Samo 30 liječnika/ca ostalo je u istočnome Alepu pod kontrolom pobunjenika u kojemu se nalazi 300.000 stanovnika/ca, a neophodno su im potrebne sve vrste medicinskog i kirurškog pribora za liječenje stotina ranjenih, rekli su ponedjeljak sirijski liječnici.
Najmanje 40 ranjenih u osam bolnica, koliko ih još funkcionira, trebalo bi biti hitno prebačeno na mjesta s boljom medicinskom opremom. Neke ‘bolnice’ zapravo su improvizirani centri skriveni pod zemljom zbog bojazni od zračnih napada i granatiranja, kažu liječnici te dodaju da je tijekom noći na istočni Alep izvedeno više desetaka zračnih napada.
“U istočnome dijelu grada ostalo je samo 30 liječnika”, rekao je na konferenciji za novinare održanoj u Ženevi dr. Abd Arahman Alomar, pedijatar koji radi za Sirijsko-američku liječničku udrugu (SAMS).
Kaže da im nedostaje svega… medicinske i kirurške opreme, osnovnih lijekova, a bolnički generator ima goriva za još samo 20 dana. Jedan porodničar i dva pedijatra brinu o svim trudnicama i 85.000 djece.
U posljednja tri dana, kaže Alomar, u istočnom Alepu ubijeno je više od 280 ljudi, 400 ih je ranjeno, među kojima 61 dijete.
“Skrivamo se po brdima, skrivamo se pod zemljom, čak smo i improvizirane bolnice smjestili onamo, no uzalud… pogođene su bezbroj puta. Ako se ovo nastavi…, sravnit će nas sa zemljom, neće biti više ničega, ni bolnica ni nas”, kaže dr. Alomar.
Napadi na bolnice, na njihovo osoblje i na pacijente u potpunosti su uništili sirijski zdravstveni sustav, tvrde UN-ovi i neovisni zdravstveni stručnjaci.
Četrdeset i pet godina nakon poznatog ustanka u Attica zatvoru, zatvorenici diljem SAD-a organiziraju prosvjede protiv prisilnog rada što bi moglo postati najveći zatvorski prosvjed u povijesti SAD-a. Ustanak u Attica zatvoru u 1971. godine najpoznatiji je i najznačajniji prosvjed za pokret prava zatvorenika. Zatvorenici su zahtijevali politička prava i bolje životne uvjete. Nakon četiri dana pregovora vlasti su pristale na 28 zahtjeva zatvorenika, koji su između ostalog uključivali pravo na bolji liječnički tretman, pravedno pravo na posjete i kraj fizičkoj brutalnosti, ali su odbile amnestirati zatvorenike za preuzimanje zatvora. Nakon ustanka broj mrtvih bio je 43, od kojih 10 zatvorskih čuvara i civilnih zaposlenika te 33 zatvorenika.
Na globalnoj razini, SAD predvodi u najvećoj stopi masovnog zatvaranja. Američki zatvorski sustav obuhvaća preko 2.2 milijuna ljudi od kojih su mnogi zatvoreni zbog nenasilnih kaznenih djela zlouporabe droge. Mnogi od njih počinili su kaznena djela kao rezultat siromaštva i loših radnih uvjeta. Kako populacija raste, mnogi zatvori premašuju svoje kapacitete smještajući zatvorenike/ce u prenapučene jedince sa niskim standardom zdravstvene njege i uprave sustava.
Otprilike 870.000 američkih zatvorenika/ica su također i radnici/e, koji/e rade za sam zatvor kako bi omogućili njegovo funkcioniranje ili rade za privatne kompanije koje imaju ugovor sa zatvorom. Zatvorenici/e kao radnici/e nemaju nikakvu zaštitu od izrabljivanja jer 13. amandman Ustava nakon abolicije ropstva zabranjuje takav tretman osim u slučaju kazne za počinjenje kaznenog djela. To znači da znači da zatvorenici/e mogu biti podvrgnuti robovskom radu često ne dobivajući ništa ili par centa po satu. Također, sigurnost na radu je uglavnom nepoznat pojam u zatvorima, zatvorenici/e zaposleni u kuhinjama i praonicama rublja izloženi su visokim temperaturama, a često nemaju ventilaciju ili pristup svježem zraku. Privatne kompanije poput Verziona i Victoria’s Secreta koriste zatvorenike/ice kao jeftinu radnu snagu dok su sami oslobođeni od pridržavanja zakona o radu i pravilnika o zaštiti na radu i mjerama sigurnosti. Lanac trgovina Whole Foods objavio je u 2015. godinu kako će prestati koristiti zatvorski rad za proizvodnju specijalnih proizvodu poput skupih sireva. McDonald’s također ulaže u zatvorski rad kao i Solar City, jedan od najpoznatijih proizvođača solarnih panela koji je na temelju toga dobio i dodatni porezni kredit. Ekspanzija privatnih zatvora koji imaju ugovore sa državom i federalnom vladom također je omogućila korporizaciju zatvora. Sustav privatnih zatvora “Corrections Corporation of America” zarađuje milijune dolara poreznih obveznika, a plaćaju svoje radnike ispodprosječnom plaćom te imaju višu stopu prijavljenih zlostavljanja. Budući da nemaju institucionalni nadzor poput državnih zatvora, privatni zatvori zapošljavaju čuvare i čuvarice za minimalnu plaću te ih minimalno obučavaju za rad.
