Tisuće ljudi donirale novac Planned Parenthoodu nakon izbora Trumpa

Tisuće su ljudi Planned Parenthoodu donirale financijska sredstva u ime potpredsjednika SAD-a Mikea Pencea, protivnika pobačaja, tako da će primiti službeno priznanje od ove organizacije. Ideja da se novac donira u njegovo ime proširila se društvenim mrežama kao znak protesta nakon što je Donald Trump prošlog tjedna izabran za novog američkog predsjednika.

I Trump i Pence, njegov kandidat za potpredsjednika, obećali su oduzeti ženama pravo na pobačaj. Trump je rekao kako će odbaciti odluku Vrhovnog suda u povijesnom slučaju Roe vs. Wade kojim je pobačaj legaliziran i izabrati anti-choice suce na najviši sud države.

Trump je također rekao kako bi žene koje obavljaju pobačaje trebale biti kažnjene, no kasnije se ispravio i rekao kako bi kažnjeni/e trebali/e biti liječnici/ce koji obavljaju pobačaj. Pence, koji dolazi iz Indiane koja ima restriktivne zakone po pitanju pobačaja, forsirao je Kongres da prestane financirati Planned Parenthood, neprofitnu organizaciju koja, između ostalog, obavlja i usluge pobačaja.

Minimalno je 20 tisuća ljudi doniralo novac nakon predsjedničkih izbora 8. studenoga u ime Mikea Pencea, od njih 160 tisuća ukupno, rekao je glasnogovornik Planned Parenthooda.

Pence je potpisao zakon ove godine kojim bi se zabranili pobačaji zbog genetskih anomalija fetusa, kriminaliziralo prikupljanje fetusnog tkiva u svrhu istraživanja, tražeći da ono bude pokopano ili kremirano, te zahtijevao da žene budu prisiljene gledati ultrazvuk prije pobačaja. Savezni je sudac blokirao taj zakon u lipnju.

Hrvatsko feminističko proljeće održano u Rijeci

U Rijeci je od 10. do 13. studenog održan trening “Riječko  feminističko proljeće” u organizaciji PaRitera, a pod pokroviteljstvom Mediterranean women’s fonda i Primorsko-goranske županije. Trening je okupio petnaest feministkinja koje su kroz tri dana promišljale elemente feminizma i učile nove vještine kako što učinkovitije provoditi aktivističke i zagovaračke projekte.

Obrađene su teme kao što su rod i spol, žene i mediji, politička participacija žena, nasilje prema ženama, ali i ekofeminizam, reproduktivna prava, pravda i kako provoditi zagovaračke aktivnosti. Trening je ugostio i predavačice različitih profila te su tijekom vikenda radionice održale Ana Ajduković ispred Centra za ženske studije pri Filozofskom fakultetu u Rijeci, Tajana Broz iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč te Katarina Mikulić i Marinella Matejčić iz PaRitera.

Trening je osmišljen i proveden kao kombinacija kratkih predavanja i interaktivnog rada, kako bi sudionice odmah mogle promišljati naučeno kroz različite forme grupnog rada. Druge večeri treninga održan je feministički pop kviz u kojem je pobjedu odnijela grupa Štucavice, dok je zadnja večer obilježena dokumentarnim filmom o tjelesnoj autonomiji nakon kojeg je uslijedila kratka rasprava. 

Jedna od sudionica treninga, Antonella, zaključila je: “Stvarno mi je bilo super, tek kad sam se odmaknula i pričala sa ljudima oko sebe shvatila sam koliko sam u biti znanja pokupila o temama o kojima nisam znala ništa, ali i proširila znanje koje sam već imala o nekim stvarima. Također, shvatila sam da je itekako moguće aktivistički djelovat i da je svaki korak unaprijed dobar, dok prije nisam imala mogućnosti to vidjeti na djelu i dobiti energiju za aktivizam koju sam dobila na radionici. Uz to, upoznala sam stvarno predivne osobe i to je nešto što će mi zauvijek ostati, iskustva, priče, diskusije i prijateljstva.”

