Klubovi za zapošljavanje mladih žena

CESI u listopadu organizira “Klubove za zapošljavanje mladih žena” u okviru projekta Mlade žene žele raditi. Klubovi su namijenjeni mladim ženama koje nisu u sustavu obrazovanja i osposobljavanja (NEET), a potrebna im je podrška pri traženju zaposlenja.

Radionice će se održavati u prostorijama CESI (Nova cesta 4, Zagreb) u vremenu od 10,00 do 15,00 sati u sljedećim terminima:

19.10., 21.10., 24.10., 28.10. i 31.10.

Za svaki od ponuđenih termina radionica može se prijaviti maksimalno 5 sudionica.

Ako ste zainteresirani, molimo Vas da ispunite prijavnicu niže u tekstu te ju pošaljete na email adresu nina.ocko@cesi.hr ili nam se javite na broj 099/700 96 73.

O radionicama:
Kroz interaktivan rad u grupi žene će dobiti potporu i edukaciju za aktivno traženje posla, ali i za razvoj vlastitih vještina komunikacije i osobne efikasnosti. Teme koje ćemo obraditi uključuju: komunikacijske vještine, neverbalnu komunikaciju, asertivnost, pregovaranje, razgovor za posao, pisanje životopisa i motivacijskog pisma, nošenje s tremom, prezentacijske vještine, osobna efikasnost te upravljanje ciljevima i vremenom.
U sklopu ovog programa žene također mogu dobiti i pravne savjete vezane uz radna i socijalna prava o tome kako se nositi s problemom diskriminacije mladih žena u svijetu rada.
Radionice su se tijekom 2014. godine provodile na području Grada Zagreba i Grada Zaboka, a kroz je prošlo mnogo žena što govori o potrebi za ovakvim načinom rada.

O projektu:
Projekt Mlade žene žele raditi provodi CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje u Zagrebu, a financijski je podržan od strane Grada Zagreba te Regionalne zaklade za lokalni razvoj ZAMAH. Cilj projekta je informirati mlade i lokalnu zajednicu o radničkim pravima te o specifičnom položaju mladih žena u svijetu rada, educirati i osnažiti mlade NEET žene za kreativnije sudjelovanje na tržištu rada te zagovarati efikasne javne politike za poboljšanje položaja NEET mladih kroz kampanju za mlade, klubove za zapošljavanje NEET mladih žena i edukaciju o radničkim i socijalnim pravima.

Obrazac za prijavu preuzmite OVDJE.

Kontakt:
Nina Očko
099 700 96 73
nina.ocko@cesi.hr

U Miksalištu otvoren kutak za žene izbjeglice

U centru za prihvat izbjeglica Miksalište u Beogradu otvoren je Ženski kutak. Saopćeno je da je to mjesto gdje će se u privatnosti moći posvetiti sebi, razmjenjivati iskustva i steći nove vještine, jer žene su jedna od najugroženijih grupa u izbjegličkoj populaciji, prenosi Al Jazeera.

“Naši/e radnici/e se svaki dan suočavaju sa ženama žrtvama trgovine ljudima. Tu su i žene koje se, kada pređu granicu, suočavaju sa različitim vrstama nasilja. Tu je seksualno uznemiravanje, naročito kada se nalaze u velikim grupama u kampovima, ali i nasilje u porodici, odnosno od muževa”, kazala je Barbara Chiarenza iz organizacije Oxfam.

“Nikada nije dovoljno mogućnosti i prostora gde žene i deca mogu zaista da dođu i da tu negde osete mir, ali i da imaju određenu vrstu podrške, da li će da odu u bolnicu, da li će se s njima raditi, da li će učiti jezik, mora da postoji više takvih mesta”, rekla je Zorana Mihajlović iz Koordinacionog tijela za rodnu ravnopravnost.

Humanitarne organizacije upozoravaju da su ženama i djeci potrebni izdvojeni i dobro osvIjetljeni prostori i bolji higijenski uslovi, kako bi se smanjila izloženost seksualnom i drugom nasilju. Međutim, takvih mjesta na izbjegličkom putu gotovo da i nema.

Libela je u travnju pisala o izvještaju Amnesty InternationalaUNHCR-a koji se bavio ranjivom položaju žene izbjeglica i opasnostima s kojima se suočavaju.

