Ovo su ‘najdobre’ kampanje u 2016. godini

Kampanje Ili jesmo ili nismo udruge Naš Hajduk, Buba bar udruge Bubamara, Biciklom na posao udruge Sindikat biciklista te inicijativa Hrvatska može bolje proglašene su za “najdobre” kampanje 2016. godine.

Nagradu u kategoriju “najdobri fundraising” osvojila je kampanja Buba bar koja je prema mišljenju žirija uspjela mobilizirati čitavu Hrvatsku.

Kampanja Biciklom na posao proglašena je pobjednicom u kategoriji “najdobra promocija” zbog integriranosti svojih poruka te učinkovitog korištenja društvenih mreža.

Priznanje za “najdobro zagovaranje” dodijeljeno je inicijativi Hrvatska može bolje koja je, prema obrazloženju žirija, uspjela mobilizirati nevjerovatan broj ljudi.

Od ukupno 70 kampanja koje su predložili građanii građanke, među finalistima natječaja Najdobre kampanje u organizaciji društvenog poduzeća Brodoto našlo se njih 15. Sve kampanje radile su na najrazličitim društvenim problemima – od potpore izbjeglicama, zaštite javnog prostora, problematizacije problema otpada do održivog ribarstva.

Stručni žiri sastavljen od Helene Puljiz, Mie Biberović, Petre Despot Domljenović, Milice Vučković i Milana Romić izabrao je pobjednike u tri kategorije, dok je više od 4.000 građana i građanki online glasanjem izabralo jednu kampanju.

“Ako se priznanja dodjeljuju glazbenicima, filmašima i znanstvenicima, vjerujemo da i ljudi koji stvaraju društveno korisne inicijative trebaju biti pod svjetlima reflektora barem jednom godišnje. U ovom natječaju se biralo između dobrog i boljeg te je konkurencija bila strahovito teška. Vjerujemo da ćemo natječaj Najdobre kampanje pretvoriti u tradiciju kroz koju će se razmjenjivati iskustva raznovrsnih inicijativa i koja će potaknuti građane da organiziraju još bolje društveno-korisne kampanje”, izjavio je Marko Gregović, organizator natječaja.

Što su Sloveniji donijele pobune 2012. i 2013. i što iz toga možemo naučiti u regiji?

Na tribini Što su Sloveniji donijele pobune 2012./2013. i što iz toga možemo naučiti u regiji? sudjeluju istraživačice i istraživači Mirovnog inštituta (Mojca Pajnik, Lana Zdravković, Iztok Šori, Marko Ribač), Fakulteta za družbene vede (Simona Zavratnik) i Fakulteta za humanistične študije (Peter Sekloča) koji su se posljednjih nekoliko godina posvetili istraživanju političkih posljedica pobuna u Sloveniji 2012-2013.* 

Tribina će se održati u srijedu, 22. veljače, od 18 sati u klubu MaMa u Zagrebu.

Razlozi i motivi za pobunu, zahtjevi i način kako su se ti zahtjevi oblikovali, razumijevanje međusobne suradnje, uloge civilnog društva, politike i političkog djelovanja centralne su teme istraživanja, a njegovi nalazi više su nego relevantni u današnjem kontekstu. O rezultatima istraživanja injihovim političkim implikacijama govoriti će istraživači i istraživačice na tribini “Što su Sloveniji donijele pobune 2012-2013 i što iz toga možemo naučiti u regiji?”, realiziranoj u suradnji s Mirovnim studijima. Tribinu moderira Mario Kikaš.

Sloveniju je 2012. i 2013. godine potresao niz prosvjeda, najmoćnijih i najbrojnijih od njezine samostalnosti. Ti prosvjedi na različite su načine artikulirali nezadovoljstvo političkom (kriza predstavničke liberalne demokracije), ekonomskom (kriza kapitalizma odnosno neoliberalizma) i socijalnom (porušeni društveni konsenzus) sferom. 

Pobune, kako su prosvjede nazivali sami sudionici, započele su kao spontani izrazi bijesa u tranzicijom opustošenom Mariboru. Kao posljedica sistemskog i sistematičnog onemogućavanja političke participacije i agresivnog produbljivanja ekonomske i socijalne nejednakosti, brzo su se raširile po cijeloj Sloveniji. Unatoč tome, o “pobunjenicima” ne možemo i ne želimo govoriti kao o homogenoj cjelini. U pobunama su nastupale različite, međusobno i potpuno suprotne inicijative, organizacije i pojedinci s različitim interesima, vizijama i strategijama za njihovo ostvarivanje.

