Rijeka ustaje!

Dana 14. veljače obilježava se V-Day, tijekom kojeg se diljem svijeta provodi kampanja One Billion Rising. Svrha ove akcije, kojoj je moto: “Drum! Dance! Rise!”, je da se kroz pjesmu i ples ukaže na problem nasilja prema ženama. Kampanja je pokrenuta 2012. godine, a svake godine provodi se u više od 200 zemalja te u nekoliko hrvatskih gradova, među kojima je već dvije godine za redom bila i Rijeka.

Ove godine Rijeka će ponovno biti dio najjačeg globalnog pokreta protiv nasilja prema ženama, a događaj pod nazivom “Rijeka ustaje!”, u organizaciji udruge PaRiter i SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava, održat će se u utorak, 14. veljače, u 12 sati. Unatoć kiši, koja tradicionalno prati riječku manifestaciju, broj sudionica/ka raste pa će se tako događaj ove godine po prvi put organizirati na Kazališnom trgu, ispred HNK Ivana pl. Zajca. Ovogodišnja akcija One Billion Rising: Rise for Revolution 2017 djeluje kao širenje i ojačavanje započete revolucije, a fokusirana je na borbu protiv eksplotacije žena.

Koncept One Billion Rising akcije sastoji se od jednostavne plesne koreografije na pjesmu ‘Break the Chain’. Ples će, na Kazališnom trgu, predvoditi članovi/ce plesnih skupina Lost In Wonderland i Flame, a uz njih će zaplesati i članovi/ice nevladinih organizacija, volonteri i volonterke… Ovim putem pozivaju se svi zainteresirani građani i građanke da dođu u utorak na Kazališni trg te plesom jasno poruče “Ne!” nasilju prema ženama.

National Geographic snimio revolucionarni, obrazovni dokumentarac o rodu

National Geographic je debitirao sa snažnim, evokativnim filmom koji nudi sveobuhvatno istraživanje po pitanju roda u nadi kako će ono poslužiti kao sredstvo za unaprjeđenje javnog suosjećanja i razumijevanja.

“Revolucija roda”  dvosatni je dokumentarni film objavljen u suradnji s časopisom čije siječanjsko izdanje se bavi istom temom i koji je ušao u povijest donoseći reportažu o devetogodišnjoj transrodnoj djevojci čija fotografija se nalazi na naslovnoj stranici magazina po prvi put u povijesti časopisa. Produciran od strane Katie Couric, National Geographica i World of Wondera, dokumentarac nudi složen i nježan uvid u način na koji rod oblikuje naše živote i iskustva uz aktivan, kulturološki razgovor o različitim aspektima rodnog identiteta.   

“Teško je izbjeći ovih dana raspravu o nekom aspektu roda”, rekla je Couric u priopćenju upućenom The Huffington Postu. “Svaki put kada pogledam novosti na svome mobitelu, uključim televizor ili preletim Twitter obavijestima – naiđem na neku od priča koja izaziva, osporava naše predrasude vezane uz rod, kako je rod određen te kako te nove definicije utječu na društvo u cjelini.”, dodala je Couric. “Krenula sam na ovo putovanje pokušavajući educirati samu sebe o temi kako mladi ljudi žive, pokušavajući uistinu upoznati ljude iza naslova – budući da je razumijevanje prvi korak tolerancije i uključivanja.”

Kroz tijek filma, Couric susreće veliki broj aktivista/kinja, zabavljača/ica, običnih ljudi čiji su životi oblikovani kulturološkim razumijevanjem roda na različite načine. 

“Revolucija roda” započinje raspravom o interseksualnosti identiteta – skupom iskustava koji sami po sebi destabiliziraju rodnu binarnost – a nastavlja se raspravom o životu rodno-varijabilne djece. 

Jedna od te djece transrodna je djevojka po imenu Ellie, čiji roditelji JR i Vanessa Ford, se također pojavljuju u filmu. “Nadamo se da će se gledatelji moći poistovjetiti s našom pričom i pričom drugih koji su sudjelovali u dokumentarcu, jer vjerujemo da ako se budu mogli poistovjetiti s nekim tko prolazi kroz ovakve situacije – moći će razviti i suosjećanje i razumijevanje, želju za dodatnim razumijevanjem samoga roda”, izjavio je par za Huffington Post. “Nadamo se da ćemo “zapaliti” interes ljudi da razmišljanju i o ljudima izvan njihovog svijeta i da promisle o tome kako su do sada percipirali LGBTQ zajednicu.”   