Amnesty je u svom izvještaju zaključio kako je Europa podbacila u pružanju osnovne zaštite ovim ženama. Problem postaje još veći s obzirom da se postotak žena među izbjeglicama koje putuju kroz Europu dramatično povećao. Točni podaci nisu dostupni, ali prema UNHCR-u, prošlog ljeta je udio žena i djece među izbjeglicama iznosio jednu čevrtinu (25 posto) –danas iznosi 55 posto.

Sve žene koje je Amnesty intervjuirao za svoj izvještaj izjavile su kako se osjećale nesigurno i ugroženo u raznim etapama svoga putovanja. Izvještaj pokazuje kako su očito u većoj opasnosti nego muškarci da postanu žrtve nasilja, pljačke i ucjena.

Manal objašnjava: “Žene često nose novac jer muškarci misle kako neće biti napadnute. Ali to se događa”.

Osim toga, žene su izložene prijetnji silovanja i seksualnih napada – od strane krijumčara, zaštitara, policajaca i samih muških izbjeglica. Neki krijumčari prisiljavaju žene na seks kao razmjenu za kraće čekanje ili nižu cijenu puta.

Mladi/e u limbu: preslikavanje europskih politika zapošljavanja bez stavljanja u kontekst

U srpanjskom broju hrvatskog izdanja časopisa Le Monde diplomatique u tekstu naslovljenom Jobs Act – veliki blef talijanskog premijera analizirano je talijansko tržište rada i na njemu prisutna masovna nezaposlenost. Pri prvom čitanju lako je uočiti da je njihova situacija poprilično slična stanju u Hrvatskoj, jer, kako piše autor članka Andrea Fumagalli, ‘nadaleko hvaljeni ‘uspjesi’ na tom polju drastično su povećali nesigurnost zaposlenja, uz minimalno smanjenje broja nezaposlenih. Usprkos tome, fleksibilizaciju radnih odnosa vladajući i dalje vide kao jedinu opciju’.

Naime, kako se u javnom diskursu sve češće može pročitati (a najvećim dijelom to možemo zahvaliti aktivnostima Mreže mladih Hrvatske) u provođenju aktivnih politika zapošljavanja namijenjenih mladima uz određene pozitivne efekte sustavno se događaju propusti. Implementacija Garancije za mlade u praksi suočena je s dosta poteškoća, pri čemu je posljednja u nizu nedaća ona s isplatom putnih troškova samo ako su mladi/e korisnici/e određene mjere koristili/e javni prijavoz i pritom predočili/e račun. Tako kreirana odredba implicira kako je Zagreb centar svega jer mladi iz ruralnih prijedjela, koji su slabo ili nikako povezani, neće dobiti naknadu za odlazak i povratak s ‘posla’, kao ni oni koji nemaju mogućnosti korištenja javnog prijevoza – jer ga nema. Osim toga, posljedica koje su ove mjere ostavile u svijetu rada jesu svakako povećana nesigurnost, rizik od siromaštva, manjak ili izostanak osnovnih radničkih i socijalnih prava. Sve to dodatno ‘podebljano’ učestalim promjenama koje HZZ provodi ili najavljuje.

Primjeri Italije zanimljiv je iz perspektive zemlje koja se smatra razvijenijom i gospodarski konkurentnijom od Hrvatske, a koja također vodi borbu s visokom stopom nezaposlenosti, što sugerira da je iskorištavanje radnog potencijala mladih očito dobro raširena praksa, a ne nužnost kako se to kod nas u ‘situaciji u kakvoj se Hrvatska nalazi’ obično opravdava.

Profesor ekonomije na odjelu ekonomskih i industrijskih znanosti Sveučilišta u Paviji Andrea Fumagalli pojašnjava kako besplatni rad, osnažen ‘ekonomijom obećanja’ koja vječito odgađa stabilno i plaćeno zaposlenje, postao je nova fronta deregulacije talijanskog tržišta rada, a tome svjedoči i plan Garancije za mlade.

“Renzijeve reforme zacementirale su prekarne odnose u području rada, istovremeno ih poopćujući i postavljajući ih na strukturnu razinu. Rast prekarnosti jedan je od glavnih uzroka ekonomske stagnacije Italije, a upravo se stagnacija koristi kao opravdanje za uvođenje mjera koje povećavaju prekarnost radnih odnosa”, napisao je u članku Jobs Acts.