Jasno je da se je radilo o lokalnoj manifestaciji globalne pojave, koja se širi po cijelom svijetu kao fenomen “globalnog permanentnog rata” (N. Chomsky) odnosno “permanentnog izvanrednog stanja” (G. Agamben). Kao odgovor se generalno nude dvije vrste (političkog) djelovanja. Jedan je unutar postojećeg sistema parlamentarne liberalne demokracije, to jest unutar “mogućeg” i pretpostavlja ustanovljenje novih “lijevih” stranaka, koje bi sistem mijenjale iznutra. Drugi, koji pod geslom “Niko nas ne predstavlja!” zastupaju autonomni, samoorganizirani, radikalni kolektivi, tražeći drugačije oblike političkog djelovanja, i tako djeluju na području “nemogućeg”, odnosno na iznalaženju načina da “nemoguće postane moguće”. 

*Temat “Družbena gibanja in alternativna politika: vstaje v Sloveniji 2012-2013” sa tekstovima ovih autora je izašao u reviji Družboslovne razprave (XXXII / 82), 2016 i besplatno je dostupan ovdje.

Sve su to vještice i RahatLook predstavljaju Vesch

U petak, 10.2., u klubu The Loft u Sarajevu, s početkom u 19 sati, bit će predstavljena originalna kolekcija donjeg veša i stikera za nju i njega, Vesch.

Vesch je specifičan jer je nastao kao suradnja između Facebook meme stranice Sve su to vještice i online prodavnice vintage odjeće RahatLook. Vesch i njegovo pakovanje nose jake političke poruke upakovane u šare i humor.

Zašto smo pokrenule Vesch?

Mozgale smo koji je to najbolji način da efektno prenesemo Sve su to vještice poruke i Rahatlook vajb sa interneta na ulice i u kuće. Podjednako nam je bitna prisutnost poruka i u javnoj i u privatnoj sferi, i zato smo odlučile da se zajedno zezamo i borimo protiv konzervativnosti nekonvencionalnim sredstvima otpora.

Šta ćemo sa svim tim?

Razumijemo da ne može svako sebi priuštiti da odbrusi, ukaže na problem ili se riješi nečega ili nekoga ko ih tlači. Zato volimo humor. Okačite gaće na štrik tako da ih vidi komšinica preko puta, zalijepite stiker u kuhinju, na wc-šolju, na rampu ispred Predsjedništva, drugaru na leđa, sebi na čelo, obucite gaće u teretanu, navucite ih na glavu, ili uradite nešto skroz drugo sa svim tim.

Valja li to čemu? Kako izgleda?

Ove gaće su industrijski nove, još zapakovane, pomno odabrane, pamučne, u svim mogućim veličinama i oblicima koje smo mogle naći. Uz to, dolaze u najrazličitijim Rahatlook šarama!

Jesmo li izdale marksizam nauštrb diktature kapitalističkog slobodnog tržišta?

Pitajte nas na partiju, poručile su Vještice

Ne vojnom roku, rat je gotov: Mladima treba obrazovanje i radna mjesta, a ne oružje

Centar za mirovne studije osuđuje namjere Vlade Republike Hrvatske da aktivira obvezni vojni rok za sve muške građane u Hrvatskoj.

Priopćenje CMS-a prenosimo u cijelosti:

Ideja aktivacije vojnoga roka sporadično se pojavljuje u javnosti zadnjih nekoliko godina, a ovaj put dodatno zabrinjava što je navedenu ideju podržao i premijer Plenković, koji o vojnom roku govori  kao da je ta odluka već donesena, dok se javnost zavarava navodnim studijama i analizama. Treba li uopće spominjati da u predizbornom programu niti HDZ-a niti MOST-a nije bilo najave aktivacije vojnog roka?  Vrlo vjerodostojna prevara birača.

