Poziv za dostavljanje radova: Reproduktivna prav(d)a

Treći broj časopisa BONA posvećen je propitivanju odnosa između reproduktivnih prava i reproduktivne pravde. Tražimo teorijske tekstove i umjetničke radove koji tematiziraju sljedeće:

  • reproduktivna pravda vs. reproduktivna prava – koncepti reproduktivnog zdravlja izvan okvira borbe za pravo na izbor
  • pravo na reproduktivno zdravlje i neoliberalne politike na jugoslavenskom prostoru
  • pristup zdravstvu: privatizacija i ograničavanje usluga iz oblasti reproduktivnog zdravlja
  • abortus i kontracepcija: zakonski okviri i nepisana pravila od Jugoslavije do danas
  • žensko zdravlje i tretiranje bolesti koje pogađaju žene: priče koje su nevidljive
  • trudnoća, porođaj i majčinstvo kao prostori borbe identiteta i rodnih uloga
  • mitologizacija i fetišizacija majčinstva/politike nataliteta
  • tjelesna borba za tjelesnu autonomiju: marševi, protesti, skupovi – ženska organizacija, mobilizacija i zauzimanje javnog prostora i diskursa

ŠTA TRAŽIMO (UMJETNOST):

  • svi radovi moraju biti na lokalnom jeziku (BHSC)
  • u obzir dolaze samo ranije neobjavljena djela
  • moguće je poslati do tri pjesme; nema ograničenja u broju stihova
  • moguće je poslati samo jednu priču; kratke priče ne bi trebale biti duže od 2000 riječi
  • radove slati u .doc formatu
  • slike moraju biti u .jpg formatu, veličine do 2 MB i moguće je poslati do 5 individualnih radova ili do 10 radova koji su dio serije
  • posebno nas zanima forma fotoeseja 

ŠTA TRAŽIMO (TEORIJA):

  • svi tekstovi moraju biti na lokalnom jeziku (BHSC)
  • u obzir dolaze samo autorski, ranije neobjavljeni radovi
  • teorijski tekstovi trebaju biti između 1500 i 2000 riječi (uključujući reference)
  • citiranje prema Harvardskom standardu, peto izdanje objavljeno u januaru 2015. (moguće pronaći na: http://libweb.anglia.ac.uk/referencing/files/Harvard_referencing_2015.pdf )
  • tražimo radove sa jasnim političkim i ideološkim stavovima, argumentovane i odvažne
  • u ovom broju BONE želimo objaviti eseje i lične ispovijesti koje ne moraju pratiti strogi obrazac teorijskog rada – bitna nam je spremnost da se o vlastitom iskustvu progovori na autentičan, iskren i nov način
  • ne objavljujemo radove koji propagiraju eksploativne, seksističke, fašističke ili rasističke ideje, niti radove koji se zalažu za ograničavanje/oduzimanje ženskih reproduktivnih prava i koriste klerofašističke argumente. 

Posebno nas zanimaju lične priče ispričane na autentičan način, u bilo kojoj formi. NIJE VAŽNO DA LI STE RANIJE OBJAVLJIVALE.

Prije slanja radova preporučujemo čitanje štampanog i online izdanja Bone. Radovi objavljeni do sada dobar su pokazatelj kakvu umjetnosti i teoriju želimo.

.pdf poziva je dostupan ovdje.

Radove slati do 15. oktobra 2017. na: redakcija@bonamag.ba, zajedno sa biografijom do 200 riječi. Ukoliko imate ideju za rad i želite je sa nama razraditi, javite se na istu e-mail adresu. Radove za web primamo nezavisno od konkursa, i nevezano za navedene teme.

Kad govorimo o poliamoriji, ne govorimo samo o seksu

Ako ste ikada čitali/e o poliamoriji, vjerojatno ste vidjeli/e fotografiju koja prikazuje tri (ili više) pari stopala kako proviruju ispod bijelog pokrivača. U stvarnosti to nije samo jedna fotografija, postoji mnogo takvih, ali se prikazuju toliko često da bi slobodno mogla biti samo jedna fotografija. Ta fotografija bi nam trebala omogućiti pogled u živote zločestih nemonogamnih ljudi i njihovog zločestog nemonogamnog seksa. Ukratko, poanta toga jest prikaz poliamorije kao nečega u čijoj se srži nalazi seks s mnogo ljudi.

