Dragei svei, projekat U tranziciji će u maju i junu voditi naša drugarica i umjetnica, Alma Selimović. Više o ideji i prijedlogu možete pročitati niže u Alminom pozivnom pismu. Alma je genijalna umjetnica i veoma kreativna i vedra osoba. Ona je bila aktivna u udruženju Q, prvom LGBT*IQA udruženju u BiH a sada se nalazi u SAD-u. Pokrenula je samo-inicijativno cijelu gofundme kampanju da bi radila ovaj projekat. Ovim putem otvaramo poziv za sve trans i rodno varijantne osobe da se prijave na učestvovanje u projektu. Planira doći u Hrvatsku, Srbiju i BiH počevši od 5.5.2017. godine. Datumi rada i dolaska su sljedeći: Zagreb: 5.5., te Beograd: 8.5. i Sarajevo/Podgorica 12.5.2017. godine. Ako ste zainteresovani, molimo vas da se javite ili Okviru na ug.okvir@gmail.com ili direktno Almi na selimovic81@gmail.com, najkasnije do 30.4.2017. godine. U prijavnom mailu molimo navedite nivo znanja engleskog jezika. Svi putni troškovi i troškovi hrane su pokriveni, te molimo da sačuvate sve putne karte zbog refundacije. Radujemo se mnogo upoznavanju, radu i druženju!
***
Dragei svei,
možda ste već čuli od Okvira o projektu koji sam inicirala. Nadam se da će vam biti od interesa i da ćemo imati priliku sarađivat.
Ja sam Alma Selimovic. Odrasla sam u Bosni i Hercegovini, ali trenutno radim i živim u Americi. Dok sam još uvijek živjela u BiH bila sam uključena u rad Udruženja Q i LGBTIQ aktivističku scenu u našem regionu. Zadnjih 7 godina se bavim isključivo umjetnošću i radu sa djecom.
Tokom maja i juna 2017. godine, bit ću u Berlinu kao “Artist in Residence”. To vrijeme želim posvetit projektu koji se zove “U tranziciji”. Želja mi je da se povežem sa queer osobama sa ex-YU prostora koje su trans, queer i/ili neutralne po pitanju rodnog identiteta i izražavanja. U zadnje vrijeme kroz svoje umjetničke radove istražujem prostor između ne-binarnog rodnog jezika i individualne ekspresije spola/roda. Neke od tih radova možete pogledat ovdje: www.almaselimovic.com.
Srž projekta čine vaše priče. Ako ste zainteresovani, voljela bih se upoznati sa svima vama, saslušati i snimiti vaše priče o identitetu, tranziciji, upornosti i otpornosti, borbi i životu uopšte. Osim audio snimanja, moj fokus je crtanje koje će bit inspirisano vašim pričama. Trenutno nemam fiksirana pravila vezano za crtanje potreta i načina na koji bi se naši sastanci trebali odvijat. Prvenstveno će se sesije crtanja odvijat onako kako najviše paše modelu. Sve će ovisit o modelu i kako se osoba sa kojom radim u datom trenutku osjeća. Moj posao će bit da svaku priču zabilježim što je korektnije moguće i da je napravim vidljivom, te da uhvatim nit po kojoj je svaka sama po sebi posebna.
Nemam namjeru da koristim imena osim ako vam to ne predstavlja problem. Također, crteži neće nužno predstavljat figurativni portret već stiliziran/apstraktan portret. Portreti će poredstavljat osobu u totalu, a ne nužno samo lice ili tijelo. Radovi će biti završeni nakon mog povratka u SAD. Za sada su planirane izložbe u SAD-u, Berlinu i Bosni i Hercegovini.
Ako ste zainteresovani, molim vas da se javite ili Okviru na ug.okvir@gmail.com ili direktno meni na selimovic81@gmail.com, najkasnije do 30.4.2017. godine.
Fijuk je sajam malih izdavača ― onih koji tiskaju / printaju / fotokopiraju / umnažaju dakle objavljuju knjige, stripove, časopise, fanzine, tejpove, plakate… Izdavali bi ih i kad bi se sve potpore ovog svijeta ukinule (tim češće!), sve državne institucije propale (tim više!) i raspali se svi reguralni distribucijski lanci (tim šire!). Fijuk je direktna distribucija i direktni kontakt.