Navedeno se može prenijeti i na Hrvatsku jer se provođenje mjera iz Garancije za mlade prezentira najboljim rješenjem u trenutnoj gospodarskoj situaciji. Da preformuliramo, ljudi sa stabilnim zaposlenjem i primanjima imaju i veću potrošačku moć što direktno utječe i na gospodarski rast zemlje, iz čega se opet generira novac koji se može usmjeriti na rast trenda zapošljavanja. Mladi s nestabilnim i neredovitim (a tako i nedovoljnim) primanjima ograničeni su u svojim mogućnostima, u prvom redu osnovnim životnim potrebama, a o kupovnoj moći da ne govorimo. Dakle, mjere koje se trenutno nude kratkoročnog su dometa i generalno ne doprinose izlasku zemlje iz situacije koja je i dovela do njih, već spomenute stagnacije. U tom smislu one su ‘vatrogasne’, a ne strukturne i prikladne.

Kod nas se polemike vode oko stručnog osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa (SOR-a) koji je određeni broj mladih aktivirao na tržištu rada, ali pod nedovoljnom radnom zaštitom, i koji se obično opravdava stjecanjem nužnog iskustva (mogućnost stjecanja znanja i vještina koje ne uče u sklopu formalnog obrazovanja). Tome u prilog idu i rezultati HZZ-ove godišnje ankete poslodavaca koji su pokazali da značajan dio poslodavaca (u 2015. nešto više od 35 posto) očekuje barem godinu dana radnog iskustva u referentnom zanimanju od kandidata/kinja koje razmatraju za zapošljavanje[1]. Kako upozorava MMH u svom kvartalnom izvješću, financijska strana SOR-a (naknada je prvotno iznosila 1.600 pa 2.400 kuna plus putni troškovi) jedna je od nepremositivh barijera u korištenju ove mjere . To je potvrdilo rezultat istraživanja Dore Levačić, pod nazivom Kriza i nejednakost na tržištu rada, prema kojem samo 15 posto ispitanika/ca navodi kako se za vrijeme SOR-a nisu susreli/e s financijskim poteškoćama, dok se njih 72 posto uglavnom ili u potpunosti slaže s tvrdnjom kako je preduvjet korištenja ove mjere financijska potpora obitelji ili partnera[2]. Takvi modeli zapošljavanja u pitanje dovode socijalni status korisnika/ca, omogućavaju neprestano rotiranje radne snage na postojećim radnim mjestima bez potrebe za otvaranjem novih (naročito zbog kolebljivosti mjere samozapošljavanja HZZ-a koja je donekle omogućavala i kreiranje novih radnih mjesta što ide na ruku povećanju zaposlenosti), te uz trenutno smanjenje nezaposlenosti ne garantiraju i istovremeno povećanje zaposlenosti.

Stoga, dolazimo do zatvorenog kruga u kojem gotovo nekoliko generacija ne pliva, nego su njihove budućnosti odnešene jakom strujom. Naime, uz SOR i ostale mjere aktivnih politika zapošljavanja za mlade, fleksibilizacije radnih ugovora i radnih vremena, niska primanja ili pak isplate plaća na studentske ugovore, rad od doma i part time u konačnici rezultiraju nemogućnosti profesionalnog usavršavanja i napretka. Poslodavci uzimaju mlade na neku od mjera Garancije za mlade uz minimalni trošak što može sugerirati da za veća ulaganja u njihov radni i intelektualni potencijal nemaju previše interesa ili (nažalost) ni mogućnosti, a korisnici/e mjera nemaju dovoljno sredstava da bi se makli/e s takve mrtve točke – bar ne samostalnim financijama. Poslodavci očekuju ‘gotove radnike i radnice’ (obrazovane, s vozačkom dozvolom, konkurentne, fleksibilne), a u njih trenutno nema tko ulagati.

