Spriječimo zatvaranje Medike, podržimo borbu za nezavisnu kulturu u Zagrebu

U petak, 12. svibnja 2017. u 11 sati u prostoru Galerije “Siva” unutar kompleksa bivše tvornice lijekova Medika, Pierottijeva 11. Povod konferenciji je Poziv Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada Zagreba na predaju prostora kojim se traži iseljenje i napuštanje korisnika/ca prostora u roku od osam dana (krajnji rok je u utorak, 16.5.2017.).

Ovaj dopis kulminacija je višegodišnjeg procesa sustavne prakse srozavanja i zatvaranja mjesta nezavisne kulture u gradu Zagrebu, a pritisak na Mediku od strane gradskih vlasti traje već duže vrijeme, javlja Zajednica udruga i pojedinaca korisnika prostora “Medika”, na čelu s Autonomnim Kulturnim Centrom – ATTACK!

“Prostor bivše tvornice lijekova ‘Medika’ zadnjih je deset godina jedan od ključnih centara nezavisne kulture i mladih u gradu Zagrebu, utočište brojnih umjetnika/ca, kreativaca/ki, radnika/ca u kulturi, udruga civilnog društva, nezavisnih kolektiva i pojedinaca/ki. Ne treba zaboraviti činjenicu da je prostor Medike gradski prostor, gdje su programi pojedinih udruga i pojedinaca/ki korisnica financirani od strane Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport i Ministarstva kulture RH, Hrvatskog audio vizualnog centra te drugih domaćih i inozemnih donatora, posljednjih deset godina sustavno zanemarivan u infrastrukturnom održavanju.

S obzirom na to da je dijalog između predstavnika organizacija i kolektiva korisnika/ca Medike i gradskih vlasti ignoriran, prisiljeni smo svoj glas uputiti javno i tim povodom organiziramo izvanrednu konferenciju za medije”, ističe se u pozivu medijima. 

 

Dok Vlada skuplja glasove u Saboru, EU novci propadaju

Priopćenje prenosimo u cijelosti. 

Vlada premijera Plenkovića zbog konstantnog vođenja ideoloških i političkih “ratova” u Saboru ne uspijeva na vrijeme raspisivati natječaje financirane iz EU fondova, a posebno one iz Europskog socijalnog fonda. Već sada je vidljivo da se ove godine neće ugovoriti minimalno 150 milijuna kuna za socijalne projekte koji su bili planirani za 2017. godinu.

Navedeni propusti mogli bi Republiku Hrvatsku dovesti do rebalansa proračuna i rezanja rashoda, s obzirom na to da nam je proračun oslonjen na vrlo optimistične prognoze korištenja EU fondova, koje Vlada ne uspijeva ostvariti. Iz ažuriranog godišnjeg plana objave natječaja vidljivo je da odgovornost leži na onima koji nisu uspjeli osigurati sredstva i potrebnu dokumentaciju za raspisivanje natječaja iz Europskog socijalnog fonda na vrijeme, što se konkretno odnosi na Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, koje je Upravljačko tijelo za Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.

Plenkovićeva Vlada, dok se u Saboru bavi prebrojavanjem glasova, kasni s raspisivanjem svih natječaja, pa tako  oni iz Europskog socijalnog fonda kasne i više od 6 mjeseci, što znači da će novac do potencijalnih korisnika moći doći najranije sredinom 2018. godine. Neki od tih natječaja bili predviđeni još lani, ali su najprije odgođeni za prvu polovicu 2017.godine, a sada opet za kraj godine. U području “Dobro upravljanje” za sve natječaje ugovaranje je pomaknuto za 2018., što znači da će se umjesto predviđenih 122 milijuna kuna, u ovoj godini ugovoriti nula kuna.

