Osam anti-feminističkih stereotipa o očevima

Iako je 21. stoljeće i dalje postoje stereotipi o očevima koji su ne samo anti-feministički, već se radi i o zastarjelom razmišljanju. 

I mora ih se zaustaviti.

No, ne može se zaustaviti nešto dok se ne zna točno što je to. Prema tome, evo popisa stereotipa:

1.Očevima je više stalo do zabave, nego do roditeljstva

Mnoge slike u memima pokazuju očeve kako voze bicikle svoje djece dok oni trče za njim ili kako igraju video igrice i ne daju priliku djeci da igraju. Ili, još gore, kako se otac zabavlja dok djeca stoje sa strane čekajući tuširanje i odlazak na spavanje. Ne samo da je ovaj stereotip loš, već je i nevjerojatno štetan jer ukazuje na to da očev autoritet nije jednak majčinom.

2.Očevi uvijek loše kuhaju

Unatoč činjenici da su neki od najvećih živućih kuhara muškarci i da sve više muškaraca otvoreno priznaje da vole provoditi vrijeme u kuhinji pripremajući nešto za sebe i voljene, i dalje se implicira da je kuhinja ponajprije “žensko mjesto”. Ne samo da to obezvrednjuje trud oca – i bilo kojeg muškarca, već i ojačava seksističku ideju da žene nisu dobre ako ne znaju kuhati.

3.Očevi više brinu o izgledu od njihove djece

Svi smo vidjeli epizodu obiteljske serije kada dječak hoće napraviti nešto tradicionalno “ženski”, a otac ga pokušava uvjeriti da bi umjesto toga trebao napraviti nešto “muški”. Često se ismijava oca prikazujući kako nema veze sa suvremenošću, ali smijanje nekome tko je odgajan u štetnim patrijarhalnim idejama nikad nije rješenje. Obrazovanje jest. Ipak, uvijek vidim oca kako podliježe željama svog sina – nikad nisam vidjela kraj epizode u kojem otac uviđa da nema ništa loše u tome da se njegov sin odjene kao vila.

4.Očevi ne vole kvalitetno provoditi vrijeme sa svojom djecom

Velika neistina je da je to tako zato što stalno rade i preumorni su da posvete svoje vrijeme djeci, ili zato što bi druženje s djecom trebao biti majčin posao. Većina očeva bi voljela provoditi čitavo svoje vrijeme s djecom, koje nesumnjivo vole najviše na svijetu i žele se povezivati s njima. Nasuprot, postoje majke koje trebaju odmor od svoje djece kako bi bile sa svojim prijateljima ili jednostavno same sa sobom. Ukazujući da otac nikad ne želi biti s djecom i da majka uvijek želi biti s njima toliko je apsurdno da uopće ne znam zašto ljudi i dalje vjeruju u taj stereotip.

{slika}

5.Očevi žele biti kod kuće i brinuti o djeci jer misle da je to lak posao

Ne samo da je neistinito, već je klišej koji je uvredljiv za sve. On vrijeđa majku implicirajući da je s muškarcem koji je nesposoban, vrijeđa oca implicirajući da je nesposoban i vrijeđa djecu implicirajući da je briga o njima nešto konstantno lako ili teško, bez sredine između toga. Biti roditelj koji ostaje kod kuće često je naporan, nezahvalan i emocionalno iscrpljujuć posao. Implicirajući da su očevi tolike neznalice da misle da je posao samo onaj za koji dobivaš plaću nepotrebno je neznanje koje nije trebalo preživjeti do današnjeg dana i vremena.

6.Očevi su uvijek neuredni i nesposobni za kućanske poslove

Ponovno se vraćamo na seksistički stereotip da je ženi mjesto kod kuće, dakle ovo ukazuje da su žene superzvijezde kada je riječ o kućanskim poslovima, i da su muškarci nesretni gubitnici koji čak ne znaju odvojiti bijelo od šarenog rublja ili promijeniti pelenu. Iako sam upoznala parove koji jesu ovakvi, upoznala sam više parova koji dijele kućanske poslove bez obzira na to radi li jedan od njih ili oboje.

7.Očevi koji ostaju kod kuće dok njihovi partneri zarađuju su slabi

Ne mogu vjerovati da se u vrijeme kada mnoge žene odlučuju imati karijere i dalje smatra da nije normalno kada otac odluči ostati kod kuće i biti onaj koji se primarno brine za djecu. To je gubitak za oba partnera jer onaj partner koji radi se smatra nebrižnim roditeljem dok se onaj koji ostaje kod kuće smatra beskičmenjakom i lakim pobjednikom. Ne smatra se tabuom ako oba roditelja rade i ostavljaju djecu dadilji, već je očito roditelj koji odlučuje odgajati svoju djecu predmet tračeva, posebice radi li se o muškarcu. 