{slika}
Sindikat zatvorskih radnika uspostavljen je od strane radikalnog sindikata “Industrijski radnici svijeta” (IWW) poznatog po građanskom neposluhu i više od sto godina militantne borbe za prava radnika. Zalažu se za zatvaranje privatnih zatvora i za bolje radne uvjete zatvorenika i zatvorenica ali i za potpunu aboliciju zatvorskog sistema kojeg vide kao simptom šire društvene nejednakosti i obrazaca kontrole. Zatvorenici/ice su punopravni članovi/ce sindikata i uz njegovu potporu organizirani su prosvjedi u zatvorima diljem zemlje.
Pitanje zatvorskog sustava je i feminističko pitanje. Od 1985, broj ženskih zatvorenica u Americi udvostručio se u odnosu na muškarce. Nebijele žene najbrža su rastuća zatvorska populacija i imaju tri puta veću vjerojatnost da će biti zatvorene nego bijele žene. Jedna od pet trans žena je bila zatvorena tijekom svog života, dok je postotak veći za ne bijele trans žene. Siromašne žene kriminalizirane su samo zato jer su siromašne i radi mnogih taktika preživljavanja koje su karakteristične za ljude s niskim prihodima. Masovno zatvaranje i policijska brutalnost imaju devastirajući učinak na sve ljude neovisno o njihovom rodu, a budući da feminizam uključuje borbu za društvenu pravdu zatvorski sustav je nemoguće ignorirati.
Kakvo je stanje u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj je situacija ponešto drugačija iz očitih razloga, primjerice, kod nas ne postoje privatni zatvori te nam je naše socijalističko nasljeđe omogućilo kakvu-takvu zaštitu zatvorenika i zatvorenica po pitanju rada. Ili barem masovno iskorištavanje zatvorenika/ica kao jeftine radne snage još nije postalo toliko popularno, što je vjerojatno više odraz komplicirane birokracijske procedure nego humanističkog lica kapitalizma.
Prava zatvorenika/ica štiti Zakon o izvršavanju kazne zakona (NN 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11,125/11, 56/13, 150/13) prema kojem se u članku 80. zatvoreniku/ici omogućuje rad u skladu s njegovim ili njezinim zdravstvenim sposobnostima, stečenim znanjima i mogućnostima kaznionice odnosno zatvora. Navodi se kako organizacija i način rada moraju biti što sličniji onima na slobodi. Mjere i zaštita na radu definirani su općim propisima. Zatvorenika/cu raspoređuje se na rad prema Pravilniku o radu i strukovnoj izobrazbi, popisu i opisu radnih mjesta te nagrade i naknade za rad koje donosi ministar pravosuđa. Naknada za rad se određuje umnoškom osnovice za izračun naknade plaća, koja iznosi 20% od bruto osnovice za obračun plaća državnih namještenika i službenika, i koeficijenta njegovog/njezinog rada. Od naknade za rad odvaja se 30% kao obvezna ušteđevina, a s ostatkom se slobodno raspolaže u skladu s odredbama kućnog reda u zatvoru. Zabranjen je prekovremeni rad i osiguran je godišnji odmor u trajanju od osamnaest do trideset dana ovisno o duljini kazne.
I kod nas je moguće obavljati poslove za privatnog poslodavca koji je sklopio ugovor sa zatvorom. Primjerice, prvi takav ugovor u jednom šibenskom zatvoru sklopljen je sa Badelom. Također, zatvoreniku/ci koji/a samostalno obavlja gospodarsku ili drugu djelatnost može se odobriti nastavak obavljanja iste djelatnosti.
