Nakon što je rektor Damir Boras jučer raspustio Studentski zbor Filozofskog fakulteta, koje je trebalo odlučivati o smjeni kontroverznog dekana Vlatka Previšića, studenti/ce su počeli/e pozivati na plenum.
Naime, nakon sinoćnje odluke Senata Sveučilišta koja je izazvala veliku buru, danas su na FFZG-u osvanuli plakati kojima se studentska populacija poziva na novu pobunu.
Dekan je na to reagirao – unajmljivanjem privatne zaštitarske tvrtke koja se zasad bavi skidanjem ‘nepoćudnih’ plakata po zgradi fakulteta – tvrde studenti/ce i sindikat Akademska solidarnost.
“Previšićeva privatna vojska, pardon zaštitari na fakultetu: Dakle, “dekan” Previšić je na fakultet doveo i privatne zaštitare (Sokol Marić). Dobili su prostoriju odmah na ulazu na fakultet. Ima ih bar trojica u crnim (naravno) uniformama, a navodno i još pokoji u civilnoj odjeći. Zasad se bave skidanjem nepoćudnih plakata, a u dogledno vrijeme tko zna”, piše u objavi sindikata Akademska solidarnost.{slika}
Korisnici/e društvenih mreža pitaju se tko plaća privatne zaštitare na javnom fakultetu – dekan osobno, FFZG ili pak Kaptol.
Podsjetimo, ovdje se radi o nastavku sukoba oko spornog prijedloga spajanja Filozofskog fakulteta i Katoličko bogoslovnog fakulteta. Nakon blokada dekanovog ureda, uklanjanja transparenata i plenuma, Fakultetsko vijeće bilo je za smjenu dekana Previšića. Kako bi se to izbjeglo, Boras je izbacio studente/ice iz Vijeća.
Podsjetimo, prošli tjedan dekan Previšić podnio je kaznenu prijavu protiv profesorica Branke Galić i Nadežde Čačinovič zbog ‘organiziranja nelegalnoga nastavka sjednice, uspostavljanja paralelnoga sustava upravljanja fakultetom te ometanja rada i narušavanja ugleda institucije’. Naime, one su podržale protivljenje studenta/ica odlukama uprave fakulteta da sklopi ugovor s Katoličkim-bogoslovnim fakultetom.
U ratu u Siriji, od njegova izbijanja u ožujku 2011., poginulo je više od 300.000 osoba, objavio je Sirijski opservatorij za ljudska prava, ustvrdivši kako je gotovo 9.000 osoba ubijeno u više od mjesec dana.
Prethodni podaci od 8. kolovoza tog Opservatorija sa sjedištem u Velikoj Britaniji govorili su o 292.817 mrtvih u tom sukobu.
Nove brojke objavljene su dan nakon što je stupilo na snagu primirje o Siriji koje su dogovorili Rusija i SAD kako bi pokušali okončati petogodišnji rat.
Do 12. rujna poginula je 301.781 osoba, među kojima 86.692 civila od kojih oko 15.000 djece, objavio je Opservatorij. Snage režima izgubile su 107.054 ljudi.
Čini se da se primirje predstavljeno kao ‘posljednja prilika’ za izlazak Sirije iz kaosa uglavnom poštuje, ali zasad izostaje redovita doprema humanitarne pomoći što je izazvalo razočaranje u opkoljenim zonama.
Glasnogovornik Ureda UN-a za usklađivanje humanitarnih poslova Jens Laerke kazao je da nijedan konvoj UN-a nije ušao u Siriju od početka prekida vatre, dok se sporazumom predviđa upućivanje humanitarne pomoći opkoljenim civilima.
De Mistura je rekao kako po tom pitanju zahtijeva “jamstva da se vozače i konvoje neće gađati”.
Kako bi omogućili upućivanje pomoći opkoljenim pobunjeničkim četvrtima u podijeljenom gradu Alepu, ruski vojnici postavili su pokretnu nadzornu točku na cesti za Castello, koja vodi prema turskoj granici odakle treba stići isporuka, po ruskim agencijama.
