sdadmin

Novo istraživanje kaže da je 70 posto britanskih žena napravilo neke korake u svom svakodnevnom životu kako bi se zaštitile od uznemiravanja. Od alarma za silovanje do prstena za samoobranu, očigledna je poruka da je ovaj teret na nama, piše Laura Bates za The Guardian.

Skrolajući kroz moj feed na društvenim medijima jutros naišla sam na sliku nazubljenog, nalik bodežu implementiranom dodatku na plastični prsten. Ovo se preporučuje kao savršen proizvod za žene koje se bave trčanjem. Boja je, naravno, svijetlo ružičasta. Ideja je – prema Fisher Defensivu, tvrtki iza Go Guarded prstena za samoobranu – da je to “prikladan, udoban i učinkovit način za žene da se brane ako se nešto neočekivano dogodi kada su na trčanju, planinarenju ili hodanju”.

Prikladan? Činjenica da produkt namijenjen kao oružje za obranu od seksualnog napada može biti opisan kao “prikladan i udoban” kristalizira koliko smo postali/e nonšalantni/e prema ideji da je stalna budnost rutinski dio ženske stvarnosti. U 2016. godini, sasvim je normalno naići na proizvode kao što je ovaj. Alarmi i donje rublje protiv silovanja, zamjena za suzavac, lak za nokte koji prepoznaje droge za silovanje. Bilo što će me podsjetiti da otvorim novčanik i platim cijenu za “sigurnost” jer sam žena koja živi u muškom svijetu.

Ideja da se moram podsjećati poduzeti dodatne mjere opreza kako bi pokušala zaštititi sebe je smiješna. Žene to čine svakog dana, u stotinama sitnih načina. Za većinu nas, to je automatski. Kada su vam nepoznati muškarci na ulici dobacivali, neprikladno dodirivali ili učinili da se ne osjećate sigurno, reakcije poput prelaženja na drugu stranu, okretanja leđa, izbjegavanja mračnih ulica, ubrzavanja hoda i bezbrojne druge događaju se instinktivno. To nam i dalje ne pomaže da ne budemo uznemiravane, napadane, silovane.

Činjenica koliko je zapravo seksualno nasilje prisutno u svakodnevnom životu je ogoljena i danas u novim podacima iz ActionAid UK. Anketa od 2.200 ljudi pokazala je da je 57 posto britanskih žena doživjelo neki oblik uznemiravanja i samo malo manje od jedne u šest (16 posto) neprikladno su dodirivane samo u posljednjih mjesec dana.

Ovo su šokantne statistike. No, čak i veću zabrinutost izaziva nalaz da je preko 70 posto svih britanskih žena i 88 posto onih u dobi od 18-24 godine poduzela korake u svakodnevnom životu kako bi se zaštitile protiv uznemiravanja. Seksualno nasilje ne samo da utječe na ženske živote u trenutku napada ili incidenta uznemiravanja. To utječe na nas svakodnevno, samim tim što utječe na naše ponašanje, naše planove za putovanja i, uopće, naš mir.

Anketa je popisala 10 različitih strategija koje žene koriste kako bi izbjegle uznemiravanje, od izbjegavanje parkova ili javnog prijevoza do uzimanja pratitelja ili čak ne odlaska na posao, školu ili fakultet. Četvrtina ispitanih žena promijenila je svoj smjer kretanja, a 28 posto njih spremne su koristiti svakodnevni objekt, kao što su ključevi ili kišobran – kao oružje.

Još je gora činjenica da društvo potiče žene da čine takve stvari, redovito potvrđujući poruku da je odgovornost žena da se moraju čuvati, a ne da je na muškarcima da ne uznemiruju i/ili napadaju žene. Odgovornost za napad se prebacila na ženu. Vidimo to u novinskim člancima koji naglašavaju odjeću ili ponašanja žrtve silovanja, što negdje implicira da se napad možda nikada nije morao dogoditi samo da je ona poduzela dodatne mjere opreza. Vidimo to u “upozorenjima” poznatih ličnosti mladim ženama da ne piju, ne nose krivu stvar ili generalno ne budu na krivom mjestu kako bi izbjegle silovanje.

Jer, pretpostavka je, silovanje je skrivena, neizbježna sila vani koja čeka glupe žena koje hodaju ulicom, a ne namjerni čin pojedinačnog zločinca. Vidimo to u policijskim kampanjama koje govore ženama kako da ne “postanu žrtve silovanja” tako što će se obraniti na legalan način, umjesto da govori muškarcima da ne budu silovatelji i krše zakon.

Ovog Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, moramo se suprotstaviti ideji da je prihvatljivo, normalno, čak, da živimo u svijetu u kojem su žene uzurpirale svoje živote kako bi izbjegle seksualno uznemiravanje i nasilje na dnevnoj bazi. Moramo prepoznati apsurdnost i užas žene koja objavljuje recenziju na stranici Amazon za “prsten za samoobranu”, koji glasi: “Još uvijek imam mali nož u džepu, ali volim dodatno vrijeme koje mi ovaj prsten kupuje prije izvlačenja noža”.

Godina je 2016. Iako nam više puta govore da prestanemo dizati buku jer su žene sada jednake, mi kupujemo rezervno oružje za samoobranu da ‘kupimo’ vrijeme dok izvadimo iz torbe ili džepa naše uobičajeno oružje.

Razlika između poimanja da je problem riješen i pritiska koji ovo sve stavlja nad ženama i djevojkama je apsurdan. Dakle, ovog Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, uzmite jedan korak u suprotnom smjeru. Promijenite standarde. Saslušajte ženu u svom životu o njenim iskustvima zlostavljanja. Razgovarajte sa svojim sinom o seksualnom pristanku. Porazgovarajte o seksualnom nasilju s muškarcima. I, iznad svega, priznajte da je ovo stvarnost koju žene žive iz dana u dan, a to je ona koja neće biti popravljena jarko ružičastim prstenom.

Prevela i prilagodila: Jovana Živković