Posljednje dvije godine, sastavljale smo popis stvari za koje ćemo prestat mariti u novoj godini. Te su liste vesele i zabavne, a namjera im je bila da nama i našim čitateljicama dopuste da odbace neke utege sa svojih ramena i usredotoče se na ono što je doista važno.
No, budući da su 2016. godinom dominirali oni koje, kako se čini, nije bilo uopće briga – za političke procese, za zemlju u kojoj žive, za osnovna ljudska prava sugrađana i sugrađanki – podsjetile smo sebe i druge da nemar oko ovakvih stvari više ne vrijedi. U 2016., nepostojanje mâra nekolicine djeluje samo protiv svih nas kao cjeline.
Tako da smo ove godine odlučile mariti više. Biramo aktivnu borbu protiv nepravde, uživati u inat opresiji i voljeti u inat mržnji.
Huffington Post je složio listu 27 stvar za koje ćemo mariti u 2017. godini. Slobodno nam se pridružite.
Organiziranje, marševi i prosvjedi. Čak i kada mislite da je naporno i uzaludno.
Autonomija ženskog tijela. Žene imaju pravo donositi odluke o svojim tijelima. To znate dubinom svoga bića.
Okružiti se ljudima koji vas najbolje poznaju i najviše cijene i vole.
Borba protiv –izama i –fobija: rasizam, seksizam, ksenofobija, homofobija, [transfobija, dodaje prev.]. Nikada nećemo stvarno postići “savršenije zajedništvo” dok ne iskorijenimo sile koje nas dijele.
Autentično žensko prijateljstvo. Njegujte stara prijateljstva i stvarajte nova. Ove veze su ono što će vas nositi kroz mračna razdoblja.
Briga o samoj sebi. Kao što je to rekla Audrey Lorde, to može biti “čin političke borbe”.
Čitanje. I tone samo čitanje naslova, vijesti, Wikipedije, postova i letimično čitanje tekstova (skimm reading).
Vaše zdravlje – fizičko i mentalno. Zakažite i odite na taj zubarski/ginekološki/terapeutski pregled/sastanak. (I borite se žestoko da svi imaju pristup kvalitetnoj zdravstvenoj skrbi).
Smanjenje otpada. Naš planet nas stvarno, stvarno treba.
Male ljubaznosti. Nasmiješite se tom paru u podzemnoj željeznici; čavrljajte sa simpatičnom pijanom djevojkom u toaletu kafića.
Konstruktivne rasprave. Počnimo razgovarati na produktivan način.
Ukusna hrana. Krafne, pizza, svježe voće i povrće, svježa mozzarela, Nutella… popis se nastavlja.
Stvaranje prostora za marginalizirane glasove.
Sjajni orgazmi… Bez obzira dolaze li s partnerom ili odličnim vibratorom.
Učiti kako kanalizirati svoje frustracije na produktivan način. Upišite intenzivan program fitnesa, spinninga i slično ili vježbajte jogu, slikajte. Otkrijte kako višak neproduktivne energije usmjeriti u aktivnost koje je dobro za dušu i tijelo.
Intersekcionalni feminizam.
Angažirati se u političkim procesima. Osim izlaska na predsjedničke [parlamentarne, dod. prev.] izbore. Napišite pisma i zovite svoje zastupnike! Pratite što se događa na lokalnim izborima!
Duhovna utočišta (“sacred spaces”). Otkrijte svoja “sveta mjesta”, što god da vama to znači. Svima nam je potrebno utočište.
Pokažite mladim ljudima u svom životu kako ne postoji jedan način bivanja femininom ili maskulinom osobom.
Izrazite svoje mišljenje bez straha. Zauzmite stav i podijelite ga.
Otići na odmor. Apsolutno će nam svima biti potrebne povremene stanke i odmori tijekom sljedeće godine.
Obrazovanje. Sveobuhvatno, dostupno, javno obrazovanje.
U svibnju prošle godine, obraćajući se mnoštvu podržavatelja/ica u Spokaneu u državi Washingon, Donald Trump je nadugačko lamentirao o sadašnjem stanju rodnih odnosa. “Svi mi muškarci sada smo ustravljeni od obraćanja ženama”, rekao je. “Možemo se pobuniti – ali znate što, žene prolaze bolje kada dignemo glas, ljudi, one prolaze bolje!”
