Kako Hod za život manipulira snimkom sukoba

Senzibilizacija javnosti o kojoj govori Vice Batarelo kada javno izlaže strategiju onih koji žele od Hrvatske napraviti novu Poljsku, drugim se riječima može nazvati manipulacijom informacijama.

Stari je to obrazac prisutan u inicijativama koje pokreće U ime obitelji. Sjetimo se samo njihova antigej referenduma kojim su ‘samo štitili obitelj’, a zapravo u Ustav željeli ubaciti odredbu heteronormativne definicije braka kako bi onda uspješnoću te inicijative i činjenicom da se ta odredba sada zaista i nalazi u Ustavu RH mogli pojašnjavati zbog čega lezbijke i gejevi u ovoj zemlji ne bi trebali imati bazična ljudska prava.

Isto se, naravno, odvija u najnovijoj inicijativi čiji je prvi veliki iskorak u javni prostor bilo održavanje Hoda za život (bez prava na izbor).

Prilikom prikupljanja potpisa za antigej referendum u jednome trenutku tada još iz inicijative (potom udruge, a onda i političke stranke) U ime obitelji dojavili su kako im je zapaljen štand da bi se u konačnici ispostavilo da je zapaljen nepažnjom onih koji su za tim štandom stajali. Ni to, naravno, nije učinjeno slučajno. Trebalo je to ukazati na nasilne ‘kršćanofobe’ koji haraju Hrvatskom.

Istom logikom jučer je na Facebook stranici Hoda za život (bez prava na izbor) objavljen video u kojemu se vidi kako jedan od protuprosvjednika ‘napada’ (kao) mirne i drage redare. Montaža snimke na takav način trebala bi ukazivati na divljaštva i barbarstva onih koji smatraju da bi žene u ovome društvu trebala imati pravo na odlučivanje što učiniti sa svojim tijelom, da im pristup medicinskoj usluzi ne smije biti ograničen nečijom religijskom pripadnošću u državi koja je, još uvijek, Ustavom definirana kao sekularna. Riječ je, jasno, o ponovnoj potpunoj manipulaciji.

Manipulacija snimkom

Naravno, na smontiranoj snimci koja se masovno dijelila sa te stranice, nedostaje prvih nekoliko sekundi koji jasno objašnjavaju kako je do sukoba došlo.

U jučer objavljenom razgovoru sa Dunjom Ercegović i Dunjom Janković, Janković nam je pojasnila kako su policijski službenici prema njoj bili korektni, za razliku od redara.

“Nas su njihovi redari napadali, gurali, derali se na nas. Bili su baš brutalni”, rekla nam je Janković.

U tom trenutku, kao što se vidi na snimci dostupnoj na Youtube kanalu Al Jazeere stajao je mladić koji je nakon što su redari počeli gurati i derati se na Dunju Janković jednog od redara odgurnuo, a zatim zadobio udarac šakom, tvrdi kako mu je zaštitar nakon tog obračuna rekao da je to bila samo opomena i da se pazi jer bi moglo uslijediti još.

Njegovo je ime Petar Odak, magistar je komparativne književnosti i sociologije, a kao do sada je surađivao sa portalima VoxFeminae, Kulturpunkt, ali i Libelom. O cijelom slučaju s njim smo porazgovarale.

“Bio sam tamo prije svega zbog temeljne poruke prosvjeda: zato što mislim da je pobačaj osobno pitanje, u koje nitko nema pravo zadirati. I zato što je bjelodano da se ovdje ne radi o brizi za život i majke, već o perfidnom pokušaju da se uspostavi kontrola nad tuđim tijelima”, govori nam Odak.

Zamoljen da nam objasni kako je do sukoba kojim se sada manipulira uopće došlo, Odak nam iznosi detalje.