Valjalo bi ukazati na još jedan fenomen koji su mjere aktivne politike zapošljavanja HZZ-a proizvele kao nuspojavu. Naime, korisnici/e ove mjere u velikom su broju visokoobrazovani mladi za koje se pretpostavlja da bi kada-tada pronašli zaposlenje s obzirom da ne pripadaju slabije zapošljivim skupinama. S druge se strane nalaze mladi nižih obrazovnih kvalifikacija i socijalno ugroženi koje, po logici, mjere Garancije za mlade prvotno i ciljaju. HZZ je ovog ljeta navedeni problem i priznao, detektirajući glavne mane: ‘Mjera SOR-a se provodila krajnje neselektivno, i za nedeficitarna zanimanja, za osobe s visokom stručnom spremom i bez institucije mentorstva te je ozbiljno rušila cijenu rada, čime je u potpunosti zaustavljeno klasično zapošljavanje mladih’. Nakon toga je HZZ mjere Garancije za mlade (a time i SOR-a) restrukturirao i redefinirao prilagodivši ih sukladno financijskim sredstvima kojima raspolažu. Problematičan je proces u kojem je prvo uslijedilo ukidanje određenih mjera i njihova prenamjena, a tek onda detaljno obrazloženje, kao što je problematično da se stanju na tržištu rada ne pristupa reformatorski ni sistematično, već budućnost mladih u Hrvatskoj ovisi o prilično nekonzistentnim i nepovezanim odlukama. S treće pak strane, oni mladi koji jesu korisnici/e, primjerice, SOR-a na godinu su dana gotovo ‘paralizirani/e’ što se tiče daljnjeg usavršavanja i ne ostvaruju ni približno potencijale koje imaju – jer za to nemaju financijskih preduvjeta. Dosta je praktičan plastični primjer usporedbe života naših roditelja i generacija koje trenutno istupaju na tržište rada: dok se prije nekoliko desetljeća s prvim poslom moglo osamostaliti i samostalno kreirati kvalitetu života, danas to, iz gore navedenih razloga, za najveći broj mladih ipak nije slučaj.

Da stanje na Hrvatskom tržištu rada općenito nije povoljno, priznalo je i Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava (MRMS), te dodaje da trendovi stope nezaposlenosti (tada prognozirani za 2014. i 2015.) ukazuju da će izazovi u području zapošljavanja i nezaposlenosti ostati akutni i u narednim godinama zbog čega je nužno tražiti razvoj prikladnih mehanizama intervencije sa raspoloživim resursima. Bez obzira na upozorenja, konkretni koraci koji bi trebali ići u smjeru rješavanja problema nezaposlenosti još uvijek nisu poduzeti.

Gledajući stopu nezaposlenosti u državama članicama EU u 2013. godini, hrvatska je nezaposlenost mladih iznosila čak 50 posto, od čega su jedino Španjolska s 55,5 posto i Grčka s 58,3 bile u goroj situaciji. Dakle, to znači kako je u Hrvatskoj svako druga mlada osoba koja je završila neki oblik obrazovanja bila nezaposlena. Zašto ne inzistiramo na pitanju kako je moguće da imamo neznatno manju stopu nezaposlenosti od države koja je bila pred bankrotom i koju je financijskim sredstvima spašavao ostatak Europe? Jer kod nas, navodno, situacija (još) nije tako dramatična, a po broju nezaposlenih mladih smo tu negdje.

Preslikavanjem europskih praksi, bez uzimanja u obzir kontekst te specifičnosti određenih mjera iskupina krajnjih korisnika/ica istih u Hrvatsoj dodatno su erodirana ioanko krnja radnička i socijalna prava. Stavljanjem cijelih novih generacija u svijetu rada na rub ponora i riskirajući njihove živote i budućnosti nikako ne pridonosi rješenju. Štoviše, produbljuje problem koji će kroz koje desetljeće pokazati svoje prave ožiljke na društvenoj, ali i ekonomskoj slici ove zemlje.



[1]    Mreža mladih Hrvatske. Stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. Drugi kvartalni tematski osvrt o položaju mladih na tržištu rada.

[2]    Isto.

DORH pokrenuo izvide nakon molitvenog okupljanja ispred bolnice u Vukovaru

Vukovarsko Općinsko državno odvjetništvo pokrenulo je u četvrtak izvide vezano za slučaj okupljanja kontroverzne inicijative 40 dana za život ispred Opće županijske bolnice Vukovar, kako bi utvrdilo elemente mogućih kaznenih djela za koje se progoni po službenoj dužnosti.

Tužitelistvo ne navodi o kakvim je mogućim kršenjima zakona riječ, odnosno što će istražiti.