No, to nije sve: s liste najavljenih natječaja za ovu godinu Vlada je u potpunosti izbrisala tri natječaja, odnosno:

  • participativno upravljanje proračunskim procesima te praćenje postupaka javne nabave u suradnji lokalnih vlasti i organizacija civilnoga društva (40 milijuna kuna), iako je to jedna od poluga suzbijanja korupcije u javnom sektoru koju čak i prijedlog Strategije nacionalne sigurnostiprepoznaje kao jednu od značajnih prijetnji za gospodarstvo i društvo u cijelosti;
  • borba protiv diskriminacije kao preduvjet za socijalno uključivanje najranjivijih skupina (7,6 milijuna kuna) te podrška uključivanju marginaliziranih skupina u zajednicu kroz kulturne aktivnosti i projekte (87,5 milijuna kuna), iako ti projekti doprinose smanjenju društvene nejednakosti, ali što ni ne čudi s obzirom na Vladu koja se okomila na Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije.

Za zaključiti je kako se Plenkovićevoj Vladi odgovara država u kojoj nekažnjeno prolaze oni koji diskriminiraju djecu s Downovim sindromom, u kojoj potpredsjednik Sabora govori o manjinama kao o građanima drugog reda, a građani danaonoćno dežuraju na plažama i u parkovima ne bi li ih obranili od sprege politike i krupnog kapitala, pa da Hrvatskoj ova sredstva ne trebaju. Plenkovićeva Vlada očito smatra kako je bolje te novce vratiti u briselsku kasu, da se raspodjele Irskoj, Njemačkoj i drugim državama, pa da deseci tisuća onih koji su napustili ovu zemlju imaju bolji život negdje drugdje.

A kad do rebalansa proračuna dođe, rupe će se, kao i do sada, vjerojatno krpati ili daljnjim nepromišljenim privatizacijama ili na rezanjem rashoda u mirovinskom i zdravstvenom sustavu. Kao i uvijek, nastradat će građani, najvjerojatnije oni koji imaju malo i ovise o socijalnoj skrbi ili mirovinama, jer takvih je najviše, pa se na njima i najviše isplati rezati.

 

Centar za mirovne studije

CESI

GONG

Kuća ljudskih prava

Udruga HOMO

Zagreb Pride

Zelena akcija

Ženska soba

Margaret Atwood: Sluškinjina priča (1985)

U sklopu radionice čitanja Motor mijene – Motor des Wandels 6. lipnja u 17 sati u Booksi će se čitati i raspravljati o jako aktualnoj Sluškinjinoj priči, romanu Margaret Atwood iz 1985. godine. Knjigu u ruke i vidimo se u Booksi. 

Na početku 21. stoljeća u SAD na vlast pučem dolazi hunta koja vlast temelji na religijskom konzervatizmu. Žene se otpuštaju s posla i lišavaju pristupa novcu, dakle ugledu, moći i vlasti. Zabranjeni su pobačaji kao i bilo koja vrsta kontracepcije. Žene su potpuno podređene funkciji materinstva i isključivo o tome ovisi njihov društveni status. One su Supruge, Sluškinje, Marte ili Tetke. Supruge su žene uglednih funkcionara i uglavnom su neplodne. Zbog toga svakom Zapovjedniku vlast dodjeljuje Sluškinju. Sluškinje se regrutiraju od žena udatih drugi put ili onih koje žive u izvanbračnim zajednicama, jer su i drugi brak i izvanbračne veze proglašeni nezakonitima. “Odgajaju” ih u posebnim zavodima, a Tetke su njihove učiteljice i čuvarice. Zadatak im je da rađaju. Seksualni čin sveden je na bestrasni ritual kojem prisustvuju i supruge. Nakon poroda koji se, poput mise, odvija javno, dijete se oduzima majci i dalje se o njemu brine Supruga. Sluškinje za koje se utvrdi da su neplodne, postaju Marte, to jest kućne pomoćnice i kuharice. Kazne za neposluh su drastične. (Preuzeto s www.globus.hr)

O ovom romanu je Booksa 2011. objavila tekst Vesne Solar: http://www.booksa.hr/kolumne/zacitavanje/zacitavanje-sluskinjina-prica.

