AI: australski izbjeglički centar oličenje je torture

Australski izbjeglički centar na zabačenom pacifičkom otoku “oličenje je torture”, izvješćuje u ponedjeljak udruga za ljudska prava Amnesty International (AI).

Tražitelje/ice azila koji/e pokušavaju ući u Australiju vlada u Canberri šalje na pacifički otok Nauru a slala ih je i na otok Manus koji je dio Papue Nove Gvineje, od kuda im je onemogućen put za Australiju, čak i ako se utvrdi da su izbjeglice.

Izbjeglički centar na Nauruu, u kojem je smješteno oko 400 muškaraca, žena i djece, pod prismotrom je zbog optužbi da je tamo zabilježeno više tisuća incidenata zlostavljanja, a visoka je i stopa samoozljeđivanja.

Prema izvješću AI, napisanom na temelju svjedočanstava više od 100 ljudi, uključujući azilante, izbjeglice, bivše i sadašnje zaposlenike centra, “ljudi su u stanju apsolutnog očaja”. Iako izbjeglice na tom otoku nisu više primorane boraviti samo unutar centra, već se mogu slobodno kretati po otoku, u izvješću stoji da su mnogi bili žrtve napada i silovanja.

AI optužuje Australiju da tim izbjegličkim centrom upravlja “u tajnosti”, navodeći da je tek šačica novinara/ki i aktivista/kinja posjetila to mjesto. Na otoku Manusu se nalazilo 800 muškaraca. Australija je u kolovozu zatvorila taj kamp nakon što je Vrhovni sud Papue Nove Gvineje presudio da je držanje ljudi tamo protuustavno i protuzakonito.

Zapatistički pokret imat će svoju kandidatkinju na predsjedničkim izborima

Zapatistička nacionalna oslobodilačka vojska (Ejército Zapatista de Liberación Nacional- EZLN) kandidirat će ženu – predstavnicu starosjedilačkih naroda kao nezavisnu kandidatkinju na predsjedničkim izborima u Meksiku 2018. godine, što predstavlja snažan zaokret u strategiji same organizacije koja je utemeljena u oružanoj borbi.

Službena objava EZLN-a (pod nazivom “The Earth to its center shall tremble” prema stihu meksičke himne) naglašava kako su odluku o ovoj kandidaturi donijeli i prihvatili članovi i članice organizacije. Odluka je donesena na Petom nacionalnom starosjedilačkom kongresu koji je održan ovog tjedna u San Cristobalu na kojemu su delegatkinje i delegati raspravljali/e o političkoj situaciji u zemlji i odlučili/e se na udruženu akciju. Priopćenje ne sadrži detalje o tome na koji način će sudjelovati u izborima i hoće li koristiti državne resurse namijenjene kandidatima/kinjama, niti se govorilo o imenu potencijalne kandidatkinje.

“Potvrđujemo da naša borba nije borba za moć, već pozivamo starosjedilačke narode i civilno društvo da se organiziramo kako bismo zaustavili/e uništavanje, ojačali naše otpore i pobune; to znači, branili život svake osobe, svake obitelji, grupe i zajednice”, piše u zajedničkoj izjavi Nacionalnog starosjedilačkog kongresa i zapatističkog pokreta.   

Dokument sadrži obimne popise slučajeva nasilnih kršenja ljudskih prava, oslikavajući “panoramu smrti i nasilja” meksičke države prema starosjedilačkim zajednicama.

Zapatisti su 1994. objavili rat meksičkoj vladi i podigli oružani ustanak u Chiapasu, jednoj od najsiromašnijih meksičkih država kao odgovor autohtonog indijanskog stanovništva na neoliberalnu doktrinu, a glavni razlog ustanka bilo je stupanje na snagu Sjevernoameričkog sporazuma o slobodnoj trgovini (NAFTA) koji je značio daljnje pogoršanje položaja seljaka.