Podsjetimo, iz tamošnje bolnice im je netko očito dojavljuje kada su zakazani termini za legani medicinski zahvat abortus, čime se krši pravo na privatnost pacijentica. Zatim vjerski fundamentalisti i fundamentalistkinje putem svoje Facebook stranice poziva simpetizere i simpatizerke da im se pridruže u točno određeno vrijeme da dočekaju pacijenticu uoči zakazanog termina za zahvat. Zatim su tijekom dana i realizirali ‘doček kraljeve kćeri’. Također su objavili i fotografiju jedne takve molitve na kojoj se vidi i medicinsko osoblje koje u kutama, dakle tijekom radnog gremena, moli zajedno s kršćanskim aktivistima. {slika}

Obnašateljica dužnosti ravnatelja vukovarske bolnice Vesna Bosanac izjavila je kako je potrebno  poštovati zakon o pravima zaštite pacijenata. Rekla je također da su molitelji bili izvan bolničkoga kruga, dok je upravu bolnice zadužila da provjere je li bilo ugrožavanja diskrecije i prava pacijenata.

Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata i Ženska mreža Hrvatske oštro su osudile aktiviste i aktivistkinje inicijative “40 dana za život” koji/e su se okupili/e u srijedu ispred vukovarske Opće bolnice kako bi molili/e za spas nerođene djece. 

“Ženska mreža Hrvatske zaprimila je dana 04.10.2016. pritužbe vrlo uznemirenih građanki da se unutar i izvan bolničkog kruga Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice nalaze osobe koje su postavile transparente na kojima su vidljive oznake ekumensko molitvene Inicijative 40 dana za život“, priopćile su iz ŽMH.

“Navedene osobe glasno su molile. Unutar bolničkog kruga postavljen je i štand s istim sadržajima za kojim je cijelo vrijeme bila prisutna jedna osoba koja je navedeni sadržaj distribuirala. Dana 05.10.2016. u medijima je objavljena informacija da je vukovarski ogranak navedene Inicijative na svojoj Facebook stranici dana 04.10.2016. u 00:09 sati objavio poziv na akciju protiv žene za koju su saznali da dolazi izvršiti legalno inducirani pobačaj u vukovarsku bolnicu te su tom prilikom uputili javni poziv svim moliteljima da se okupe u što većem broju ispred vukovarske bolnice da joj pomognu “izabrati život”, navode iz ŽMH.

Pripadnici Inicijative i drugih srodnih skupina i pojedinaca uzeli su si pravo da protupravno, silom, nameću drugima svoja vjerska osjećanja izravnim, javnim napadima i progonima namjerno im nanoseći teške duševne boli i patnju, izlaganje života i ugrožavajući njihov dignitet, prava i slobode. Povredama i ugrožavanju opisanih osobnih sloboda i prava žena na legalno induciran prekid trudnoće kao dosegnutu civilizacijsku tekovinu i dio društvene vrijednosti zajamčene i zaštićene zakonom odazvali su se brojni specijalisti ginekologije i odgovorne osobe u tim javno-zdravstvenim ustanovama koje su kao prihvatljivu mjeru prihvatile isticanje prigovora savjesti svojih zaposlenika unatoč protupravnom postupanju i nespojivosti sa svrhom rada i nadležnosti.Takvo postupanje predstavlja sustavno nasilje nad ženama za koji se Republika Hrvatska opredijelila da će ga suzbijati, odgovorne progoniti i u konačnici nasilje nad ženama kao takvo ukloniti. Stoga, zahtijevamo hitnu reakciju uklanjanja okupljenih, štandova i ostalih materijala u okviru KBC Sestre milosrdnice i uopće u okviru i okruženju bolnica gdje se nalaze ginekološki odjeli kako bi se zaustavilo krše ustavom zajamčena prava i slobode žena i uopće dostojanstvo i dignitet svih žena u Republici Hrvatskoj. Zahtijevamo odgovornost čelne osobe KBC Sestre Milosrdnice i svih drugih bolnica koje omogućavaju svojim zaposlenicima i zaposlenicama kolektivi prigovor savjesti za sastavni dio posla koji obavljaju, a da istovremeno ne osigurava zamjenu čime onemogućavaju žene na zakonit prekid trudnoće ili žene upućuju u druge bolnice na koje istovremeno prebacuju sastavni dio vlastitih radnih zadataka, ali i savjesti”, zaključile su iz Ženske mreže Hrvatske. 

Moja stvar, moj izbor

Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje poziva vas na promociju kampanje Moja stvar, moj izbor – Vrijeme je da saznaš više koju organiziramo u subotu 8.10. od 12 do 14 sati na Cvjetnom trgu (kod Benettona).