Onaman kolektiv: Indijanska tradicija kao umjetnost otpora

Onaman (izg. Anamin) na jeziku američkih Anishinabek Indijanaca označava crvenu boju proizvedenu od prirodnih sastojaka koja povećanjem temperature proizvodnje postaje sve crvenija, a tradicionalno se koristi ne samo u umjetnosti, već i pri zaustavljanju krvarenja i saniranju ozljeda s obzirom na vezivna svojstva koja posjeduje.

Naziv ovog crvenog pigmenta preuzeo je još 2014. godine i istoimeni umjetnički grassroots kolektiv. Onaman kolektiv, sastavljen od umjetnika/ca  Christi Belcourt, Erin Konsmo i Isaaca Murdocha, okuplja američke Indijance/ke istomišljenike/ce koji/e vizualnom umjetnošću te ponovnim oživljavanjem pripovjedačke tradicije nastoje podići svijest o potrebi za očuvanjem okoliša te indijanske kulture i običaja.

Ime ‘Onaman’ stoga pobliže naglašava primarni cilj ovog kolektiva – poput samog pigmenta, umjetnost ove skupine umjetnika/ca također je namijenjena tome da služi kao sredstvo iscjeljenja američke indijanske zajednice koja je kroz godine zatiranja i opresije postala svojevrsnom živom ranom američke povijesti. Prema članovima Onaman kolektiva, umjetnost ovoj rani napokon dopušta da zacijeli potičući članove zajednice, a pogotovo mlade, da ponovo preuzmu svo bogatstvo vlastitog naslijeđa prenošenog kroz generacije Predaka i povežu isto sa suvremenim izražajem društvene promjene primarno usmjerenim na ekološki aktivizam. Simbol samog kolektiva stilizirani je indijanski crveni kanu s tri pregrade koje predstavljaju troje navedenih umjetnika/ca čije je stvaralaštvo nadasve raznoliko – od ilustracija, preko video projekata i učenja jezika pa sve do izrade tradicionalnih indijanskih predmeta.

Jedan od najupečatljivijih primjera navedene simbioze tradicionalnih znanja i vještina i suvremenog otpora u umjetnosti Onaman kolektiva jest projekt jednostavnog naziva “Za vodu” koji se dotiče sustavnog zagađenja vode uranijem koje je započelo još davne 1942. godine otvorenjem tvrtke ‘Eldorado Nuclear Ltd’ zadužene za opskrbu urana pod pokroviteljstvom američkog nuklearnog programa, a i dalje pogađa mnoge indijanske zajednice uzrokujući teška oboljenja ne samo kod ljudi, već i kod mnogih životinjskih vrsta. Navedenim projektom Onaman kolektiv nastoji ukazati na važnost vode kao temeljne sastavnice svakog eko-sustava čijim se uništenjem nepovratno narušava prirodna ravnoteža, a samim time i ozbiljno pogoršava kvaliteta života svih budućih generacija unutar zajednice.

Prizor koji savršeno dočarava važnost očuvanja vode i cjelokupnost poruke koju Onaman kolektiv nastoji prenijeti svima onima koji su istu voljni zaprimiti, sa sigurnošću je prizor pod nazivom “Žena olujna ptica”, nastao kroz suradnju Christi Belcourt i Isaaca Murdocha. Iako se naizgled radi o jednostavnoj, pa čak i na prvi pogled bezličnoj ilustraciji načinjenoj nevještim pokretima crnom tintom na bijelu podlogu, “Žena olujna ptica” mnogo je više od onoga promatraču vidljivog golim okom. Ova ilustracija krilate žene u tradicionalnoj indijanskoj haljini šalje mnogo kompleksniju poruku no što se čini na temelju samog njezinog izgleda.