“Naravno, cijeli kontekst je bio vrlo neugodan, a što se horda ljudi zainteresiranih za uspostavljanje moći nad tuđim tijelima više bližila našem skupu, atmosfera je postajala sve nelagodnija. No, moment u kojem sam osjetio da se moram uključiti na način na koji jesam je moment u kojem je od nelagodne atmosfera postala fizički opasna. Konkretno, govorim o trenutku u kojem trojica velikih muškaraca – a barem su dvojica, sudeći po majicama, bili službeni zaštitari inicijative – opkoljuju i fizički napadaju jednu djevojku. Nakon što sam ih odgurnuo da se maknu od nje, doletjela je šaka u lice. Bojim se da mi u toj situaciji nije preostalo bogznašta drugo nego da uzvratim, nagon za samoobranom i adrenalin su doveli do refleksne reakcije. Vjerojatno nije loše spomenuti da mi je zaštitar koji me prvi udario kasnije prišao i rekao da mi je ono bila samo opomena i da se pazim jer bi moglo uslijediti još“, prepričava nam Odak.

Snimku koja se preko profila Hoda za život dijeli društvenim mrežama vidio je, a o njoj nam govori kako je jasno da je smontirana i da je početak naprosto uklonjen kako bi se bolje uklopio u sliku kakva im je potrebna.

“Snimka cijelog incidenta nažalost ne postoji, ali postoji koja sekunda više, a koju je istinoljubiva inicijativa odlučila izrezati. To je moment u kojem se vidi da je moje uključenje potaknuto samo željom da nabrijane zaštitare odmaknem od djevojke. Zašto su im te sekunde bile višak, nije teško pretpostaviti – cilj je, dakako, relativiziranje. Zasad, imaju video kojim mašu kao dokaz našeg primitivizma i nasilja. No, ne bojte se, imat će oni video u rezervi i na svako iduće nasilje koje se dogodi sa strane njih i njihovih, a teba imati na umu da nam se Prajd bliži, oni će izvlačiti ovako aranžirani snimak da bi rekli pa niste ni vi ništa bolji. Iz tog razloga meni je žao što se nisam ponio isusovski i pretrpio taj udarac bez uzvraćanja. No, s druge stane, kad malo bolje razmislim, ekipa s kojom imamo posla toliko je vješta u spinovima, da bi vrlo lako pronašla neki drugi izvor manipulacije. Na svu sreću, daljni sukob su spriječili ljudi pored nas, a ponajviše moj dečko koji me od tamo odvukao“, pojašnjava Odak.

S obzirom na to da su ga zahvaljujući manipuliranoj snimci mnogi mogli i prepoznati pitali smo ga što u konačnici misli o tom iskustvu.

“Sve u svemu, cijeli ovaj incident vrlo je ružno iskustvo. Ali ipak ne ružnije od nekoliko tisuća ljudi koji pod pokroviteljstvom Grada i uz pratnju premijerove supruge, zajedno s osuđenim ratnim zločincem i službenim zaštitarima koji bez problema fizičku nasrću na žene za koje se navodno bore, marširaju ulicama s ciljem da drugima oduzmu elementarna prava, davno steknuta”, zaključio je.

 Snimka sukoba koja počinje nekoliko sekunda ranije, iz malo drugačijeg ugla, objavljena je i na Facebook profilu Crola i jasno pokazuje kako su redari napali Dunju Janković, potvrđujući tako Odakove riječi.

 

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Što ne biste trebali govoriti ženama koje ne žele imati djecu?

Iako svakodnevno preskaču prepreke uzrokovane rodnim stereotipima, grade karijere i postižu zavidne uspjehe, čini se kako se neovisno o životnim postignućima sve žene na kraju suoče s pitanjem – hoće li, odnosno kada će imati djecu? Živimo u svijetu gdje je pojam obitelji i djece usko povezan s pojmom žena. Žene od djetinjstva usvajaju vjerovanje kako su djeca jedna od, ako ne i esencijalna, definicija njih samih.

Srećom, nalazimo se u vremenu u kojem se većina slaže kako žene trebaju napredovati na poslovnom planu, slijediti svoje strasti i interese izvan obitelji, kuće i uloge žene u njoj. To dovodi do zanimljive pomisli – što ako su žene savršeno zadovoljne same sobom i ne planiraju jednog dana imati djecu?