Rezultat treninga, osim onih teže mjerljivih kao što su promjene stavova te nova znanja, su aktivističke akcije koje su sudionice same osmislile i provest će ih u narednih nekoliko mjeseci.

 

Postizborna depresija – kako su demokrati uspjeli izgubiti izbore?

Predsjednički izbori u SAD-u su završili: Donald Trump je odnio pobjedu što je izazvalo prosvjede diljem države, a Hillary Clinton je uzrok svog neuspjeha odlučila pronaći u predsjedniku FBI-a, Jamesu Comeyju. Mnogi su se, razočarani izbornim rezultatima, sjetili obožavanog “socijalista” Bernieja Sandersa za kojega smatraju da je mogao pobijediti na izborima. Takvim mišljenjima pomogao je i sam Sanders koji se javnosti obratio prošloga tjedna rekavši kako je Trump dobio izbore time što se uspio približiti srednjoj klasi kojoj je dosta političkog, medijskog i ekonomskog establishmenta, Uspio je dotaknuti građane/ke kojima je dosta niskih plaća i brojnih prekovremenih sati te političara/ki koji/e imaju milijarde dok oni ne mogu priuštiti školovanje vlastitoj djeci. S druge strane, Clinton je predstavljala upravo to, elitu i establishment, uvjeravajući narod sa svog pijedestala kako je ona tu za njih.

Clinton smatra da je ponovno pokretanje istrage o njezinom privatnom serveru elektroničke pošte naštetilo kampanji u tolikoj mjeri da je izgubila izbore, no mnogi politički analitičari se ne bi složili s time. Kao što je primijetio i sam Sanders, Hillary Clinton je sama sebi naštetila time što se nije uspjela približiti radničkoj klasi koja je, izmučena dotadašnjom politikom koja ih je ostavila na rubu prosjačkog štapa, odlučila svoje glasove dati Trumpu. Clinton predstavlja establishment, uzimanje novca malome čovjeku u korist velikog, i to je narod primijetio te odlučio kazniti. Ona se glasačima/icama predstavljala kao sve ono što Trump nije umjesto da im ponudi vlastitu retoriku kojom bi ponudila ono što im treba – stabilna radna mjesta, plaće s kojima se može živjeti, a ne preživljavati te bolju socijalnu politiku.

Demokratska je stranka mogla dobiti ove izbore i to uz pomoć već spomenutog senatora Bernieja Sandersa, predsjedničkog kandidata koji je podigao američku mladež na noge svojim zalaganjem za rješavanje stvarnih problema. Došao je s ograničenim financijskim sredstvima te iznenadio svojim predizbornim rezultatima. Podsjetimo, Sanders je progovarao o stvarnim problemima prosječnog/e Amerikanca/ke poput kolosalnih kredita koji ostaju nakon studiranja ili minimalnoj plaći uz koju se ne može živjeti. Želio je riješiti goruće probleme u američkom društvu koji sve više produbljuju društveni jaz. Mlade i ne-bijele osobe su ga osobito podržavale, a njegovi predizborni skupovi okupljali su velik broj istomišljenika/ca iako Sanders nije raspolagao megalomanskim količinama novca poput Clinton ili Trumpa.

Unatoč tome što je Sanders uživao veliku popularnost u narodu, ispao je iz predsjedničke utrke u korist Hillary Clinton i njezinog liberalizma. Naime, o Sandersovoj sudbini je naposljetku odlučivala skupina demokratskih superdelegata koji provode samovolju i glasaju neovisno o želji naroda. Ovakvim načinom glasanja sama politička osnova demokratske stranke pada u vodu jer zanemarivanje volje naroda dovodi do autokracije, a ne demokracije koja bi se trebala nalaziti u srži ove stranke. Ovime su razočarali mnoge glasače/ice jer Sandersu nisu dali ni priliku, već su se koncentrirali samo na svoju korist, no time su na kraju izgubili izbore. Demokrati su glasačima/cama ponudili osrednju Hillary Clinton koja je mjesecima pokušavala zamaskirati svoje elitističke stavove u demokratske vrijednosti koje će pomoći siromašnim Amerikancima/kama i radničkoj klasi da se izdigne iz društvenog mulja. Jasno je, dakako, da je političkom establishmentu u SAD-u više odgovaralo da na vlast dođe Clinton koja je usko povezana s najbogatijim i najmoćnijim Amerikancima/kama, no radnici/e u njoj jednostavno nisu vidjeli/e nekoga tko bi im mogao pomoći na bilo koji način te je naposljetku dobila manje glasova nego što su demokratski kandidati dobili na prethodnim izborima.

