Migracije: otpor i stradanje

Dvobroj časopisa Treća pod nazivom Migracije: otpor i stradanje  posvećen je problemima artikulacije humanitarne, etičke i političke traume koja prati pokretni “kontinent izbjeglica” pred vratima šengenske Europe, a pogađa nas naročito bolno jer Europa ima preveliko iskustvo s bezdomnicima da bi bilo kome mogla prodavati argument preventivno zatvorenih vrata.

Broj otvara temu europske migracijske krize s fokusom na problem političke instrumentalizacije migracijskih procesa i zanemarivanja ideologijske, klasne, kulturne i rodne raznolikosti emigranata koji se smatraju prijetnjom europskoj sigurnosti i stabilnosti, dok se njihova potraga za životnom perspektivom predstavlja zoomorfnim figurama i metaforama.

U studijama i esejima znanstveno-analitičke i umjetničko-istraživačke orijentacije pokušalo se odgovoriti na problem nezbrinutosti izbjeglica, azilanata i migranata pred vratima i unutar Europske unije, kao i na problem “nestajanja” ljudskih bića u “zatvorenim” prostorima međudržavnih granica.

Treća je interdisciplinarni teorijsko-istraživački časopis Centra za ženske studije. Donosi stručne, znanstvene i esejističke tekstove s područja proučavanja ženskih i rodnih studija, kulturalnih studija, feminističke teorije, suvremenih umjetničkih praksi te književnosti, kazališta, filma i novih medija. Članice redakcije su Biljana Kašić, Iva Grgić Maroević, Suzana Marjanić, Marija Geiger Zeman i Renata Jambrešić Kirin, a glavna urednica je Nataša Govedić.

Sadržaj:

MIGRACIJE: OTPOR I STRADANJE

UVODNIK

Nataša Govedić: Izbjeglička fronta i globalna nejednakost

STUDIJE I RAZGOVORI

Lana Bobić, Emina Bužinkić i Nataša Govedić: Žice kao vojni profit i izbjeglice kao aktivisti granica

Suzana Marjanić: Humanitarna kriza i specizam: dokumenti-vizualni fragmenti

Irena Lukšić i Nataša Govedić: Bijeg od kažiprsta ruskog političkog patrijarha

Melita Richter: Ženske migracijske teme u Italiji i tršćansko iskustvo

Silvana Carotenuto: Lampedusa: pisati onkraj pepela

Mirela Holy: Komuniciranje pod velom: integracija versus asimilacija i segregacija

SVJEDOČANSTVO

Selma Banich: Transformacijom do slobode kretanja, prijevod svjedočanstva izbjeglice

ESEJ

Silva Mežnarić: Migracijsko nasljeđe, protuimigracijska rika u Europi 2016.

NA PRAGU FEMINIZMA

Anita Prša: Traganje za prostorima drugačijeg užitka: uvođenje ženske točke gledišta u filmskoj i televizijskoj teorij

PRIKAZI KNJIGA

Marija Ott Franolić: Misliti bolju budućnost žene

Lucija Halužan: Zagonetka i “dosjetka” virdžine

Nada Kujundžić: Ljubav i žudnja u krvavoj odaji

Nada Kujundžić: Majka i kći u (feminističkom) zrcalu bajke i mita

Sandra Milanko: Čuvarica ognjišta i bojišta: slika i uloga žena u ustaškom pokretu

Sandra Milanko: Knjiga kao suputnik/ica

Časopis možete kupiti u Centru za ženske studije, Dolac 8, ili naručiti na treca@zenstud.hr

Čitaj mi s Norom Verde

Centar za Kreativno Pisanje Cekape poziva vas na prvu ovogodišnju tribinu Čitaj mi na kojoj predstavljamo Noru Verde, autoricu dviju zbirki priča i jednog romana te novinskih tekstova čiji je broj nepoznat, a vjerojatno i troznamenkast. Čitamo 19. siječnja od 19 do 21 sat u Express Baru u Petrinjskoj 4.

Nora je krajem 2016. objavila zbirku priča O ljubavi, batinama i revoluciji. Osim o navedenim imenicama, razgovarat ćemo o kulturnom aktivizmu, o tretmanu lezbijske i aktivističke književnosti na regionalnoj sceni i o Norinom odnosu s čitateljima/icama. Dotaknut ćemo se i prekarnog rada, muzike i gastronomije.