Pitanje djece, plodnosti, ženskih stavova i odluka oko pitanja obitelji predmet su mnogih diskusija u društvu. Ideja da žena ne želi djecu dočarava se stereotipnom slikom ogorčene karijeristice ili slikom “neudavače” s deset mačaka.

No, imati ili ne imati djecu osobna je odluka koju treba poštovati, bez potrebe za opravdavanjem na bilo koji način. Ipak, vjerovanje kako žena ne može biti potpuna bez djece vodi do nekih od prilično neukih izjava.

Ovo je vodič o tome što ne reći ženi koja je donijela odluku da ne želi imati djecu.

1. “Požalit ćeš kada budeš starija…”

Posjedujete li kristalnu kuglu koja predviđa budućnost?

Inzistiranje na tome kako će se odluka o neimanju djece hipotetski požaliti u budućnosti u potpunom je neskladu s poštivanjem osobe da donese odluku u sadašnjosti. Ovdje ne govorimo o glazbenom ili modnom ukusu – riječ je o vlastitom tijelu i ljudskom životu.

Također, ovo je seksistički stereotip koji implicira kako će žena shvatiti što je propustila tek kada “ostari” i otkuca joj “biološki sat”! Takav redukcionistički pristup zanemaruje sve ostalo što se može dogoditi u budućnosti – mogućnost da žena postane direktorica uspješne kompanije, otputuje na egzotične destinacije ili možda udomi životinje?

Ljudi moraju shvatiti da žene mogu živjeti ispunjene i sretne živote neovisno o tome imaju li djecu ili ne. Možda se u budućnosti osvrne i shvati što je sve postigla, baš zato što se nije morala brinuti za djecu

2. “Još nisi upoznala pravu osobu …”

Ova izjava nema nikakvog smisla.

Postoje parovi koji su smanjili svoja životna očekivanja nakon što su nespremni ušli u vezu ili imali djecu prerano, tako da nismo sigurni želi li itko od nas navijati za drastičnu promjenu razmišljanja po pitanju djece nakon što upoznamo “onog pravog”. Ako se takvo što i dogodi, da nakon upoznavanja osobe poželimo imati djecu s njim, to bi u potpunosti trebala biti naša vlastita odluka i slobodan izbor.

Problematično u ovoj premisi ostaje vjerovanje kako će muškarac na kraju uvjeriti ženu da želi imati djecu, čime se pretpostavlja da u konačnici sve žene žele djecu. Tvrdnja da će muškarac radikalno promijeniti stav žene o djeci, da će probuditi u njoj “majčinski instinkt” nerealan je i nezdrav za svaki odnos. To znači da žena ne bi postupala sukladno vlastitim željama već bi postupala po tuđim željama. Stavovi poput ovih potvrđuju prastari stereotip kako žene ne znaju što je najbolje za njih – žene mogu smatrati da su sretne, ali potpuno zadovoljstvo nastupa tek kada se uklope u okvir heteronormativne fantazije nuklearne obitelji.

{slika}

Postoje osobe koje su isplanirale koliko će djece imati godinama prije nego što su upoznale svoje partnere. Mnoge osobe su, također, odlučile da ne žele imati djecu u vrlo ranoj dobi svog života. Riječ je o osobnom uvjerenju na koje ne bi trebala utjecati bilo koja druga osoba, bila ona “prava” ili ne.

3. “Ne imati djecu sebičan je čin…”

Malo će stvari u društvu proizvesti veći prijezir od žene koju se definira sebičnom zbog njenog izbora partnera, seksa i djece.

