Malta je zabranila ‘terapiju’ liječenja gej osoba

Novi zakon na Malti kaže: “nijedna seksualna orijentacija, rodni identitet ili rodno izražavanje ne predstavlja poremećaj, bolest ili nedostatak bilo koje vrste”

Time je Malta postala prva zemlja Europe koja će zabraniti terapiju liječenja gej osoba. Novi zakon, koji je donesen jednoglasno, predviđa da će svaki medicinski radnik i radnica koji/a predloži takozvanu ‘terapiju izlječenja gej osoba‘ biti kažnjen/a ili će ga/ju se moći poslati u zatvor.

Prema novom zakonu, pokušavati “promijeniti, potisnuti ili ukloniti nečiju spolnu orijentaciju, rodni identitet i/ili rodno izražavanje” postaje kazneno djelo. Dok se zakon odnosi na sve, liječnici/e koji/e ga prekrše suočit će se sa najstrožim kaznama do 10 tisuća eura ili godinom dana u zatvoru, navodi Malta Today.

Političari/ke koji/e su glasali/e za Zakon za afirmaciju seksualne orijentacije, rodnog identiteta ili rodnog izražavanja, označili su ovu terapiju “varljivom i štetnom”. Također, Malta je proglašena najboljom zemljom Europe kada su LGBT prava u pitanju, od strane savjetodavne skupine ILGA-Europe 2015 godine.

Stručna tijela s otoka, pozdravila su novu promjenu zakona.

 “(Mi) javno odbijamo prakse koje su štetne za ljude u našoj zajednici,” izjavili su u zajedničkom priopćenju Komora psihologa Malte, Udruženje psihijatara Malte, Udruženje obiteljske terapije i sistemske prakse te Udruga za savjetovalište struke. “Kao tijelo, mi promičemo poštivanje i jednakost za sve osobe, i odlučni smo nastaviti raditi sve u cilju osiguranja da naši klijenti/ice mogu uživati sigurno terapeutsko iskustvo kakvo i zaslužuju”.

Ta terapija je sve više pod pažnjom javnosti u posljednjih nekoliko godina. Ostaje popularna više u SAD nego Europi gdje zakon samo zabranjuje nuđenje ‘terapije’ maloljetnicima/ama, u nekim državama. Svjetska psihijatrijska udruga ocijenila je ovu praksu kao nemoralnu, neznanstvenu i štetnu za one koji joj se podvrgavaju.

Prije dvije godine, NHS Engleska i Royal College of Psychiatrists zajedno s 12 drugih organizacija u Velikoj Britaniji, potpisali su sporazum koji ju opisuje kao “potencijalno štetnom i nemoralnom”.

Prevela i prilagodila: Jovana Živković

 

Skupljeno 89 posto sredstava za prvi kafić koji će zapošljavati osobe s Downovim sindromom

Na platformi Indiegogo je pokrenuta crowdfunding kampanja kojoj je cilj otvoriti prvi kafić u Hrvatskoj koji će zapošljavati osobe s Downovim sindromom – Buba Bar. 

Kampanju je pokrenula Udruga Bubamara iz Vinkovaca iz Vinkovaca koja brine za oko 1.4000 osoba s invaliditetom. Cilj je sakupiti deset tisuća dolara. a do sad je sakupljeno čak 89 posto sredstava! Taj iznos bio bi dovoljan za minimalne uvijete da bi bar bio funkcionalan, a ako se sakupi više sredstava, iz udruge poručuju da će taj novac biti namjenski uložen – u dodatno uređenje bara.

Neki od budućih zaposlenika i zaposlenica već se pripremaju za posao jer je u Vinkovcima tijekom adventa otvoren je i privremen Buba bar gdje rade. Alen, Domagoj, Dario, Ivana i Marija već tri mjeseca marljivo vježbaju i bruse svoje vještine. Od ukupno 500 000 osoba s invaliditetom u Hrvatskoj, samo 2.4% je zaposleno. “Naša je misija poboljšati kvalitetu života osoba s invaliditetom, te potaknuti društvo da osobe s invaliditetom prihvati kao svoje ravnopravne članove. Želimo da Buba Bar probije led, i da uskoro svaki grad u Hrvatskoj ima svoj Buba Bar! Želimo mladima s invaliditetom pružiti priliku da žive život kao i svi ostali ljudi. Želimo da budu u mogućnosti raditi.” ističu iz Udruge Bubamara. 