Dodajmo ovo sve većoj hrpi Trumpovih tirada protiv “političke korektnosti” ljevice. No, ovaj konkretni dio njegovog govora – uz njegovo inzistiranje nekoliko tjedana ranije kako Hillary Clinton “nikada ne bi bila pogodna osoba za kandidaturu na lokalnim izborima – da nije žena – zastrašujuće podsjeća na neka najopasnija uvjerenja pokreta za prava muškataca (MRA).
Pokret je dosegao svoj vrhunac oko 2014. godine, kada je počeo dobivati pozornost mainstream medija. Njegovi vođe, koji su uglavnom bili blogeri i youtuberi s brojnim sljedbenicima na Redditu i drugim mjestima takozvane manosfere, misle da je feminizam pokorio svijet i da je na to moguće uzvratiti jedino tako da muškarci prigrle super-dominantne, tradicionlane, maskuline rodne uloge. Osim toga, vjeruju da se muškarci redovno suočavaju sa spolnom diskriminacijom – primjerice, MRA grupa pod nazivom National Coalition for Men (Nacionalna koalicija muškaraca) uspješno je tužila noćne klubove zbog održavanja “ženskih večeri”, zatim jedno kazalište zbog prodaje upola jeftinijih ulaznica ženam te jednu žensku poduzetničku tvrtku zbog organizacije događanja na koje su bile pozvane isključivo žene. MRA se ponešto razlikuju od drugih pokreta sa sličnim načelima, kao što je pokret “pickup artist” (ili PUA), koji u osnovi instruira muškarce u “umijeću” silovanja na sastancima sa ženama. No, na mizoginičnim mjestima interneta, ova dva pokreta često se preklapaju.
Općenito, pokret za prava muškaraca predstavlja mizoginičnu struju kojoj je Trumpova kandidatura pomogla da se probije u prve redove. No, umjesto da slijede Trumpa, aktivisti za prava muškaraca uglavnom se drže podalje od izbora. Zapravo, čini se da su izgubili na snazi, kaže David Futrelle, autor koji pažljivo već gotovo desetljeće prati ovaj pokret i njegove ključne aktere. Umjesto toga, MRA ideologija se uklapa u ideologiju grupe čiji je čelnik jedan od Trumpovih savjetnika: alt right (“alternativna desnica”).
MRA se primarno razlikuje od “alt right” pokreta po tome što je uglavnom antipolitički pokret. “Oni imaju tendenciju da odbacuju i Republikance i Demokrate kao ‘ginocentrične’ stranke ili stranke koje su ukorijenjene u dominaciji potreba žena”, kaže Futrelle. Ako, poput mene, imate potrebu nasmijati se na ideju da Republikancima upravljaju potrebe žena, Futrelle objašnjava: “Oni tvrde da zato što žene čine većinu biračkog tijela, svi političari/ke – i muškarci i žene – moraju povlađivati ženama kako bi pobijedili/e.” Niti jedan MRA ne bi glasao za Hillary Clinton, kaže, i premda se mnogi od njih smatraju libertarijancima, na online forumima se ne priča mnogo o Garyju Johnsonu. Ukoliko su glasali, glasali su za Trumpa.
No, upravo zbog te averzije prema politici pokret za prava muškaraca izgubio je snagu, dok je njegov rasistički “rođak” – alt right – narastao. Mnogi akteri ovog pokreta su se izdvojili tijekom Gamergate kontroverze zato što se vođe Gamergatea nisu slagale s njihovom idejom o tome kakvi bi “muškarci” trebali biti – “Dečke koji su bili gejmeri smatrali su gomilom ‘pičkica’ (pussies), te nisu zapravo bili uvučeni u tu priču”, kaže Futrelle. “A kada je Trump krenuo u akciju, većina ih je bila prespora da uskoče u taj vagon”.
Čini se da je iznimka PUA zajednica (“pickup artists”). Mnogo prije nego što je alt right ušao u mainstream, RooshV i još jedan PUA, pod nadimkom “Heartiste” s njima su dijelili ideologiju. “A u nekom trenutku su počeli sve manje pričati o pickup-artist temama i bacili se na desne, rasističke politike”, kaže Futrelle. Od tog trenutka Futrelle ih opisuje kao “prijatelje-suputnike alt righta”.