Uvođenje vojnog roka je štetno za Republiku Hrvatsku i šteti njezinim nacionalnim interesima kao što su modernizacija obrazovanja, smanjenje nezaposlenosti i društvenih nejednakosti. Zemlja koja već 26 godina nije uspjela modernizirati obrazovni sustav, u njega uvrstiti mirovno i građansko obrazovanje te u kojoj je nezaposlenost mladih među najvišima u Europskoj uniji, umjesto da ulaže u rješavanje tih problema, mladima nudi im vojni rok! Vjerodostojno?

Dok jedna od pet osoba između 15 i 35 godina u Hrvatskoj ne radi, niti se obrazuje, prvi i primarni prioritet Vlade bi trebao biti poticanje zapošljavanja, a ne ulaganje u populariziranje Oružanih snaga i rata. Procjenjuje se da bi ovakva popularizacija vojske i militarizacija hrvatske građane stajala  300 do 400 milijuna kuna godišnje, dok je za cjelovitu reformu hrvatskog obrazovnog sustava u idućih pet godina potrebno osigurati 300 milijuna kuna.

Mladi ljudi ne trebaju vojni rok, trebaju radna mjesta, kvalitetno i dostupno obrazovanje, pomoć pri rješavanju stambenog pitanja, financijsku i ljudsku sigurnost kako bi mogli osnivati obitelji iunaprjeđivati  kvalitetu svojih života.

Aktivacija vojnog roka još više će mladih otjerati iz zemlje. Porazno je da dio političara koji vodi našu zemlju kontinuirano nameće osjećaj straha i neposredne ratne opasnosti. Militarizacija javnog prostora zemlje koja je prošla kroz rat prije svega 20-tak godina pokazuje jasan nedostatak  vizije razvoja u smjeru uključive i prosperitetne zemlje. Ako ne znate vladati bez širenja straha, bolje vjerodostojno odustanite!

Prije nego što je zamrznutu obvezno služenje vojnog roka 2006. godine, 54% mladića odbijalo ga je služiti ulaganjem prigovora savjesti, što je važan indikator za one koji sada žele mladima nametnuti vojnu obuku. Bitno je podsjetiti građane i građanke RH, ali i one koji nas guraju u rat, da svatko može temeljem članka 47. Ustava Republike Hrvatske uložiti prigovor savjesti i odbiti služiti vojni rok.

Stoga, Centar za mirovne studije poziva sve mladiće i djevojke, tate i mame, bajke i djedove, ali i branitelje koji su prošli kroz ratne bojišnice da se glasno usprotive ideji ponovnog uvođenja obveznog vojnog roka. Ne vojnom roku, rat je gotov!

Hajke na samohrane majke

Proteklih dana u medijima odzvanja priča o samohranim mamama koje traže stan. Za to su zaslužna zastrašujuća iskustva Ivane i Marije (imena su izmijenjena, a podatci poznati redakciji op.a) koje sa svojim bebama traže stan.

Zdravorazumski bi, možda bilo pomisliti da je potraga za stanom koju provode dvije žene s malom djecom i sigurnim primanjima nešto što prolazi jednostavno. Stanodavci i stanodavke, u konačnici, u oglasima uvijek naglašavaju da žele “mirne i situirane” osobe u svojim stanovima. Sterotip majki gotovo savršeno odgovara takvim zahtjevima. No, onaj tko je pomislio da će taj stereotip predvladati nad onim da su nevjenčane, samohrane majke, u najmanju ruku, drugotne i sramotne te da zbog toga zaslužuju različite društvene sankcije – od pokuda do uvreda, preko neizravne do izravne diskriminacije, grdo se vara. Ivana i Marija to su iskusile na svojoj koži.

Kad čuju da imaju djecu i da nisu vjenčane, stanodavci im kažu da ih ne mogu primiti. Dvanaestoro stanodavaca ih je odbilo na taj način. Na e-mail upite nisu dobile niti odgovor.

Ivana i Marija o svojem su iskustvo odlučile javno progovoriti. Kada su podijelile svoju priču na Facebooku javile su se i druge žene s istim i sličnim pričama.

“Kad im kažem da imam sina odmah kažu da imam čopor pasa nema problema, ali djeca su katastrofa”, napisala je jedna.

Druga prepričava da stanodavci često kažu da što ako mama s bebom prestane plaćati stan, nitko je neće moći izbaciti iz stana pa se ljudima “ne da zafrkavati i idu linijom manjeg otpora i uzmu studente”.