Priključite se ovoj odličnoj inicijativi i budite dio kampanje. Pomozite nam da stvorimo mjesto jednakih mogućnosti za sve – nas sa one, i vas s druge strane šanka“, poručuju iz Bubamare. 

13:00 NOVOSTI: Cilj kampanje je ispunjen, sav dodatni prihod ide na bolje uređenje. 

Homofobija i transfobija u sustavu obrazovanja

U suradnji s lezbijskom organizacijom Rijeka LORI, Zagreb Pride organizira panel o homofobičnom i transfobičnom nasilju i zlostavljanju u sustavu obrazovanja. Panel će se održati u srijedu 14. prosinca u 19:30 sati na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. 

Spolna orijentacija i/ili rodni identitet česta su osnova diskriminacije, društvene stigmatizacije i marginalizacije unutar obrazovnog sustava. Budući da postoje konkretni otpori uvođenju obrazovnih sadržaja i praksi koje bi školsko osoblje i učenike i učenice upoznale s tematikom homofobičnog i transfobičnog nasilja te škole učinile sigurnijima, cilj panela je upozoriti na psiho-socijalne posljedice koje takvo nasilje ima za LGBTIQ učenike i učenice te mlade. 

Na panelu će kao govornice sudjelovati predstavnice organizacija civilnoga društva koje se bave temom obrazovanja te predstavnice obrazovnih ustanova s iskustvom u suzbijanju nasilja na osnovi spolne orijentacije i rodnog identiteta. Pozvane su i predstavnice i predstavnici Agencije za odgoj i obrazovanje te Ministarstva znanosti i obrazovanja. 

Govornice:

Martina Horvat, GOOD inicijativa

Sunčica Remenar, profesorica, Obrtnička škola za osobne usluge 

Iva Žegura, psihologinja, klinika za psihijatru Vrapče 

Dino Markešić, učenik, Strojarska tehnička škola Faust Vrančić

Mia Gonan, aktivistkinja, Zagreb Pride

Ova aktivnost se provodi u okviru projekta Poštuj ljudska prava – gradi uključivo društvo kojeg zajedno provode Lezbijska organizacija Rijeka “LORI“, Zagreb Pride i Trans Aid.

 

 

Vladi predano 25 tisuća potpisa za hitnu ratifikaciju Istanbulske konvencije

Aktivistice za ženska prava predale su u utorak, 06.12. Vladi oko 25 tisuća potpisa građana i građanki koji/e zahtijevaju hitnu ratifikaciju Istanbulske konvencije. Ona bi, naime, omogućila sveobuhvatnu zaštitu žena od nasilja, odgovarajuće kažnjavanje počinitelja te učinkovit sustav praćenja primjene konvencije.

Iako je premijer Andrej Plenković na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama najavio pokretanje postupaka ratifikacije, aktivistice Autonomne ženske kuće Zagreb i Centra za žene žrtve rata ROSA pribojavaju se nedostatka političke volje. Udruge u sklopu kampanje “Potpisujem!” već godinu dana prikupljaju potpise potpore građana i građanki za hitnu ratifikaciju konvencije, a dio potpisa urudžbirali su danas u Vladi. 

Istanbulska konvencija je potpisana u siječnju 2013., ali od tada nije načinjen nikakav pomak u smjeru njene ratifikacije. Predstavnica Autonomne ženske kuće Zagreb Neva Tolle izjavila je da se predugo čeka ratificiranje konvencije, što u regiji osim Hrvatske nije učinila još samo Makedonija. Konvenciju je ratificirala i većina članica EU-a, među njima prva Austrija još 2013. godine. Za konvenciju je rekla kako je prvi međunarodni dokument koji štiti žene od rodno uvjetovanog nasilja te će njeno provođenje pratiti međunarodno tijelo.