Na CESI štandu poznate osobe i volonterke/i  će razgovarati s mladima o seksualnosti i G točki, vezama i kontracepciji, i informirati ih o odgovornom seksualnom ponašanju.

Na promociji ćemo dijeliti kondome, majice i materijale kampanje a tko želi moći će se fotografirati sa divovskim kondomom ili provjeriti svoje znanje o seksualnosti putem kratkog kviza. Neozbiljno-ozbiljan savjet moći će se dobiti u Ordinaciji Doktora Orgazma.

Istraživanje koje su provele CESI počekom godine pokazalo je da srednjoškolci/ke imaju veliku želju i interes za učenjem o seksualnim i reproduktivnim pravima i zdravlju, ali da nemaju priliku za to u postojećem školskom sustavu. Stavovi mladih oko društveno osjetljivih tema kao što je pravo na pobačaj ili hitnu kontracepciju često se osnivaju na iskrivljavanju činjenica i nepotpunim informacijama.

Stoga smo pokrenule/i kampanju “Moja stvar, moj izbor – Vrijeme je da saznaš više” kojoj je cilj informirati mlade i potaknuti promišljanje o pitanjima vezanim uz seksualnost, reproduktivna i seksualna prava i zdravlje.

Ako mladi prošire svoja znanja o ovoj temi, za očekivati je da će moći uživati u svojim pravima u punom opsegu i to na odgovoran i primjeren način. Želimo na jednostavan način objasniti mladima što sve uključuju seksualna i reproduktivna prava te ih potaknuti da se aktivno uključe u kampanju, da promišljaju, razgovaraju i dijele sadržaj koji je usko vezan uz njihove živote i potencijalne izbore.

Vicina država – do zrenja sveta, daleka i nedohvatna*

Još od malih nogu Vice je u tuđini snatrio o savršenoj državi. Razmišljao o sazviježđima gdje su:

snovi i slutnje

uljudbe (drevne i) nove:

u sukladnosti samobitnosti i sveopćosti**

Ljubav na daljinu ostavlja mnogo prostora za vlastitu interpretaciju pa je Vice Vincent John Batarelo društvenu stvarnost oduvijek tumačio kako mu drago. Po povratku na rodnu grudu svom se silom trudio izbjeći kognitivnu disonancu, stoga je osnovao udrugu koja će vlastitim nastojanjima iznova potvrđivati njegovu viziju društva, politike i uljudbe.

Servira nam se već neko vrijeme ta opcija konzervativnog društva koje, kako tvrdi ministrica Juretić, po inerciji mora biti bolje jer – “ako je netko konzervativan ima strah Božji, pa se boji Boga i neće napraviti ništa loše”. TradFest, koji će se ove godine prvi put održati u Hrvatskoj, nudi nam uvid u temelje takvog društva.

TradFest je, stoji na službenoj stranici, festival tradicije i konzervativnih ideja “nasuprot tzv. ‘naprednih’ i militantno-sekularnih ideja i politika koje su na nasilan i revolucionarni način pokušale zatomiti, kao što i danas nastoje uništiti, izvorne tradicionalne, konzervativne i kršćanske temelje kulture u Hrvatskoj, Europi i Zapadnom svijetu”. O tome će na okruglom stolu u sklopu Tradfesta govoriti Hrvoje Zekanović, Krešimir Planinić, Stjepo Bartulica, Luka Popov i Vice Batarelo, ujedno i najistaknutije zvijezde hrvatskog konzervativnog neba. Naglašavanje uvijek iste dihotomije ‘mi-oni’ u ovoj je definiciji posebno zanimljivo s obzirom da se protive ‘militantnim’ idejama, onima koje počivaju na sukobu.  Konzervativna vizija društva temelji se na suprotstavljenim stranama, od kojih jedna ugrožava većinu, namećući svjetonazore kojima je cilj zatrti tradiciju i ono što je, kako tvrde, prirodno. Znate o kome pričam – to su oni “militantni sekularisti koji šire nemir i nepotreban bunt”.

Dodajmo tomu ksenofobiju, isključivost prema svemu različitom od ‘prirodnog, oduvijek takvog’, prisvajanje i subjektivno tumačenje znanstvenih tvrdnji, ustrajanje na miješanju crkve i obrazovanja, miješanje crkve u prostorno planiranje i – imamo konture Vicine države. Kakva je, dakle, ta država? Kakva je u toj državi glazba? Kako se tretiraju izbjeglice, manjine, subkulture – ukratko, drugotni i drugotne na svijetu? Što s obrazovanjem i dokud seže tjelesna autonomija?

