Europska unija elektroničkih medija poziva hrvatsku Vladu da zaštiti neovisnost HRT-a

Europska unija elektroničkih medija (EBU) pozvala je hrvatsku Vladu da zajamči neovisnost HRT-a u praćenju parlamentarnih izbora u rujnu, priopćilo je u pondjeljak Hrvatsko novinarsko društvo (HND).

Nakon izvještaja međunarodne misije, koja je označila uplitanje vlasti u rad javnog elektroničkog medija kao ključno pitanje slobode i neovisnosti medija u Hrvatskoj, Europska unija elektroničkih medija pozvala je hrvatsku Vladu da zajamči neovisnost HRT-a u praćenju parlamentarnih izbora u rujnu, izvijestio je HND.

Izvještaj koji je objavila misija istaknuo je velik broj smjena zaposlenih i promjene u programu HRT-a kao dokaz “pokušaja Vlade na odlasku da preuzme kontrolu nad HRT-om u svoje svrhe”, navodi EBU. Više od 70 novinara i urednika je degradirano ili premješteno otkad je Hrvatski sabor – vođen koalicijom HDZ-a i Mosta – u ožujku razriješio dužnosti dotadašnjeg glavnog ravnatelja i umjesto njega postavio v.d. ravnatelja.

“Prijeko je potrebno da Hrvatska radiotelevizija zadrži svoju uređivačku neovisnost da bi mogla donositi vijesti objektivno i nepristrano, posebno u tjednima koji prethode izborima u Hrvatskoj. Sloboda medija je presudna za zdravu demokraciju i mi snažno potičemo hrvatsku Vladu da tu slobodu poštuje”, kaže glavna ravnateljica EBU-a Ingrid Deltenre, navodi HND.

Među nalazima misije, navodi se, najviše zabrinjava porast nacionalističkog i revizionističkog diskursa u hrvatskoj javnoj sferi, što se koristi i za zastrašivanje medija. Vodeće javne ličnosti, uključujući i bivšeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, javno iznose želju da se “riješe lijevih” medija, a novinari i novinske kuće koji ne iskazuju dovoljno “patriotizma” su predmet rutinskog blaćenja političara kao “izdajice’, ističe EBU te podsjeća da je Vlada koalicije HDZ-a i Mosta u lipnju srušena nakon samo šest mjeseci.

Turska: Policija uhitila 120 direktora/ica u 44 tvrtke

Turska je policija upala u 44 tvrtke u Istanbulu te je uhitila 120 direktora/ica za koje se smatra da su povezani/e s prošlomjesečnim pokušajem puča. 

Sumnja se da su tvrtke financirale pokret muslimanskoga klerika Fethullaha Gulena koji je u SAD – u, a Erdogan ga smatra organizatorom puča te traži njegovo izručenje. Zasad, turska agencija Anadolija nema podatke o imenima upletenih tvrtki. 

Naime, od državnog udara, turske su vlasti provele čistku preko 60.000 ljudi. Otpušteni/e, pritvoreni/e ili stavljeni/e pod istragu su pripadnici/e vojske, policije, suci/kinje, novinari/ke, medicinari/ke, državni službenici/e i aktivisti/kinje. Pritvoreno je više od 35.000 ljudi, od kojih je 17.000 službeno uhićeno, a deseci tisuća su suspendirani.   

Murray ispravio sportskog komentatora koji je ‘zaboravio’ da su žene osobe

Škotski tenisač Andy Murray uistinu je lijepo ispravio sportskog komentatora BBC-a Johna Inverdalea, koji je, čini se, zaboravio da muškarci nisu jedini rod koji postoji na Zemlji.

Inverdale je, naime, nakon što je Murray osvojio drugo olimpijsko zlato, rekao: “Ti si prva osoba koja je osvojila dvije zlatne medalje”. Murray mu je brzo odgovorio: “Venus i Serena [Williams] osvojile su po četiri svaka”. Njegov potez osvojio je društvene mreže pa je čak i škotska premijerka Nicola Sturgeon na Twitteru rekla: “Još jedan razlog za voljeti Andyja Murrayja.