Za demokratsku stranku je izrazito poražavajuće što su izgubili izbore koje je bilo gotovo nemoguće izgubiti, od kandidata koji je toliko puta sabotirao samoga sebe da gotovo nitko nije vjerovao u njegov politički uspjeh. Po tom im se pitanju dogodilo ono što se dva mjeseca ranije dogodilo i Hrvatskoj na ponovljenim parlamentarnim izborima: nisu uspjeli privući dovoljan broj inače svojih glasača/ica. Nakon što je koalicija HDZ-a i Mosta građanima/kama dala najgoru vladu u povijesti RH, pobjedu je opet odnio HDZ. Gubljenje kompasa i nacionalistička retorika Zorana Milanovića stajali su SDP pobjede na parlamentarnim izborima jer su lijevi glasači/ce razočarano i protestno ostali doma (SDP-ova koalicija je odnosu na izbore 2015. godine izgubila 106.000 glasova).

Što se budućnosti SAD-a tiče, za Hillary Clinton se znalo da će, ukoliko bude izabrana za predsjednicu, pomoći održati postojeći status quo u medijima, politici i gospodarstvu. Za Trumpa je postojao (i dalje postoji) strah da će njegov mandat normalizirati i ohrabrivati seksističko i rasističko ponašanje u društvu. Ukoliko se udalji od te retorike i posveti se poslu za kojega je izabran, Donaldu Trumpu se na leđa postavlja teret opravdavanja očekivanja naroda koji je glasao za njega – hoće li imati hrabrosti suprotstaviti se Wall Streetu, smanjiti cijene lijekova na recept te ograditi se od svojih rasističkih i seksističkih stavova. 

Izložba Zdravo Marijo, milosti puna

U petak 18. studenog s početkom u 20 sati, u galeriji Filodrammatica u Rijeci (Korzo 28, prvi kat) otvara se nova multimedijalna izložba riječke umjetnice Milijane Babić, naziva Zdravo Marijo, milosti puna, koja se bavi temom negativnog utjecaja Katoličke crkve na ženska prava u Hrvatskoj. Izložba se zasniva na umjetničkim akcijama u javnom prostoru tijekom 2016. godine, kao i na istraživanju sadržaja katoličkih medija u razdoblju između 2015. i 2016. godine. Ulaz je slobodan, a izložba traje do 2. prosinca.

Recentni rad Milijane Babić temelji se na performativnoj umjetničkoj praksi, i često se razvija u smjeru kontekstualno specifičnih dugotrajnih akcija u javnom prostoru. Polazišna točka njenog rada je vlastita pozicija žene i umjetnice, koju propituje u svom neposrednom okruženju. 

Na izložbi će biti predstavljena video dokumentacija umjetničke akcije 7 dana za ženu, nastale kao reakcija na međunarodnu katoličku molitvenu inicijativu “40 dana za život”, koja je izvedena uoči Međunarodnog dana žena 2016. godine u suradnji s građankama i građanima Rijeke i udrugom SOS Rijeka – centar za nenasilje i ljudska prava. Akcija u formi protesta započela je ispred Klinike za ginekologiju i porodništvo Kliničkog bolničkog centra  Rijeka, nasuprot moliteljima spomenute inicijative, nastavljajući se narednih dana ispred državnih institucija i Katedrale Sv. Vida, a završila je na Međunarodni dan žena ispred Gradske uprave na riječkom Korzu. Navedeni dio izložbe sastoji se i od komentara na akciju koje je umjetnica bilježila za vrijeme njenog održavanja te preuzela s društvenih mreža i internetskih portala.

