke mogle u potpunosti uživati svoja reproduktivna prava.

Akciju “10 dana protiv urušavanja reproduktivnih prava žena” financijski podupire Frida – young feminist fund, dok okrugli stol Odnos politike prema majčinstvu i radu: postoji li i kako se manifestira diskriminacija? financijski podupire Rosa Luxemburg Stiftung SEE. 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org