“Svi znamo da je izvještaj (koji rade) Vlade uvijek uljepšan i uvijek se gleda kroz roza naočale, a stvarni život pokazuje drugačiju sliku i zato će ženske organizacije radi komparacije raditi izvještaj u sjeni. Na taj način žene koje su preživjele nasilje i njihova djeca dobivaju puno veći opseg zaštite, nije tada moguće u tom slučaju vršiti i strukturalno nasilje nad ženom kada ga ona prijavljuje od strane državnih institucija, a kojima je u opisu radnog mjesta pružiti pomoć, zaštititi žrtve i kazniti počinitelja”, rekla je Tolle, upozorivši da su prema sadašnjim propisima počinitelj i žrtva izjednačeni u postupku.

Konvencija, pak, ima moćne alate pa će njezina primjena, kaže Tolle, za veliki broj žena u svakodnevnom životu značiti bolju i kvalitetniju zaštitu. Iako se često u javnosti znalo spomenuti da Hrvatska za to nema dovoljno novca, Tolle kaže da se aktivistice s time ne slažu, a vjeruje i mnogi muškarci, jer ljudski život cijene nema. “Ako je netko svjesno i namjerno ubijen to nema cijene”, rekla je Tolle, naglasivši kako nije pitanje ima li dovoljno novca, već kako će on biti usmjeren iz proračuna.

Vjerojatnijim drži izostanak političke volje, jer u slučaju ratifikacije treba prilagoditi postojeće zakone, posebice Obiteljski zakon koji u cijelosti izjednačava žrtvu i počinitelja, a žrtvu tjera da kontaktira s nasilnikom. “Sve su to vrlo važni elementi i bojim se da u tom grmu leži zec, a ne u činjenici da nemamo novac, jer mi moramo samo promijeniti svijest”, zaključila je Tolle.

Aktivistice upozoravaju da je samo ove godine 16 žena ubijeno od strane bivših ili sadašnjih partnera. Svaka treća žena preživi neki oblik rodno utemeljenog nasilja, a pomoć policije ne zatraži niti 20 posto žena.

Zašto žene moraju svakodnevno plaćati cijenu sigurnosti?

Novo istraživanje kaže da je 70 posto britanskih žena napravilo neke korake u svom svakodnevnom životu kako bi se zaštitile od uznemiravanja. Od alarma za silovanje do prstena za samoobranu, očigledna je poruka da je ovaj teret na nama, piše Laura Bates za The Guardian.

Skrolajući kroz moj feed na društvenim medijima jutros naišla sam na sliku nazubljenog, nalik bodežu implementiranom dodatku na plastični prsten. Ovo se preporučuje kao savršen proizvod za žene koje se bave trčanjem. Boja je, naravno, svijetlo ružičasta. Ideja je – prema Fisher Defensivu, tvrtki iza Go Guarded prstena za samoobranu – da je to “prikladan, udoban i učinkovit način za žene da se brane ako se nešto neočekivano dogodi kada su na trčanju, planinarenju ili hodanju”.

Prikladan? Činjenica da produkt namijenjen kao oružje za obranu od seksualnog napada može biti opisan kao “prikladan i udoban” kristalizira koliko smo postali/e nonšalantni/e prema ideji da je stalna budnost rutinski dio ženske stvarnosti. U 2016. godini, sasvim je normalno naići na proizvode kao što je ovaj. Alarmi i donje rublje protiv silovanja, zamjena za suzavac, lak za nokte koji prepoznaje droge za silovanje. Bilo što će me podsjetiti da otvorim novčanik i platim cijenu za “sigurnost” jer sam žena koja živi u muškom svijetu.

Ideja da se moram podsjećati poduzeti dodatne mjere opreza kako bi pokušala zaštititi sebe je smiješna. Žene to čine svakog dana, u stotinama sitnih načina. Za većinu nas, to je automatski. Kada su vam nepoznati muškarci na ulici dobacivali, neprikladno dodirivali ili učinili da se ne osjećate sigurno, reakcije poput prelaženja na drugu stranu, okretanja leđa, izbjegavanja mračnih ulica, ubrzavanja hoda i bezbrojne druge događaju se instinktivno. To nam i dalje ne pomaže da ne budemo uznemiravane, napadane, silovane.

Činjenica koliko je zapravo seksualno nasilje prisutno u svakodnevnom životu je ogoljena i danas u novim podacima iz ActionAid UK. Anketa od 2.200 ljudi pokazala je da je 57 posto britanskih žena doživjelo neki oblik uznemiravanja i samo malo manje od jedne u šest (16 posto) neprikladno su dodirivane samo u posljednjih mjesec dana.