A priča ide ovako: bili smo na Fijuku u Beogradu, otprilike u vrijeme održavanja onog velikog Sajma. Mi smo došli na ovaj ‘manji’ i bilo je drama dobro. Aleksa je rekao ― ajde da radite Fijuk Zagreb, mnogo je dobra priča. Popili smo par rundi piva u Matrijaršiji u Zemunu, prespavali par dana u Zagrebu ― i odlučili da Fijučemo.
Ili kako su pokretači/ce Fijuka rekli: “Fijuk je mreža malih izdavača, festivala i autora iz Jadranskog basena i šire. Povlačimo linije između tačaka na mapi i sledimo taj put. Srećemo se u Fijuk laboratorijama i tamo stvaramo nešto novo… Zatičemo sebe na periferiji prostranog predela, na kojem se naš pionirski čvor oslanja na one do sebe, da bi opstao. Svi zavisimo od mreže, to je veliki okean čvorova i užadi, spona i preseka, širokih puteva i slepih ulica. To je srce oktopusa.”
Dodjite na prvi ikad Fijuk Zagreb. Ostalo će ući u povijest.
SAJAM & IZLOŽBA (svih časopisa koje smo obožavali): 12 h―20 h ‘KULTURNO-UMJETNIČKI PROGRAM’, start @ 20 h―TBA
U metroima Mexico Cityao dnedavno možete nabasati na zanimljiv dizajn sjedala. Naime, označena s natpisom “Samo za muškarce”, neka plastična sjedala su u ubliku muškog torza i krila s istaknutim penisom u erekciji. Ukoliko sjednete na jedno od njih i pogledate dolje, vjerojatno zbunjeni ili u šoku, naići ćete na drugi natpis – (na španjolskom): “Sjediti ovdje nije udobno, ali je ništa naspram seksualnog nasilja s kojim se svakodnevno suočavaju žene”.
Ova sjedala su dio šire kampanje pod imenom “No Es De Hombres”, što obismo smogli ugrubo prevesti kao “Nije muževno”. Ovo nije jedina ovakva inicijativa. Ista grupa je provela akciju u kojoj su prikazivali live snimke muških stražnjica putnika koji bi se zatekli u tom trenutku u javnom prijevozu. Poanta je ista. Oba projekta žele skrenuti pozornost na realnost seksualnog nasilja, ali i otići korak dalje – staviti putnike u kožu žrtava nasilja.
Inicijativu sa penis sjedalima su podržali Ujedinjeni Narodi, kao i vlada Mexico Citya. Oni ističu kako je potrebno suzbiti ovakve oblike nasilja. Naime, prema rezultatima koje su objavili, UN upozorava na visoku stopu seksualnog nasilja nad ženama. One koje koriste javni prijevoz u Mexico Cityu se osjećaju posebno nesigurno. Otprilike 64 posto ispitanica je izjavilo kako su doživjele neki oblik nasilja u javnom prijevozu. Iako problem povećanog seksualnog nasilja nije bio ignoriran, prijašnje kampanje nisu potaknule željene promjene. Primjerice, vlada je uvela posebne odjeljke za žene kao normalni dio vozila podzemne željeznice. Usprkos dobrim namjerama, situacija se nije promijenila. Konačno, ispostavilo se da nije dovoljno samo fizički odvojiti žrtve i nasilnike. Potrebno je mijenjati mentalitet potonjih. Zbog toga došlo je do ove inicijative koja problemu pristupa na drugačiji način te izaziva značajne reakcije.
Video koji prati kampanju pokušava zabilježiti neke od reakcija građanina koji se sretnu s ovim sjedalima. Reakcije su nerijetko mješavina gađenja, šoka, zbunjenosti ili ljutnje. Nikome nije ugodno nabasati na izloženo golo muško tijelo, a još manje ostvariti nenamjernu interakciju s istim, makar i plastičnim. Cijela ideja je namjerno provokativna i definitivno se pokazala uspješnom u pokretanju žustre rasprave o javnom prijevozu, nasilju i seksizmu. Sjedala su neudobna i ponižavajuća – izazivaju u vama upravo onakav osjećaj s kojim se mnoge žene bore dok koriste javni prijevoz.