8.Očevi nisu emocionalni ili ne mogu izraziti svoje osjećaje

Ovaj stereotip ne odnosi se samo na očeve, već općenito na sve muškarce. Muškarci, a pogotovo oni koji su očevi, često su prikazani kao hiper-suzdržani kada je riječ o emocijama. Ne plaču i ne grle ili ljube svoju djecu u javnosti. Ponekad im je teško čak i samo reći svojoj djeci da ih vole. Ova ideja da su očevi “muškarasti” (ili bi trebali biti), i prema tome da bi trebali biti stoička stvorenja, stereotip je koji treba biti promijenjen za sve muškarce. Moramo prestati učiti muškarce da se moraju “pomuškarčiti” i ne pokazivati osjećaje, i moramo ih prestati učiti da je pokazivanje osjećaja znak ženskosti ili, još gore, da je ženskost nešto loše.

Prijevela i prilagodila: Darja Galović

Koliko je točno URNEBESNO nasilje prema ženama?

Malo me što istinski naljuti i uznemiri kao ženomrzački humor. Kad popularni šaljivdžije u nedostatku ikakve kreativnosti krenu s promoviranjem kulture silovanja i opravdavanjem svih vrsta nasilja prema ženama i kad mediji objeručke 7 minuta verbalnog proljeva tog šaljivdžije proglase URNEBESNIM videom – želudac mi se okrene, srce mi počne jače udarati i sljedeće sam dvije minute sposobna isključivo psovati sama sa sobom.  

{slika}

Ovaj video nisam uspjela pogledati do kraja kad sam ga gledala prvi put. Mislim da sam kliknula STOP negdje oko 3. minute kad vrli ‘komičar’ objašnjava da žene određenog stila odijevanja ne mogu biti dobre supruge i majke (a to nam je, ofkors, jedina svrha) te da će ih vjerojatno na kraju muževi tući jer nisu dobre supruge i majke, a sve to nisu jer se odijevaju na način koji prema ovom YouTube šaljivdžiji šalje poruku: ‘Dođi, uzmi me i radi sa mnom što hoćeš’.

Da, tip bez maskiranja kroz (i inače) loš smisao za humor direktno govori da su žene same krive za silovanja, premlaćivanja i ostalo nasilje koje proživljavaju. ‘Kaže, desilo se silovanje. Pa gdje se neće desit, sama provociraš momčiće, pubertetlije…’, kaže dotični na 5.39 minuti videa. 

U ovom trenutku video naslova ‘Današnje djevojke’, podnaslova ‘Šta’š ženit’ (hvala na dehumanizaciji) ima nešto više od milijun i 100.000 pogleda, preko 16 tisuća lajkova i cijelih 1000 dislajkova. Objavljen je 30. listopada 2016. godine, meni se pojavio na Facebook zidu jutros kao vijest od 28. lipnja na portalu Večernji.hr naslova: “Urnebesnim videom Bosanac opisao ‘današnje djevojke’ i nasmijao cijelu regiju”.

Znam da su ovakvi videi koji govore o užasnim djevojkama današnjice najčešće prepuni svakakvog smeća i znala sam što mogu očekivati, ali me ne prestaju ljutiti jednakom žestinom. Prije svega zato što ih mediji u svom očajničkom kopipejst novinarstvu dijele ne samo bez ikakve kritike, nego najčešće s puno podrške i proglašavanja ovakvih sranja URNEBESNO smiješnima i zabavnima. 

{slika}

Večernji je, naravno, vijest vidio drugdje, pričekao jedan dan da prestane biti hit na tom portalu i objavio kod sebe. Brzinska gugl pretraga, naime, pokazuje da je članak prije dva dana prvi objavio Index.hr (a dakoće), a nekoliko sati poslije slobodnadalmacija.hr. Čini se da net.hr ovu gadost nije objavio, što me prosto ušokiralo. Ali zato jest Večernji nakon što je osoba s Indexa dan prije oživjela video star preko šest mjeseci. Tad kad je objavljen, u listopadu 2016., od hrvatskih medija prenio ga je samo cijenjeni portal dnevno.hr, koji čak u nadnaslovu pita: ‘Slažete li se s njim?’. 