Nakon razgovora s Norom, pozornica je vaša. Tribina “Čitaj mi” koncipirana je tako da poslije razgovora s gostom/gošćom otvaramo prostor svim književnim entuzijastima, bili vi polaznici radionica pisanja ili ne, da s nama podijelite isječak romana, komadić priče, strofu pjesme.

Razgovor vodi Vedrana Bibić.

Muškarci se moraju uključiti u kampanju zaustavljanja genitalnog sakaćenja

Moguće je pretpostaviti da danas skoro pa i nema osobe koja se do sada nikada nije imala prilike susresti s pojmom ženskog genitalnog sakaćenja (također poznatog kao žensko obrezivanje). Prema definiciji WHO-a žensko genitalno sakaćenje uključuje postupke kojima se namjerno ozljeđuju i mijenjaju ženski genitalni organi bez da za to postoji valjani medicinski razlog. Te procedure često se odvijaju kod kuće, u nehigijenskim uvjetima te ih vrlo često izvodi netko bez adekvatne medicinske naobrazbe, često sredstvima poput običnog noža, žileta pa i komada stakla. Osim što ovakav oblik sakaćenja služi kao sredstvo kontrole ženske seksualnosti, žene podvrgnute istome podložnije su problemima pri uriniranju, cistama, komplikacijama pri porodu te zarazi hepatitisom i virusom HIV-a.

Žensko genitalno sakaćenje i dan danas je rasprostranjeno širom svijeta te su mu podvrgnuti milijuni djevojčica i žena. Iako je vrlo teško sa sigurnošću ustanoviti o kojoj se brojci radi, prema podatcima UNICEF-a pretpostavlja se da je dosad ovoj nadasve brutalnoj praksi podvrgnuto više od 200 milijuna žena. Još u srpnju 2013. godine prema evidenciji, broj genitalno osakaćenih žena iznosio je oko 125 milijuna. Pored već osakaćenih žena, tri milijuna godišnje nalazi pod rizikom od istog. Prema tome u sljedećih 10 godina, broj žena pripadnica rizične skupine u pogledu genitalnog sakaćenja mogao bi iznositi oko čak 30 milijuna.

Iako se praksa ženskog genitalnog sakaćenja obično veže uz zemlje afričkog kontinenta, ono je mnogo rasprostranjenije te njegove posljedice predstavljaju globalni problem. Suprotno popularnim shvaćanjima, osim na područjima Afrike i nekih od zemalja Bliskog istoka, žensko genitalno sakaćenje zabilježeno je i u zemljama Sjeverne i Južne Amerike te Europe.

U Ujedinjenom kraljevstvu trenutno živi 137 000 djevojčica i žena (od sveukupno 500 000 osakaćenih žena u Europi) osuđeno na život s posljedicama genitalnog sakaćenja, što Ujedinjeno kraljevstvo ujedno čini i zemljom s najvećim postotkom sakaćenih ženskih osoba u čitavoj Europi. Prema podacima NHS Digital-a, novi slučaj ženskog genitalnog sakaćenja u Engleskoj se prijavljuje svakih 109 minuta. To naravno ne uključuje sve slučajeve sakaćenja s obzirom na to da mnogi i dalje ostaju neprijavljeni. Kako najbolje stoji u istraživanju Kraljevskog koledža primalja: “Postoji rastući konsenzus da sustav ne uspijeva zaštititi djevojčice od genitalnog sakaćenja te još mnogo mora biti učinjeno u pogledu pravovremenih intervencija i zaštite djevojčica koje se nalaze u rizičnoj skupini.”