DRŽAVOTVORNA GLAZBA

– Neka, Trazimaše! Zoveš nekoga glazbenim, a drugoga neglazbenim čovjekom?

– Da.

– Koji od njih razumije glazbu, a koji je od njih ne razumije?

– Jamačno glazbeni čovjek razumije glazbu, a neglazbeni ne razumije***

{slika} 

Platon je u svojoj ‘Državi’ isticao značaj glazbe za stabilnost društva i države. Vice sugerira sličan pristup. Neke pjesme, kaže, “označavaju i pokreću određene trenutke u povijesti”. ‘Mojoj majci’ i ‘Čavoglave’ takve su pjesme. ‘Čavoglave’ su osim elana, kaže on, pružale i psihološku podršku utjerivanja straha “srpskim neprijateljima”. A ne, zaključuje Vice, sladunjava ‘Moja domovina’. A kad baš u toj pjesmi vječna Doris Dragović kao da pjeva samo njemu “Vratit ću se moram doći, tu je moj dom, moje sunce, moje nebo”.

IZGRADNJA ZAJEDNIŠTVA POZIVANJEM NA PODIZANJE OGRADA

{slika}

Izbjeglice su u toj konzervativnoj državi ‘big no-no’. U studenom 2015. godine Vice je poželio da se azilantski i migracijski centri za EU “otvore u Turskoj, Libanonu i u sjevernim afričkim državama”. Prije desetak dana javnosti je rezolutno poručio da prestanemo “glumiti nekakve naivne nice guys” i dodao “podignimo ogradu na granicama”. Obrazloženje stava jest da je to “pitanje sigurnosti” – ta vječna opsesija ‘drugima’ koji nas ugrožavaju (a svako malo i ‘drugotnima‘). Podjela se nadalje dijeli. Nakon ‘mi – oni’, među ‘nama’ dolazi do podjele ‘kulturni-nekulturni’.

BUDI DIO POLITIČKOG MAINSTREAMA, A NE #šporkihipi

Što znači biti konzervativan u Hrvatskoj? Vice nam nudi definiciju – to znači poštivati hrvatsku tradiciju, dostignuća i kontinuitet, a društvu, ekonomiji i državi pružati stabilnost. To znači biti ‘progresivan/na’, za razliku od onih koji se kite perjem progresivnosti, a “promoviraju smrt, revolucije i kaos u ljudskim odnosima”. Ta nazadna, kako on definira, multikulti i hippie (ne)kultura, umjetno se pokušava uklopiti u “našu uljudbu”. Ova država, nastavlja Vice, nije niti ‘”hibridna Jugoslavija”, i hrvatska državna politika ne smije biti “talac partikularnih etničkih interesa”. Kako je naznačio u tekstu ‘Da, i ja sam sin imigranta…’, Hrvatska ne samo da će imati problem integracije budućih imigranata, već i sad ima problem s “ekstremistima u srpskoj etničkoj zajednici (Pupovac i slučaj ‘Novosti’)”.

{slika}

Podjelom podjele, dolazimo do poruke: Konzervativizam je bolji put, jer je bogomdan, jer mi tako tvrdimo, a vi biste nam trebali vjerovati da bolje od vas znamo što je za vas najbolje. Pritom ne bi bilo zgoreg da razmišljate, ponašate se, a možda i odijevate kao mi.

OBRAZOVANJE – INKUBATOR PONOSNIH I POŽRTVOVNIH 

– Stvari su vrlo ozbiljne – zagrmio je srpanjskog dana Vice na svom Facebook profilu.

– Na kurikularnu reformu (ne bi li trebao znati da je kurikul, ili kako kaže Društvo hrvatskih književnika u ovoj Izjaviuputnik – jedini prihvatljivi izraz koji je ‘oduvijek takav’?) ne gleda se objektivno, a u mainstream medijima vrlo se malo čuju precizne i važne kritike – uzrujano se nadovezao.

Mediji su orijunaški, dakle samo formalno hrvatski, a po svemu drugom projugoslavenski, dakle prosrpski – objašnjenje mu je u komentaru statusa pružio P.Ž.