Društvo se teško miri s činjenicom da žena može staviti sebe i svoje potrebe ispred potreba drugih. Razlog tomu je definicija ženstvenosti koja se i dalje povezuje s nesebičnošću i požrtvovnosti, a djeca su temelj takvog razmišljanja. Od žene se očekuje da će joj djeca biti prioritet, njen prioritetni posao – neprospavane noći, odgovornost oko brige za drugu osobu, da se ne spominje financijski teret odgoja djeteta. Prema istom razmišljanju, žena ne može biti dobra majka bez žrtve. Budući da je arhetip majke i dalje usko povezan s jezgrom ženskog identiteta, jasno je da bi “prava” žena trebala biti spremna žrtvovati sve u korist podizanja obitelji.       

No, ne želi svaka žena djecu! Znači li to automatski da takva žena nikada neće biti “dobra”? Ne postoji ništa sramotno u ispunjavanju vlastitih želja ili življenju života punim plućima prema vlastitim pravilima. Društvo pokušava svaliti krivnju na žene mitom kako postoji određena vrsta sreće ili ispunjenja koje samo majke mogu spoznati. To možda i jest istina, ali isto tako, imati djecu može spriječiti ženu u mnogim iskustvima koje bi mogle promijeniti njezin život. Podizanje djece časna je stvar, ali to ne znači da bi se na žene trebao raditi pritisak da odaberu imati djecu ukoliko to nije u skladu s njihovim željama.

4. “Teže će ti biti naći osobu koja će željeti biti s tobom…”   

Morate voljeti tendenciju kojom se pokušava uvjeriti ženu kako joj je (ili kako će joj biti) u životu potrebno odobrenje druge osobe (čitaj: muškarca).

Istina, treba uzeti u obzir kako su djeca nekim ljudima vrlo važna, no tvrditi kako će odluka o neimanju djece ženu zauvijek učiniti nepoželjnom je apsurdna. Pravi partner će poštovati donesenu odluku o neimanju djece, a ako to ne učini, pametnije je izaći iz takve veze. Važnost vlastite autonomije zamjenjuje bilo što drugo.

Odlukom o neimanju djece, možda ćete se morati nositi s malo više gluposti, ali važnije je pronaći nekoga tko je na istoj stranici kao i Vi. Postoje osobe koje, šokantno, također, ne žele djecu. Odluka o neimanju djece predstavlja im manji pritisak oko planiranja budućnosti, a osim toga, ostavlja više prostora za vrijeme provedeno zajedno i učvršćivanje zajedničkog odnosa.

5. “Tko će mi roditi unuke…”

Ovo je daleko najneugodnija reakcija s kojom se žene koje odluče ne imati djecu moraju nositi. Jedna je stvar nositi se s odlukom koja će utjecati na Vaš život, ali rijetko tko želi biti optužen kako negativno utječe na budućnost svojih roditelja, čak i ako se radi o perspektivi vlastitih roditelja.

Činjenica je da neovisno o tome koliko godina imali ili koliko neovisni bili, roditelji nikada neće prestati imati očekivanja od svoje djece, a unuci su jedna od glavnih među njima.

No, neovisno o tome koliku zahvalnost i poštovanje osjećali prema svojim roditeljima, ne bi trebali zaboraviti kako im ne dugujete ništa, kako njihovo igranje na kartu krivnje nije u redu. Nitko od nas nije osobna tvornica unučadi svojim roditeljima.

Nitko od nas nije odgovoran za životno ispunjenje vlastitih roditelja, a ako imate braću ili sestre koji imaju drugačiji stav o djeci od Vas, slobodno natuknite svojim roditeljima da “dječju groznicu” usmjere prema njima. Bez obzira na sve, roditeljima trebate objasniti kako je izbor imati ili ne imati djecu isključivo Vaš, i da bi ga trebali poštovati.

***

Braniti donesenu odluku po pitanju neimanja djece neće uvijek biti lako s obzirom na društvo u kojem i dalje živimo, ali podsjetite se kako je Vaš život samo Vaš i ne trebate ničiju potvrdu da ga živite kako želite. Prigrlite vlastitu odluku o neimanju djece i počnite istraživati mogućnosti koje čekaju da ih ugrabite.  