Na spomenutom kongresu je zaključeno kako oružana pobuna nije polučila željene rezultate, no prerasla je u socijalni pokret koji se bori za sve obespravljene i siromašne ljude u Meksiku. Zapatistički ustanak je, također, zadobio internacionalnu dimenziju borbe protiv neoliberalne politike. Organizacija ustrajava na svojim ciljevima i razvija grassroots lokalne strukture, nezavisne od države.

U ove 22 godine, EZLN je odbacivao sudjelovanje na političkim izborima. Poznata je i njihova “Druga kampanja” (‘La otra campaña’) uoči izbora 2006. godine, u kojoj su pozivali građane/ke Meksika da sudjeluju u političkim akcijama paralelnim s izborima. U toj su kampanji putovali Meksikom i susretali se s aktivistima/kinjama i predstavnicima civilnog društva kako bi izgradili širu frontu protiv kapitalizma. Tada su neke stranke političke ljevice kritizirale ovu kampanju koja je odbacila potporu ljevičarskom gradonačelniku Mexico Cityja – Manuelau Lopezu Obradoru koji se kandidirao na predsjedničkim izborima. Lopez Obrador bio je poražen od desničarske Stranke narodne akcije, a sami izbori su bili kritizirani kao neregularni. 

Trening ‘Hrvatsko feminističko proljeće’

Zanimaju te rodna ravnopravnost, feminizam, ekofeminizam, reproduktivna prava, politička participacija žena, aktivizam? Imaš između 18-30 godina i dolaziš ili živiš u Primorsko-goranskoj županiji? Prijavi se na trening “Hrvatsko feminističko proljeće” koje provodi PaRiter. Cilj projekta je okupiti i osnažiti mlade žene za aktivno sudjelovanje u društvu.

Trenig je namijenjen mladim ženama u dobi od 18-30 godina iz Primorsko-goranske županije koje žele aktivno sudjelovati u promociji rodne ravnopravnosti i do sada nisu imale priliku učiti o i promišljati rodnu (ne)ravnopravnost. Održat će se u periodu od 10. do 13. studenog 2016. godine u Rijeci, u hostelu Češka beseda. Na treningu ćemo govoriti o feminizmu i eko feminizmu, ženama u medijima, reproduktivnim pravima i političkoj participaciji žena, ali i LGBTIQ pitanjima i aktivizmu. Uz teorijski i radionički dio, jedan dio treninga bit će usmjeren na aktivističko djelovanje i planiranje aktivističkih akcija koje će sudionice seminara imati obavezu provesti nakon treninga.

Ako želiš sudjelovati i možeš u cijelosti prisustvovati treningu, molimo te da ispuniš prijavnicu te je pošalješ mailom do 21. listopada 2016. na udrugapariter@gmail.com uz naslov e-maila “Prijava-feministički trening”. Na temelju zaprimljenih prijava obavit ćemo proces selekcije i obavijestiti te o rezultatima Troškove, hrane i smještaja te putne troškove (unutar Primorsko-goranske županije) pokriva PaRiter.  

SUP – Snaga umjetničkog pokreta

Želiš naučiti snimati kratke filmove? Zanimaju te ples i umjetnost? Prijavi se na besplatnu, početničku video edukaciju “SUP – Snaga umjetničkog pokreta”!

Edukacija je namijenjena mladima u dobi od 18 do 30 godina, koji se prvi put susreću sa snimanjem i obradom materijala. Predmet snimanja će biti različita sportsko/plesna udruženja, a polaznici i polaznice edukacije će vlastitom kreativnošću morati prikazati odakle udruženja crpe snagu svog djelovanja i pokreta.