Za Fentona Baileya i Randy Barbato, izvršne producente i osnivače produkcijske kompanije “World of Wonder” film se temelji na bogatoj povijesti projekata koji su se  fokusirali na rodnom istraživanju.

“Prošlo je deset godina od kada smo producirali “Transgeneration”  s Jeremy Simmonsom te smo ponosni što smo od tada stvorili mnoštvo dokumentarnih filmova i serija koje istražuju rod”, rekao je dvojac za The Huffington Post. “Tijekom godina vidjeli smo da kako je mainstream otvorio um i srce u pitanjima o rodu. Radoznalost Katie Couric i National Geographica važan je korak u nastavku tog puta. I trenutno je taj put važniji nego ikada prije.”

Fenton Bailey i Randy Barbato naglasili su, također, kako film ističe sličnosti koje svi ljudi dijele neovisno o njihovim razlikama. “Ne vjerujemo u “normalnost””, istaknuli su, “Svatko od nas je jedinstven i ranjiv, zaslužuje priznanje i poštovanje. Svi oni koji su sudjelovali u “Revoluciji roda” bore se za sve nas. Oduševljeni smo što smo imali priliku surađivati u stvaranju ovog dokumentarca jer vjerujemo kako je svijet čudesno mjesto zahvaljujući beskrajnim sličnostima i različitostima svih nas.” 

Prevela i prilagodila: Martina Raos  

Ne vojnom roku. Hrvatska zna bolje!

Nakon najava Ministarstva obrane Republike Hrvatske o uvođenju vojnog roka te potvrde premijera Andreja Plenkovića da se razmatraju te opcije, građani i građanke odlučili su pokazati kako Hrvatska zna bolje i usprotiviti se trošenju novca na uvođenje vojnog roka i militarizaciju društva, u isto vrijeme dok obrazovanje i javne usluge pate zbog nedovoljne financijske potpore.

Na konferenciji za medije govorit će:
Tomislav Kevo, Mreža mladih Hrvatske
Dorotea Šušak, studentica Akademije dramske umjetnosti i Pravnog fakulteta
Josip Miličević, volonter Centra za mirovne studije

Inicijativu “Ne vojnom roku. Hrvatska zna bolje!” podržavaju organizacije Centar za građanske inicijative Poreč, Centar za mirovne studije, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek, Dalmatinski odbor solidarnosti, Documenta, Eko Zadar, GONG, Homo Pula, Klub studenata Fakulteta političkih znanosti, Mali korak, Mreža antifašistkinja Zagreb, Mreža mladih Hrvatske, SDF, Udruga za edukaciju i promicanje ljudskih prava, Zaklada Solidarna i Zelena akcija.

Šalabahter zastupnicima/ama: Kako uspješno plagirati u 10 koraka?

Uoči današnje saborske rasprave o interpelaciji ministra Pave Barišića, a na temelju njegovih smjernica o izgradnji i očuvanju znanstvenog integriteta, GOOD inicijativa saborskim će zastupnicima uručivati prigodne šalabahtere.

Naime, zastupnicima/ama i članovima/icama Vlade dijelili/e su ‘šalabahtere za uspješno plagiranje u 10 koraka’. U tim materijale može se naći ‘djeca mogu naučiti od ministra obrazovanja, odnosno što se plagiranjem poručuje svim građanima/kama’.

Budući da je Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju izdao mišljenje da je ministar obrazovanja Barišić počinio plagijat, GOOD inicijativa upozorava kako na čelu resora obrazovanja treba biti osoba koja posjeduje osobni integritet.

{slika}

VIDEO: Eksploatacija radnika i radnica u uslužnom sektoru u Srbiji

Anarhosindikalistička inicijativa snimila je video o uslovima rada po supermarketima širom Srbije.