Prevela i prilagodila Martina Raos

15. Festival europske kratke priče

Petnaesto izdanje Festivala europske kratke priče održat će se u Zagrebu, Velikoj Gorici, Samoboru i Osijeku od 29. svibnja do 3. lipnja. Festival će se službeno otvoriti u Laubi, dok će sva večernja čitanja, kao i zatvaranje festivala, biti održana u Teatru Itd

Ovogodišnje izdanje festivala posvećeno je temi koja kratku priču označava jednako uporno i jednako temeljno kao i Europu – granicama i njihovim prelascima. 

Petnaesto izdanje festivala, 29. svibnja s početkom u 20 sati u Laubi– kući za ljude i umjetnost, otvorit će nagrađena makedonska autorica Rumena Bužarovska, čije su zbirke priča Osmica i Moj muž objavljene na hrvatskom jeziku, norveški pisac Frode Grytten, koji od 1983. piše romane, kratke priče, poeziju i knjige za djecu te koji je velik uspjeh doživio romanom Pjesma košnice za koji je dobio najveću norvešku književnu nagradu Brageprisen, te László Jakab Orsós, direktor festivala World Voices i javnih programa američkog PEN-a. 

Detaljan program možete pronaći ovdje

Van der Bellen ipak uspio pobijediti na austrijskim predsjedničkim izborima

Bivši čelnik austrijskih Zelenih Alexander Van der Bellen izabran je u ponedjeljak za austrijskog predsjednika, objavio je ministar unutarnjih poslova Wolfgang Sobotka nakon što su svi glasovi prebrojani.

Bivši 72-godišnji sveučilišni profesor ekonomije dobio je 50.3 posto glasova birača, dok je njegov rival, kandidat desničarske Slobodarske stranke Norbert Hofer osvojio 49,7 posto glasova.

Van der Bellen će na mjestu predsjednika naslijediti sadašnjeg predsjednika Hansa Fischera, a dužnost će preuzeti 8. srpnja.

Član stranke Zelenih i kandidat krajnje desnice u drugom krugu su bili izjednačeni budući da je gotovo svaki drugi birač glasao za FPO, stranku radikalne desnice.

Pošto su u ponedjeljak prebrojani glasovi poslani poštom, Van der Bellen je osvojio 50,3 posto glasova ili 31.026 više od protukandidata Hofera, koji je dobio 49,7 posto priznavši poraz uoči objave službenih rezultata.

“Hvala vam na potpori. Naravno, danas sam tužan”, poručio je Hofer na Facebooku. “Napori koje smo uložili u ovu kampanju nisu uzaludni, oni su ulaganje u budućnost”, dodao je.

Hofer, koji je u prvom krugu nadmoćno vodio s 35 posto glasova, imao je u nedjelju prednost od 144.006 glasova, nakon prebrojavanja listića u drugom krugu.

No glasovi poslani poštom, obično neskloni FPO-u, na koncu su, nakon pravog izbornog ‘trilera’, prevagnuli u korist kandidata Zelenih, sklonog liberalima i centru.

Gotovo 900.000 ili 14 posto izbornog tijela zatražilo je glasovanje dopisnim putem na ovim izborima koji su se u Europi, koja bilježi porast populizma, pozorno pratili.

Hoferov poraz ide na ruku europskom političkom establišmentu, koji je suočen s pojačanom prijetnjom populističkih stranaka koje su profitirale na zabrinutosti koju je izazvala izbjeglička kriza i godine slabog gospodarskog rasta i velike nezaposlenosti.

“Olakšanje je vidjeti da su Austrijanci odbacili populizam i ekstremizam”, kazao je francuski premijer Manuel Valls na Twitteru. “Svi u Europi iz ovoga moraju izvući lekcije”, kazao je.

Austrija je relativno prosperitetna zemlja, no našla se u središtu izbjegličke krize, što je doprinijelo da se istopi naklonost javnosti prema dvjema dominantnim strankama na političkoj sceni nakon 2. svjetskog rata, socijaldemokratima i narodnjacima. 