Polaznici i polaznice edukacije radit će u timovima (2-3 osobe) te će sudjelovati na šest međusobno povezanih radionica. Prva radionica, (27.10.) sastojat će se od kratkog upoznavanja i podjele u timove te će se održati u prostorijama Udruge Amazonas (Kosirnikova 64, Jelenovac) u 16 sati. Četiri radionice na kojima će polaznici i polaznice dobiti edukaciju o osnovama snimanja, rukovanju opremom i osnovama montaže će se održavati četvrtkom (3.11. 10.11., 17.11., 24.11.) od 15 do 17 sati u prostorijama Blank_filmskog inkubatora koji će voditi edukaciju. Termin snimanja će birati polaznici/ice u dogovoru s udruženjima koje će snimati, a oprema za snimanje je osigurana.

Edukacija će završiti svečanim prikazom kratkih filmove svim zainteresiranima, a održat će se u prostorijama Udruge Amazonas na Jelenovcu. Također, isječci će biti objavljeni i naYouTube kanalu.

Prijaviti se mogu svi mladi između 18 i 30 godina. Prednost će imati nezaposlene osobe. Za prijavu je potrebno poslati osnovne osobne podatke (ime, prezime, dob, spol, status na tržištu rada) i kratko obrazložiti zašto želite pohađati edukaciju. Prijave se šalju na e – mail adresu iva@amazonas.hr, do ponedjeljka 24. listopada.

O tome zašto je pokret za prava muškaraca (MRA) smeće

Uzet ću si vremena da se malo pozabavim pokretom za prava muškaraca jer mi se čini da oko njega postoje neke nejasnoće. Zapravo, izgleda da postoji mnogo nejasnoća.

U zadnje vrijeme mi se više osoba suprotstavilo zbog toga što prozivam aktiviste za muška prava. “Ali muškarci su također potlačeni”, kažu mi. “Feminizam je seksističan i uči muškarce da je muškost pogrešna.” “Heteroseksualnim bijelim muškarcima više nije dopušteno da se ponose sami sobom.” “Ako vjeruješ u jednakost, sigurno želiš da i muškarci imaju isti tip aktivizma kao i žene.” “Svi imaju pravo na svoje mišljenje”.

Za početak, da, svi imamo pravo na svoje mišljenje, no nemojmo se pretvarati kao da su sva mišljenja jednako vrijedna. Neka se temelje na činjenicama, a druga su totalno sranje. Primjerice, ja vam mogu reći da vjerujem da cjepivo uzrokuje autizam i to bi bilo moje mišljenje, ali ono bi istovremeno bilo dokaziva neistina. Dakle, nemojmo se pretvarati da svako mišljenje treba jednako uzeti u obzir jer smo pametniji od toga.

{slika}

Drugo, da odmah razjasnimo jednu stvar: muškarci, kao grupa, nisu sustavno tlačeni zbog svojeg roda. Znači li to da doslovce niti jedan muškarac ne trpi opresiju? Ne, ne tvrdim to. Muškarci mogu biti i jesu potlačeni i marginalizirani iz niza razloga poput rase, klase, seksualnosti ili siromaštva, da nabrojim samo neke primjere.

Tvrdim li da svi bijeli cis-heteroseksualni likovi imaju odlične živote zbog svih svojih nagomilanih privilegija? Ne, ni to ne tvrdim. Postoje brojne okolnosti koje mogu dovesti do toga da neka osoba živi teškim životom. No, muškarci nisu potlačeni zato što su muškarci. Mizandrija zapravo i ne postoji, i praviti se da je riječ o opresivnoj sili ekvivalentnoj ili još goroj od mizoginije je uvredljivo, odvratno i intelektualno neiskreno.

Aktivisti za prava muškaraca tvrde da su feministkinje krive za više-manje sve što im ne valja u životu. Pokret za prava muškaraca je reakcionarni pokret stvoren sa specifičnim ciljem da se suprotstavlja feminizmu, i troši većinu, ako ne i sve svoje resurse i vrijeme kako bi ušutkao i marginalizirao žene. Oni pokreću stvari poput kampanje Nemoj biti ta cura – kampanje koja optužuje žene zbog podnošenja lažnih prijava za silovanje. Posjećuju feminističke događaje s ciljem zlostavljanja i zastrašivanja žena, preplavljuju online feminističke prostore s prijetećim porukama i redovito koriste kampanje i taktike kako bi zastrašili žene koje ne odustaju i natjerali ih da se boje za vlastitu fizičku sigurnost. Oni ne čine doslovno ništa da bi zaista riješili probleme do kojih im je navodno stalo i umjesto toga čine sve što mogu da diskreditiraju feministički pokret.