Drugi dio izložbe čini publikacija ‘mudrih misli’, čiji se sadržaj sastoji od spornih izjava iz katoličkih tiskovina, te dokumentacije intervencije u javnom prostoru koja je u tijeku.

Više o izložbi možete saznati na internetskoj stranici Drugog mora i Facebook stranici događanja.

Kroz oko Sally Nixon: kako zapravo izgledaju žene kad ih niko ne gleda

Odrasla sam gledajući savršene žene oko sebe (na televizoru i u magazinima). One su lijepe, pametne i uspješne, najčešće sa naglaskom na – lijepe. U tom savršeno kadriranom svijetu, uvijek su perfektno izdepilirane, našminkane, nasmijane. Lice i ten su im sjajni čim se probude, stanovi su im minimalistički uređeni, a eventualan “nered” dio je šarma neke nestvarno lijepe glumce/pjevačice/manekenke. Iako su oko mene postojale i malo stvarnije žene, ja sam uglavnom vidjela (i pristajala da vidim) žene koje su provučene kroz super-oko kamere. Savršene, utegnute i fotošopirane. I nepostojeće.

{slika}

S erom novim medija i Instagram manijom, moje “obične” drugarice postale su poput cura iz magazina. Čak i sama kadriram haljinu i vino na izložbi ili kasnim na posao tražeći ugao da uhvatim prirodnu svjetlost na svom licu za neki #nofilter #nomakeup momentum. Pritisak medija i marketing rade svoje i sjajno nam prodaje iluziju da nam samo fali još ta jedna krema ili ta haljina pa da konačno postanemo kao te nestvarne žene sa bilborda.

And there comes Sally.

{slika}

Sally Nixon je grafička dizajnerka iz Arkanzasa koja se primarno bavi ilustracijom. Iako kaže da nakon koledža želi da se bavi ilustrovanjem knjiga za djecu, mi smo je otkrile zahvaljujući njenim sjajnim ilustracijama koje prikazuju mlade žene malo drugačije od onog na šta smo navikli. Kaže da su se prvi radovi desili slučajno, kad su joj rekli da nikada ne crta odrasle osobe. I onda je ona sjela i nacrtala ono što je postalo ogledalo mnogima. Kroz svoj projekat 365 imala je izazov da svakog dana uradi i objavi po jednu ilustraciju što joj je, kako kaže, pomoglo da unaprijedi svoj stil.

{slika}

Sally Nixon je sve ono što smo i mi same. Ona je super cura koja će vam pokazati koliko smo sve slične i fantastične sa svim svojim nesavršenostima. U svojim ilustracijama ona prikazuje svakodnevni život onakvim kakav on zapravo jeste – neglamurozan, jednostavan, pomalo haotičan i nadasve stvaran.

U njenim radovima nema žena sa savršenim bokovima i predugim nogama, njene žene ne uvlače stomak dok se oblače, one spavaju na kauču pored svog psa, piju vino s prijateljicama i jedu junk hranu i ne smiju se non stop i bez prestanka, zamislite.

{slika}

One ovdje ne osvajaju planinske vrhove niti vode svjetske konglomerate a možda se ni ne interesuju za revolucije. A možda sve to i rade ali to se na ovim ilustracijama ne vidi (kao što se naizgled ne vidi ni u stvarnom životu). Ovdje vidimo cure, obične i svakodnevne i zanimljive, u njihovom slobodnom vremenu. One sa kojima možemo da se poistovjetimo. Piju dosta vina, provode dosta vremena na telefonu i sa svojim prijateljicama, čitaju ili ne rade ništa.

A to je nešto što i mi ostale radimo, ne?

{slika}

Njeni radovi kvadratnog oblika, prozori su u stvarni svijet svake od nas. Vesele boje i dinamično okruženje na ilustracijama pokazuju koliko su naši ‘obični’ životi zapravo lijepi. I možda zbilja niste najsrećnija osoba na svijetu dok same doručkujete tost sa džemom tamo nekog kišnog utorka prije posla, ali to je zapravo ono što je vaš život. Pogledajte ga kroz Sallyne šarene ilustracije i sjetićete se kako je zapravo vrijedan i poseban.