Čini se da je prva akcija RooshV-a na teritoriju alt-righta bila recenzija knjige Kevina MacDonalda The Culture of Critiques. Kritika je objavljena pod naslovom “The Damaging Effects Of Jewish Intellectualism And Activism On Western Culture” (“Razorno djelovanje židovskog intelektualizma i aktivizma na zapadnu kulturu”) i zahvaljujući njoj bio je pozvan na konferenciju koju je organizirao ‘National Policy Institute‘ (bjelačka nacionalistička skupina čiji je predsjednik [Richard Spencer] nedavno održao govor na Sveučilištu Texas A&M . Određene rasističke frakcije alt righta nisu bile zadovoljne njegovim pojavljivanjem, budući da, pa – on nije bijelac. Tako da je RooshV zaključio da je “alt right gori od feminizma u pokušaju da kontrolira muško seksualno ponašanje” i službeno prekinuo s ovim pokretom, unatoč činjenici da je nastavio afirmirati i uvažavati njegove ideologije.
Kada je Trump pobijedio, RooshV je to shvatio kao pobjedu PUA pokreta. “Jako sam uzbuđen zato što sada imamo Predsjednika koji rangira žene na skali od 1 do 10 na isti način kako mi procjenjujemo žene prema njihovom izgledu i ženstvenom stavu”, napisao je. “Moramo napraviti novi profil po nazivom ‘Would Trump bang?’ kako bismo obilježili važnost ideala ženske ljepote koji kultiviraju trud i stil iznad šlampavosti i vulgarnosti”.
Na isti način na koji je RooshV počeo usvajati ideologiju alt righta, alt right je počeo objavljivati priče zasnovane na načelima PUA i MRA pokreta. Futrelle kaže da je primijetio kako stranice kao što je Daily Stormer objavljuju eksplicitno antifeminističke tekstove – a to je nešto na što prije nisu bili posebno fokusirani. Primjerice, nedavna objava brani Trumpove komentare programa Access Hollywood iz 2005., koristeći logiku aktivista za prava muškaraca, prikazujući ga (i sve bogate muškarce) kao žrtvu: “Zašto su ispustili prvi dio njegovog citata ‘grab them by the pussy’? Jasno je rekao: ‘Kada ste zvijezda, dopustit će vam to.’ Govorio je u kontekstu u kojemu se žene bacaju pred bogate muškarce’.”
Futrelle spominje i druge slične muškarce koji su izronili na površinu dolaskom Trumpa: Mikea Cernovicha, koji je započeo za vrijeme Gamergatea; Scotta Adamsa, karikaturistu Dilberta ; Mila Yiannopoulosa, koji piše beskrajne antifeminističke članke za Breitvart; You Tube “filozofa”. Stefana Molyneuxa. Neki od njih imaju iste korijene u MRA pokretu, drugi djeluju samostalno. “Mnogi ljudi koji su antifeministi vide alt right kao nešto što se razvija i privlači pažnju”, kaže Futrelle. “Pa su im se pridružili”.
Futrelle kaže da je u tom čudnom, smiksanom svijetu online mizoginije, jedna stvar jasna: izbor Trumpa je poslužio kao “okidač”. “Od kada sam počeo [pisati o MRA], uvijek sam se pitao do kojeg su stupnja prisutni takvi stavovi u kulturi na široj razini”, kaže. “Znao sam da je to više od male grupe čudaka na internetu, ali sam mislio da je relativno zatvoreno. I tada je stigao Trump”.
Novogodišnja odluka vladajućih da se prag oporezivanja studentskih zarada spušta sa 50.000 kuna, koliki je bio prošle godine, na 15.000 kuna ove godine, izazvao je masovno negodovanje i bijes studenata i studentica diljem zemlje.
Tako je pokrenuta Facebook stranica Prosvjedi – Izmjena pravilnika o porezu na dohodak s ciljem pozivanja na studentske prosvjede koji bi potencijalno srušili odluku kojom se studentima/icama oduzima značajan novac za njihovu egzistenciju i nastavak školovanja. Također, pokrenuta je i peticija kojom se traži izmjena pravilnika o porezu na dohodak i vraćanje na prijašnji prag od 50.000 kuna. Peticiju je do sad potpisalo 13.000 osoba.