Dakako, nisu svi oduševljeni ovim društvenim eksperimentom. Većina kritika se više brine oko ugleda muškaraca nego poruke iza projekta. Kritičari i kritičarke kampanje smatraju da ova ideja nije fer prema muškarcima jer nosi poruku da su svi muškarci nasilnici i perveznjaci. Neki izravno optužuju inicijativu za seksizam. Skeptici smatraju da je cilj inicijative samo šokirati i “napraviti nešto drugačije”. Umjesto vulgarnosti i šoka, inicijativa bi, prema nekima, trebala i loviti prave nasilnike. Istaknuto je kako se putnici i putnice osjećaju ugroženo jer su protiv svoje volje suočeni sa skulpturom koja graniči s pornografijom. Ono što većina danih kritika nije uzela u obzir jest da je to upravo i poanta.
Da, kampanja želi šokirati i napraviti nešto drugačije. Iz jednostavnog razloga što autori i autorice ne žele samo naći način kako se žrtve mogu lakše prilagoditi sistemu koji onemogućava svim ljudima sigurnost u javnom prostoru. Prema riječima Holly Kearl, iskusne aktivistkinje protiv uličnog nasilja, većina kampanja se fokusira na to što žrtve trebaju ili ne trebaju raditi kako bi se zaštitile od neugodnih ili opasnih situacija. Projekt sa sjedalima u podzemnoj željeznici je poseban po tome što skreće pažnju na počinitelje.
Kampanja čini korak dalje u podizanju svijesti o realnosti nasilja.Sjedala tu realnost čine, makar i kratko, dijelom iskustva svih koji se zateknu na njima. Prema riječima Ane Güezmes, iz UN Woman Mexico, veliki je problem u tome što se seksualno nasilje često ne percipira kao nasilje. Dobacivanje na ulici, diranje, “slučajno” trljanje ili zurenje, se redovito uzima olako, kao nešto ne pretjerano ozbiljno. Žene i nebinarne osobe redovito moraju pronalaziti načine kako funkcionirati u društvu u kojemu su neželjeni dodiri u redu, pogledi norma i seksualne aluzije svakodnevnica. Prisiljavanje muškaraca da iskuse dio te svakodnevice, bez obzira na njihovo uobičajeno ponašanje, je efektan način da se svi zapitamo: što je seksualno nasilje i koliko smo mu često izloženi/e?
Neumjesno prikazano muško tijelo i genitalije možda i jesu vulgaran potez. No, teško se pomiriti s time da je takvo nešto više šokantno nego kultura koja normalizira određene oblike nasilja. Ako penis sjedala u vama izazivaju neugodne osjećaje – zapitajte se reagirate li na komad plastike ili ono što ta skulptura predstavlja.
Rastući broj afričkih migranata i migrantkinja koji/e prolaze kroz Libiju završavaju na takozvanom “tržištu robova” prije nego ih se prodaje za otkupninu, prisilni rad ili seksualno iskorištavanje, poručili su iz UN-a ove srijede.
Migranti/kinje iz sjeverne Afrike bili/e su intervjuirani od strane Međunarodne organizacije za migrafije (IOM), kojoj su rekli/e da ih se prodaje i kupuje u garažama i parkiralištima u gradu Sabha, koji je jedna od glavnih točaka krijumčarenja ljudi u Libiji. Mijenja ih se za 200 do 500 dolara, nakon čega ih drže prosječno dva ili tri mjeseca, rekao je Othman Belbeisi, direktor IOM-a u Libiji.
Migranti/kinje – velik broj njih iz Nigerije, Senegala i Gambije – uhvaćeni su kada se kreću prema sjeveru prema libijskoj obali, gdje pokušavaju uhvatiti brodove za Italiju. Na putu ih često presretnu oružane skupine i krijumčarske mreže koje nastoje od njih izvući dodatan novac u zamjenu da ih puste da nastave put. Većina ih radi u građevini ili poljoprivredi, no velik broj njih pritom nije plaćen ni na koji način. Ako se radi o ženama, često su silovane ili ih se prisiljava u prostituciju, navode iz organizacije.
“Ono što znamo jest da migranti koji padnu u ruke krijumčarima pate od sustavne neuhranjenosti, seksualnog nasilja, pa čak bivaju i ubijeni”, rekao je Mohammed Abdiker iz IOM-a, dodajući da su čuli i za postojanje masovnih grobnica u pustinji.