Lik Žene olujne ptice baziran je na Olujnoj ptici, liku iz tradicionalne predaje plemena Ojibwe. Prema predaji, duh imenom Nanabozho stvorio je Olujnu pticu kako bi se borila protiv podvodnih duhova, ali i kažnjavala sve one ljude koji prekrše pravila i djeluju izvan okvira moralnih normi. Kao spoj ženskog lika koji ujedno također aludira na mitološku Majku Zemlju i Olujne ptice iz narodne predaje, ilustracija Žene olujne ptice lako se može protumačiti kao nastojanje da se čovjeka prikaže kao ključnu stavku u očuvanju eko-sustava, a posljedično i sebe samog. Kao takav/va, svaki/a član/ica zajednice jest dio prirode i priroda sama, a ne nešto što ju uspijeva nadići te kao takav/va postaje karika u lancu, izravno odgovoran/na ne samo za svoje postojanje, već i ono ostalih članova/ica zajednice te svih budućih generacija prema kojima ima moralnu dužnost. Prema riječima Winone LaDuke, umjetnice, ekološke aktivistice i borkinje za prava američkih Indijanaca: “Čovjek mora razumjeti Majku Zemlju. Mora se okrenuti biljkama i životinjama u potrazi za odgovorima jer zaboravlja da je samo dio u lancu živih bića.”

Navedeno tumačenje objedinjuje tradiciju poštovanja ceremonija i Predaka (to jest indijanske kulture, običaja, usmene predaje…) i suvremeni, prijeko potrebni ekološki aktivizam. To je ono što čini suštinu ideje prisutne među članovima Onaman kolektiva kako za Indian Country Today kaže Murdoch – “Ne postoji odmak između umjetnosti i ceremonije. Tradicionalni likovi jesu umjetnost i ceremonija, a ceremonija se jednostavno nastavlja. Svi naši radovi dostupni su besplatno na stranicama Onaman kolektiva. Ne brinemo se oko autorskih prava jer želimo da se naši radovi koriste u borbi za očuvanje okoliša. Pristup onome što svijet može učiniti boljim mjestom svim ljudima mora biti omogućen. Ne možemo si priuštiti pasivnost. Moramo ustati i poduzeti sve što je u našoj moći kako bismo ovaj svijet učinili boljim mjestom za buduće generacije.” Umjetnost postoji kako bi prenijela poruku, u ovom slučaju poruka se odnosi na grassroots duh kolektiva i smatranje da budućnost leži u ekološkom aktivizmu i otporu u kojem Indijanci/ke mogu odigrati ključnu ulogu kroz aktivno održavanje vlastite kulture na životu usprkos povijesno nezahvalnim okolnostima koje istu nastoje otjerati u propast.   

‘Novi zakon treba osigurati da žene slobodno, odgovorno i samostalno odlučuju o rađanju djece’

CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje i Inicijativa liječnika/liječnica za reguliranje prava na priziv savjesti u medicini organizirali su okrugli stol “Zakon o pobačaju za 21. stoljeće” 09. svibnja, na Dan Europe, u Novinarskom domu kao bi potakli raspravu o zakonskim rješenjima koja će pobačaj, ali i druga pitanja vezana uz reproduktivna prava i zdravlje, regulirati na način primjeren znanstvenim dostignućima i vremenu u kojem živimo.

Prezentirajući međunarodne pravne standarde Ivana Radačić iz Instituta za društvena istraživanja Ivo Pilar naglasila je da zakonodavac u Hrvatskoj nije slobodan donositi zakone kakve bi htjele određene interesne skupine, već mora djelovati u skladu s međunarodnim normama koje je Hrvatska usvojila i koje nalažu da se restriktivni zakoni o pobačaju trebaju liberalizirati, a države su dužne osigurati ženama pravovremeni i neograničeni pristup pobačaju u praksi. Prepreke u ostvarivanju pobačaja kao što su obvezna savjetovanja i periodi čekanja su nedopuštena, a priziv savjesti zdravstvenih djelatnika/ca teba regulirati na način da ne onemogućuje pristup pobačaju. Sukladno preporukoma CEDAW-a, troškovi pobačaja trebali bi ići na teret HZZO, a moderna kontracepcija treba biti dostupna i besplatna.  Spolni odgoj utemeljen na znanstvenim osnovama treba biti dovoljno zastupljen u svim školama, mora biti  nediskriminatoran i adekvatan u smislu sadržaja, materijala, načina podučavanja te evaluiranja. U Hrvatskoj se ova pitanja hitno moraju početi rješavati jer se prizivom savjesti često onemogućava pobačaj u javnim bolnicama, a HZZO ne pokriva troškove pobačaja i kontracepcije koja mnogim ženama nije ni dostupna.