Američko-ruskim sporazumom predviđa se “demilitarizacija” ceste za Castello gdje su se još u utorak popodne nalazili sirijski vojnici, po sirijskom vojnom izvoru.
Sirijske vlasti su u utorak upozorile da će odbiti ulazak bilo kakve pomoći Turske za pobunjeničke četvrti u Alepu “bez koordinacije sa sirijskom vladom i UN-om”.
Senat Sveučilišta u Zagrebu odlučio je jednoglasno poništiti izbore za Studentski zbor Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prenosi Srednja.hr. Izbori su održani 25. i 26. ožujka prošle godine, a poništeni su jer, navode iz sveučilišta, postupak izbora nije proveden na način propisan Zakonom o studentskom zboru, sveučilišnim Pravilnikom o izborima te statutom Filozofskog.
Naime, samovoljni dekan Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić od Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa tražio je provedbu upravnog nadzora nad postupkom njegova razrješenja koje se dogodilo u lipnju. Ministarstvo mu je još 27. srpnja potvrdilo da je Fakultetsko vijeće sastavljeno protivno važećim zakonima i pravilnicima. Naime, u vijeću studentski predstavnici i predstavnice čine samo 14, 6 posto, umjesto 15 posto koliko je zakonom predviđeno. Problem je što je u Studentskom zboru FFZGa 13 članova, jednako koliko ih ima u vijeću koje broji 89 članova, što iznosi 14,6 umjesto 15 posto. Stoga, s obzirom da vijeće ni zbor nisu unutar zakonskih okvira, prema tumačenju MZOŠ-a, odluka o razrješenju Previšića je nevažeća.
Podsjetimo, problemi FFZG-a počeli su zbog sporazuma o suradnji s Katoličko bogoslovnim fakultetom protiv kojeg se izjasnilo 70 posto studenata i studentica, ali je ustala i nekolicina članova i članica Fakultetskog vijeća. U lipnju je traženo razrješenje dekana Previšića od strane vijeća, no on je napustio sjednicu. Izvanredna sjednica na kojoj će opet biti raspravljano njegovo razrješenje sazvana je za rujan, no Previšić nije naumio odustati. Prošli je tjedan podnio kaznenu prijavu protiv profesorica Branke Galić i Nadežde Čačinovič zbog “organiziranja nelegalnoga nastavka sjednice, uspostavljanja paralelnoga sustava upravljanja fakultetom te ometanja rada i narušavanja ugleda institucije”.
U tumačenju MZOŠ-a stoji da je: Fakultetsko vijeće Filozofskog sastavljeno protivno odredbi članka 9. stavka 2. Zakona o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama te protivno odredbi čl. 33. st. 6. Statuta Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (ravnomjerna zastupljenost po studijima i godinama studija i dr.). Sukladno s time, odluka o pokretanu postupka razrješenja dekana Previšića je nevažeća, no postavlja se pitanje što je s ostalim odlukama Vijeća unazad godinu i pol dana.
Sve ovo odvija se pred redovitu sjednicu Vijeća koja je zakazana za idući tjedan. Razvoj situaciji i dalje ostaje otvoren, no već je svima jasno – Previšiću, previše je bilo odavno!
Dugine obitelji organiziraju još jedno neformalno druženje uz piknik! Svi/e zainteresirani/e mogu im se pridružiti u nedjelju, 25. rujna. Okupljanje je od 16 sati u parku Bundek, na sjevernoj strani pokraj igrališta za djecu. Lokacija je odabrana baš zato da bi se djeca mogla nesmetano igrati i družiti u parku.
“Pozivamo sve naše prijatelje i prijateljice, s djecom i bez, da nam se pridruže – ponesite jednu stvar za jesti i jednu za piti (možete slobodno i više 😀 ), sportske rekvizite, društvene igre itd. – kako bi se zabavili i družili zajedno još dok je vani ugodno vrijeme”, poručuju organizatori/ice.