{slika}

{slika}

Na svim ćemo ovim, a i većini ostalih portala, ako ne skrenu u okrivljavanje žrtve, nailaziti na izraze kao što su ‘monstrum’ i ‘zvijer’ za počinitelje konkretnih slučajeva nasilja prema ženama, sve u svrhu klikanosti. To je ono što me najviše ljuti: to učestalo medijsko distanciranje od nasilnika (koji nisu nikakvi monstrumi, već proizvod patrijarhalnog društva) dok se paralelno u lifestyle rubrikama događa čista normalizacija nasilja. Tko su, dragi izvršni urednici_e, te zvijeri i ti monstrumi? Tko ih stvara? Tko im daje do znanja da je nasilje SMIJEŠNO, da je nasilje dopušteno, da je OK javno zagovarati nasilje pod ha-ha krinkom? 

Zato opet kažem: Sramite se! Sramite se zato što potencirate nasilje prema ženama i zato što zagađujete medijski prostor nasilnicima, povećavate im vidljivost i dajete podršku te time potičete i mizogine komentare. Sramite se zato što nam srozavate ionako srozanu struku, sramite se što vas je toliko prestalo biti briga i što ste toliko cinični da vas nikakva kritika uopće ne dodiruje. Sramite se zato što mislite da samo slijedite svjetske trendove i što vam ne pada na pamet preuzeti odgovornost ni za što. Sramite se zato što ste malo i ponosni jer ste pronašli još jedan ‘predobar’ video i dosjetili se još jednog ‘genijalnog’ naslova i zato što ste sretni što za ovakve stvari budete pohvaljeni_e.

Za vas i vaše feminističko ljeto sniženje cijena knjiga

Centar za ženske studije za vas i vaše feminističko ljeto snizio je cijene svojih izdanja.

Posebni popust na pakete:

  • Virginia Woolf (8 knjiga) – 280,00 kn
  • Virginia Woolf (Između činova,Noć i dan, Jakobova soba, Izlazak na pučinu) – 100,00 kn
  • Komplet zbornika s Dana MJZ (Neznana junakinja, Što žena umije, Malleus maleficarum, Širom svijeta, Kako je bilo, Mala revolucionarka) – 100,00 kn
  • Komplet zbornika s Dana MJZ (Neznana junakinja, Što žena umije, Malleus maleficarum, Širom svijeta, Kako je bilo, Mala revolucionarka, Kako će to biti divno!, Crveni ocean) – 320,00 kn
  • Komplet zbornika tekstova s poslijediplomskog seminara “Feminizmi u transnacionalnoj perspektivi” pri IUC u Dubrovniku (dvojezična izdanja) – 100,00 kn
  • Komplet Treća (25 brojeva)  – 450,00 kn
  • Komplet “Žene i…” – 200,00 kn
  • Komplet knjiga: Između roda i naroda, Dom i svijet, Gyné politiké, Nezakonite kćeri Ilirije – 90,00 kn
  • Komplet izdanja: Institucionalizacija ženskih studija, Vodič prema politici rodne jednakosti, Feminizam je za sve, Treća: Re/generacijski feminizmi, Feminizam poslije utopije  – 95,00 kn

Cjenik svih izdanja možete pronaći ovdje.

Za sve informacije i narudžbe obratite nam se na mail: izdavastvo@zenstud.hr
Ponuda traje od 28. lipnja do 28. srpnja 2017.

Zaštita javnih dobara i javnog interesa u sustavu koncesija

U proteklih mjesec dana Pokret otoka i prijateljice pokrenuli su raspravu o problematičnim odredbama prijedloga Zakona o koncesijama te predložili amandmane na one odredbe prijedloga koje bi potencijalno imale dugoročne negativne učinke na zaštitu javnih dobara i javnog interesa, te porast koruptivnih rizika u procesima dodjeljivanja koncesija.

Ključan zahtjev koji je Pokret otoka postavio pred saborske zastupnike i Vladu RH je da se osigura treće čitanje zakona, a da se u međuvremenu otvori javna rasprava o sadašnjem prijedlogu zakona, koji u ovom obliku nije prošao javno savjetovanje. Naime, javno savjetovanje je prošao prijedlog aktualan za vrijeme Vlade Tihomira Oreškovića, a koji je u međuvremenu mijenjan. Prema mišljenju Povjerenice za informiranje, u takvim slučajevima potrebno je ponovno otvoriti javnu raspravu odnosno savjetovanje o prijedlogu Zakona.