Ustavni sud je odbacio zahtjev za ocjenom ustavnosti Zakona iz 1978. i potvrdio da  žena do 10. tjedna trudnoće (12 tjedana od zadnje mjesečnice) ima pravo sama odlučivati o tome hoće li nastaviti trudnoću. Također, Hrvatskom Saboru je naloženo da u roku od dvije godine donese novi zakon kojim mora unaprijediti i osuvremeniti postojeća zakonska rješenja.

Ginekologinja Jasenka Grujić je u svojem izlaganju naglasila da je je cilj inicijative unaprijediti novi zakon, pri čemu će se zalagati ne samo da pobačaj bude dostupan već i da žena može odabrati način obavljanja zahvata (kirurški ili medikamentozni pobačaj). Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije navode kirurški inducirani i medikamentozni pobačaj kao najbolje metode, a zabrinjavajuće je da u Hrvatskoj medikamentozni pobačaj nije dostupan većini žena.  “Struka i stručna društva odgovorna su  što smjernice u vezi s pobačajem, temeljene na znanstvenim dokazima, u Hrvatskoj ne postoje ali i, zbog svoga pasivnoga ili protuaborcijskog stava, za difamaciju žena koje odaberu prekid trudnoće i onih koji im nastoje pomoći” izjavila je dr. Grujić.

{slika}

Istaknula je da 25 posto od 208 milijuna trudnoća u svijetu završava induciranim pobačajem, pri čemu se polovica događa u nesigurnim uvjetima, zbog čega rastu mortalitet žena, komplikacije i troškovi liječenja. 

Problem u Hrvatskoj je i širenje mnogih mitova o pobačaju koje je znanost demantirala, poput mita da uzrokuje rak dojke, mentalne probleme, kao i kasniju nemogućnost zanošenja. Mit da fetus osjeća bol opvrgava izvještaj Kraljevskog društva opstetričara i ginekologa koji navodi da zbog toga što ne postoji mogućnost da fetus osjeća bol prije 24. tjedna, nije potrebna fetalna anestezija u slučaju bilo kakvih kirurških zahvata.

Ne treba podržati prijedloge o bilo kakvom prethodnom, naročito obveznom savjetovanju. Uz pravne propise koji su temelj i garancija ženine autonomije i privatnosti, savjetovanje bi, upravo kao i mandatorni period čekanja predstavljalo prepreku pristupu pobačaja na zahtjev i diskvalificiralo ženu kao kompetentnu osobu. Razdoblje čekanja i sada postoji, dok žene čekaju na zakazani zahvat. “Treba znati da su komplikacije prekida trudnoće tim manje što je trudnoća mlađa, pa se bespotrebnim čekanjem pobačaj samo odgađa i time stvaraju dodatni rizici za ženu.”

Grujić je iznijela i neke svoje preporuke za novi zakon, poput one da troškove pobačaja mora snositi  HZZO, kao i da osoba mlađa od 16 godina za pobačaj ne treba pristanak roditelja.

Na kraju svog izlaganja citira svjetsku krovnu udrugu ginekologa i opstetričara koja smatra da “Stereotipni stavovi i negativna uvjerenja zdravstvenih djelatnika/ca o ženama utječu na pristup uslugama i dovode do štete jer se trudnicama uskraćuje skrb… Zdravstveni djelatnici/ce trebaju biti svjesni/e i oduprijeti se vlastitim stereotipima o ženama kao onima koje svoje osobno i društveno ispunjenje traže prvenstveno u majčinstvu, sklone su se žrtvovati i interes fetusa staviti iznad vlastitoga, emocionalne su i ranjive te im nedostaje zdrava moralna prosudba.”