Prošli piknik Duginih obitelji se održao 16. srpnja na istoj lokaciji.
Mađarska bi trebala biti isključena iz EU-a, rekao je luksemburški ministar vanjskih poslova Jean Asselborn u intervjuu objavljenom u utorak, dotaknuvši se pitanja migracijske politike u toj zemlji i najavljenog referenduma o izbjegličkim kvotama.
“Oni koji – poput Mađarske – grade ograde protiv izbjeglica koji bježe od rata ili krše slobodu tiska ili pravosudnu neovisnost trebali bi privremeno, ako je potrebno i trajno, biti isključeni iz EU-a”, kazao je Asselborn za njemački list Die Welt.
On kaže da je to jedini način očuvanja kohezije i vrijednosti bloka.
“Ograda koju Mađarska gradi kako bi odbila izbjeglice sve je dulja, viša i opasnija. Mađarska nije daleko od toga da objavi da je dopušteno otvoriti vatru na izbjeglice”, tvrdi Asselborn.
Mađarska ne bi imala šanse priključiti se EU-u da danas podnosi zahtjev, smatra dugogodišnji luksemburški političar.
Mađarska je postala članica Unije 2004. Njezin premijer Viktor Orban posljednjih se godina redovito svađa s Unijom oko brojnih pitanja, od migracija do vladinih reformi.
Budimpešta ima namjeru održati referendum 2. listopada o europskoj odluci o kvotama, odnosno o raspodjeli migranata po zemljama Unije.
Amani, desetogodišnja izbjeglica iz Sirije, želi postati pilotkinja kada odraste. Nekome izvana to se može činiti pomalo neostvarivo. Ona i njena obitelj su pobjegli iz najsmrtonosnijeg sukoba na svijetu. Živi u regiji gdje su životne uloge djevojčicama puno češće nametnute nego što su ih same izabrale. Najbliže što je došla avionu je, kada svaki tjedan zračne snage SAD-a i Jordana, nadlijeću Siriju. Ipak dok gleda avione koji joj lete iznad glave ima razloga za nadu.
Amani je dio projekta “Vision Not Victim” (Vizija, ne žrtva), mentorske inicijative koja surađuje sa IRC-om (International Rescue Committee)
“Žene i djevojčice koje se nalaze u ratom zahvaćenim područjima su obično predstavljene kao bespomoćne. Rijetko viđamo fotografije sirijskih žena, koje su iskusile traumu i poteškoće, a da ipak imaju moć u svojim rukama. Žene imaju ideje kako riješiti probleme i kako stvoriti mir. Željela sam naći način kako da snimim snažne fotografije i da učinim sam proces fotografiranja osnažujućim” , rekla je Meredith Hutchison, osnivačica programa i glavna fotografkinja
Projekt “Vision Not Victim” pokrenut je 2013. godine i sastoji se od fotografija djevojčica koje su izbjeglice. One su fotografirane na njihovim poslovima iz snova s ciljem da im se pomogne da vrate kontrolu nad svojim pričama. Do sad je u projekt uključeno 75 djevojaka iz tri zemlje: Jordana, Obale Bjelokosti i Demokratske Republike Konga. Djevojke koje sudjeluju u projektu već su uključene u neke od programa za ranjive skupine mladih koje IRC provodi. To znači da su prije nego što se upali kamera, djevojke i njihove obitelji prošle treninge iz sigurnosti, djelovanja u lokalnoj zajednici i obrazovanja za djevojke. Djelatnici/e IRC-a prate djevojke kroz projekt i ostaju uz njih nakon njega. Jednom kad ih izaberu za sudjelovanje u projektu “Vision Not Victim”, djevojke imaju tjedne sastanke s mentorima kako bi mogle što realnije zamisliti svoju budućnost.
“U većini mjesta u kojima radimo djevojke nitko ne pita što žele biti kad odrastu. Suočavanje s tim pitanjem je potpuno novi koncept za njih. Žene koje su profesionalke u svojim područjima – učiteljice, odvjetnice, poduzetnice, umjetnice, doktorice i političarke – pomažu tako što pričaju o svojim karijerama. Mnoge od njih su i same bile izbjeglice”, dodaje Hutchison.
