Iako je 21. stoljeće i dalje postoje stereotipi o očevima koji su ne samo anti-feministički, već se radi i o zastarjelom razmišljanju.
I mora ih se zaustaviti.
No, ne može se zaustaviti nešto dok se ne zna točno što je to. Prema tome, evo popisa stereotipa:
1.Očevima je više stalo do zabave, nego do roditeljstva
Mnoge slike u memima pokazuju očeve kako voze bicikle svoje djece dok oni trče za njim ili kako igraju video igrice i ne daju priliku djeci da igraju. Ili, još gore, kako se otac zabavlja dok djeca stoje sa strane čekajući tuširanje i odlazak na spavanje. Ne samo da je ovaj stereotip loš, već je i nevjerojatno štetan jer ukazuje na to da očev autoritet nije jednak majčinom.
2.Očevi uvijek loše kuhaju
Unatoč činjenici da su neki od najvećih živućih kuhara muškarci i da sve više muškaraca otvoreno priznaje da vole provoditi vrijeme u kuhinji pripremajući nešto za sebe i voljene, i dalje se implicira da je kuhinja ponajprije “žensko mjesto”. Ne samo da to obezvrednjuje trud oca – i bilo kojeg muškarca, već i ojačava seksističku ideju da žene nisu dobre ako ne znaju kuhati.
3.Očevi više brinu o izgledu od njihove djece
Svi smo vidjeli epizodu obiteljske serije kada dječak hoće napraviti nešto tradicionalno “ženski”, a otac ga pokušava uvjeriti da bi umjesto toga trebao napraviti nešto “muški”. Često se ismijava oca prikazujući kako nema veze sa suvremenošću, ali smijanje nekome tko je odgajan u štetnim patrijarhalnim idejama nikad nije rješenje. Obrazovanje jest. Ipak, uvijek vidim oca kako podliježe željama svog sina – nikad nisam vidjela kraj epizode u kojem otac uviđa da nema ništa loše u tome da se njegov sin odjene kao vila.
4.Očevi ne vole kvalitetno provoditi vrijeme sa svojom djecom
Velika neistina je da je to tako zato što stalno rade i preumorni su da posvete svoje vrijeme djeci, ili zato što bi druženje s djecom trebao biti majčin posao. Većina očeva bi voljela provoditi čitavo svoje vrijeme s djecom, koje nesumnjivo vole najviše na svijetu i žele se povezivati s njima. Nasuprot, postoje majke koje trebaju odmor od svoje djece kako bi bile sa svojim prijateljima ili jednostavno same sa sobom. Ukazujući da otac nikad ne želi biti s djecom i da majka uvijek želi biti s njima toliko je apsurdno da uopće ne znam zašto ljudi i dalje vjeruju u taj stereotip.
{slika}
5.Očevi žele biti kod kuće i brinuti o djeci jer misle da je to lak posao
Ne samo da je neistinito, već je klišej koji je uvredljiv za sve. On vrijeđa majku implicirajući da je s muškarcem koji je nesposoban, vrijeđa oca implicirajući da je nesposoban i vrijeđa djecu implicirajući da je briga o njima nešto konstantno lako ili teško, bez sredine između toga. Biti roditelj koji ostaje kod kuće često je naporan, nezahvalan i emocionalno iscrpljujuć posao. Implicirajući da su očevi tolike neznalice da misle da je posao samo onaj za koji dobivaš plaću nepotrebno je neznanje koje nije trebalo preživjeti do današnjeg dana i vremena.
6.Očevi su uvijek neuredni i nesposobni za kućanske poslove
Ponovno se vraćamo na seksistički stereotip da je ženi mjesto kod kuće, dakle ovo ukazuje da su žene superzvijezde kada je riječ o kućanskim poslovima, i da su muškarci nesretni gubitnici koji čak ne znaju odvojiti bijelo od šarenog rublja ili promijeniti pelenu. Iako sam upoznala parove koji jesu ovakvi, upoznala sam više parova koji dijele kućanske poslove bez obzira na to radi li jedan od njih ili oboje.
7.Očevi koji ostaju kod kuće dok njihovi partneri zarađuju su slabi
Ne mogu vjerovati da se u vrijeme kada mnoge žene odlučuju imati karijere i dalje smatra da nije normalno kada otac odluči ostati kod kuće i biti onaj koji se primarno brine za djecu. To je gubitak za oba partnera jer onaj partner koji radi se smatra nebrižnim roditeljem dok se onaj koji ostaje kod kuće smatra beskičmenjakom i lakim pobjednikom. Ne smatra se tabuom ako oba roditelja rade i ostavljaju djecu dadilji, već je očito roditelj koji odlučuje odgajati svoju djecu predmet tračeva, posebice radi li se o muškarcu.
8.Očevi nisu emocionalni ili ne mogu izraziti svoje osjećaje
Ovaj stereotip ne odnosi se samo na očeve, već općenito na sve muškarce. Muškarci, a pogotovo oni koji su očevi, često su prikazani kao hiper-suzdržani kada je riječ o emocijama. Ne plaču i ne grle ili ljube svoju djecu u javnosti. Ponekad im je teško čak i samo reći svojoj djeci da ih vole. Ova ideja da su očevi “muškarasti” (ili bi trebali biti), i prema tome da bi trebali biti stoička stvorenja, stereotip je koji treba biti promijenjen za sve muškarce. Moramo prestati učiti muškarce da se moraju “pomuškarčiti” i ne pokazivati osjećaje, i moramo ih prestati učiti da je pokazivanje osjećaja znak ženskosti ili, još gore, da je ženskost nešto loše.
Prijevela i prilagodila: Darja Galović