Jedan od pokušaja da se zaštiti djevojčice i žene od strahota genitalnog sakaćenja je i projekt Men Speak Out prema shvaćanjima kojega bi muškarci trebali igrati ključnu ulogu u borbi protiv ženskog genitalnog sakaćenja, koju iz ovog ili onog razloga često odlučuju ne igrati. Iako nisu subjekti grozota genitalne mutilacije, muškarci su muževi, očevi i braća žrtava sakaćenja te kao takvi mogu posredno osjetiti stravične fizičke i psihološke posljedice s kojima se susreću žene članice njihovih obitelji i zajednica. “Činjenica da muškarci ne progovaraju o ovom problemu obeshrabruje žene i odgovara ih od toga da govore o ovoj praksi. No, ako se dovoljno muškaraca pridruži ženama i zajedno s njima kaže: ‘Ne, dosta je! Mi to ne želimo!’ to ih može motivirati, uliti im nadu i dati do znanja da postoje oni koji su svjesni njihove patnje.” u intervjuu za Men Speak Out govori GAMS-ov edukator Seydou Niang. Cilj projekta jest uključiti muškarce u proces okončavanja ženskog genitalnog sakaćenja te, na širem planu, okončati nasilje nad ženama i postići rodnu jednakost kroz prizmu ljudskih prava.

8. prosinca 2016. održan je sastanak u Britanskom Donjem domu parlamenta kako bi se predstavilo rezultate Men Speak Out ankete. U provedenoj anketi, od sudionika su zatražena njihova mišljenja o ženskom genitalnom sakaćenju te se pokazalo da osim kulturalnih i religijskih razloga, ovakav oblik sakaćenja prema, mišljenju sudionika ankete, služi i kontroliranju ženske seksualnosti te je usko povezano s brakom i očuvanjem predbračne čistoće. U anketi su se također našli i odgovori poput: “Mojim roditeljima je bilo važno da se oženim ‘čistom’ djevojkom.” i “Muškarci preferiraju neobrezane djevojke, one su osjećajnije i bolje u seksu, ali nisu za brak.” Na sreću, rezultati su također pokazali da se većina ispitanih muškaraca ipak ne slaže s praksom ženskog genitalnog sakaćenja. S obzirom na rezultate ankete, na sastanku se također naglasila potreba za nastojanjem da se kroz edukaciju u školama poveća svijest o ženskom genitalnom sakaćenju.

Već sada, neki/e od školskih profesora/ica i asistenata/ica prolaze kroz godišnji ‘trening’ kako bi mogli/e uočiti znakove koji ukazuju na to da je određena učenica bila podvrgnuta praksi ženskog genitalnog sakaćenja. Također, FORWARD-ova Sesija učeničke svijesti nastoji osvijestiti mlade ljude u pogledu ženskog genitalnog sakaćenja te im dati do znanja koju ulogu oni/e mogu odigrati u njegovom sprječavanju. Sesija učeničke svijesti 2015. godine okupila je 10 614 učenika/ca i članova/ica nastavnog osoblja, od kojih 677 u osnovnim školama.

Glavne predvodnice u organizaciji ovakvih vrsta edukacija za mlade te pokretanja raznih inicijativa i dalje su žene (poput istaknutih aktivistica i protivnica sakaćenja Leyle Hussein i Fahme Mohamed) . Dok je, naravno, ključno da upravo žene budu uključene u ovakve i slične inicijative, veći broj muškaraca mora se pridružiti kako bi se brutalna praksa ženskog genitalnog sakaćenja u potpunosti iskorijenila. Kako bi genitalno sakaćenje žena jednom zauvijek bilo uništeno potreban je angažman čitave zajednica. Dakle, muški angažman u ovoj borbi apsolutno je neophodan.

Jer 90e su bile godine….

Klub studenata sociologije Diskrepancija organizira seriju predavanja pod nazivom “Jer 90-e su bile godine..”. Održat će se od 16. do 20. siječnja u dvorani D7 Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a ciklusom se želi ukazati na najvažnije događaja 90ih, novo društveno – ekonomsko uređenje i posljedice privatizacije, nacionalizam, povratak crkve te korištenje vjere i domoljublja u svrhu mobilizacije i sl.  

Cilj serije predavanja je detaljna analiza Republike Hrvatske u postratnim devedesetima kroz sedam različitih aspekata koje će prezentirati jedni od najcjenjenijih profesora i stručnjaka Hrvatske na području sociologije, prava, ekonomije, medija i povijesti.