Libija je glavni izlaz za migrante/kinje koji nastoje doći do Europe preko mora, s više od 150 tisuća ljudi koji su prešli na drugu stranu u posljednje tri godine. Do ovog trenutka se procjenjuje da je ove godine nešto manje od 27 tisuća migranata/kinja došlo u Italiju, više od 7000 više nego prošle godine. Za njih više od 600 se zna da su umrli na moru, a nepoznat je broj onih koji su nestali na putu kroz pustinju.
Glavni tajnik Ujedinjenih Naroda Antonio Guterres proglasio je laureatkinju Nobelove nagrade Malalu YousafzaiUN-ovom Glasnicom mira za napore u promicanju obrazovanja djevojčica, više od četiri godine nakon što su je talibani upucali u školskom autobusu.
Yousafzai je tako s 19 godina postala najmlađa nositeljica ove prestižne titule koju UN dodjeljuje na period od dvije godine. Isto tako je bila i najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za mir 2014. godine, sa svega 17 godina.
Guterres ju je opisao kao simbol možda najbitnije stvari u svijetu – obrazovanja za sve. “Nisi samo heroina, već vrlo posvećena i velikodušna osoba”, poručio joj je na ceremoniji. Primajući počasnu funkciju na ceremoniji u New Yorku, rekla je da “uvođenje promjena počinje s nama i ono bi trebalo početi sada”.
Yousafzai je postala redovita gošća raznih globalnih događanja, a posjetila je i izbjegličke kampove u Ruandi i Keniji prošlog ljeta kako bi upozorila na položaj djevojčica izbjeglica iz Burundija i Somalije.
“Ekstremisti su dali sve od sebe da me zaustave, pokušali su me ubiti i nisu uspjeli”, rekla je u ponedjeljak. “Sada živim novi život, drugi život kojemu je svrha obrazovanje”, dodaje. Nakon što završi srednju školu ove godine, željela bi studirati filozofiju, političke znanosti i ekonomiju na sveučilištu.
Svijet je do sada prošao kroz različita razdoblja. Povijest je vrtjela i odvrtjela svoje cikluse: Prapovijest, Srednjovjekovlje, Pop Art. Ipak, jedan ciklus uporno ostaje, usprkos vremenu – onaj menstrualni. Stari/e Rimljani/ke su mislili/e da je menstruacija znak vještica, a danas svjetske vlade nameću ljudima poreze na uloške. Usprkos tome, žene (zajedno s trans muškarcima i nebinarnim osobama koje imaju mjesečnicu) su puno toga postigle.
Od spoznaje da mjesečnica ne liječi bolesti, preko uložaka u svemiru – menstruacija priča svoju povijest. Ovo je pregled ključnih momenata u toj povijesti s kojima bi trebala biti upoznata svaka osoba koja plaća mjesečnu članarinu u menstrualnom klubu.
400. prije nove ere: Hipokrat, Starogrčki liječnik, opisuje tampone od štapova omotanih platnom. To je vjerojatno jedan od najstarijih zabilježenih oblika tampona. Također i jedan od najbolnijih.
77–79: Rimski autor i filozof, Plinije Stariji, donosi tvrdnju da menstruacija ima moć ukiseliti vino, otupiti željezo i zaustaviti oluju i munje.
1098-1179: Hildegard von Bingen, svestrana njemačka skladateljica, filozofkinja i časna sestra Benediktinskog reda, propisuje kupanje u menstrualnoj krvi kao lijek protiv gube.
1831: Francuski liječnik Charles Négrier postaje prva osoba koja je povezala ovulaciju i menstruaciju. Više manje do tada se vjerovalo da žene imaju lošu krv koja se čisti upravo u obliku menstruacije.
1885: Harper’s Bazaar (američki modni magazin) reklamira remen koji može držati i uložak i gaćice. Kroz iduće stoljeće, žene koriste ovakve i slične remene kako bi držale higijenske uloške na mjestu.
{slika}
1920e: Kotex je prvi brend koji počinje proizvoditi uloške za jednokratnu upotrebu. Inspiracija za ovo je dolazi iz Prvog svjetskog rata i medicinskih sestara Crvenoga križa. One su primijetile kako jednokratni zavoji koje su koristile za previjanje ranjenika, bolje upijaju krv od flanela kojeg su morale prati nakon svake upotrebe.