Nažalost Hrvatska nema ništa slično kao Fox News koji su 24 sata konzervativni i pro američki. Svakako se treba boriti i stvoriti svoje medije, kao Fox News, koji je spasio i promovirao konzervativnu poziciju u SAD – sjetno je konstatirao Vice.

Ma tko je taj Jokić o kojem su se drugovi toliko raspisali i dižu ga u zvijezde petokrake? – zapitala se potom M.V.

– Jokić je ljevičarski kvazi kozmopolit, čiji svaki korak prate lijevo-liberalni mediji – spremno je izdefinirao Vice.

Tako je Vincente – povladio mu je I.K. i time zaključio prispodobu.

U Vincentovoj državi funkcija obrazovanja samo je jedna – da bude “inkubator ponosnih mladi Hrvata koji će voljeti i žrtvovati se za svoju državu i domovinu”. Sve to magično obavija unija vjere i razuma, ovako nekako.

{slika} 

NI K OD KONZERVATIVNOG NI D OD DOMOLJUBNOG

Zavapio je u lipnju Vice kako HDZ nije ni konzervativan ni domoljuban. Ministar Nakić (ili kako je u statusu nazvan – ‘ministar babykiller’) dopustio je bezreceptno izdavanje pilula za dan poslije, a Karamarkovo ponašanje bilo je “ispod svake državničke razine”. Vice na čelu Nakićeva resora vidi Antu Ćorušića. On je “barem imao stav vezano uz pobačaj i htio poljski model”.

{slika}

Više od milijun u crno odjevenih Poljakinja marširalo je, pak, ulicama gradova 3. listopada, prosvjedujući protiv zakona o potpunoj zabrani i kriminalizaciji pobačaja. U Zagrebu se oko 400 građanki i građana okupilo u znak solidarnosti i podrške Poljakinjama.

U Hrvatskoj je, nakon 25 godina čekanja, na dnevni red Ustavnog suda došao postupak ocjene ustavnosti  Zakona o pobačaju iz 1978. godine. Postupak je 1991. godine pokrenula udruga Hrvatski pokret za život i obitelj. Predsjednik Ustavnog suda, Miroslav Šeparović, prije par dana je dao obećanje da će u okviru s svog mandata, do 13. travnja 2017., učiniti sve što je u njegovim ovlastima “da se to riješi”.

Katolički aktivisti i aktivistkinje to pokušavaju ‘riješiti’ na sebi svojstven način. Molitvena inicijativa ’40 dana za život’ s pozicije ispred bolnica prvi je put ušla u sam prostor bolnica i tako prekršila Zakon o javnom okupljanju. Sve kako bi molitvama i anti-abortus porukama zadirali u prava i privatnost žena. Na društvenim mrežama objavljuju podatke žena koje imaju zakazane termine za pobačaj, a pokušaj da je odgovore morbidno nazivaju ‘dočekom kraljeve kćeri’. U Vicinoj državi toga ne bi bilo. Jer ne bi bilo pobačaja. Odvijali bi se u susjednim državama ili u nehigijenskim uvjetima.

RASPAD CIVILIZACIJE I PRIORITETI

Civilizacija se, kaže Vice na svom blogu, raspada jer se sramimo kršćanskog naslijeđa”. Ako vam na pamet padaju neki drugi razlozi – ekstreman jaz između bogatih i siromašnih, ratovi vođeni profitom, ekološki neodrživ proizvodni sustav, međuigra patrijarhata i kapitalizma – u krivu ste.  Uzrok svim našim problemima je sram od kršćanskog naslijeđa. Zbog toga treba podržavati gradnju 45 metra visoke crkve na mjestu parka u Savici, iako se lokalna zajednica tome protivi i iako je crkvi mjesto u građevinskoj zoni. Kao što kaže pater Ivan Ike Mandurić – više od svega “gradu i njegovom identitetu trebaju hramovi Gospodina i Crkve”.

I za kraj, treba istaknuti i ono što bi u Vicinoj državi bio temeljni prioritet:

{slika}

* Biti i mniti svemiropolisno’, Franjo Tuđman; pjesme iz dnevničkih zapisa, početak ’70-ih, kraj 80-ih
** ‘Biti i mniti svemiropolisno’, Franjo Tuđman; pjesme iz dnevničkih zapisa, početak ’70-ih, kraj 80-ih
***Platon, Država; Naklada Jurčić, 2004.; str. 87
_______________________________________________________________

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.