Fotografiju možete vidjeti u medijima poput The Guardian, news.com, GetReligion.org, stuff.co.nz, theGeorgia Straight, Mic, Cafe Mom, Soot Magazine, Role Reboot, The Frisky. Nekad nisu prikazana stopala, nego tri ili više ljudi u krevetu pokriveni bijelim pokrivačem. (Priznajem da nemam bijeli pokrivač, a i nisam bila svjesna da je to obvezni dodatak u životu jedne poliamorne osobe.)

Ovdje se ne radi samo o lijenosti urednika/ca, već o tome da je uobičajena mentalna slika koju većina ima o poliamoriji “puno ljudi u krevetu”. Takva hiperseksualizacija poliamorije možda je normalizirana, ali nikako nije bezopasna. Kako živimo u društvu koje na seksualnost gleda negativno, prikaz poliamornih veza kao isključivo seksualnih snažno poručuje da takve veze ne zaslužuju da ih se shvati ozbiljno.

Negativnost prema seksu nije uniformirana pojava, postoje seks pozitivni ljudi, oni koji su tragično diskriminirani te još mnogo toga između. Ipak, većina naginje mišljenju da su “prave” ljubavne veze ozbiljne, i trebaju imati socijalne i pravne privilegije, dok je seks “samo” seks. Kada su poliamorne veze hiperseksualizirane, one su istodobno izbačene iz svega onoga što poštujemo.

Instinkt da hiperseksualiziramo poliamorne veze može se pojaviti čak i tamo gdje pokušavamo objasniti zašto je to problem. Prije par mjeseci imala sam intervju za članak o poliamoriji u britanskom izdanju časopisa Cosmopolitan. Članak je bio dobro napisan i istražen, imenovani su razni problemi do kojih može doći u poliamornim vezama, kao što su ljubomora, kriva reprezentacija i stigma. Novinarka je uključila i neke materijale iz mog intervjua o tome kako je poliamorija često stigmatizirana hiperseksualizacijom i negativnostima oko seksa.

Mislim da možete zamisliti kako sam se osjećala kada sam vidjela da je Cosmopolitan za spomenuti članak odabrao sliku koja prikazuje gole ljude usred orgije. Uz to, podnaslov je glasio: “Mladi, vrući i… poliamorni. Zašto svi dobivaju višestruku akciju?” Na naslovnoj stranici pisalo je: “Sebični ljubavnici/e: Je li četverac novi trojac?” Ovo nije imalo nikakve veze s člankom, služilo je samo tome da ponovi stereotip da su poliamorne osobe seksualno sebične. (Ta optužba bi zapravo trebala biti obrnuta: poliamorni ljudi možda dijele svoje partnere/ice s drugima, dok monogamna veza diktira da je partner/ica samo naš/a. No, ideja o sebičnosti u tom kontekstu ima smisla jedino ako na veze gledamo kao na nešto gdje samo dobivamo. Kakav očajan pogled na ljubav, seks i život.)

Onaj/ona koji/a je donio/jela tu odluku pretvorio je taj članak u savršen primjer problema o kojima sam u njemu govorila. Ili nisu čitali/e moje izjave ili ih nije bilo briga. Pretpostavljam da su fotografije koje prikazuju orgije ono što prodaje časopis, a ono što se događa ljudima poput mene nije jako važno. Ovakav štetan prikaz je djelomični krivac da me ljudi prozivaju “jeftinom droljom koja spava s hrpom frajera” kada otvoreno govorim da sam u vezi s dvije osobe. Strancima daje osjećaj da je u redu govoriti da smo moji partneri i ja smeće, da su naše veze beznadne, da se samo pretvaram da sam udana, da se nadaju da ću dobiti ili da već imam seksualno prenosivu bolest, da sam odvratna.

Važno je napomenuti da šteta koju uzrokuje hiperseksualizacija poliamorije nije jednolično usmjerena na svoje žrtve. Kao poli žena bez razmišljanja si označena kao “drolja”, muški ekvivalent ne postoji. Poliamorija ne mora nužno uključivati seks (zaboravite na noćne orgije), može uključivati i aseksualnost, nebivanje u vezi i nedostatak seksualnih odnosa, kao što je i monogamnim ljudima dopušteno da se ne seksaju. Ali to je nevažno kada se radi o stigmi i stereotipima. Pretpostavka je da ako si poliamorna osoba, imaš neprekidne seksualne odnose s mnogo ljudi.

