Kada govorimo ženama da ne putuju jer je svijet opasan, podržavamo tu tvrdnju

Kao česta putnica i turistička vodička, nisam mogla ne primjetiti neke trendove u turizmu koji su se ispostavili istiniti i potvrđeni statistikom, iako i sami po sebi razumljivi s obzirom na 21. stoljeće: sve više žena putuje, sve više žena putuju same i sve je više grupa koje se sastoje isključivo od žena. Pa ipak, i dalje prevladavaju ona stara pitanja “kako to da ideš sama?” i “zar se ne bojiš?”. Da odmah razjasnimo: dežurni pravobranioci muškog roda reći će kako muškarci također putuju sami i suočavaju se s opasnostima u stranoj zemlji, no ne sjećam se da ijedan žalio da su ga tri žene pratile u mračnoj uličici do hotela ili da je morao zamoliti suprugu za pratnju kako bi izbjegao seksualno uznemiravanje.

Pri planiranju putovanja žene više razmišljaju o sigurnosti nego muškarci, djelomično i zato što se suočavaju s određenim rizicima u puno većem postotku: hoće li ih netko na ulici pratiti, hoće li ih maltretirati, seksualno im dobacivati, podvaliti drogu u piće, iskoristiti, mogu li vjerovati taksistima, kakvu sliku će o sebi poslati kao žene koje putuju same (raskalašene, usamljene, vrijedne žaljenja)… Priče o otmicama i silovanjima obeshrabrit će ih od putovanja koja možda na kraju niti neće biti opasna, ali će svakako biti stresna zbog brige za sigurnost.

Ženama se često savjetuje da na neke destinacije ne putuju same, tj. da bi im bilo lakše putovati u pratnji dečka/muža/prijatelja. Iz vlastitog iskustva znam koliko sam drugačiji tretman dobivala kad sam putovala sama ili kad bih bila u prisustvu muškarca (a nekad su se ta putovanja odnosila i na ove, domaće prostore). Mnogo je metoda koje žene koriste na solo putovanjima kako bi se zaštitile od potencijalno neugodnih situacija – neke su zdravorazumske za svakog turista, neke jednostavno žalosne. Za mnoge putnice to će utjecati na odabir destinacije ili na odricanje od neke druge, kao i aktivnosti prilikom putovanja. Taktika samopouzdanog i nezainteresiranog hodanja ulicom poput lokalca koji je sve već vidio milijun puta, odbit će većinu nametljivih upada i razgovora, ali je umarajuća i uskraćuje doživljaj grada. Vidjela sam žene koje nose lažni vjenčani prsten ili izbjegavaju nositi kosu vezanu u rep jer bi ih tako “napasnik mogao lakše zgrabiti za kosu”. Nosit će sa sobom suzavac u džepu i odjenuti malo više odjeće po najvećoj vrućini samo da ne privlače pozornost.

Internet je pun svjedočanstava i mračnih strana putovanja, naročito za žene. Preljubazni domaćini s Couchsurfinga koji platformu koriste kako bi pod krinkom ljubaznog domaćina nametnuli ženskom gostu osjećaj da mora nešto pružiti zauzvrat. Jordanski lažni beduini u Petri koji vrebaju na turistkinje i nude im svoje “local guide” usluge koje završe drogama u piću i silovanjima. Glazbeni festivali koji okupljaju publiku s raznih strana svijeta uz kumovanje alkohola često završe neugodno po ženski dio publike do te mjere da neki organizatori uvode sigurnosne prostore samo za žene “dok se muškarci ne nauče ponašati”.

U viralnom članku Marie Claire “Adventurous. Alone. Attacked: A warning to all women heading abroad” Megan Specia i Tariro Mzezewa osvrnuli su se na mračnu stranu ženskog solo putovanja i intervjuirali iskusne putnice. Jessica Nabongo je na misiji da postane prva crnkinja koja je posjetila svaku zemlju svijeta. Putuje oprezno, ali i alergično na nepravdu.