{slika}

Postoje određeni problemi koji disproporcionalno pogađaju muškarce – stopa samoubojstva među muškarcima je viša, kao i stopa beskućništva. Veće su šanse da će muškarac biti ozlijeđen ili ubijen na radnom mjestu ili zbog nasilja. Muškarci koji su žrtve obiteljskog nasilja ili seksualnog napada će ih rjeđe prijaviti. Ovo su problemi na kojima aktivisti za prava muškaraca navodno rade, i kad kažem ‘rade’, mislim ‘za njih krive feminizam’. Problem je u tome što niti jednu od ovih stvari nisu uzrokovali feminizam, jednaka prava za žene ili išta tome slično. Znate li što zapravo možemo kriviti za mnoge od ovih problema? Za početak, marginalizirajuće sile poput klase i rase – hoću reći, nisu bijeli bogati muškarci ti koji se nose s beskućništvom, opasnošću na radnom mjestu ili oružanim nasiljem.

Znate li gdje još treba potražiti krivca?

Naša patrijarhalna kultura i rodne uloge koje striktno nameće su – vidi čuda – upravo iste one strukture moći koje feminizam pokušava srušiti. Patrijarhat ima neke vrlo zajebane ideje o maskulinitetu, ideje zbog kojih su muškarci manje skloni tražiti pomoć za probleme koje percipiraju kao pretjerano ‘ženskaste’ – kada su, primjerice, žrtve zlostavljanja ili silovanja od strane partnerice, kada ne mogu brinuti sami o sebi ili kada odbijaju tražiti pomoć za zdravstvene probleme poput depresije i anksioznosti.

Na društvenoj razini to znači da potrebni resursi nisu jednako dostupni muškarcima koji se nose s ovim izazovima zbog toga što patrijarhalne ideje govore našim sudovima, vladama i dobrotvornim organizacijama da niti jednom muškarcu ne treba takav oblik pomoći. Da, patrijarhat uvelike privilegira interese muškaraca, ali istovremeno im i šteti. Šteti im na sve načine i u svim područjima zbog kojih su aktivisti za prava muškaraca navodno zabrinuti. Pomislili biste da će aktivisti za prava muškaraca u potpunosti zagovarati rastavljanje patrijarhata, ali ne čine to. Umjesto toga, draže im je kriviti žene za svoje probleme.

Vidite, problem s pokretom za prava muškaraca je što ne čini ništa konkretno kako bi riješio bilo koji od ovih problema koje spominjem. Ne prikupljaju novac za otvaranje skloništa za beskućnike ili zlostavljane muškarce. Ne otvaraju brze telefone za muškarce koji razmišljaju o samoubojstvu. Ne lobiraju za sigurnije radno okruženje ili kontrolu naoružanja. Umjesto toga, plaču o feminizmu, pljuju po ideji patrijarhata i općenito čine svijet tužnijim, strašnijim i manje sigurnim mjestom za život. Ustvari, tvrdim da njihove budalaštine čine veliku štetu ciljevima za koje tvrde da se bore time što stvaraju poveznicu između stvarnih problema s kojima se muškarci suočavaju i svoje glupe lakrdije od pokreta. Tako da, svaka vam čast aktivisti za prava muškaraca. Uspjeli ste gadno zeznuti ranjive muškarce u svojoj misiji dokazivanja da je feminizam zlo. Nadam se ste ponosni na sebe.