“Žena nije lutka kojom se može manipulirati, ona ima pravo na svoju autonomnu odluku” zaključuje Grujić.

{slika}

Naglašavajući potrebu seksualnog odgoja mladih, ginekolog Dubravko Lepušić iz KBC-a Sestre milosrdnice  podsjetio je na kurikulum zdravstvenog odgoja, u čijoj je izradi i sam sudjelovao, čiji je cilj bio i edukacija o spolno odgovornom ponašanju. 

U svojoj prezentaciji, Lepušić je detaljno objasnio složenost adolescencije kao vremena povećane ranjivosti, stresa, traženja i dokazivanja, zbog čega je toj skupini neophodan zdravstveni i spolni odgoj u školama.

“Mladi u Hrvatskoj tri puta manje koriste pilule protiv začeća nego njihovi vršnjaci u zemljama Zapadne Europe, samo 12%”, upozorio je Lepušić, te citirao različite ankete i statistike Zavoda za javno zdravstvo koje su pokazale da prosječnom adolescentu nedostaje još mnogo informacija o spolnosti.

Adolescenti su društvena skupina povećanog rizika radi niske razine znanja o spolno prenosivim infekcijama, zaštiti, želje za seksualnim eksperimentiranjem, hedonizma kao vrijednosne  orjentacije, iluzije neranjivosti te snažnog utjecaja vršnjaka.

Prema anketama i istraživanjima velika većina adolescenata podržava suvremen i znanstveno utemeljen seksualni odgoj u školama, a zaštita reproduktivnog zdravlja mora obuhvatiti edukaciju o spolnosti i reprodukciji, kao i savjetovanje o planiranju obitelji i primjeni kontracepcije.

Interes našeg društva je imati educirane mlade ljude, a informirani  izbor je moguć samo ako posjeduju znanje, naglašava Lepušić, te zaključuje da političkoj i religiskoj agitaciji nema mjesta u javnim školama. 

Gorjana Gjurić, pedijatrica u mirovini,  u svom se izlaganju osvrnula na problem priziva savjesti u medicini koji je zakonom uređen kao pravo medicinskih djelatnika da odbiju pružiti uslugu, ali sadrži i obveze jer je pravo pacijenata temeljno ljudsko pravo. U Hrvatskoj nije adekvatno reguliran priziv savjesti liječnika koji je uveden 2003. godine i to pravo nije uravnoteženo s pravom pacijentica na medicinski zahvat prekida trudnoće. Ogroman je problem što nije provedena evaluacija o učinku zakonskog prava na priziv savjesti, pa tako ne postoje podaci o točnom broju liječnika koji odbijaju vršiti pobačaje, ne postoji registar prizivača savjesti u bolnicama, kao ni podatci o tome izvršavaju li oni svoje zakonske obaveze informiranja pacjentice,  transferiranja drugom dostupnom liječniku koji nema priziv, pružaju li  hitnu medicinsku pomoć ako je stanje kritično.

Gjurić smatra da rješenje nije u ukidanju priziva savjesti kao što su to učinile  zemlje poput  Švedske, Finske, Bugarske, Češke, već u preciznijoj zakonskoj regulativi i prikupljanju podataka i  evaluaciji učinka provođenja zakona. Ukoliko bi se uveli registri prizivača savjesti lako bi se moglo utvrditi obavlja li liječnik koji ima priziv savjesti u javnoj ustanovi pobačaje u privatnoj praksi, a žene bi pravodobno imale informacije koje liječnike odabrati.

Nakon izlaganja gostiju, uslijedila su pitanja iz publike i rasprava, a na kraju je moderatorica Nives Miošić zaključila da je potrebno provesti niz empirijskih istraživanja o domaćoj i međunarodnoj praksi kao podlozi za novi zakon koji mora biti temeljen na znanstvenim činjenicama i spoznajama.