“Govorimo ženama što da rade ili ne rade kako ne bi bile napadnute, umjesto da govorimo muškarcima da ne napadaju žene”.

S njom se slaže Hannah Gavios, koja je tijekom boravka na Tajlandu napadnuta i silovana. Unatoč tragediji i trajnom hendikepu koji je doživjela, i dalje poziva žene da putuju i osvajaju svijet.

Što više govorimo ženama da ne putuju same jer je svijet opasan, time više podržavamo to uvjerenje. Umjesto zastrašivanja ljudi, željela bih da se upuste u putovanja s malo više hrabrosti i malo više znanja”.

Ove i brojne druge priče nisu vezane samo za već ozloglašene destinacije poput Indije i Egipta koje, iako popularne, uzrokuju milijune Google pretraga vezanih za sigurnost žena u tim zemljama. Scenariji su to koji se odvijaju na ulicama Londona, Milana, Tokija. Ipak, uzevši u obzir iskustva putnica, opću društvenu i političku klimu, sadržaj i sigurnost, neke destinacije pokazale su se više female-friendly od ostalih. Lonely Planet je prošle godine kao takve izdvojio Finsku, Novi Zeland, Urugvaj, Japan, Nizozemsku i Kanadu.

“Nekada se smatralo kako je samostalno putovanje hrabar i riskantan čin za žene, no dogodio se zaokret: danas je to avanturističko i uzbudljivo iskustvo koje ženama omogućuje da se osjećaju slobodno i osnažuje druge žene da učine isto”.

Prema istraživanju Intrepid Travel, 63 posto putnika-turista prošle godine činile su žene, a najveće tržište čine ženske putnice u dobi između 25 i 39 godina. Osim toga, na samostalna putovanja odlučuju se češće žene nego muškarci – kao razlog najviše se navode želja za neovisnošću i jednostavno, mogućnost da to naprave. Takozvano “girlfriend gateaway” tržište obrće 200 milijuna dolara godišnje i sve je popularniji oblik putovanja među mlađom ženskom publikom. Jedna od prvih aplikacija za pronalaženje isključivo ženske suputnice, Tourlina, kreirana je kako bi ženama omogućila sigurnija putovanja prilagođena njihovim interesima. Praktična je i ušteda novca prilikom unajmljivanja soba, tura ili kupovanja namirnica.

Sve je veća potražnja, ali i ponuda isključivo ženskih tura sa ženskom tematikom. Ovo omogućuje putnicama sigurno putovanje u grupi, u mjesta koja im inače ne bi bila dostupna i kulturnu razmjenu sa ženama iz drugih sredina. Riječ je o primjerice salonima ljepote, tradicionalnim kupalištima, parkovima, privatnim domovima unutar kojih žene upoznaju onu skriveniju stranu stvarnosti i uče o izazovima s kojima se suočavaju žene diljem svijeta.

“Kad god je to moguće, imamo ženskog lokalnog vodiča. Time podupiremo lokalne žene, pogotovo u područjima gdje to ne bi bilo njihovo uobičajeno zvanje, a one često pozovu grupu u svoj dom gdje upoznajemo njihovu obitelj i svakodnevni život”, ističe Beth Whitman, osnivateljica WanderTours iz Seattlea. Njena i srodne organizacije obično uzimaju u obzir i problem tzv. overtourisma te pažljivo biraju destinacije u skladu s načelima društveno odgovornog turizma. Iskustva su pozitivna: žene se brzo međusobno povezuju, imaju slične interese, atmosfera je opuštena i dinamika je pozitivno drugačija od one u grupama kojima dominiraju heteroseksualni parovi.