“Pozivamo sve zainteresirane bili vi studenti ili ne, medije, javne ličnosti da nam se pridružite i pomognete nam u ostvarivanju naših prava. Svaki glas znači puno. Dosta je bilo laganja i krađe. Sirotinja se oporezuje velik porezima, dok oni koji odlučuju o tome donesu takvu poreznu reformu da se njima povećaju njihove plaće koje su ionako već prevelike za posao koji (ne) rade! Digni glas i samo jako!”, poručuju pokretači/ice stranice Prosvjedi – Izmjena pravilnika o porezu na dohodak.
Withney Wolf jedna je od osnivačica dating aplikacije Tinder koja je nakon tužbe za diskriminaciju i dobivene odštete od milijuna dolara s kolegom s Badoo-a (dating app) odlučila pokrenuti sigurnu i netipičnu virtualnu platformu za upoznavanje potencijalnih partnera/ica, nazvanu Bumble. S obzirom da su i predznak i kontekst priče feministički valjalo je istražiti o čemu se tu zapravo radi.
Kod nas aplikacija još uvijek nije dostupna, ali Bumble ima prilično zabavan sadržaj na blogu koji može poslužiti kao dobra polazišna točka. Važno je naglasiti da supostoji nekoliko različitih Bumbleovih platformi pa se stječe dojam kako ovdje ne vrti baš sve oko seksa. Tako je tu opcija Bumble BFF – namijenjena pronalasku prijatelja, kao i BumbleBIZZ putem kojega se možete spojiti s različitim profesionalcima čije vam se vještine svide, i to bez straha da će vas, kako navode u Bumbleu, otkriti kako popijete bocu vina za ručkom i objavite fotku toga jer su vam šaljivi privatni i nešto stroži poslovni profil – odvojeni. Ostalo je, nažalost, manje-više isto.
Kao na Tinderu, na Bumbleu se kreira korisnički profil, a aplikacija u suradnji s GPS-om vašeg mobilnog telefona, pronalazi najbliže partnere/ice. Svajpanje lijevo za da, svajpanje desno za ne. Doduše, za razliku od Tindera, u muško – ženskom lajkanju žena mora započeti razgovor unutar 24 sata kako se match ne bi izgubio, dok kod istospolne komunikacije to nije slučaj. E sad, ovo je navodno i najjači adut Bumblea, činjenica da žene povlače prvi korak i da, ako ne odgovore, druga ih strana neće imati kad uznemiravati. No, razmislimo časkom. Prvo, rok od 24 sata pritisak je sam po sebi. Drugo, jednom kad započnete razgovor s nekim, za maltretiranje ima vremena i mjesta bilo kad u tijeku istog. Dakle, priča pada u vodu.
Romantika, ali ne i emancipacija
Ipak, vratimo se i na Bumbleov blog koji vrvi tekstovima. Veći dio njih uspješne su priče o spojenim parovima. Jedna od takvih ona je Garetta i Christine koji ostavljaju gorak okus u prvih nekoliko riječi. Christina priča kako se pristala naći s Garettom jer je ponudio da će doći po nju prije spoja i jer je tip osobe koji će se, citiram, “pobrinuti za sve ostalo”. Dakle, ovo je klasična pick up priča i obrazac ponašanja za koji većina muškaraca smatra da ga treba slijediti na dating aplikacijama – žene tamo kače slike i čekaju da ih neko pokupi, odvede na večeru, plati, oduševi nekom gestom iza, etc. Lijepo što su sretni, ali da sam korisnik/ca i da se idem priključiti Bumble zajednici i ovo je prvo korisničko iskustvo na koje naletim – zapitala bih se po čemu se Bumble zaista razlikuje od ostalih?
Tu je i još jedna priča o uspjehu (partnerskom, jasno, kao da se kakav drugi ondje slavi) broj dva. Cold winter nights are even colder when you’re single, especially in Chicago, tako glasi njen uvod. Biti sam/a očito je veća drama nego biti bos/a ili gladan/na.