1933: Dr. Earle Haas dizajnira novi oblik tampona s aplikatorom na principu tube –u – tubi. Uskoro kupuje patent za prvi moderni tampon, kao i ime Tampax. No, nakon što nailazi na poteškoće oko komercijalizacije imena i produkta, oboje prodaje poduzetnici Gertrude Tendrich za 32,000 dolara. Ona osniva tvrtku Tampax i postaje njezina prva predsjednica.
1939 – 1945: Žene su sve aktivnije izvan kuće zbog Drugog svjetskog rata. Iz tog razloga tamponi postaju sve popularniji jer dolaze kao praktično rješenje. Sada nas je teško zaustaviti!
1946: Disney producira edukativni animirani film Priča o Menstruaciji , s ciljem da ga distribuira i prikaže pred oko 105 milijuna djece u američkim školama. Dakako, povezanost seksualnosti i reprodukcije, po uobičajenom Disneyevom principu, je slučajno izostavljena.
1969: Prvi čovjek na Mjesecu nije jedina zanimljivost ove godine. Stayfree predstavlja prve uloške sa samoljepljivom trakicom. Konačno, žene više nemaju potrebu za raznim podvezicama, zihericama ili kopčicama kako bi držale svoje uloške na mjestu.
1970: Judy Blume objavljuje knjigu Bože, jesi li tu? Ja sam, Margaret. Milijuni kopija se prodaju širom svijeta, čineći ovo jednim od najpopularnijih saveznika svih onih koji prolaze kroz pubertetske probleme.
1972: Američka nacionalna udruga radija i televizije konačno ukida zabranu reklamiranja higijenskih uložaka i tampona na javnoj televiziji i radiju.
1973: Feministička grupa The Boston Women’s Health Book Collective, objavljuje legendarnu knjigu Mi i naša tijela (Our Bodies, Ourselves). U knjizi progovaraju o raznim zdravstvenim pitanjima i problemima koji muče žene različite dobi, etničkog i rasnog podrijetla, ali i seksualne orijentacije. Ženski pokret otpora uzima ovu knjigu kao orijentir u raspravi o nekoj od tabu tema vezanih uz razne aspekte ženskog zdravlja i seksualnosti. Takve teme uključuju razgovor o seksualnom zdravlju, seksualnoj orijentaciji, abortusu, nasilju i menopauzi.
1976: Ova godina donosi izmjene i dopune postojećem zakonu o hrani, lijekovima i kozmetici, čime tamponi i ulošci se službeno ulaze u kategoriju “medicinskih pomagala”. No, ovo također znači da proizvođači više nisu obvezni jasno pisati sve sastojke na poleđini pakiranja. Zakon nas još uvijek ne štiti.
1978: Gloria Steinem objavljuje esej Kada bi Muškarci Menstruirali: Politička Fantazija (If Men Could Menstruate: A Political Fantasy), u Mr. Magazinu. Među ostalim, Stainem piše da kada bi (cis) muškarci imali mjesečnicu, “hvalili bi se njezinom dužinom i količinom”. Također zaključuje da kada bi (cis) muškarci bili ti koji bi menstruirali, ulošci bi bili besplatni i vlada bi pokrivala njihov trošak. Hrabra i bez dlake na jeziku!
1980: Ovo je grozna godina za proizvođače tampona. Naime, tamponi počinju biti asocirani sa simptomom toksičkog šoka. Tvrtka Rely je prisiljena povući svoje visokoupijajuće tampone s polica, nakon što je 55 slučajeva toksičkog šoka prijavljeno Centru za bolesti i prevenciju. Sedam od tih slučajeva je završilo fatalno.
1983: Sally Ride postaje prva Amerikanka koja odlazi u svemir, što izaziva lavinu pitanja u vezi njezine menstruacije od strane inženjera iz NASAe. Najviše su zabrinuti u vezi efekta gravitacije na njezino krvarenje, kao i pitanja hoće li ulošci upijati krv u svemiru. Prije samog odlaska, grupa inženjera ispituje Ride hoće li 100 uložaka biti dovoljno za nju. Huston, imamo problem seksualne edukacije.
1985: Courtney Cox postaje prva osoba koja upotrebljava riječ “menstruacija” u reklami emitiranoj na javnoj televiziji. Prije toga, tvrtke koje su proizvodile ženske higijenske proizvode su morale pronalaziti način kako pričati o tome, bez da upotrebljavaju takve riječi.