Najpoznatije takve ture organiziraju: Intrepid travel (beauty saloni Irana, posjet ženskom selu u Keniji, planinarenje u Nepalu…), REI Women’s trips, Explorer Chick, Purposeful Nomad. Ponuda putovanja pokazuje kako se žene odlučuju za aktivne ture (planinarenje, bicikliranje, boravak u prirodi, radionice u astronomskim observatorijima) i egzotičnije destinacije poput Kube, Turske, Šri Lanke, Perua i drugih.

Zbog svega navedenog, lokalnim zajednicama u interesu bi bilo privući žensku publiku i poraditi na problemima s kojima bi se žene mogle suočiti prilikom putovanja. Isto tako, vrijedilo bi obnoviti znanje povijesti i svih onih tradicionalno ženskih zanata koji su uzimani zdravo za gotovo, jer 21. stoljeće ipak inzistira na priznanju uloge žena, a znatiželja i interes za tematikom rastu.

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Poljska: aktivisti/kinje za pravo na pobačaj strahuju od nemogućnosti pristupa zbog epidemije koronavirusa

Natalia Broniarczyk, aktivistkinja koja surađuje s dobrotvornom udrugom koja pomaže Poljakinjama koje žele prekinuti trudnoću, navodi da su im telefoni počeli zvoniti bez prestanka nakon što je vlada prošlog tjedna najavila zatvaranje granica kako bi zaustavila širenje epidemije koronavirusa, prenosi Thomson Reuters Foundation.

Mnoge su žene bile zabrinute zbog isporuke tableta za pobačaj, koje su u Poljskoj ilegalne, a druge su se bojale da neće stići na vrijeme u klinike u inozemstvu kako bi obavile prekid trudnoće koji je u Poljskoj u većini slučajeva zabranjen.

“Ideja da bismo morali reći ženi da zbog pandemije neće moći otići u inozemstvo izvršiti pobačaj kako je planirala, apsolutno je užasna”, rekla je Broniarczyk.

U prvih nekoliko dana u organizaciji Aborcyjny Dream Team, Broniarczyk je razgovarala s više od stotinu žena, u usporedbi s desetak poziva ili manje, kako je inače uobičajeno.

Katolička Poljska ima jedan od najrestriktivnijih zakona o pobačaju u Europi, prema kojem je pobačaj dopušten samo u slučaju fetalnih abnormalnosti, silovanja, incesta ili prijetnje majčinom zdravlju. Čak i kad je pobačaj zakonit, neke bolnice odbijaju izvršenje navodeći pravila koja liječnicima omogućuju da odbiju liječenje u suprotnosti s njihovim vjerskim uvjerenjima.

Mnoge žene zbog toga traže pomoć i liječenje u inozemstvu, rješenje koje postaje teže kad vlade ograniče putovanja u nadi da će ograničiti širenje zaraze.

Kamila Ferenc, odvjetnica poljske organizacije Federation for Women and Family Planning, rekla je da očekuje da mnoge žene neće dobiti pomoć zbog širenja koronavirusa. “Zatvaranje granica, otkazivanje letova, poteškoće u prelasku granica gdje redovi čekanja mogu trajati satima. Sve to će uvelike opterećivati žene koje žele prekinuti trudnoću, bilo legalno ili nezakonito”, rekla je.

Nešto manje od 50 posto Poljaka/inja podržava trenutna pravila o pobačaju, ali vladajuća stranka Zakon i pravda, konzervativna skupina, rekla je da ih treba pooštriti.

U susjednoj Njemačkoj, poljski je liječnik izrazio zabrinutost da će više žena tražiti nesigurne i po život opasne pobačaje izvan službenih klinika i bolnica. “Žene su očajne i potpuno ovise o zakonodavcima koji odlučuju mogu li otići u inozemstvo ili ne”, rekao je Janusz Rudzinski, ginekolog koji radi u klinici u Frostu koja poljskim ženama pruža usluge pobačaja.