No, ima i muškaraca koji bi primili mamu s bebom u stan. Njihove ponude često nisu ni “tržišno orijentirane” niti altruistične. Nakon što im kažu da bi ih primili u stan uslijedi traženje seksa, ponude za spavanje u zajedničkom krevetu i vrijeđanje kad se takva ponuda odbije.

Kontaktirali smo Grad Zagreb i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku da se upoznamo s onim što mogu učiniti da pomognu u ovom slučaju. Odgovor nismo dobile. Ministarstvo, dakle, kojemu su u fokusu upravo obitelj i djeca, ne smatra shodnim odgovarati na takav upit, baš kao što to ne smatra ni Bandićeva javna uprava još uvijek prepuna ponosa zbog svojeg projekta majki odgajateljica. Ironično, zar ne?

Upitali smo i Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova što Ivana i Marija mogu učiniti da se zaštite. Pravobraniteljica do sada nije imala prijave sličnih slučajeva, no načelno odgovara da cijeli slučaj treba sagledati iz dva aspekta. Oba ukazuju na diskriminatorno postupanje kontaktiranih stanodavaca.

“Usluga najma stana je klasična tržišna usluga. Zakon o ravnopravnosti spolova zabranjuje nepovoljno postupanje u pogledu pristupa tržišnim uslugama i dobrima temeljem spola, seksualne orijentacije i roditeljstva.U tom smislu, iz vašeg opisa proizlazi kako bi se u slučaju kada je ženama/majkama mogućnost najma bila uvjetovana stupanjem u seksualne odnose moglo govoriti o 1) kaznenom dijelu seksualnog uznemiravanja i 2) povredi jamstva zabrane spolnog uznemiravanja u pogledu pristupa tržišnim uslugama”, rekla je pravobraniteljica.

U pitanju nije samo kršenje Zakona o ravnopravnosti spolova, riječ je i o diskriminaciji temeljem roditeljstva.

“Što se tiče slučajeva u kojima je usluga najma bila uskraćena radi činjenice da su osobe majke male djece oni bi ulazili u doseg jamstva zabrane diskriminacije temeljem roditeljstva”, kazala nam je pravobraniteljica.

Obje diskriminatorne osnove povlače za sobom i mehanizme zaštite koje bi Ivana i Marija i sve druge žene u istoj situaciji mogle poduzeti:

“Što se tiče kaznenog djela seksualnog uznemiravanja žrtvama je na raspolaganju mogućnost prijave počinitelja državnom odvjetništvu koje samostalno ocjenjuje ima li osnova za pokretanje kaznenog progona. Žrtve mogu i same pokrenuti kazneni postupak tužbom nadležnom kazenom sudu. S druge strane, što se tiče povrede jamstva zabrane seksualnog uznemiravanja u pogledu pristupa tržišnim uslugama žrtvama je na raspolaganju pokretanje antidiskriminacijskog postupka radi utvrđivanja diskriminacije pred nadležnim parničnim sudom. Također imaju mogućnost pokretanja antidiskriminacijskog postupka pritužbom Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova. Za razliku od suda Pravobraniteljica ne može izricati sankcije počiniteljima već po mogućem utvrđenju opravdanosti pritužbe izdaje upozorenja i preporuka te o njima obaviještava nadležan tijela. Uz pritužbu Pravobraniteljici žrtve ovog oblika diskriminacije imaju mogućnost pritužbe nadležnoj tržišnoj inspekciji pri Ministarstvu gospodarstva u svrhu zaštite interesa potrošača”.

Naravno, teško je očekivati da će žene u tako ranjivoj poziciji kao što su Ivana i Marija imati volje i mogućnosti upuštati se u sudske postupke, ali svim Ivanama i Marijama savjetujemo da barem upute pritužbu Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova kako bi se sustav pokrenuo u rješavanju ovog problema. Nedostatak socijalnih stanova i bilo kakve politike zaštite samohranih majki, a na što zorno upućuje i šutnja Grada i Ministarstva, trenutno ostavljaju ove žene prepuštene same sebi.