Provizorni rezultati u nedjelju, koji nisu uključivali glasovanje poštom, davali su Hoferu prednost od 51,9 posto u odnosu na Van der Bellena i njegovih 48,1 posto.

No SORA institut, koji prati izbore, najavio je da će glasove poštom vjerojatno dobiti Van der Bellen jer su to obično obrazovaniji birači. Ankete na sam dan izbora pokazale su da je 81 posto visoko obrazovanih birača glasalo za Van der Bellena, a 86 posto radnika za Hofera.

Izbori u Austriji, zemlji od 8,5 milijuna ljudi, uznemirili su čelnike diljem Europe, posebno u susjednoj Njemačkoj, gdje je u porastu nova antiimigrantska stranka Alternativa za Njemačku (AfD).

U Francuskoj, Nacionalna fronta čelnice Marine Le Pen vodi u ispitivanju javnog mnijenja u utrci za predsjedničke izbore iduće godine. Istodobno, s druge strane Kanala, Britanska neovisna stranka (UKIP) vodi kampanju za izlazak Britanije iz Europske unije, o čemu će se odlučivati na referendumu 23. lipnja. 

Hofer (45) je sebe opisao kao političara desnog centra i rekao biračima da ne vjeruju sugestijama drugih stranaka da će on biti opasan predsjednik.

No njegova stranka vuče korijene iz austrijske nacističke prošlosti, s kojom se zemlja nije suočila tako otvoreno kako je to napravila Njemačka.

‘Prošlo je vrijeme stajanja sa strane, vrijeme je za otpor’

Nakon već izvršenih napada na zdravstveni i mirovinski sustav, obrazovanje i radništvo, medije i civilno društvo, aktualne vlasti i klerikalne inicijative nastavljaju svoj pohod na reproduktivna prava žena. Osim potpore Crkve i bezgranično mnogo novca – bio on naš, odnosno javni (jer zagrebački gradonačelnik jako voli donirati U ime obitelji iz gradske blagajne) ili došao iz nekih klerikalnih i konzervativnih džepova – Željka Markić sada iza sebe ima i političke moćnike. Dok se ova Vlada još kako tako uspijeva održati na vlasti, Željka Markić, Ladislav Ilčić i njihova horda istomišljenika/ica, čuvana od strane zaštitara suspektne prošlosti ispunjene kaznenim presudama, a podržavana od strane premijerove supruge, koja baš kao ni on ne shvaća kontekst u koji se iznenada nastanila, krenuli/e su u ofenzivu.

Kao početak kampanje za zabranu abortusa, dugogodišnjeg neostvarivog sna Željke Markić, koja je dosad jako dobro hendlala neoliberalnu tržišnu logiku i ultra konzervativne stavove, U ime obitelji je organizirao takozvani Hod za život. Nastojeći poslati pozitivnu poruku i zakamuflirati pravi cilj kampanje, Markić je pozivala na svoj skup opet igrajući na najniže strasti predstavljajući zabranu abortusa krucijalnim rješenjem za zaštitu obitelji i Hrvatske. Jer prema Markić logici ako se zabrani abortus, žene neće biti diskriminirane u svijetu rada, odnosno nitko ih neće pitati seksistička pitanja na razgovorima za poslu, neće dobiti otkaz jer su zatrudnjele niti će biti premještene na slabije plaćeno i odgovorno radno mjesto nakon porodiljnog. Prema toj istoj logici, Markić se zalaže i za fleksibilno radno vrijeme, ali i da žene slobodno odluče ne participirati u svijetu rada, nego rađati djecu. I do takvog svijeta Željka Markić namjerava doći – zabranom abortusa. Jer autonomija nad vlastitim tijelom, prema Markić, uništava Hrvatsku i obitelj. Štoviše, mladi se iseljavaju jer u Hrvatskoj žene imaju slobodu odlučiti što će činiti sa svojim životima.