Australija: povećan broj zahtjeva za ‘sigurnim mobitelima’ za žene žrtve nasilja

Potražnja za “sigurnim mobitelima” dodijeljenima ženama u Australiji koje se suočavaju s obiteljskim nasiljem, a koje financira Vlada, porastao je jer su mjere zabrane izlaska iz kuće zbog suzbijanja epidemije koronavirusa potaknule zabrinutost da će žene ostati zarobljene kod svojih zlostavljača.

Organizacije za ljudska prava priopćile su kako mjere socijalnog distanciranja mogu dovesti žene u nasilnim odnosima u veću opasnost, uključujući i Australiju, u kojoj je jedna od šest žena žrtva obiteljskog nasilja.

Program u kojem se ženama žrtvama nasilja dodjeluju besplatni mobiteli kako bi imale pristup mehanizmima sigurnosti zabilježio je porast broja tahtjeva, navode iz organizacije, a u nekim područjima i dvostruko veću potražnju.

“Traže od nas da pošaljemo više mobitela nego inače”, rekla je Karen Bentley, nacionalna direktorica u australskoj organizaciji Women Services Network, koja vodi program i surađuje s gotovo 300 grupa za podršku ženama žrtvama nasilja.

“To će biti vrlo teško za neke žene. Bit će različitih čimbenika koji mogu uzrokovati da zlostavljači postanu još nasilniji, i iskoriste virus kao izgovor za još gore zlostavljanje”, rekla je u razgovoru za Thomson Reuters Foundation.

Od 2015. godine, kroz program koji podržava australska vlada i najveća telekomunikacijska kompanija Telstra, dodjeljeno je više od 21 tisuće mobitela. Trenutno prosječno mjesečno podijele  600 uređaja.

Žene koje se suočavaju s nasiljem u obitelji često nemaju sigurne komunikacijske kanale jer su njihovi telefoni ili kompromitirani zbog nadzora od strane partnera ili im nemaju pristup, navodi Bentley. “Uobičajeno je da zlostavljači kontroliraju, razbiju ili nadziru njihov telefon. Mogućnost da žena ima vlastiti uređaj može biti od velike pomoći”, dodala je.

Na Novom Zelandu, policija je priopćila kako stalno preispituje svoje postupke kako bi se izborila s mogućim porastom broja slučajeva obiteljskog nasilja, a “trenutno je okruženje stresno za mnoge”. Novi Zeland ima jednu od najgorih statistika o obiteljskom i intimnom partnerskom nasilju među razvijenim zemljama – policija se poziva zbog obiteljskog nasilja otprilike svake četiri minute, navodi se u vladinom izvješću za 2018. godinu.

Iz organizacije Women’s Refuge pozvali su lokalne zajednice da redovito provjeravaju žene u riziku od nasilja tijekom karantene. “Izolacija od šire obitelji, prijatelja/ica i kolega/ica dobro je poznata metoda koju zlostavljači koriste za kontrolu žrtava”, rekao je Ang Jury, izvršni direktor grupe sa sjedištem u Wellingtonu.

Roda organizira e-Tečaj za trudnice

Kako bi svaka trudnica iz sigurnosti svojeg doma dobila mogućnost dodatno se pripremiti za svoj porod i postpartum, udruga Roda je pripremila besplatan e-Tečaj. 

Svi materijali će biti dostupni online, e-tečaj će se moći pratiti na računalu ili preko mobilnog uređaja, interaktivan je, poučan te traje približno 2h. Nakon što odslušaju tečaj, trudnice se uključuju u on-line grupu potpore koju će voditi edukatorice za porode i babinje.

Neke od tema tečaja uključuju:

  • Trudnoća u posebnim okolnostima koronavirusa
  • Sve što trebate znati o porodu
  • Informacije o boravku u rodilištu u okolnostima koronavirusa
  • Sve što trebate znati o babinju
  • Uvod u dojenje
  • Posebni alati za pomoć – vježbe opuštanja i vizualizacije

Tečaj je namijenjen isključivo trudnicama u trećem tromjesečju (od 28. tjedna trudnoće nadalje). Prijave se zaprimaju do 26. ožujka do 20 sati.