U Hrvatskoj zatvorenici i zatvorenice nisu obvezni raditi u zatvorima ali navodno broj zatvorenika i zatvorenica koji bi htjeli raditi premašuje broj dostupnih poslova u zatvorima radi zastarjele tehnologije i nedostatka financijskih sredstava. U Jugoslaviji su vrlo poznati i popularni bili proizvodi drvoprerađivačke radionice poput sjedećih garnitura, kreveta, komoda i vitrina koje i danas, u nešto manjem opsegu, proizvode zatvorenici u Lepoglavi. Osim drvoprerađivačke radionice, postoje i metalske, poljoprivredne, ugostiteljske radionice te radionice održavanja. Također, Lepoglava posjeduje vlastiti restoran “Ivančica,” otvoren za javnost, u kojem su zaposleni zatvorenici. Izvan zatvora zatvorenici najčešće obavljaju pomoćne poslove u pilani, građevinarstvu, uređenju okoliša, poslove utovara-istovara, poljoprivredne poslove i slično. U jedinom ženskom zatvoru u Požegi zatvorenice imaju priliku raditi samo rodno određene poslove poput šivanja, pranja rublja, kuhinja i slično.
Izrazito je važno regulirati i zaštiti prava zatvorenika i zatvorenica po pitanju rada u zatvorima. Prisilan rad ne smije biti korišten kao dodatna kazna jer je zatvaranje već dovoljna kazna sama po sebi. Umjesto samog zatvaranja i represivnih sankcija za koje je već dokazano da nikako ne pomažu u rehabilitaciji zatvorenika/ca nego vode dalje u začarani krug ponovnog počinjenja zločina i ponovnog zatvaranja, trebalo bi se usmjeriti na principe restorativne pravde koji omogućuju povezivanje sa lokalnom zajednicom, a ne odvajanje od nje. Nova američka studija pokazala je kako većina žrtvi nasilnih i nenasilnih zločina smatra da zatvorske kazne trebaju biti kraće, a treba postojati više programa usmjerenih na rehabilitaciju, psihičku pomoć i pomoć pri odvikavanju od droge.
U periodu između dva festivalska vikend bloka Vox Feminae Festivala, od 10. do 14.10. , prvi će put biti organizirana škola rodno osviještenoga filmskog stvaralaštva. Sastavljena od tri modula ‒ kritičkog, snimateljskog i scenarističkog, uz nekoliko teorijskih predavanja, u prostorima male dvorane kina Tuškanac, MaMi i uredu K-zone.
Cilj radionica je osposobiti polaznike/ce za rodno osviješteni pristup filmskoj analizi odnosno pisanju i snimanju za film, s obzirom na to da u Hrvatskoj još uvijek ne postoji sustavna edukacija u tom polju, a postojeće filmske škole svoje programe ne baziraju na rodnoj tematici i/ili problematici. “Djevojke i djevojaštvo” kao tema festivala pružit će u tom smislu podlogu za intenzivan praktični rad tijekom pet dana trajanja radionica, a nekoliko teorijskih predavanja fokusirat će se na analizu postojećih filmskih radova i njihovog pristupa tretiranju te teme, od mainstream hollywoodskog filma do domaćih primjera.
Radionice su namijenjene početnicama i za prijavu nije potrebno nikakvo predznanje. Kompletan program i raspored radionica i predavanja dostupan je ovdje. Molimo zainteresirane polaznice da potvrde mogućnost sudjelovanja u odabranom modulu (kritičkom, snimateljskom, scenarističkom) kao i popratnim predavanjima za vrijeme trajanja škole.
Voditeljice radionica etablirane su domaće autorice na području filmske analize, odnosno stvaralaštva ‒ Višnja Vukašinović, Eva Kraljević, Hrvoslava Brkušić i Olga Dimitrijević ‒ dok će teorijska predavanja održati Višnja Vukašinović, Iva Radat, Jelena Tešija i Catherine Driscoll.
Broj polaznica je ograničen, a prijave traju do 5. listopada. Više informacija o radionicama, predavanjima i načinu prijave potražite na festivalskom webu.
Pro-choice inicijativa Znaj znanje poziva vas da se uključite u kampanju povodom Globalnog dana akcije za siguran i legalan abortus, koji obilježavamo 28. rujna.
Uključi se: pošalji nam fotku u inbox (fotka tvojih nogu u cipelama ili cipele s pričom o prekidu trudnoće ili zašto vjeruješ da pobačaj mora biti dostupan, legalan i siguran u inbox ili na mail znajznanje@gmail.com. Napiši kako želiš biti potpisana!) Ako ti kampanja nije jasna, preporučamo pogledati ovdje. Rad dr. Šimunića daje dobru perspektivu na to zašto pobačaj mora biti legalan. Iako je on osobno protiv”, poručuju iz Znaj znanje.