Zbog rodnih pravila u seksualnom ponašanju, sve navedeno više šteti ženama koje prakticiraju poliamoriju nego muškarcima. Zapravo, bilo kakva privilegija štiti te od cijene koju moraš platiti ako živiš kao otvorena poliamorna osoba. Bogatim, bijelim ljudima je jednostavnije biti otvoreno poliamoran/na, što pojačava i drugi stereotip koji smatra da su sve poliamorne osobe bogate i bijele. (U već spomenutoj fotografiji, možda ste primijetili/e da su sva stopala bijela kao i pokrivač.)

Strateško podcjenjivanje neželjenih veza njihovim reduciranjem samo na seks nije ništa novo. Ista se strategija koristila za istospolne partnere/ice i veze između partnera/ica različitih rasa. Uz to što stvara osjećaj gađenja, pripisuje i etiketu drugotnosti – ljudi u takvim vezama su čudni i nisu poput nas. Mi se zaljubljujemo i imamo ozbiljne veze, a ti su ljudi životinje koje pokreće žudnja. Dakle, u redu je tretirati ih kao smeće.

Primamljiva je pomisao uzvraćanja udarca i zahtijevanja da se poliamorne veze tretiraju kao “prava” ljubav, te da ih se distancira od seksa. To bi moglo stvoriti respektabilniju sliku poliamorne veze, slično kao što “ljubav je ljubav” funkcionira. Ali to bi pojačalo negativnost oko seksa, od koje možemo bježati i time ju ojačati, ili se boriti protiv nje.

Kažem “ili”, mada to nije ili-ili situacija, već borba u kojoj trebamo pobijediti na obje fronte. Svakako trebamo prestati hiperseksualizirati poliamorne veze te stigmatizirati poliamorne osobe. Negativnost oko seksa također treba nestati. Seks može imati vrijednost, a seksualne veze moraju se poštovati – čak i za žene – te dokle god ne shvatimo tu poruku, netko ili nešto će se nastaviti omalovažavati jer je “previše seksi”, čak i ako se neće stalno raditi o poliamoriji.

Prevela i prilagodila: Morana Novak

Izložba Slow fashion/Na rubu

U Galeriji AŽ, 1. rujna 2017. u 19 sati otvara se izložba ‘Slow fashion/Na rubu’ studentske zadruge Fabric8. Izložba je otvorena do 10. rujna 2017. 

“Slow Fashion / Na rubu” izložba je prve zadruge studenata Fabric8 co-op čiji temat je ukazivanje na problematiku kapitalističke hiperprodukcije tekstilne industrije i izrabljivačkih praksi modnih korporacija kroz vlastite pozitivne prakse zadružnog djelovanja u izradi i dizajnu ‘slow fashion’ odjeće koja se nudi kao jedina održiva alternativa naspram štetne suvremene hiperprodukcije high-street brandova. Izložba, koncipirana kao show-room modnih kolekcija i dizajnerskih produkata zadruge Fabric8 co-op, publici predstavlja radove članova/ica zadruge koji su u izradi slijedili postulate ‘slow fashion’ pokreta koji uključuju metode poput upcycling tekstila i uporabu tekstila imajući na umu dugotrajnost i visoku kvalitetu odjevnih komada. 

Uz navedeno, na izložbi predstavljaju se radovi članova/ica kroz metodologiju ‘slow fashion’ pokreta, kritizira se modus operandi profitera iz modnih korporacija i same kapitalističke proizvodnje, govori se o inkluzivnom dizajnu i interdisciplinarnoj suradnji s drugim umjetnicima/ama te o bitnosti marginaliziranih skupina i periferije prostora kao važne geografske pozicije u gradu iz koje se iščitava historijat borbe eksploatiranih tekstilnih radnica/ka koje/i žive na rubnim prostorima grada.

Na izložbi sudjeluju članovi/ice Fabric8 co-op Janja Bedić, Dominik Brandibur, Helena Drkelić, Antonia Jakšić Dorotić, Vladimira Pavlović, Mihaela Plantak, Denis Ristivojević, Tina Spahija, Josipa Ščapec i Josipa Vurnek te vanjske suradnice za fotografiju Alma Štrkljević, Marija Veldić i Anđela Vidić.
Tekst potpisuje Leopold Rupnik, kustos izložbe.

Fabric8 je prva studentska zadruga osnovana u Hrvatskoj, te je ujedno inovativna multidisciplinarna tvrtka, kao i platforma u sklopu koje studenti mogu otkrivati tajne poduzetničkog zanata.

Festival svjetske književnosti 2017.