Murray je ranije ove godine, prenosi Guardian, rekao kako je postao feminist nakon što je iz prve ruke svjedočio “kritikama i predrasudama” koje je proživjela njegova bivša trenerica Amelie Mauresmo.

Inverdaleu ovo nije prvi ovakav propust. Dapače, seksizam mu uopće nije stran. Nakon što je Marion Bartoli osvojila Wimbledon 2013. godine, BBC se ispričao zato što je Inverdale izjavio: “Mislite li da je otac Bartoli rekao kad je bila mala ‘Ti nikad nećeš imati izgled?Ti nikad nećeš biti Šarapova, pa moraš biti borbena i boriti se'”.

Zabrana burkinija je mizogina, a zapadne feministkinje okreću glavu

Bilo je ovo nekoliko loših mjeseci za žene – nakon napada Kelvina MacKenzieja na urednicu Channela 4 Fatimu Manji zato što je vodila vijesti na dan napada u Nici, uslijedila je optužba Donalda Trumpa kako majci poginulog muslimanskog vojnika “nije dopušteno govoriti”. Zatim je najavljeno kako će se u Londonu u prosincu otvoriti “fellatio café” koji će opsluživati isključivo muške želje uz kavu, a slijedili su i izvještaj TUC-a o seksualnom uznemiravanju žena na radnom mjestu, te istraživanje Povjerenstva za žene i ravnopravnost (Women and Equalities Committee) o predrasudama s kojima se na poslu suočavaju muslimanke.

Ovoga tjedna, čuli smo objavu gradonačelnika Cannesa Davida Lisnarda kako je je zabranjen pristup plaži svima koji/e nose neprimjerene kupaće kostime, a koji “ne poštuju dobre običaje i sekularnost”.

Uhvatila sam se za glavu pitajući se može li gore, a zatim je Thierry Mogoule, glavni voditelj gradskih službi u Cannesu izjavio kako se radi o “zabrani napadne odjeće koja upućuje na odanost terorističkim pokretima koji su nam objavili rat”.  

Izjava kojom se odjevni predmet inspiriran kulturom i religijom – koji žene nose kako bi se osjećale sigurno od “muškog pogleda društva” dok provode uobičajenu aktivnost – povezuje s terorističkom grupom, pogodan je način pretvaranja sugrađanki/a u “druge” u vrijeme nacionalne krize.

Najveće žrtve Isisa su muslimani/ke, a zabrana burkinija ukazuje do koje mjere francuski fundamentalistički sekularizam upire prstom i optužuje najvidljiviju i najranjiviju društvenu skupinu.

Kako je nošenje burkinija, koji je u većini slučajeva nepripijena najlonska verzija plivačkog kombinezona, postao čin odanosti terorističkom pokretu? Znaju li ‘Marks & Spencer’ i ‘House of Fraser’ da pokušavajući povećati zaradu i iskoristiti “jaz” na zasićenom tržištu odjeće prodaju i promoviraju savezništvo s Isisom?

Zašto je francuski sekularizam toliko slijep za vlastiti rasizam i mizoginiju? Opsjednutost do točke fetišiziranja načina odjevanja i pokrivanja muslimanki krši najosnovnija ljudska prava – o samoodređenju i slobodi izražavanja. Kao što je to elokventno rekla Arundhati Roy: “Zabrana nošenja burke ženama, umjesto da im se omogući izbor, čin je nasilja, ponižavanja i kulturalnog imperijalizma”. Umjesto pružanja “bratske” ruke (fraternité), gradonačelnik Lisnard i njegovi podržavatelji isključuju muslimane/ke  i “guraju ih u ruke” radikalista.

Takve politike i diskriminatorne odluke su primjeri kako se islamofobija često rodno manifestira tako što cilja i ima posljedice na žene, kao “dodatak” mizoginoj i religijskog opresiji kojoj su već podvrgnute.

Slično projektu na portalu “Everyday Sexism”, moje prijateljice i ja smo sjele i razmijenile priče o incidentima koje bismo mogle objaviti na našem imaginarnom blogu “Everyday Islamophobia”. Te dnevne male, a s vremenom velike agresije, ukazuju na razmjer u kojemu je mizogina islamofobija normalizirana u zapadnom diskursu i javnoj debati.