Po tko zna koji put, ‘velika spasiteljica hrvatskih obitelji’ spinovima i manipulacijama nastavlja svoj križarski put na ljudska prava. Stoga je mobilizirala sve – od stručnjaka/inja za vizualni identitet i PR-ovaca, preko svećenika za oltarima, do gradonačelnika Bandića. Crkva je osigurala desetke autobusa kojima su župljani stigli u Zagreb na plaćeni izlet – malo hodnja i pjevanja, pa iskoristiti mogućnosti kada su već tu pa opustošiti šoping centre i švedsku trgovinu namještaja. Međutim, Željkin ‘miroljubivi’ marš na maternice ipak nije bio toliko miroljubiv. Ili zaštitarima sumnjive prošlosti nitko nije rekao kako se ponašati ili nisu očekivali kontru. Naime, prosvjedni skup Obrani pravo na izbor se izmaknuo iz svog predviđenog programa dok je par tisuća ‘obiteljaša’ krenulo marširati pored Malog Strossa. Zagovornice i zagovornici prava na izbor, organizirani/e bez ikakvih resursa i suočeni/e s deficitom vremena, na miran način su pokazali/e kako će braniti davno izboreno pravo da same odlučujemo o svojim tijelima. Nekolicina prosvjednika/ca sa skupa Obrani pravo na izbor izašla je na ulicu i mirno stala pred ‘obiteljaše’.

Žureći se valjda da stignu nakon prosvjeda prošetati gradom, polizati sladoled i obići high street dućane, ‘obiteljašima’ izletnicima nije bilo do zaustavljanja i odugovlačenja. Stoga su prvotno u duhu kršćanstva ‘počastili’ protuprosvjed povicima poput ‘jadnice’ i ‘vještice’, a neki su čak na zagovaratelje/ice prava na izbor bacali i posvećenu tuzlansku sol jer tako se u ‘narodu ponaša prema vješticama’. U tom sveopćem cirkusu, kojeg je popratio soundtrack nekakvog opernog pjevača iz kolone ‘obiteljaša’, nekolicina podržavatelja/ica prava na izbor i dalje je stala pred takozvanim Hodom za život i u oči su gledali/e one koje žele dokinuti ljudska prava pretvarajući se da štite obitelj i Hrvatsku. U sljedećem trenutku privatni zaštitari kreću nasilno naguravati, razvlačiti i prisilno uklanjati dvije djevojke s ceste. Jednu zatim policija odvodi u pritvor, a drugu mirno legitimira na kolniku. Jedna Dunja je odmah završila u pritvoru, druga Dunja je ubrzo završila na istom mjestu. Nasilne zaštitare nitko nije niti legitimirao, a kamoli priveo.

Zbog čega su prosvjedovale i što su o tome rekle Libeli

Nakon nekoliko sati u policijskoj postaju, slikarica Dunja Janković i glazbenica Dunja Ercegović izišle su van bez ikakve prijave, a mi smo odmah popričale s njima.

“Fašizacija društva se kreće vrtoglavom brzinom i ja ne mogu stajati sa strane i gledati kako se to događa. Moja je reakcija bila instinktivna, nisam htjela samo promatrati i zviždati. Mislim da svaki građanin i svaka građanka moraju početi djelovati i moramo biti glasniji i pružati različite vrste otpora”, nakon izlaska iz pritvora rekla je Dunja Janković.

“Došle smo ovdje dati potporu prosvjedu za pravo na izbor. Smatram da je pravo na izbor ljudsko pravo. Nekako sam impulzivno reagirale kada smo vidjele da se prosvjed U ime obitelji približava. I mi smo stale ispred njih. Nismo bile samo Dunja i ja, stalo je još ljudi ispred povorke U ime obitelji”, kazala je Janković.