Ovo su šokantne statistike. No, čak i veću zabrinutost izaziva nalaz da je preko 70 posto svih britanskih žena i 88 posto onih u dobi od 18-24 godine poduzela korake u svakodnevnom životu kako bi se zaštitile protiv uznemiravanja. Seksualno nasilje ne samo da utječe na ženske živote u trenutku napada ili incidenta uznemiravanja. To utječe na nas svakodnevno, samim tim što utječe na naše ponašanje, naše planove za putovanja i, uopće, naš mir.

Anketa je popisala 10 različitih strategija koje žene koriste kako bi izbjegle uznemiravanje, od izbjegavanje parkova ili javnog prijevoza do uzimanja pratitelja ili čak ne odlaska na posao, školu ili fakultet. Četvrtina ispitanih žena promijenila je svoj smjer kretanja, a 28 posto njih spremne su koristiti svakodnevni objekt, kao što su ključevi ili kišobran – kao oružje.

Još je gora činjenica da društvo potiče žene da čine takve stvari, redovito potvrđujući poruku da je odgovornost žena da se moraju čuvati, a ne da je na muškarcima da ne uznemiruju i/ili napadaju žene. Odgovornost za napad se prebacila na ženu. Vidimo to u novinskim člancima koji naglašavaju odjeću ili ponašanja žrtve silovanja, što negdje implicira da se napad možda nikada nije morao dogoditi samo da je ona poduzela dodatne mjere opreza. Vidimo to u “upozorenjima” poznatih ličnosti mladim ženama da ne piju, ne nose krivu stvar ili generalno ne budu na krivom mjestu kako bi izbjegle silovanje.

Jer, pretpostavka je, silovanje je skrivena, neizbježna sila vani koja čeka glupe žena koje hodaju ulicom, a ne namjerni čin pojedinačnog zločinca. Vidimo to u policijskim kampanjama koje govore ženama kako da ne “postanu žrtve silovanja” tako što će se obraniti na legalan način, umjesto da govori muškarcima da ne budu silovatelji i krše zakon.

Ovog Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, moramo se suprotstaviti ideji da je prihvatljivo, normalno, čak, da živimo u svijetu u kojem su žene uzurpirale svoje živote kako bi izbjegle seksualno uznemiravanje i nasilje na dnevnoj bazi. Moramo prepoznati apsurdnost i užas žene koja objavljuje recenziju na stranici Amazon za “prsten za samoobranu”, koji glasi: “Još uvijek imam mali nož u džepu, ali volim dodatno vrijeme koje mi ovaj prsten kupuje prije izvlačenja noža”.

Godina je 2016. Iako nam više puta govore da prestanemo dizati buku jer su žene sada jednake, mi kupujemo rezervno oružje za samoobranu da ‘kupimo’ vrijeme dok izvadimo iz torbe ili džepa naše uobičajeno oružje.

Razlika između poimanja da je problem riješen i pritiska koji ovo sve stavlja nad ženama i djevojkama je apsurdan. Dakle, ovog Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, uzmite jedan korak u suprotnom smjeru. Promijenite standarde. Saslušajte ženu u svom životu o njenim iskustvima zlostavljanja. Razgovarajte sa svojim sinom o seksualnom pristanku. Porazgovarajte o seksualnom nasilju s muškarcima. I, iznad svega, priznajte da je ovo stvarnost koju žene žive iz dana u dan, a to je ona koja neće biti popravljena jarko ružičastim prstenom.

Prevela i prilagodila: Jovana Živković

Recite za novi Pirellijev kalendar što želite, ali nikako da je osnažujući za starije žene poput mene

Što uopće Pirelli, kompanija koja proizvodi gume, ima s osnaživanjem starijih žena, pita se Sophie Tweedale za Independent. 

Tako je – apsolutno ništa je točan odgovor. Ipak, ovog tjedna bi vam bilo oprošteno da mislite da je Pirelli novopomazani Djed Mraz za žene srednje dobi, sudeći po apsurdnim fanfarama oko njihovog kalendara za 2017 godinu.