U Kući ljudskih prava u Zagrebu prošli je petak održano predstavljanje rezultata istraživanja mjera i instrumenata usmjerenih tzv. usklađivanju obiteljskih i poslovnih obaveza.
Istraživanje je provela udruga B.a.B.e. u suradnji s Fakultetom političkih znanosti u sklopu projekta Žene na tržištu rada – procjena utjecaja roda, a obuhvatilo je analizu postojećeg zakonodavnog okvira, upitnike o dostupnosti usluga namijenjene jedinicama lokalne samouprave, istraživanje kućanstava i studije slučaja.
Predstavljanju su prisustvovali predstavnici i predstavnice političkih stranaka i sindikata, koji su se složili da je područje usklađivanja obiteljskog života i plaćenog rada vrlo kompleksno jer obuhvaća različite politike – od obiteljske i obrazovne, pa do politika rodne ravnopravnosti, tržišta rada i socijalne skrbi.
Istraživanje je potvrdilo da postoje velike razlike u pokrivenosti vrtićima po županijama, ali i da je ulaganje u kvalitetu znatno niže u općinama nego u gradovima. Osim toga, uspostavljena je poveznica između obuhvata djece vrtićima i zaposlenosti žena. Upravo u onim županijama u kojima je obuhvat veći (npr. Grad Zagreb, Istarska ili Primorsko-goranska županija), veći je i udio zaposlenih žena.
Sami sudionici ukazali su na pitanje kvalitete predškolske skrbi, osobito u Zagrebu, upozoravajući da pokrivenost ne smije ići nauštrb kvalitete. “Imamo dobar kadar i programe, ali djeca nemaju sve što im pripada po zakonu jer se ne poštuje Državni pedagoški standard,” izjavila je Božica Žilić iz SOMK-a.
Bilo je riječi i o roditeljskim potporama, koje, smatra gradska zastupnica (SDP) Silva Žele, nisu zadovoljavajuće. “Položaj trudnica i rodilja je težak, a gornja granica naknade plaće u iznosu od 2.660 kuna je premala,” izjavila je.
Krešimir Sever iz NHS-a upozorio je na uvođenje nesigurnih oblika rada te na sve duže trajanje radnog dana. Primjer toga su kompanijski vrtići koji pružaju skrb za dijete, pa se podrazumijeva da roditelj može ostati na poslu koliko god je to potrebno. “To nije dobar model za razvoj društva,” zaključio je Sever.
Neiscrpni izvor svih izvora – Internet je medij preko kojeg saznamo gotovo sve novosti i informacije u svijetu. Pa tako i o menstruaciji i svim ‘radostima’ povezanim uz nju. Surfajući oblacima Interneta, svojevremeno sam naišla na pojam – menstrualna čašica. Naravno, prirodna je znatiželja prevladala, otišla sam površno istražiti o čemu se radi i automatski rekla: ‘Ne, ovo je fuj’. Nisam bila sigurna kako bi čašica stala uopće u mene, s obzirom da ni tampone ne koristim, kako bi to praznila dok sam u nekom javnom WC-u, šetala do umivaonika krvavih ruku itd. Ostala sam pri svojim jednokratnim ulošcima još neko vrijeme.
Međutim, par mjeseci nakon toga ideja čašice je u jednom trenutku opet došla do mene. Skrolajući kroz jednu vegansku grupu na Facebooku, naišla sam na temu menstrualne čašice i kakva su iskustva žena koje je koriste. I onda su mi neke stvari kliknule!
Što je menstrualna čašica?
Wikipedija kaže kako je menstrualna čašica ‘ženski higijenski proizvod, koji se obično radi od fleksibilnog medicinskog silikona te je u obliku zvona. Ona se umetne u rodnicu tijekom menstruacije kako bi ‘hvatala’ menstrualnu krv i komadiće maternice’.
Ovaj šturi opis na Wikipediji je točan, ali ne opisuje mnogo toga što stoji iza ideje menstrualne čašice.