Ili priča “Upoznala sam Dana u trenutku kada sam već mislila da ljubav ne postoji”. Ta ista koja je upoznala Dana kaže da je netom prije njega bila pomirena sa sudbinom i odlučila posvojiti dijete. A sad kad ima Dana više ne mora usvojiti dijete jer može napraviti svoje? Većina priča koje Bumble na svom blogu dijeli okrunjeno je brakom, što je izvrsno za one koji to vole, ali je eliminiralo i šansu da popularizira sve ostale oblike životne zajednice koji su jednako prihvatljivi. Zar su se baš svi/e udali/oženili ili uredništvo Bumbleove blogosfere priče bira po tom ključu? Uglavnom, romantike na pretek, a emancipacije niti u tragovima.
Nadalje, postoji čak i tekst naslova Bumble Boyfriend Holiday Gift Guide u kojem nas korisnike/ce Bumblea ovaj sajt može “spasiti” od problema što kupiti partneru/ici. Vrlo s visoka, vrlo patronizirajuće i vrlo komično na kraju. Ne tvrdim da poneka ideja sa strane ne dođe dobro, no u prvom redu promiče se prežvakani materijalizam, kao i što se sugerira da netko svojoj najdražoj osobi nije u stanju samostalno osmisliti iznenađenje. Prva reakcija većine čitatelja/ica, skromno se nadam, je: “Bumble, tko si ti da mi to govoriš?” Također, postoji isti takav tekst namijenjen rješenju problema što kupiti partnerici, a tamo se, gle čuda, preporučuje ženska torbica, ženske čizme, šal, mirisna svijeća, cvijeće! Ne knjiga, ne tečaj jezika, alat za kakav rad rukama, putopis ili i što bi aktiviralo možda sive moždane vijuge. Najvažnije je biti lijep.
Postoji i tekst naslovljen What’s Really In My Bag. Hmmm, zanimljiv način brzinskog upoznavanja u smislu aha imaš četiri maramice, dva labela, melem, žvake, Coldrex i kapi za nos – okej, ti si bolesna i ja te mogu pitati mogu li ti ikako olakšati. Ali, zapravo potencirajući takve “simpatične” reci-mi-što-imaš-reći-ću-ti-tko-si igre perpetuiramo mit da sve žene imaju 24 kilograma stvari u torbi (nemaju), da su sve žene neorganizirane (nisu), a i dajemo masu prilika potpunim strancima da na osnovu naših stvari povlače kojekakve zaključke o nama. Tu su naravno i “iskustva” korisnica o tome kako svaki tjedan pokušaju isprazniti torbu, ali im ne ide, pa kako su tražile cijelo jutro svoje Tom Ford sjajilo po stanu, kao i Chanel Perfection Lumier Velvet (što je to?!) i sl. Carrie Bradshaw nebuloze. Da, jasno je da postoje žene koje jako vole kozmetiku i koje su jako dobre u pronalaženju najkvalitetnijih preparata po najpristupačnijim cijenama i onda su majstorice u apliciranju tih istih preparata na odgovarajuće dijelove lica, i nitko ne tvrdi da je to išta manje feministički od nenošenja istih, ali je zapravo vrlo smiješno ovaj dating app oglašavati kao totalno drugačiji od istih i onda po njemu provlačiti prilično ustaljene stereotipe o ženama koje se stalno šminkaju.
{slika}
Heteroseksualna bračna zajednica iznad svega
Također, navodi se kako je prošlog petka čak milijun žena učinilo prvo korak te se najavljuje skorašnje lansiranje i gay inačice aplikacije. Na blogu se čestitaju blagdani, priča se o doniranim financijskim sredstvima za pomoć najpotrebitijima… Zanimljivo da se Bumble obavezao donirati 5 dolara humanitarnom projektu namijenjenom djeci ako ti na svoj match odgovoriš u roku 24 sata. Zamisli manipulacije. Uglavnom, stvara se dojam zajednice u kojoj smo svi/e dobrodošli/e, gdje je sve lijepo, sigurno, žuto i veselo. I fejk.