Više o tečaju, kao i informacije o tome kako se prijaviti možete pronaći ovdje.

‘KUD Nikud’ – umjetnička djela u kućnoj radinosti

Domaći_e kulturni_e radnici_e, okupljeni_e oko Apela za nezavisnu kulturnu scenu, idućih 30 dana odlučili_e su provesti radeći ono što najbolje znaju i pritom svojim sugrađanima_kama pokušati olakšati boravak u (samo)izolaciji. Pokrenuli_e su projekt Kulturnoumjetničko društvo Nikud i zadali_e si izazov da kreativno intepretiraju umjetnička djela – u kućnoj radinosti. Otvorili_e su pritom i novi YouTube kanal, KUD Nikud, na kojem će svaki dan objavljivati originalan sadržaj hrvatskih umjetnika_ca svih disciplina. Kanal će donositi i materijale domaćih autora_ica i izvođača_ica koji su nastali za neke druge prilike, ali su prošli ‘ispod radara’ javnosti.

Prvi video objavljen je jučer, 19. ožujka, a snimila ga je književnica Ivana Bodrožić – autorica nagrađivanog romana “Hotel Zagorje”, koji je nedavno doživio i kazališnu adaptaciju – zajedno s kćeri Klarom. Riječ je intepretaciji njezine slikovnice “Klara Čudastvara”, prigodne i lijepe priče za cijelu obitelj o sedmogodišnjoj Klari, koja sama s bakom na rubu šume, bez ijednog djeteta u blizini za igranje, provodi dva mjeseca ljetnih praznika. Video je na YT kanalu trajno dostupan.

Prva programska linija kanala namijenjena je djeci i svakodnevno će u 19:15 nuditi nove priče, brojalice, pjesme za djecu u interpretaciji domaćih autora i autorica te izvođača i izvođačica. Slijedit će i dramske igre za djecu, uspavanke i kvizovi, a potom i program za odraslu publiku: izvedbe uživo suvremenih hrvatskih dramskih tekstova, poezije i naravno – glazbe.

Inače, kumovi su KUD-a Nikud Jakov Vilović i kreativna agencija Utorak, koji su osim za zvučno ime zaslužni i za vizualni identitet kanala.

“U umjetnosti u doba korone uživajte odgovorno. Poštujte upute struke i Stožera držeći propisani razmak: pretplatite se na kanal i svake večeri uživajte u novim pričama – iz daljine!”, poručuju iz KUD Nikud.

Tko su Bangladešanke koje se bore protiv klimatskih promjena?

Opasno se vrijeme nadvilo nad Barishal u Bangladešu, ali unatoč toj nedaći, skupina žena okupila se kako bi pomogle zajednici.

Misti je vozačica taksi broda na rijeci Kirtankhola u Barishalu u Bangladešu. Samo su četiri žene, naspram 40 muškaraca, koje su na tom radnom mjestu. Na cijeli Mistin život utjecale su vremenske promjene u njezinoj zemlji. Njezina obitelj živi na kućici na splavu, koja je uništena tijekom Sidra, razarajuće oluje koja je poharala čitavu zemlju sa 260 km/h 2007. Misti i njezina obitelj bili/e su prisiljeni/e ponovno izgraditi svoje živote, i ponoviti to još tri puta od tada jer stigle su još tri oluje.

Nargis je željela postati doktorica, ali morala je stati sa školovanjem kada je imala 11 godina jer joj je umro otac. Sa 13 godina, već je bila udana. Njezin muž, graditelj, nije imao posla tijekom sezone monsuna zbog obilnih kiša i poplava, dok Nargis neumorno radi kako bi prehranila svoja dva sina tijekom teških vremena.