“Video o uslovima rada u supermarketima u Srbiji napravili smo kako bismo obavestili širu javnost o divljoj eksploataciji radnica i radnika u lancima supermarketa u Srbiji, o eksploataciji koja je identična kao i u svim bivšim jugoslovenskim republikama, gde su radnice i radnici tretirani kao roblje, bez adekvatnog prava na bolovanje, odmor, stabilnih ugovore o radu i sličnog”, kazali/e su za Libelu.

“Smatramo da bez borbenog sindikalnog organizovanja u lancima supermarketa, radnice i radnici nikako ne mogu da se odbrane od iživljavanja raznih menadžera i kompanijskih uprava, koje ih svakodnevno zlostavljaju”, istaknuli/e su.

Anarhosindikalistička inicijativa će u narednom periodu imati dalje aktivnosti vezane za sindikalno organizovanje radnica i radnika u uslužnom sektoru, njihove uslove rada na radnom mestu, kao i udare države i raznih kapitalista na njihova prava.

Strahujemo li od mira?

Hrvatska će, po svemu sudeći, ponovno uvesti neki oblik obaveznog vojnog roka, koji je suspendirala prije desetak godina. Naime, obavezni vojni rok u Hrvatskoj nikada nije u potpunosti ukinut. On je i dalje inkomponiran u “Zakon o obrani” te traje 6 mjeseci. HDZ ga u Saboru može oživjeti na jednak način kao što ga je i zamrznuo 2008. godine. Iz Ministarstva obrane (MORH), prenose mediji, potvrdili su kako se rade analize i razmatraju ponuđeni modeli reaktiviranja obveznog vojnog roka.

Na pitanje treba li Hrvatskoj, uopće, vojni rok s obzirom na to da je od 2009. godine punopravna članica NATO saveza, prema pisanju medija, iz državnog vrha stalno upozoravaju na vanjske prijetnje, no konkretnog odgovora nema na vidiku. Bilo bi dobro čuti objašnjenje koje su to prijetnje, no i to je, čini se, državna tajna. “Iznose se rješenja koja nemaju nigdje temelje – ni u sadašnjim strateškim i planskim dokumentima koji su još uvijek na snazi, ni u nekim naznakama budućih dokumenata”, piše bivši ministar obrane Ante Kotromanović za Večernji list. Vraća li se onda obavezno služenje iz nekih ideoloških i svjetonazorskih razloga ili postoji konkretna računica što se time dobiva na borbenoj spremnosti? Jer prema ponuđenim objašnjenjima koje stižu od državnog vrha, stječe se dojam da je riječ o manipulaciji javnosti, i to na tjednoj osnovi. Ako zbilja pogledamo u kakvoj se političkoj i sigurnosnoj situaciji Hrvatska nalazi i kakve sve ugroze prijete Hrvatskoj, priča o potrebi vojnog roka jednostavno ne drži vodu. Realna vojna prijetnja za državu u ovom je trenutku minimalna. Također, zemlja je politički i sigurnosno stabilna, te je članica Europske unije i već spomenutog NATO saveza koji obvezuje svaku državu članicu da sudjeluje u rizicima i odgovornostima te uspostavlja sustav zajedničke obrane.

Pitanje obveznog vojnog roka prvorazredno je političko pitanje i odluka o tome mora biti donesena na temelju jasnih analiza i informacija kojih u ovom trenutku nema. Istina, sigurnosni izazovi postoje kao i kod većine drugih zemalja u regiji i svijetu, no oni se prije svega odnose na terorizam, cyber napade itd. Međutim, sve to ne opravdava povratak vojne obveze. Je li onda uvođenje vojnog roka motiviran pokušajem da se određenim firmama i stranačkim simpatizerima te osobama na vlasti namjeste unosni poslovi vezani uz organizacijsku strukturu kao što su šivanje uniformi, obnova zapuštenih vojarni, prehrana i ostalo što bi značilo kanaliziranje javnog novca u privatni džep dok se narod “hrani pričom” o “nacionalnim interesima”? Ili je ovdje riječ o pokušaju militarizacije države. Oba slučaja jednako su loša za hrvatsku budućnost. Da ne spominjemo funkcionalnost predloženog modela od “jednomjesečnog, ljetnog kampa” u kojem bi mladi ročnici naučili – što točno?