S obzirom na to da je glasanje o prijedlogu zakona odgođeno, no bez izražene spremnosti za upućivanje zakona u treće čitanje i otvaranje javnog savjetovanja, Pokret otoka i prijatelji odlučili su organizirati stručnu raspravu o prijelogu zakona te na temelju iznesenih teza otvoriti i raspravu s javnošću o mogućim alternativama onim odredbama Zakona, koje se procjenjuju štetne za zaštitu javnih dobara ili javni interes.

Na raspravi kao panelisti sudjeluju:

Inge Perko Šeparović, sveučilišna profesorica javnog menadžmenta u mirovini, redovna članica HPC-a: “Studija slučaja: koncesije za crpljenje vode na primjeru tvrtke Jamnica d.d.”

Prof. Dr.sc. Nenad Starc: “Utjecaj prijedloga Zakona o koncesijama za razvojnu perspektivu otoka i pitanja (samo)održivosti otoka”

Predstavit ćemo i dva slučaja devastacije koncesioniranog obalnog područja:

Bojana Genov, Čovjek po mjeri otoka: Primjer koncesije na pomorskom dobru u uvali Čikat na Malom Lošinju

Gabrijela Medunić Orlić, Udruga Sunce : Primjer parka Marjan u Splitu

Tribina je nastala uz finacijsku podršku Europske unije, u okviru IPA projekta “Javni interes nije na prodaju – PINS II”. Za sadržaj je isključivo odgovoran Centar za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije i Ureda Vlade Republike Hrvatske za udruge

‘Ponesimo šugamane i vratimo naše plaže’

Pokret Otoka nastavlja dalje sa svojim zahtjevom za vračanje Zakona na treće čitanje i otvaranje javne rasprave. Pozivaju vas na akciju u srijedu u Zadru nazvanu ČUJETE LI NAS? NAŠI ZAHTJEVI SU I DALJE ISTI!

Prenosimo njihovo priopćenje u cijelosti:

Nastavno na sva događanja proteklih nekoliko tjedana kada smo zajedno sa stručnjacima i kolegama analizirali Zakon o koncesijama, Saborskim zastupnicima dostavili naše amandmane, organizirali niz uspješnih, jasnih i glasnih prosvjeda diljem otoka i obale te mirnog prosvjeda na Markovom trgu glasovanje o Zakonu se skinulo s dnevnog reda Saborske sjednice te do danas nemamo nikakvu informaciju Vlade RH o daljnjem postupanju.

Kako smo mi otočani tvrdoglavi i nekoliko smo puta naglasili da od svojih zahtjeva nismo odustali iste ćemo ponoviti i u narednim danima. Zahvaljujući individualcima koji su prepoznali važnost da sudjeluju u ovim akcijama te pomognu da se naši zahtjevi shvate ozbiljno u srijedu, 28. lipnja u Zadru podržati ćemo Prosvjed za odgovorno upravljanje koncesioniranim dobrima. 

Stoga vas pozivamo PONESITE ŠUGAMANE I OPREMU ZA PLAŽU i poručimo jasno i glasno VRATIMO Zakon o koncesijama na treće čitanje i OTVORIMO javnu raspravu! Nađemo se u 18:30, u srijedu na Narodnom trgu u Zadru da pokažemo da nam nije svejedno i da nam je stalo do naše budućnosti i načina upravljanja vrijednim resursima diljem zemlje!

Ministar je u pravu kada tvrdi da su se udruge i opozicija pokrenule na samom kraju procesa, a da se neke veće primjedbe nisu ranije mogle čuti, niti su izražene tijekom prošlogodišnjeg procesa javnog savjetovanja. Ono što propušta komentirati je da se u međuvremenu dogodila afera s koncesijom za Zlatni rat, da se ovaj zakon dotiče i puno šire priče od pomorskog dobra te da su u prijedlogu Zakona od posljednje rasprave do danas nastale izmjene koje je nužno ponovno staviti na javnu raspravu.

Zakon o koncesijama je izuzetno kompleksan i ne tiče se samo pomorskog dobra nego niza drugih područja javnog dobra s kojim se lako može identificirati svaki pojedini stanovnik naše zemlje. Odmah nakon Zadra naša sljedeća aktivnost je stručni skup u Zagrebu 29. lipnja 2017. u 14:00 sati u prostorijama Hrvatskog novinarskog društva na temu zaštite javnih dobara i javnog interesa u sustavu koncesija – što sve treba osigurati u prijedlog Zakona o koncesijama. 