Pokret za prava muškaraca nije ‘feminizam za muškarce’. On nije neka vrsta komplementarnog aktivizma kojem bi cilj bio promovirati jednaki tretman muškaraca i žena, a sigurno nije ni prijateljski raspoložen prema ženama, osim ako govorimo o ženama s teškim oblikom internalizirane mizoginije. Ja vjerujem u jednakost muškaraca i žena, ali isto tako vjerujem da se ne rađamo na jednakim startnim pozicijama. Žene se i dalje suočavaju s obespravljenošću, diskriminacijom i nedostatkom temeljnih sloboda i prava, i iako je feminizam odradio velik posao u zadnjih stotinjak godina, još uvijek nismo rastavile/i nekoliko tisućljeća društvenog programiranja i opresije.

{slika}

I zato nije ‘red na muškarce’ da imaju svoj pokret za društvenu pravdu. Zato imamo ‘fem’ u feminizmu. Zato pravičnost i jednakost podrazumijevaju zagovaranje osnaživanja žena, a ne osnaživanje oba spola u jednakim količinama. Zato što, da iskoristim jednu glupu analogiju, ako jedna osoba krene bez jabuka a druga s pet jabuka, i onda svakoj daš tri jabuke u ime pravičnosti, jedna osoba i dalje ima pet jabuka više.

Zato, da, pričajmo o problemima koji pogađaju muškarce. Idemo osmisliti rješenja za probleme koji disproporcionalno štete muškarcima poput samoubojstva, beskućništva i nasilne smrti (istovremeno prepoznavajući da sama činjenica da postoje problemi koje više pogađaju muškarce nego žene ne znači da su muškarci potlačeni zbog svojeg roda).

Idemo raditi na otvaranju skloništa za zlostavljane muškarce, na kreiranju kampanja za osvještavanje o činjenici da su i muškarci žrtve silovanja, idemo pritiskati vlasti da poboljšaju sigurnost na radnom mjestu, ali idemo pronaći način da to sve činimo tako da nije na štetu žena. Umjesto toga, idemo se ujediniti i srušiti patrijarhat, jer tako svi pobjeđujemo.

p.s. Ako zaista mislite da se bijele heteroseksualne muškarce ne ohrabruje dovoljno da se ponose sami sobom, onda ozbiljno morate preispitati svoje privilegije i onda ih preispitati još milijun puta. Zbilja.

Prijevod: I. T.

Stranke vladajuće demokršćansko-socijaldemokratske koalicije u Njemačkoj složne oko zabrane burke i nikaba

Stranke vladajuće demokršćansko-socijaldemokratske koalicije u Njemačkoj približile su svoje stavove glede zabrane nošenja burki i nikaba u javnim ustanovama, javlja Spiegel Online u subotu.

“Socijaldemokrati/kinje pokazuju otvorenost naspram prijedloga demokršćanskog ministra unutarnjih poslova Thomasa de Maizierea o zabrani nikaba i burke u javnim ustanovama poput državnih ureda, sudova, sveučilišta i škola”, javlja Spiegel Online pozivajući se na interne protokole sastanaka koalicije.

Socijaldemokrati/kinje su dosada bili/e protiv zabrane pokrivala cijelog tijela, tvrdeći da bi ta zabrana bila pretjerana.

Istodobno Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD), koja zajedno s Unijom CDU/CSU kao manji partner čini vladu na čelu s Angelom Merkel, odbacuje mjere poput oduzimanja njemačkog državljanstva osobama koje su sudjelovale u borbama u inozemstvu na strani islamista.

Mjere koje je Unija CDU/CSU predložila u sklopu tzv. Berlinske izjave donesene nakon terorističkih napada u Njemačkoj u srpnju, osim zabrane burke predlažu i povećanje broja policajaca kao i mogućnost intervencije oružanih snaga i u slučaju unutarnje opasnosti.

Unija je u međuvremenu odustala od potpune zabrane burke i nikaba u Njemačkoj te se ograničila na zabranu u državnim ustanovama.