Početkom kulturne sezone, od 3. do 9. rujna, u Zagrebu se održava Peti Festival svjetske književnosti

U fokusu je književnost njemačkoga govornog područja, pa najveći broj gostiju dolazi iz Austrije, Njemačke i Švicarske. Festival ćemo svečano otvoriti 3. rujna u 20 sati s jednom od najvećih zvijezda suvremene europske i svjetske književnosti, Austrijancem i Nijemcem, ali prije svega građaninom svijeta Danielom Kehlmannom. Od velikih zvijezda njemačkoga govornog područja u goste nam dolaze jedan od najznačajnijih švicarskih pisaca Christian Kracht te možda najveći živući urednik i pjesnik njemačkoga područja Michael Krüger.

Tu su i mlada nadolazeća zvijezda grafičke novele Uli Lust, najveći poznavatelj djela Thomasa Bernhardta Manfred Mittermayer te nagrađivana Marjana Gaponenko i Richard Schuberth. 

Dolaze nam i u Hrvatskoj omiljeni spisateljski par supružnike Ritu Monaldi i Francesca Sortija, koji će ove godine otvoriti splitski dio Festivala. 

Peti Festival bit će poseban ne samo po broju gostiju – uz spomenute dolaze nam gosti iz Gvatemale, Sjedinjenih Država, Finske, Španjolske, Francuske, Srbije, Bosne, Mađarske, Slovenije i Makedonije – već i po samom otvaranju koje će nakon razgovora s Danielom Kehlmannom uveličati koncert dvoje veličanstvenih umjetnika, Austrijanke porijeklom iz Zrenjanina Jelene Popržan, violistice, pjevačice, performerice jedne od najvećih zvijezda suvremenog austrijskog i europskog cross overa, koja je prošle godine s jednim od najvećih interpreta bosanske sevdalinke Damirom Imamovićem, baš u Hrvatskoj, u Hotelu Balatura započela novi projekt koji će se predstaviti na Festivalu svjetske književnosti. 
Filmski program ove godine bit će posebno zanimljiv i drugačiji.

Sve ovo i još mnogo toga kreće u Zagrebu 3. rujna u prostorima Kina Europa, Knjižnice Bogdana Ogrizovića i Galerije Josip Račić, i još nekim prostorima.

Sve dublji jaz između istoka i zapada EU-a: Pad plaća u Hrvatskoj!

Nastavlja se zaostajanje plaća radnika/ca u istočnim zemljama Europske unije. Oni i one  sada zarađuju dvostruko manje od prosječne plaće radnika/ca u zapadnim članicama EU-a, koje su Uniji pristupile prije 2004.  Najdramatičniji pad plaća bilježi Hrvatska čiji je udio s 43 pao na 37 posto prosjeka zapadne Europe, pokazuje danas objavljeno istraživanje Europskog sindikalnog instituta (ETUI).

Radnici i radnice u deset istočnih država članica Europske unije zarađuju od 42 posto plaća na zapadu (u Estoniji), do manje od 18 posto (u Bugarskoj). Samo u Sloveniji radnici/e zarađuju više od polovice, gdje plaće iznose oko 60 posto prosjeka EU 15.

Razlika u plaćama između istoka i zapada EU smanjivala se krajem devedesetih i dobrim dijelom idućeg desetljeća, no napredak je zaustavljen ekonomskom krizom 2008. U šest od 11 istočnih država članica razlike u plaćama povećale su se od 2008. do 2016. Najdramatičniji pad zabilježen je u Hrvatskoj gdje su plaće pale s 43 na 37 posto prosjeka zapadne Europe. Razlika odnosno pad plaća zabilježen je i u Mađarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Češkoj i Sloveniji.

Konfederalna tajnica Europske konfederacije sindikata (ETUC) Esther Lynch upozorava kako su razlike u plaćama između istoka i zapada EU šokantno velike i kako su rezultat izrabljivanja radnika/ca i slabosti socijalnog dijaloga: “Za vrijeme krize, na istoku Europske unije zamrzavanja i snižavanja plaća bila su raširenija, a povećanja plaća manja jer su se poslodavci mogli lakše s time provući. Naravno, razlike u produktivnosti i troškovima života znače da plaće neće biti iste, no to ne objašnjava tako velike razlike u plaćama. Radnici/e u istočnoj EU trebaju povećanje plaća veće od inflacije i rasta produktivnosti kako bi se nadoknadilo prijašnje izrabljivanje. EU i nacionalne vlade trebale bi poticati kolektivno pregovaranje i snažne sindikate i organizacije poslodavaca. Multinacionalne kompanije na istoku EU-a trebaju isplaćivati pravedne plaće te poštivati pravo svojih radnika na kolektivno pregovaranje. Mnoge od tih kompanija jako su dobre kad je riječ o poštivanju sindikalnih prava u svojim matičnim zemljama, ali to nije slučaj kada dođu na istok EU-a. Potrebno je i povećanje minimalnih plaća kako bi se osigurao prag dostojanstva i općenito potakao rast plaća”.