Najviše boli šutnja mainstream “zapadnih” feministkinja čiji bi glasovi trebali imati značajan utjecaj na oblikovanje i artikuliranje ovih tema. Njihova bi solidarnost jako mnogo značila muslimanskim sestrama diljem Europe i svijeta.

Gradonačelnik Cannesa i esktremistički sekularizam u dijelovima Francuske i Europe su druga strana medalje Saudijske Arabije, Irana ili, usudim se reći, Daesha u Raqqi, gdje muškarci u ime države provode prisilne mjere i regulaciju ženskog odijevanja i ženskih tijela.

Kada prestanemo tretirati ženska tijela kao robu, koristeći ih za skupljanje bodova u ideološkim ratovima, lišavajući ih kontrole nad vlastitim tijelima i odričući im pravo izbora, tada ćemo zaslužiti slaviti liberté, egalité i fraternité.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević

U Londonu 200 ljudi plesom i poljupcima dalo podršku gej paru

Oko 200 ljudi s duginim se zastavama spustilo u Sainsbury’s supermarket na istoku Londona kako bi iskazali nezadovoljstvo odlukom supermarketa da iz trgovine izbaci gay par koji se držao za ruke. Kao znak protesta okupili su se na maratonu “ljubljenja”.

Thomas Rees i Joshua Bradwell bili su u supermarketu kada ih je stražar upozorio da se jedna žena žalila na njihovo ponašanje. Rees je rekao da su se za to vrijeme držali za ruke i da je možda stavio ruku oko partnerova struka dok su kupovali hranu. Ipak, kad su platiti zaštitar ih je pozvao te ih je upozorio na njihovo ponašanje. 

Nakon što je par objavio priču o incidentu, supermarket se ispričao i ponudio im je bon od 10 funti za buduće kupovine kao ispriku. Unatoč tomu, Rees je naglasio da mu je ovaj incident ukazao na to kako ljudi percipiraju gay osobe. Ipak, ostao je iznenađen brojnim porukama podrške koje su on i partner primili iz cijelog svijeta. 

Posebice su iznenađeni protestom i prosvjednicima/ama koje su plesale ispred trgovine prije nego li su započeli s ljubljenjem u znak podrške paru. Glasnogovornik Sainsburya, koji je dijelio kekse i vodu prosvjednicima/ama, rekao je: “Ovo je stvarno bio velik događaj te je važno da je zajednica dobila priliku pokazati svoju potporu. Činimo mnogo da bi osigurali da se svi osjećaju dobrodošlo u našim trgovinama, no povremeno griješimo. Stoga, naporno radimo da bi iz ove lekcije nešto naučili.”

Peru: Više od 50.000 ljudi na prosvjedima protiv nasilja nad ženama

Više od 50.000 ljudi sudjelovalo je u subotu u prosvjednoj šetnji protiv nasilja nad ženama u peruanskoj prijestolnici Limi.

Organizatori ističu da je to dosad najbrojniji prosvjed u Peruu, a uslijedio je nakon nekoliko medijski vrlo popraćenih slučajeva u kojima su muškarcima, kako tvrde skupine za prava žena, određene previše blage kazne za nasilje.

Peru, poznat po svojem konzervativnom i mačističkom društvu jedna je od najpogođenih zemalja u svijetu kada se radi o nasilju nad ženama.

Godine 2015. zabilježeno je 95 ubojstava žena a od početka ove godine 54 ubojstva i 118 pokušaja, kažu službene brojke.

Po izvješću Svjetske zdravstvene organizacije, Peru je treća zemlja u svijetu nakon Etiopije i Bangladeša po broju žena između 15 i 49 godina koje su žrtve seksualnog nasilja od strane svojih muževa ili partnera.

Po istraživanju objavljenom u subotu, 74 posto stanovnika Lime smatra peruansko društvo konzervativnim i patrijarhalnim ali 53 posto istovremeno kaže da je žena u kratkoj suknji sama odgovorna ako joj se nešto dogodi.