Pravo na izbor će očigledno i dalje biti glavna meta napada na seksualna i reproduktivna prava žena, koji, u ime zaštite embrija, vode ultrakonzervativne i klerikalne snage u hrvatskom društvu. Najavljeni “Hod za život” je još je jedna inicijativa koja nas želi vratiti u prošlost kada su žene umirale zbog nesigurnih pobačaja, te želi dokinuti pravo žena da donose odluke o svojim tijelima i životima bez prisile, zlostavljanja i nasilja.

Okrugli stol je bio značajan i koristan jer je problematici pristupio s više aspekata te je upoznao javnost o postavljenim standardima i znastvenim dostignućima i ponudio  konkretna rješenja. Ostvarivanje temeljnog ljudskog prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece nije moguće realizirati bez dobre edukacije na znanstvenim temeljima, bez  pouzdane kontracepcije i bez mogućnosti prekida trudnoće u sigurnim uvjetima, poštujući u prvome redu autonomne odluke žene.

Moja stvar, moj izbor – Vrijeme je da saznaš više

CESI u suradnji s Udrugom PaRiter organizira promociju kampanje “Moja stvar, moj izbor – Vrijeme je da saznaš više” kojoj je cilj informirati mlade i potaknuti promišljanje o pitanjima vezanim uz seksualnost, reproduktivna prava i zdravlje. Promocija će se održati u srijedu 10.5. 2017. godine, od 12.30 do 14.30 sati na Korzu (kod ex Pošte).

Samo informirani, svjesni svojih prava mogu donijeti odgovorne odluke poštujući sebe i druge i u skladu s osobnim uvjerenjima i vrijednostima.

Pokrenuta je Facebook stranica Moja stvar, moj izbor i želimo kroz vizuale, dijeljenje tekstova i videa animirati mlade da promišljaju, razgovaraju i dijele sadržaj koji je usko vezan uz njihove živote, a o kojima se u okviru obrazovnog sustava malo govori.  Potičemo mlade da se priključe kampanji i organiziraju akcije u svojim školama i lokalnim zajednicama.

Na štandu na Korzu (kod ex Pošte) ćemo dijeliti informativne i promotivne materijale, majice, mladi će moći provjeriti svoje znanje o seksualnosti putem kratkog kviza. Razgovarat ćemo s mladima o kvalitetnim vezama, pristanku na seksualni odnosi kontracepciji, i informirati ih o odgovornom seksualnom ponašanju.

Istraživanje koje su provele CESI počekom godine pokazalo je da srednjoškolci/ke imaju veliku želju i interes za učenjem o ovim temama, ali da nemaju priliku u postojećem školskom sustavu. Zdravstveni odgoj, naročito modul vezan uz seksualnost, se u velikom broju škola ne provodi. Nedostatak savjetovališta,  edukacije i sustavnog informiranja  dovodi kod mladih ljudi do izloženosti rizicima u seksualnom ponašanju kao što su neželjena trudnoća i spolno prenosive bolesti te podložnost različitim oblicima seksualne zloupotrebe.  Stavovi mladih oko društveno osjetljivih tema kao što je pravo na pobačaj ili hitnu kontracepciju često se osnivaju na iskrivljavanju činjenica i nepotpunim informacijama.

Ove su teme u našem društvu tabu i o njima se malo govori, pa smo stoga snimile tri video bloga koje prikazujemo pod zajedničkim nazivom  “Kao mačka oko vruće kaše”.  Teme o kojima govorimo su kontracepcija, pristanak na seksualni odnos i pravo na izbor.

Kao mačka oko vruće kaše – Kontracepcija

www.youtube.com/watch?v=gQadKifKpew

Kao mačka oko vruće kaše – Pristanak na seksualni odnos

www.youtube.com/watch?v=FKdW5T23K-w

Kao mačka oko vruće kaše – Pravo na pobačaj

www.youtube.com/watch?v=gk7IfeZ_O54