S obzirom da ovu temu smatramo izuzetno važnom, ističemo da je ključan zahtjev koji smo postavili pred saborske zastupnike i Vladu RH da se osigura treće čitanje zakona, a da se u međuvremenu otvori javna rasprava o sadašnjem prijedlogu zakona koji u ovom obliku nije prošao javno savjetovanje, u četvrtak ćemo u Zagrebu okupiti stručnjake različitih područja koje se ovaj Zakon tiče kako bismo dodatno obradili ovaj Zakon te proširili broj suradnika. Na skupu će nam se pridružiti predstavnici iz Hrvatskog pravnog centra, Udruge Sunce, Inicijative Čovjek po mjeri otoka te drugi ekonomski i pravni stručnjaci. Detaljan popis panelista i tema koje ćemo obraditi objavit ćemo u toku sutrašnjeg dana.

A sad svi priprema za Zadar! Pozovite ekipu, proširite prijateljma, podržite nas. Ovo se tiče svih nas!

Smatramo da u ovom zakonu nema dovoljno osigurača da se neće ponoviti slučaj Zlatni rat, odnosno da netko bez vidljivih financijskih kapaciteta krene u investiciju kakvu je obećao u natječajnoj dokumentaciji.

Posebno nas brinu odredbe zakona o zasnivanju založnog prava, te odredbe o prijenosu ugovora o koncesiji od strane zalogoprimca na treću osobu, što pokazuje da zapravo država svojim prirodnim dobrima garantira za kredite koncesionara. Ovakve odredbe istovremeno nose visok koruptivni rizik i mogu se iskoristiti upravo za to da bi treća osoba, koja u datom trenutku nije ispunjavala uvjete za dobivanje koncesije, istu dobije od financijske institucije koja je na njoj stekla založno pravo.

U prijedlogu zakona nigdje se izrijekom ne predviđa uključivanje zainteresirane javnosti u odlučivanje o davanju koncesije. Naš je prijedlog da se zbog smanjenja koruptivnih rizika u sve faze postupka, uključujući i stručno povjerenstvo za dodjeljivanje koncesije, uključe predstavnici zainteresirane javnosti i građana, udruga i predstavnika lokalnih vlasti u kojima se nalazi predmet koncesije, odnosno onih na koje će djelatnosti iz koncesije imati izravan učinak.

Pozivamo se na odredbe Arhuške konvencije (Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša koja predstavlja međunarodni pravni okvir u području zaštite okoliša).

Ana Kuzmanić: Promjena s klupe

U petak, 30. lipnja, Ana Kuzmanić predstavit će svoj rad Promjena s klupe – intervencija u parku u Voltinom naselju, u 19 sati u prostorijama BAZE.

Susjedstvo u današnjem kontekstu implicira s jedne strane fizičko dijeljenje prostora stanovanja, a s druge kompleksan odnos osobnog i kolektivnog, često praćen potragom za zajednicom u urbanom kontekstu. Postoji li danas, u nesigurnim uvjetima rada i života, ikakva veza između ove dvije implikacije, prostorne i relacijske? Ako da, kako je graditi? Intervencija Promjena s klupe istražuje pojam susjedstva i potencijal individualnih doprinosa stvaranju zajedničkog.

Potragu počinjem u kvartu Voltino. U arhivima saznajem da je Voltino nekadašnji radnički kvart izrastao na socijalističkom projektu zajednice radnika. Njegova dinamična povijest, u kojoj je potraga za kolektivnim igrala centralnu ulogu, odražava ideju da kolektiv nije ni mjesto ni skup, već proces koji ima svoju prošlost, sadašnjost, budućnost, fizički kontekst i neiskomunicirani potencijal. Kroz razgovor sa stanovnicima upoznajem suvremeno Voltino, slušam o individualnim vizijama, memorijama i refleksijama, tražeći novi potencijal kolektiva. Od zajedničke referentne točke vrtova, preko zgrade Samaca, njenih dijeljenih sušiona i kuhinja te kafića Super Hrvoje, dnevne sobe mnogih stanovnika, dolazim do glavnog parka. Na klupe postavljam kratke isječke razgovora ugravirane na metalne pločice. Javni prostor tako postaje mjesto susreta različitih vizija, gdje individualne ideje traže put do šire zajednice. Njihov zajednički nazivnik je pretpostavka da fizičko dijeljenje prostora može biti polazište za solidarno dijeljenje svih resursa i razvijanje pravednijih društvenih odnosa.

Hvala stanovnicima Voltinog.

Ana Kuzmanić

suradnici: Jasna Jasna Žmak (obrada teksta), Hrvoje Živčić i Dario Dević (grafička obrada)

Projekt “Promjena s klupe” dio je projekta Umjetnici za kvart 2 koji se financira sredstvima Zaklade “Kultura Nova”, Ministarstva kulture RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.