ETUC zahtijeva povećanje minimalne plaće na barem 60 posto medijana te njeno podizanje na plaću od koje se može pristojno živjeti. I SSSH traži podizanje minimalne plaće na 50 posto prosječne mjesečne bruto plaće, ali i redefiniranje pojma minimalne plaće bez zakonski utvrđenih dodataka te, općenito, rast plaća kako bi se podigao životni standard građana i podigla njihova kupovna moć, što će utjecati na daljnji ekonomski rast.

Naravno, u mnogo nepovoljnijem položaju su radnice nego radnici zbog rodnog jaza u plaćama, koji tijekom radnog vijeka usporava žene u napredovanju, a kasnije razultira siromaštvom u starosti.

Prosječni visokoobrazovani muškarac, primjerice, poveća svoje prihode do 77 posto u dobi između 25 i 45 godina, dok za žene to povećanje iznosi do 31 posto. Prihodi niže obrazovanih muškaraca povećavaju se brže nego prihodi žena istog statusa u prvom desetljeću njihovih karijera, no žene ih dostižu do 45. godine.

U Hrvatskoj su žene za 7,4 posto manje plaćene od muškaraca, dok ta razlika u Makedoniji doseže postotak od 18 posto, a u Albaniji 17,4 posto.

U prosjeku u Europi žene zarađuju 17 posto manje od muškaraca, što znači da Europljanke besplatno rade od 31. listopada pa sve do kraja godine.

Kako se prijaviti na Mirovne studije?

Sudionici/e Mirovnih studija su nemirne građanke koje žele aktivno sudjelovati u izgradnji društva s manje nasilja i isključenosti, a više jednakosti i pravde: aktivistkinjee, studentice, prodavačice, učitelji, sindikalistkinje, nezaposleni, zaposlene, mladi, starije.

ŠTO SU MIROVNI STUDIJI?

Mirovni studiji su obrazovno-aktivistički program koji potiče angažman za nenasilnu društvenu promjenu.

Mirovni studiji su interdisciplinarno područje koje stvara obrazovni, istraživački i politički potencijal za nenasilnu društvenu promjenu. Mirovni studiji se oslanjaju na postojeće teorije i prakse, kako bi shvatili uzroke sukoba, razvili pristupe za zaustavljanje nasilja, rata i teških kršenja ljudskih prava ali i utjecali na izgradnju pravednog mira za koji je uvjet izgradnja pravednih sustava koji se odupiru direktnom i strukturnom nasilju, opresiji i isključivanju, te promišljaju i grade alternative. Ima se tu još mnogo toga za reći, ali za više informacija pročitajte osvrt na prošlu godinu ili se informirajte o temama i fokusima Mirovnih studija kroz naše Osnovne pojmove.

KOLIKO KOŠTAJU MIROVNI STUDIJI?

Participacija u troškovima programa za cijelu godinu iznosi 1.500 kuna (za zaposlene), 1.000 kuna (za studente, umirovljenike, nezaposlene). Dio navedenog iznosa (500kn) može se odraditi kroz pomoć u programu i aktivnostima Centra za mirovne studije i naših partnera. Posebno težak socio-ekonomski položaj nije razlog za odustajanje od prijave, naći ćemo neko rješenje.

KOLIKO TRAJU?

Predavanja i radionice održavaju se utorkom i četvrtkom od 17 do 21 sati te jednu subotu mjesečno, od 10 – 17 sati, u Kući ljudskih prava, Selska 112c. Program traje od studenog 2017. do lipnja 2018.

KAKO SE PRIJAVITI?

Prijave za Mirovne studije biti će otvorene od 20.8. do 17.9., obrazac za prijavu nalazi se u prilogu.

Popunite prijavni obrazac, napravite analizu. Dogovorite intervju i vidimo se!

I:  Pogledajte informacije o programu

II: Ispunjenu prijavu (A)  i analizu teksta (B)  i pošaljite do 17.9. na adresu: prijave@cms.hr

s naznakom: Za Mirovne studije 2017-18

III: Dogovorite termin intervjua telefonom na 01 482 00 94 ili 091 33 00 183

IV: Dođite na intervju