Priča o reaktiviranju obveznog vojnog roka, također, dogodila se istovremeno i s formalnim zatiranjem kurikularne reforme, koju je ljetos prosvjedom podržalo više od 40 tisuća građana. Pa je tako vijest da je premijer Plenković smijenio kadar koji je reformu trebao provesti prošla ispod radara javnosti.

“Zemlja koja nije uspjela uvesti ni kurikularnu reformu sada mladima nameće neku vrstu vojnog obrazovanja”, istaknuo je Gordan Bosanac iz CMS-a za Dnevnik.hr dodajući kako mladi u Hrvatskoj danas nemaju kvalitetno obrazovanje u smislu tolerancije i otvorenosti te kako i oni sami smatraju kako im trebaju radna mjesta, a ne vojska.

Oni koji su podržali uvođenje obveznog vojnog roka pozivaju se na istraživanje javnog mijenja o uvođenju obaveznog vojnog roka provedenog 2016. godine u anketi portala EduCentara koji su prenijeli svi vodeći mediji. Prema rezultatima istraživanja 52 posto ispitanika smatra kako treba uvesti obavezni vojni rok jer, prema njihovom mišljenju, on je odličan za stjecanje discipline i radnih navika. Istraživanje na više od 680 ispitanika istaknulo je kako javnost vjeruje kako mladima nedostaje odgojne discipline, kako nemaju poštovanje prema radnoj navici te im je potreban vojni rok kao dobar oblik odgoja. No, je li 680 pojedinaca glas Hrvatske? Govori li 680 pojedinaca u ime više od 4 milijuna stanovnika? Ako ćemo njihove glasove uzeti kao relevantne kako onda te podatke usporediti s onima iz 2006. godine kada je većina mladih odbila vojni rok.

Na to istraživanje podsjetio je Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije gostujući u programu N1 Televizije istaknuvši kako su 90-te gotove. ” .. ideja o vojnom roku vraća se jednom godišnje. Krenulo je s predsjednicom i njezinom predizbornom kampanjom, zabrinjavajuće je da je premijer prigrlio. Mi mislimo da je to potpuno štetna i problematična ideja – ideja sijanja straha da nas uvijek može napasti neprijatelj koji nikada ne spava. Ničemu ne služi taj strah. Imao sam priliku razgovarati s ministrom obrane. Stekao sam dojam da je vrlo otvoren za razgovor i nije isključiv. No, moj dojam je da je on ostao zarobljen u 90-ima. Imam problema kada se rat ide romantizirati!”

Kada stavimo na papir ideju o vojnom roku pitanja stalno iskaču sama od sebe. Od enigme nestašice novaca za obrazovanje do financijskih sredstava za vojsku, potom pitanja zašto se ne ulože više u otvaranje novih radnih mjesta? Mediji su se raspisali oko nestašice sezonskih radnika, no nekolicina smatra kako je mladima bolje da umjesto usvajanja radnih navika tijekom ljetnih praznika nauče sastaviti i rastaviti vatreno oružje. Zašto se ne ulaže u civilne udruge, volonterske udruge? U građanski odgoj? Je li potreban mladima “ljetni kamp” u kojem bi glancali pušku ili je potrebno nešto više? Javnost i političke elite zgražavaju se nad time da mladi svakodnevno odlaze izvan države radi egzistencijalnih potreba, demografija je u katastrofalnom stanju – je li onda vojska prioritet? Je li ona rješenje problema?

Uz silna pitanja teško se oduprijeti dojmu da je ovdje riječ čisto o pokušaju militarizacije društva, jer nekakve praktične koristi od jednomjesečnog vojnog roka, pardon ljetnog kampa, nema. Pitanje je samo – hoćemo li to dopustiti? Spoznaja da moje dijete, da vaša djeca jednog dana umjesto znanja što je bruto, a što neto ili zašto svi pričaju o gospodarenju otpadom – znaju baratati vatrenim oružjem poražavajuća je. Hoćemo li se zbog toga osjećati sigurnije? Ja sigurno neću.