Srećom, u ovoj zemlji ima onih osjetljivih na diskriminaciju. Solidarnost iskazana na individualnoj razini još je jednom nadmašila onu na institucionalnoj, no ona više govori o raslojavanju socijalne države, nego o divljenja vrijednim potezima pojedinaca. Zahvaljujući velikoj potrazi putem društvenih mreža Ivana je uspjela naći stan pod izuzetno povoljnim uvjetima. Ona i njezina beba su na toplom i sigurnom, no pitanje je koliko je žena trenutno u teškoj situaciji i što će se morati dogoditi da se institucije natjeraju na djelovanje?

Forum teatar radionica za LGBTIQ osobe

Trans Aid te poziva da se prijaviš na besplatnu radionicu FORUM TEATRA!!!

Kad?  Dva vikenda za redom: 3.3.- 5.3. i 10.3.-12.3.. Petkom radimo od 16 do 21, subotom     od 10-19, a nedjeljom od 10-16.

Gdje? Trnjanski nasip bb (Močvara), mala dvorana Pogon Jedinstvo

Tko?  LGBTIQ osobe. Prednost pri prijavljivanju imaju trans, inter i rodno varijantne osobe. Uvjet za prijavu je sudjelovanje na minimalno 80% radionice (s radionice je moguće izostati 8h).

Tijekom trajanja radionice osigurana je hrana i piće (subotom ručak, a petkom i nedjeljom osvježenja – grickalice, sokovi, voda). Sudionicima_icama koji_e ne žive u Zagrebu Trans Aid pokriva putne troškove i smještaj (kontaktiraj nas e-mailom: transavjetovanje@transaid.hr).

{slika}

Radionica forum teatra neće se snimati ni fotografirati bez tvoje suglasnosti. Nakon same radionice predviđeni su nastupi, no nastupanje nije uvjet za sudjelovanje. Možeš sudjelovati u pripremi i ako nisi spreman_na nastupati.

Nastupi će se ovisno o interesu grupe će se dogovarati naknadno, a okvirne ideje su: 23.-26.3.2017. u Podgorici (Crna Gora) na regionalnom susretu trans, inter i rodno varijantnih osoba (Transpozijum), na FFZG-u u svibnju te u lipnju u sklopu Pride week-a (programa koji prethodi Povorci ponosa LGBTIQ osoba).

Za prijavu molimo ispuni PRIJAVNICU do 19. veljače 2017.:

Link na prijavnicu: http://tinyurl.com/gr4nl9j

Radionicu facilitiraju psihologinje Marina Milković i Matea Popov.

Imaš pitanje? Kontaktiraj nas na transavjetovanje@transaid.hr

Forum teatar predstavlja skup igara i vježbi, kojima se sudioništvo prvo opušta, upoznaje, dolazi u kontakt sa svojim tijelom, glasom, upoznaje druge i uči se raditi u timu.

Kroz rad, sudioništvo individualno ili u grupi iznosi probleme koje ih osobno dotiču, a tiču se zajednice kojoj pripadaju. To mogu biti problemi njima bliskih osoba ili njihovi osobni problemi s kojima se suočavaju. Nakon definiranja problema, on se iskazuje jezikom pozornice, odnosno kreiraju se forum scene. Nakon što se naprave scene koje oslikavaju jedan od problema zajednice, s kojima se pojedinac_ka ili grupa suočava, slijedi uvježbavanje. Scene se fiksiraju i uvježbavaju, a likovi se grade.

Nakon radionice slijede nastupi u LGBTIQ friendly okruženju (za one koji žele nastupati). Forum teatar nije format predstave u kojemu imamo glumce koji nastupaju za publiku. U forum teatru publika igra jako važnu ulogu. Ona može u bilo kojem trenutku zaustaviti predstavu i predložiti bilo koje rješenje, dokle god je spremna da ga provede na sceni, radeći, glumeći, režirajući – ne iz udobnosti svojih stolica. Kroz ovaj proces,publika također može ima priliku shvatiti i iskusiti izazove ostvarivanja napretka koje je predložila. Publika se tada ohrabruje ne samo da zamišlja promjenu, već i da je provodi u djelo i na taj način postaje osnažena da pokreće socijalnu akciju.

 

Više o samom forum teatru pročitajte ovdje:

http://www.okvir.org/wp-content/uploads/2016/06/Brosura_KO_Final_Web.pdf