Raspored predavanja: 

Ponedjeljak (16.1.2017.)
18:00 “Vjera, ljubav i domovina”
Revitalizacija religioznosti i odnos Crkve i države
– prof.dr.sc. Siniša Zrinščak

20:00 “Dan kad su ispred firme stale crne limuzine” 
Ekonomske posljedice pretvorbe društvenog vlasništva
– prof.dr.sc. Josip Tica

Srijeda (18.1.2017.)
16:00 “Sve je super i sve je za pet, kad si muško i voliš nogomet” 
Hrvatski sport i društvo 90-ih 
– izv.prof.dr.sc. Benjamin Perasović i doc.dr.sc. Marko Mustapić

18:00 “Čiji je stari bija ustaša, a čiji partizan”
Suočavanje ili obračun s hrvatskom prošlošću 
– doc.dr.sc. Hrvoje Klasić

20:00 “Kako vjetar puše, mijenjaju se dresovi”
Transformacija vrijednosti hrvatskog naroda
– prof.dr.sc. Duško Sekulić

Petak (20.1.2017.)
18:00 “Ti mediji, teško ih kontrolirati”
Što je pošlo krivo s medijskim reformama?
prof.dr.sc. Zrinjka Peruško

20:00 “Ko je jamio,jamio” 
kao ustavno načelo Republike Hrvatske
– prof.dr.sc. Ivo Josipović

Javni mediji troše jako mnogo, a ne odolijevaju političkim pritiscima

Upravljačke i nadzorne strukture javnih medijskih servisa u zemljama jugoistočne Europe biraju se pretežno po političkom ključu, što onemogućava ispunjavanje njihove javne funkcije, zaključuje Media Observatory u regionalnoj analizi javnih medija jugoistočne Europe.

Regionalni pregled Media Observatoryja uključuje Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Hrvatsku, Kosovo, Makedoniju, Srbiju i Mađarsku, koja ima vrlo složen sustav, neusporediv sa ostalim zemljama uključenima u pregled.

Generalni zaključak analize je da javni mediji u svim zemljama jugoistočne Europe troše velike svote javnog novca kroz pretplatu koja se sakuplja od domaćinstava ili kroz državni budžet, ali da su nadzorni mehanizmi njihovih programa i financiranja pretežno politički određeni, što otežava ispunjavanje njihove javne uloge.

Gotovo sva upravna tijela postavljaju parlamenti i unatoč formalnim zahtjevima za kvalifikacijama, njihovi su članovi uglavnom postavljani na temelju političke pripadnosti i suglasnosti sa strankama na vlasti, navodi se u izvještaju Media ObservatoryJa.

Većina država na koje se odnosi analiza prilagodila je zakone kako bi osigurala veću neovisnost javnih medija, no praktična primjena tih zakona pokazala se nemogućom zbog političkih pritisaka, zaključuje se u analizi.

Komparativna analiza budžeta javnih medijskih servisa pokazuje da Mađarska troši najviše novca za javni servis, gotovo 300 milijuna eura godišnje, dok je Hrvatska na drugom mjestu sa izdvajanjima od 183 milijuna eura. Najmanji budžet za javni servis imaju Crna Gora sa manje od 13 milijuna eura i Albanija sa 17 milijuna eura godišnje, stoji u analizi.

Komparativnu analizu i preporuke Media Observatory-a možete preuzeti ovdje.

Mala noćna akcija u Splitu: Žene kontra anti-choice kampanje

Nezadovoljne građanke Splita noćas su u kasnim satima izrazile svoje nezadovoljstvo zbog anti-choice inicijative Hrvatskog pokreta za obitelj i život nazvan – ‘Želim živjeti’. Svoje nezadovoljstvo su iskazale gađajući plakate crvenom bojom.

Na ogradi Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u Vukovarskoj ulici osvanuo je transparent sadržaja: Želimo svoja reproduktivna prava, ali nemamo za plakate. Žene.

{slika}

{slika}

Podsjetimo, sredinom prosinca u Zagrebu se odvila slična guerilla akcija. Na plakatima su prebrisane riječi kojima nam se obraća fetus – ideja na kojoj se temelji cijela  govorom mržnje prema ženama protkana kampanja Vigilarea i Hrvatskog pokreta za život i obitelj – te su poslane poruke: ‘Želim birati’ i ‘Želim živjeti u sekularnoj državi’.