S druge strane, Ayeshin opstanak ovisi o kanalima i navodnjavanju. Kao dio vodene putujuće zajednice, cijeli je život provela na vodi, oslanjajući se na svoj brod kako bi ulovila ribu. Tijekom olujnih nevremena, ekstremni uvjeti tjeraju ribe i uništavaju njezinu kućicu na splavu, što otežava situaciju.

Ovo su samo neke od žena koje pokušavaju nešto učiniti oko ekstremnih vremenskih uvjeta koje su klimatske promjene uzrokovale u Bangladešu. U njihovom kutku svijeta, koji je pogođen katastrofama, ove su žene podložnije nasilju, gubitku obrazovanja i socio-ekonomskoj marginalizaciji. Sudjelovale su u seriji portreta britanskog Crvenog križa kako bi podigle svjesnost o ovom pitanju. Fotografirala ih je Rosie Matheson, a portreti prikazuju snagu i odlučnost ovih žena koje, unatoč silnim nedaćama, ostaju zajedno u nadi da rješenje postoji.

“Svaki je trenutak bio za sjećanje”, kaže Rosie o ovom jedinstvenom projektu. “Svaki je dan bio drugačiji i nudio je toliko toga”. Prisjeća se nevjerojatne zajednice Balurmath, čija ju je energija gurala iz dana u dan. Mladi muškarac koji se brinuo o odbačenim psićima, lokalna djeca koja su im pomogla namjestiti i pripremiti opremu. Sjeća se i karate treninga koje su vodile žene iz Ženskog odreda, organizacije koju je osnovao Crveni križ. Treninzi su se odvijali u sumrak, to nikada neće zaboraviti. Kako je u to vrijeme u Bangladešu bila zima, farmeri/ce su svoje koze obukli u traper jakne i veste, ali za Rosie i ostatak britanske ekipe, zima u Bangladešu bila je ništa u usporedbi sa onom britanskom.

Rosie se nada da ćemo se moći poistovjetiti sa ovom emotivnom serijom fotografija. “Željela sam da fotografije izazovu toplinu i pozitivnost”, objašnjava fotografkinja koja je prije fotografirala za i-D i Nike. S jedne strane, ovi intimni portreti prikazuju jedinstvene osobnosti svake žene, dok sse s druge dotiču krhkosti pejzaža i toga koliko lako vremenski uvjeti prekidaju njihove živote.

Bangladeš je jedna od zemalja koje su najviše pogođene klimatskom krizom. Siromašni kvartovi, slumovi, često izgrađeni uz obale rijeka, suočavaju se sa poplavama svakog dana. Unatoč tim izazovima, bezbroj žena duž Barisala udružile su se kako bi si bile potpora u ovim vremenima. Ženski odred Hatkhola bila je skupina od važnog značaja koja je pružila sigurnost najranjivijim članovima/icama zajednice kada je oluja Bulbul poharala regiju u studenom. Njihov nevjerojatan rad pomaže promjeniti sliku žena u širem kontekstu.

Skupina je pomogla starijima, trudnicama i onima sa posebnim potrebama tijekom katastrofe, odvozeći ih u evakuacijske centre. Nakon što je oluja završila, žene su se nastavile držati zajedno kako bi osigurale čista i sigurna skloništa tražeći lokalne donacije za najranjivije. Otprilike 60,000 ljudi živi u ovim opasnim zajednicama u Barishalu. Kuće su izgrađene od drveta ili savijenog željeza na nerazvijenim zemljanim podlogama, što ih čini lakšima za srušiti ili potopiti. Kada krene sezona monsuna, ljudski izmet začepi odvode, tako šireći zaraze, a to se događa sve češće, zahvaljujući klimatskim promjenama. “Sada će se sigurno ponavljati svake godine”, kaže Rashmi, članica zajednice koja se sjeća kako su se ovakve katastrofe događale svakih pet do deset godina, a sada se dogode dvaput godišnje.

Galeriju fotografija fotografkinje Rosie Matheson pogledajte ovdje.

Prevela i prilagodila: Sonja Novoselić