Nakon toga djevojke rade na skiciranju koncepta fotografije, vizualizirajući svoj posao iz snova. Kako bi posao izgledao? Tko bi sve bio tamo? Što bi nosila? Što bi pričala? Par tjedana kasnije skice postaju prave fotografije snimane na stvarnim lokacijama. Djevojke koje žele biti doktorice obilaze bolnice u kampovima, upoznaju medicinske djelatnike/ice i gledaju snimke s rengena.
{slika}
Samo sigurno hodati bez pratnje po kampu se ovim djevojkama ponekad čini nerealnim, kamoli vođenje vlastitog posla ili upravljanje avionom, kao što Amani želi. Ove djevojke su dio 65.3 milijuna ljudi u svijetu koji/e su protjerani/e iz svojih domova – često su mlade žene izložene ugovorenim brakovima, seksualnom nasilju, nedostatku obrazovanja i uznemiravanju. Ipak, “Vision Not Victim” su odlučni/e u tome da snove djevojaka podupru bez zadrške.
Kad je djevojčica iz izbjegličkog kampa Zaatari rekla da želi biti odvjetnica djelatnici IRC-a su je odvezli van kampa da vidi sudnice i upozna sutkinje i odvjetnice u Ammani. Kada je jedanaestogodišnjakinja u Obali Bjelokosti rekla da želi biti automehaničarka nisu pronašli automehaničarku koju bi mogli pozvati. No osoblje IRC-a je pronašlo automehaničarsku radionicu koja ju je bila voljna podučiti. Uskoro je stajala na betonskom bloku, nagnuta iznad haube auta, proučavajući motor. Nasmiješena je učila od automehaničara četiri puta svoje veličine.
Hutchison se sjeća tinejdžerke koja je željela postati frizerka na početku programa. Kako bi joj se želja ispunila, dogovoreno je snimanje u frizerskom salonu. No par tjedana kasnije djevojka im je stidljivo prišla i rekla: “Rekla sam da želim biti frizerka jer su mi brat i otac govorili da samo to mogu biti. Sad znam da to nije istina. Ono što stvarno želim postati je arhitektica.”Stoga je snimanje ponovljeno, a djevojčica je ovaj put bila u ulozi arhitektice.
Projekt zahtjeva neustrašivu maštu: od djevojaka, njihovih obitelji, zajednica i svijeta koji ih promatra. Projekt traži sve da zamisle bolju budućnost za djevojke i da rade skupa u tom pravcu. Nakon što je dobio fotografije svoje kćeri jedan otac je ostao sjediti u kutu svoje kuće, tih i nasmiješen, zadubljen u fotografiju svoje kćeri kao doktorice. Kćeri je već bio dogovorio brak, no kada je vidio fotografiju odlučio ga je opozvati i ohrabriti ju da nastavi s obrazovanjem. IRC već vidi rezultate i nada se proširiti program na više lokacija, uključujući rad s djevojčicama koje su premještene u SAD, počevši od ove jeseni. S ciljem podizanja osviještenosti i skupljanjem sredstava za nastavak projekta, fotografije su bile izložene diljem svijeta: u Istanbulu, Londonu, Washingtonu i New Yorku.
Amani to još ne zna ali pilotkinje u raznim zemljama su već vidjele njenu sliku koja ih je nadahnula. Uskoro će primiti videoporuke tih žena, u njihovim uniformama kako ju ohrabruju. Primit će i pakete od njih, sa značkama krila i udžbenicima. Pročitat će i njihove poruke u kojima joj poručuju da vjeruju u nju i da je njen san apsolutno ostvariv. “Ovdje se ne radi o igri prerušavanja, Ovo je prilika za njih da uskoče u jedan tren njihove budućnosti i pružanje alata koji će im pomoći da tamo stignu”, kazala je Hutchison.