{slika}
Dobra strana njihova bloga je, recimo, to što naglašavaju važnost samopregleda dojki. Dobra strana je i što su korisnike/ice nastojali motivirati da izađu na (američke) predsjedničke izbore, prilično kvalitetnim i jednostavnim argumentima poput “budite dio vlastite budućnosti”. Čak su im prihvatljiva i pravila o postavljanju fotografija na Bumble prema kojima se zabranjuje objavljivanje fotki na kojima se nalaze djeca sama, nema fotografija u donjem rublju ili obnaženih (ali su u kupaćim kostimima dozvoljene – ?!) i lice mora biti jasno vidljivo. Iako imaju stroža pravila od ostalih na tržištu dostupnih aplikacija, ipak bi se dalo o njima i raspraviti.
Uglavnom, da rezimiramo, Bumble s pripadajućom filozofijom ne slavi samostalnost i unikatnost svakoga/e od nas, Bumble ne promovira opuštenost i jednostavnost, kao ni prihvaćanje drugih takvima kakvi jesu. Točnije, ne promovira se ništa drugo već hegemonijalnost heteroseksualne bračne zajednice nad svim drugim oblicima potencijalnog postojanja ljudskih bića na ovoj planeti i inzistira se na heteronormativnosti. A dating aplikacije bi, ako se ne varam, trebale biti nešto sasvim drugo.
U indijskom gradu Kochi prošlog je tjedna otvorena prva škola namijenjena transrodnim osobama, Sahaj International. To je ujedno i prva škola tog tipa u Indiji koja će upisati 10 studenata/ica u dobi između 25 i 50 godina koji su odustali/e od školovanja zbog diskriminacije kojoj su bili/e izloženi na školama i/ili fakultetima.
Škola će pripremati studente/ice za ispite kakvi se pišu u srednjim školama, te će nuditi usavršavanje strukovnih vještina. Također, svi učitelji i učiteljice su transrodne osobe. Školu je pokrenula Kalki Subramaniam, trans aktivistkinja i njome se nastoji promovirati inkluzivna edukacija za trans* osobe. Također, za sve studente/ice osigurani su sponzori koji će pokriti troškove njihova školovanja, smještaja i hrane.
Proteklih je godina Indija uložila znatan napor kako bi suzbila diskriminaciju kojoj je izloženo dva milijuna transrodnih osoba koje žive na području Indije. U 2014. godini je i vrhovni sud priznao transrodnost, navodeći da se transrodnim osobama po pitanju školovanja i zapošljavanja moraju osigurati ista prava kao i ostalim manjinama. Unatoč tomu, trans* osobe su i dalje suočene s brojnim problemima i iskorištavanjem. Mnogi/e su odbačene od strane obitelji, ne mogu naći posao i primorani/e su na prostituciju ili prose kako bi preživjeli/e.
Vijayraja Mallika, trans aktivistkinja koja vodi školu, rekla je BBC-u da se škola nastoji suprotstaviti marginalizaciji tako da educira transrodne osobe kako bi bile pripremljene obavljati posao koji bi im omogućio pristojan i siguran život. “Kerala ima oko 25 tisuća transrodnih osoba, a 57% njih prisiljeno je bilo napustiti školovanje zbog stigme i diskriminacije. Svi oni zaslužuju pristojan smještaj i školovanje”, dodala je.
Predavanje na temu zdravstvenog odgoja održat će ginekolog Dubravko Lepušić, 16. siječnja od 18:30 u prostoru Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Na izlaganju će se raspravljati o aktualnoj temi današnje političke klime – pravu na izbor i pravu na život. Nastojat će se razjasniti što zapravo znači koja od ovih opcija, za što se bore i tko iza njih stoji.
Također, ovo izlaganje je namijenjeno u informativne i obrazovne svrhe, s ciljem poboljšanja informiranosti i razumijevanja važnosti odgovornog spolnog ponašanja, zdravog stila života i zaštite od spolno prenosivih bolesti s ciljem očuvanja i unapređenja zdravlja. Predavanje će nastojati na pregledan i zanimljiv način pružiti korisne informacije o spolnom i reproduktivnom zdravlju, uključujući prevenciju, testiranje i liječenje spolno prenosivih bolesti, savjete za poboljšanje komunikacije s partnerom/icom i liječnikom/icom.
Predavanje je konstruirano sukladno važećim znanstvenim i stručnim spoznajama.