Već više od 50 godina, peti po veličini proizvođač guma na svijetu diktirao je što bi ženska ljepota trebala biti nama ženama. Njihov godišnji kalendar prikazivao nam je slike eksploatiranih i objektiviziranih žena, odjevenih u gumu s resama na bradavicama i auto uljem na mjestima za koje sasvim sigurno nije namijenjen.

Ipak, drugu godinu zaredom, rečeno nam je da su oni promijenili pravila onoga što žene čini poželjnima. Evo ih, “minimalno photoshopirane” glumice u showu, uključujući Julianne Moore (55), Robin Wright (50), Helen Mirren (71), i Kate Winslet (41).

Prema marketinškom spinu, ovogodišnji kalendar želi poslati “krik protiv terora savršenstva i mladosti”. To je dovoljno da se brigade sredovječnih žena ove zemlje zagrcnu nad svojim mafinima posutim avokadom.

Kao punopravna žena srednje dobi, iskreno sam iscrpljena licemjerjem koje okružuje ovaj izgovor za umjetnost svake godine.

Govore nam kako Pirellijev kalendar za 2017. godinu “drma stvari”. Kako to? Da li će njegove sjajne stranice biti prepune znanstvenica, političarki ili žena poduzetnica koje utječu na svijet danas? Naravno da ne, jer one nikad ne bi otišle tamo.

Hoće li uključiti i “osnaženu” sekciju starijih žena širom svijeta različitih oblika tijela i boje kože? Naravno da ne, blesava ja, i dalje dominiraju bijele žene iz Europe i SAD.

Ali što s cijelim ovim “prirodnim” stilom? Sjajno, mislim. Idemo raditi s tim. Pomjeranje stvari sigurno znači da nema stilista, frizera, vizažista ili kirurških intervencija, da to uključuje filere i botoks.

Ali ne – ono čime smo počašćene umjesto toga je 14 međunarodno priznatih glumica koje, nemojte me krivo shvatiti, ja im se veoma divim, ali koje su prilijepljene na stranice Pirelli kalendara u varijacijama krupnog plana gdje poziraju u hula-hopkama (da, naravno da je i dalje likra u pitanju). Ovo je samo verzija iz 2010. napola odjevenih modela i ozbiljan slučaj dima i zrcala.

Njemački fotograf Peter Lindbergh koji je uslikao kalendar, oduševljeno objašnjava: “Osjećam da sam odgovoran za oslobađanje žena od ideje o vječnoj mladosti i savršenstvu”. Ono što ja (i bilo koja druga žena srednje dobi) vidim je da je i dalje pritisak da posjedujete nedostižnu ljepotu. Ideja da, čak i kad si “neretuširan” zaista trebaš izgledati ovako dobro, ovako bez nečistoća, ovako mršavo. Što je realistično ili pozivitno u vezi sa svim tim?

Pirelli kalendar, sa svojim stilistima sa A liste i profesionalnim osvjetljenjem govori svakoj ženi preko 40. godine: u redu je biti ti, kao. Onaj bolji dio, u svakom slučaju. Ne cijela ti. To bi bilo odbojno.

Brendovi poput Barbie i Playboya, koji je odnedavno ukinuo golotinju na svojim stranicama, su se prilijepili na želju da budu viđeni kao feministi, što im instant donosi pljesak i pozitivne reakcije u novinskim publikacijama i društvenim medijima. Pirelli se jednostavno dodaje na cijelu tu listu. I to radi prilično neuvjerljivo.

Samo prije dvije godine prikazao je deprimirajuće predvidljiv niz Victoria’s Secret modela uključujući Adrianu Limu i Gigi Hadid, uglavnom u toplesima ili noseći PVC outfite. Sve što su sad uradili su zamijenili tip podražaja.

Iz nekog razloga, Pirelli se nada da im njihova glamurozna prezentacija – mislite zavodljive, moćne crno bijele snimke – daje društvenu prihvatljivost i imunitet na kritike. No, je li to zapravo samo cinični komercijalni nadjev, radije nego stvarna kulturna promjena? Rekla bih da je tako. Nazovite ga kako hoćete ali ne zovite ga sjajnim za starije žene.

Sljedeće godine, Pirelli, učini nama ‘starijim’ ženama svijeta uslugu i prikaži 12 žena sa njihovim stvarnim rezervnim gumama. E, to bi bilo osnažujuće!

Prevela i prilagodila: Jovana Živković