1997: Carolyn Maloney, zastupnica iz New Yorka, daje prijedlog Zakona o istraživanju i sigurnoj upotrebi tampona, zahtijevajući time transparentnost kemijskih sastojaka u tamponima od strane proizvođača. Zakon nije izglasan. Ipak, Maloney ne odustaje i nastavlja predlagati promjenjive nacrte zakona kroz 1999, 2003, 2005, 2008, 2011, 2014, i 2015 godinu!
1999: Novinarka Karen Houppert objavljuje Prokletstvo: Suočavanje sa zadnjim neizrecivim tabuom: Menstruacija (The Curse: Confronting the Last Unmentionable Taboo: Menstruation). Ovdje istražuje tabu kulturu nastalu u vezi menstruacije, kao i poražavajuće učinke koje ima po cijeni ženina fizičkog i psihičkog zdravlja.
2006: Nova kontracepcijska pilula Seasonique dobiva dozvolu. Ova pilula izaziva preskakanje krvarenja i omogućava ženi da menstruira samo četiri puta godišnje. Već do tada je uočeno da mnogi manipuliraju postojećim kontracepcijskim pilulama kako bi spriječili krvarenje ili se pak služe drugim medicinskim pomagalima kako bi to izbjegli. Ginekolozi i stručnjaci se slažu da ako nema menstruacije, nema ni problema.
2008: Hillary Clinton, tijekom svoje prve predsjedničke kampanje, možda ne uspijeva pobijediti sve predrasude, ali zadaje ključne udarce u borbi protiv njih. I sve to unatoč takozvanih stručnjaka koji redovito iskazuju “zabrinutost” u vezi utjecaja njezinih “ženskih hormona” na njezinu utrku za predsjedništvo. Štoviše, kada je pitan o “lošim stranama žene kao predsjednice” za vrijeme emisije The O’Reilly Factor (Fox News), Marc Rudov, autor knjige Under the Clitoral Hood: How to Crank Her Engine Without Cash, Booze, or Jumper Cables, je počeo raspravljati o PMSu i promjenama raspoloženja. Sve to unatoč činjenici da je Clinton već tada imala 61 godinu i da vjerojatno već neko vrijeme nije imala menstruaciju. Uglavnom, molim vas – ne zaboravimo samo koliko ratova danas vode muškarci, ok?
2011: Na Reddit profilu Američke Medicinske Asocijacije (AMA) je osvanuo post pod naslovom: “Dizajniram tampone za AMA!”. Iza njega je anonimni korisnik imenom “karnim” koji se predstavlja kao muški istraživač i stažist koji radi za najbolje brendove tampona. Ovo je povod za razgovor koji traje oko deset sati, tijekom kojega Karnim odgovara na pitanja poput: “Tko ima plave mjesečnice?”, i “Jesi li ikada dobio zahtjev od neke lezbijke da dizajniraš tampon u obliku kažiprsta Jodie Foster?”. Zanimljivo koliki interes pokazuju muškarci za jednu ovakvu tabu temu.
2014: Paula Kragten, nizozemska novinarka, osniva Period! , prvi časopis potpuno posvećen temama vezanim uz menstrualni ciklus. Časopis, kao i vaša mjesečnica, dolazi jednom mjesečno.
2015: Reporterka Fox news – a, Megan Kelly suočava Donalda Trumpa s njegovim šovinističkim izjavama iz prošlosti. Nakon toga, Trump daje izjavu novinaru CNN-a, Donu Lemonu, “Mogli ste vidjeti kako krv izlazi iz njezinih očiju…Krv koja izlazi iz nje svugdje“. Ovi komentari su izazvali lavinu reakcija i reorganizaciju unutar Republikanske stranke. Usprkos svemu tome – danas smo tu gdje jesmo.
Danas: Danas tamponi izgledaju bitno drugačije od štapića umotanih tkaninom iz prošlosti. Neki od njih su poprimili oblik cvijeta, dok su drugi ostali vjerni poznatijim kišobranastim i valjkastim oblicima. Ipak, mnogi vjeruju da tu ima još puno mjesta za inovaciju i unaprjeđivanje ovih higijenskih pomagala. Svakodnevno i dalje u Ured za Patente u SAD-u stižu razni prijedlozi i ideje za buduće tampone. Možda uskoro možemo očekivati tampone s indikatorom zasićenosti, višekratne ili pak vibrirajuće tampone!