A to je ono što Sally i želi da postigne svojim ilustracijama.

{slika}

Ne želi da izmišlja nešto neviđeno, inspiraciju pronalazi u onom što jeste njen i naš život. “Scene koje kreiram oko njih (djevojaka koje crta) su svakodnevna mjesta: kupatilo, restoran, neuredna soba. Ipak, moj cilj sa svakim crtežom jeste da uzdignem naizgled obično u nešto posebno i vrijedno pažnje” , kaže Sally.

{slika}

U svijetu Sally Nixon ne žive isključivo privilegovane bijele djevojke sa savršenim strukom. Njen svijet je zapravo malo ogledalo za sve djevojke i žene koje samo žive svoj život, i pokazuje nam koliko je on, naizgled običan i ni po čemu poseban, zapravo super! Jer je naš.

P.s. I taman kad sam se zapitala kako bi bilo družiti se sa Sally, naiđem na ovaj instagram post – na meniju za ručak su povrće i cupcake. Ok, eto odgovora s kim želim podijeliti obrok 😉

Ispred Vlade izložen posljednji primjerak ugovora o radu na neodređeno u Hrvatskoj!

U srijedu, 16. studenog široka koalicija sindikata i udruga na Markovom je trgu organizirala vizualni performans “Posljednji ugovor o radu na neodređeno vrijeme u Hrvatskoj”, kojim je medijima predstavljen scenarij iz ne tako daleke budućnosti u kojoj ugovori o radu na neodređeno vrijeme u Hrvatskoj više ne postoje, osim kao muzejski izložbeni primjerci. Neposredni povod za ovu akciju bila je najava Vlade da će se u ovom mandatu pristupiti ponovnoj izmjeni radnog zakonodavstva s ciljem smanjivanja njegove “rigidnosti”.

U izjavama koje su uslijedile Nikola Buković iz Mreže mladih Hrvatske upozorio je na trend prema kojem ugovor o radu na određeno vrijeme postaje dominantni model reguliranja odnosa između mladih radnika/ca i poslodavaca u Hrvatskoj. Pozivajući se na podatke Europske statističke agencije – Eurostat, Buković navodi kako je udio mladih (15-29 godina) koji rade, a zaposleni su putem ugovora na određeno vrijeme u 2007. g. iznosio oko 29%. Do 2015. g. udio je povećan na čak 47%, dok je prosjek EU-28 u istoj godini iznosio oko 32%. Buković naglašava: “To znači da velik broj mladih koji su izašli na tržište rada od početka krize 2008. još uvijek nije dočekao svoj prvi ugovor o radu na neodređeno vrijeme.”

Darko Šeperić iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske dodao je kako je širenje atipičnih oblika ugovora tek jedna od dimenzija koje ukazuju kako je hrvatsko radno zakonodavstvo sve drugo nego rigidno. Tako je primjerice upozorio na zloupotrebu ugovora na određeno vrijeme, posebno putem sklapanja velikog broja uzastopnih kratkotrajnih ugovora. Agencijski rad u značajnom je porastu, a agencijski radnici koriste se i na poslovima za koje kod poslodavca postoji stalna potreba. Izmjenama Zakona o radu 2014. g. poslodavci su dobili veliku fleksibilnost u organizaciji radnog vremena, a preraspodjela radnog vremena omogućuje im da dodatne sate rada ne plate kao prekovremeni rad.

Šeperić je na koncu uputio poziv medijima: “Budućnost tržišta rada u Hrvatskoj iznimno je važna tema koja zaslužuje stalno, informirano i nepristrano medijsko praćenje. Pozivamo medije da obrate posebnu pozornost na rad Vlade u ovom području te budu spremni postaviti relevantna i po potrebi teška pitanja.”

Nikola Buković je na koncu uputio poziv svim građanima i građankama da se pridruže prosvjednoj akciji “Mladi za radnička prava” koja se održava u četvrtak, 17. studenog s početkom u 18 sati na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu, upozorivši kako je krajnje vrijeme da se kao društvo uz anti-poduzetničku klimu počnemo baviti i sve prisutnijom anti-radničkom klimom.