“Bila sam na prosvjedu jer sam htjela obraniti svoje pravo da sama odlučujem što ću raditi sa svojim tijelom. Svjesna sam da ljudi imaju različite svjetonazore i stavove, ali se svjetonazori Hoda za život petljaju u moj privatni život. Došla sam na protuprosvjed jer sam htjela obraniti svoje pravo da odlučujem o svom tijelu. Željela sam stati pred njih i time im poručiti da nije u redu ovo što rade”, izjavila je Dunja Ercegović.

Obje Dunje se slažu kako je odavno prošlo pet do 12 te da se hitno moraju zbiti radovi da bi se spasilo društvo.

“Poanta je u tome da stajanje sa strane s transparentima više ne funkcionira u ovoj državi. Moja reakcija je bila instinktivna. Htjela sam pružiti otpor”, kazala je slikarica.

“Mi nemamo više komoda da sa strane gledamo što se događa. Provukla sam se pored policajaca i vidjela sam da nemaju nikakvu namjeru da me zaustave jer imam pravo biti na ulici grada. Znala sam da ne mogu zaustaviti tu kolonu sama, ali sam ih htjela pogledati oči u oči. Tako sam im htjela simbolično pokazati da nije u redu ono što oni zagovaraju”, nadovezala se glazbenica.

Upitale smo ih da nam prepričaju što se točno dogodilo u trenutku kada su ih redari Željke Markić počeli naguravati te kakvo je bilo postupanje policije prema njima. 

Napali su me redari U ime obitelji u smislu da su me uhvatili za ruke i htjeli su me odvući. Ja sam se opirala i rekla sam im da je moje pravo da budem tamo. To je bilo dosta nasilno. Stajala sam ispred njihove povorke, koja se zaustavila. To je trajale neko vrijeme dok nije došao policajac. Bez prisile i nasilja me odvukao s ulice”, istaknula je Ercegović.

“Oni su mene odvukli. Objasnili su mi kasnije da je to takva procedura. Taj prosvjed U ime obitelji, koji je podržan i od strane Grada, bio je legalan, imali su dozvolu. Policajac je mene, kao nekoga tko opstruira tu povorku, morao maknuti. Policajci u postaji su bili korektni. No, prije policije, nas su njihovi redari napadali, gurali, derali se na nas. Bili su baš brutalni. Mi smo im rekle ‘ovo je naše pravo, ovo je naša cesta, mi smo građanke Hrvatske'”, dodala je Janković.

I Ercegović i Janković pozvale su sve građane i građanke da se aktiviraju i obrane ono malo prava što nam je preostalo.

“Svaki od nas građana i građanki mora početi djelovati koliko može. Moramo biti glasniji i snažniji. Kompleksno je to, tu bismo trebali pričati o različitim načinima borbe i otpora”, naglašava Janković.

“Oni tvrde da im je stalo do života, a zapravo su hodajuća kontradikcija jer se bore za život koji još ne postoji, a zanemaruju život koji postoji. Zanemarena su djeca s teškoćama u razvoju, zanemarena su djeca u vrtićima koja jedu samo brašno i kruh, zanemareni su roditelji koji ne mogu imati djecu, zanemarena su djeca u domovima za nezbrinutu djecu, otežan je postupak posvajanja, a oni se protive i umjetnoj oplodnji… Nije mi jasno gdje je njihova borbenost u tim slučajevima”, upozorila je Ercegović.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Grčka namjerava isprazniti kamp u Idomeniju, poslana su policijska pojačanja

Grčka namjerava isprazniti u utorak prenapučen kamp s izbjeglicama u Idomeniju, na granici s Makedonijom, izvijestila je u ponedjeljak grčka televizija.

Po policijskim izvorima koje citira grčka televizija Mega, policijska pojačanja poslana su iz Atene kao pratnju premještanju oko 8500 izbjeglica naguranih u Idomeniju.

Policijski izvor potvrdio je da je u pripremi operacija ne potvrđujući da će do nje doći u utorak.

Drugi policijski izvor objasnio je da su poslana pojačanja za “prevenciju reakcija migranata koji bi mogli negativno reagirati” ali je odbio potvrditi da će se evakuacija provesti silom.