Ovo su bitne informacije koje morate znati o menstrualnoj čašici:
1. Pristaje gotovo svakoj vagini! Evo kako se koristi!
Važno je napomenuti kako čašice dolaze u različitim veličinama te su napravljene od vrlo fleksibilnog silikona koji se pri umetanju može saviti na veličinu prosječnog tampona. Ovo je odlično jer to znači da čašica može pristati gotovo svakoj vagini. Nakon umetanja savinute čašice važno je da se ona pravilno otvori, odnosno da se pozicionira blizu otvora maternice tako da tvori vakuum. Taj vakuum onda ne dopušta krvi da procuri izvan čašice. Nakon što smo provjerile da je čašica pravilno otvorena ostaje samo još ‘stabljika’. Stabljika čašice služi za lakše vađenje menstrualne čašice te je ona namjerno napravljena dugačka tako da se opet može prilagoditi dužini individualne rodnice. Znači, ako nam ona viri iz rodnice dok stojimo trebamo je skratiti toliko da nam ne smeta, ali da je opet lako možemo uhvatiti prstom kad trebamo čašicu isprazniti. Menstrualna čašica može biti u vagini i do 12 sati te nije moguće da se dogodi sindrom toksičnog šoka jer ona tu krv ne upija u sebe.
Čašica je super i za korištenje ako treniramo, jer se ne može pomaknuti kao i ulošci, a ne viri nam konopčić iz kratkih hlačica kao što se nekad zna dogoditi s tamponima. Generalno, sva neugoda koja dolazi s ulošcima, od mirisa krvi pomiješane s parfemom na ulošcima do pomicanja istog i straha da nam je ipak nešto procurilo – nema.
Također, ne zaboravimo i na iskustva trans muškaraca koji korištenjem menstrualne čašice mogu izbjeći neugodu korištenja i kupovanja na redovitoj bazi proizvoda koji se smatraju ‘ženski higijenski proizvodi’.
2. Ekonomska strana.
Sigurno nisam jedina koju jako živcira činjenica da prosječna menstruacija poprilično košta, pogotovo za žene s vrlo obilnom menstruacijom, jer ne samo da nam nisu osigurani besplatni ulošci i tamponi, već mi na njih plaćamo i porez. S te strane menstrualna čašica je odlična, jer jednom kupljena, može služiti godinama. Ovo je pogotovo bitno za žene u vrlo siromašnim zemljama, poput djevojaka i žena diljem Afrike, gdje osim što ne mogu priuštiti uloške i tampone, zbog nedostupnosti sanitarnih čvorova djevojke zbog stigmatizacije propuštaju ići u škole tijekom menstruacije. Zato su dobrotvorne akcije dijeljenja menstrualnih čašica, koje mogu biti u rodnici i do 12 sati, olakšale živote mnogih djevojaka i žena u Africi te im omogućile neometan odlazak u škole ili na posao. Ista akcija se može napraviti i za beskućnice, koje također nemaju financijske mogućnosti plaćati uloške i tampone svaki mjesec te slobodan pristup kupaonicama.
Što se tiče njihove cijene, one variraju od 15 kuna na globalnim internetskim trgovinama do 250 kuna koliko dođu neke čašice poznatijih brendova, poput MoonCupa, koje su trenutno dostupne u Bio&Bio dućanima.
3. Ekološki aspekti.
Menstrualna čašica,nakon što se napuni, prazni se u WC školjku te se prije ponovnog umetanja opere vodom. Ovaj proces znači da na lokalno smetlište šaljete manje plastičnog otpada. Nevjerojatan je podatak da se na globalna smetlišta tijekom godine baci preko 100 milijardi jednokratnih menstrualnih proizvoda. Ne zaboravimo na omot u kojim one dolaze, na razne kutijice i slične dodatke. Kad se kupi menstrualna čašica nekog od poznatijih brendova dobije se i vrećica u kojoj se čašica čuva između menstruacija.
4. Osobno iskustvo.
Menstrualnu čašicu koristim nekoliko mjeseci, te sam uz pomoć raznih grupa na Facebooku i YouTube videa koji su mi pomogli kod prvog korištenja, postala gorljiva pobornica iste. Što se tiče odabira čašice, brendovi su skuplji, ali važno je napomenuti kako se preko globalnih online trgovina čašice mogu nabaviti po cijeni od 15 kuna. Osobno koristim jednu takvu, jer nisam željela riskirati kupiti nešto za 200 kuna što mi neće odgovarati. Međutim, čašica od 15 kuna savršeno mi pristaje. S obzirom na to da mi menstruacija dođe u jutarnjim satima, čašicu umetnem prije posla te mi se ona do kraja radnog vremena ne napuni niti 1/3. To je odagnalo neke moje panike oko toga kako ću čašicu mijenjati u javnim WC-ima. Jednostavno ne moram, s obzirom da se čašica može zadržati u rodnici i do 12 sati. Čašica mi je bila super i preko noći, jer više nema ustajanja ujutro i otkrivanja da se preko noći uložak pomaknuo te obojio madrac u crveno.
Naručite i probajte, možda vam postane najbolja prijateljica.
