sdadmin

‘Ugrožen je društveni razvoj građen zadnjih 15 godina’

Posted on by sdadmin

Nakon napada na medije, zdravstvo, represivni sustav, aktualna vlast nastavlja svoj pohod prema civilnim udrugama. Pod parolom ‘zaslužnima, a ne potrebitima’, Vlada je prvotno najavila rezanje sredstava namijenjenih Nacionalnoj zakladi u 2016. godini za čak 70 posto. Znači, radilo se o rezu od 30 milijuna kuna. Da stvar bude još apsurdnija u ovom našem teatru apsurda kojeg živimo svaki dan, Vlada je pokušala ovu Uredbu donijeti bez prethodne rasprave i mišljenja Savjeta za razvoj civilnog društva te suprotno Državnom proračunu usvojenom u Saboru gotovo mjesec dana ranije. Udruge okupljene u inicijativu Za snažno civilno društvo odmah su reagirale – organizirale akcije na Markovom trgu te tražile od vlasti otvaranje dijaloga. Međutim, dok je trajala sjednica Savjeta za razvoj civilnog društva u petak, Vlada je na telefonskoj sjednici ipak donijela Uredbu o kriterijima za utvrđivanje korisnika/ca i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za ovu godinu, prema kojoj je za organizacije za razvoj civilnog društva korigirala i povećala prvotni prijedlog, povučen prije 15-ak dana sa sjednice nakon prosvjeda više nevladinih udruga. Vlada je u prijedlogu uredbe prije 15-ak dana za organizacije koje pridonose razvoju civilnoga društva predvidjela smanje sredstava sa 14,21 posto u prošloj godini, na 4,41 posto, no taj je iznos u petak korigirala na 6,88 posto. Nakon odluke Vlade, predsjednica Savjeta za civilno društvo Željka Leljak Gracin i još pet članova i članica dalo je ostavke, među kojima i dugogodišnja aktivistkinja Mirela Travar.

Proračunom, koji je izglasan u Saboru prije mjesec dana, čak je planirano povećanje sredstava Zaklade za pet posto. No, vladajući su se u međuvremenu predomislili i ponovno potpuno izigrali demokratske procedure. Kako je krenuo i tekao ovaj napad na civilno društvo?

Prije nešto manje od mjesec dana, dobili smo informaciju da Vlada kani donijeti Uredbu o kriterijima za utvrđivanje korisnika/ca i načinu raspodjele dijela prihoda od igara na sreću za 2016. godinu kojom bi se na stavci Razvoj civilnog društva sredstva umanjila za 70 posto. Budući da o toj Uredbi nije prethodila nikakva javna rasprava niti dijalog s organizacijama civilnog društva, organizirali/e smo nekoliko akcija na Markovom trgu kojima smo nastojali/e spriječiti donošenje ovakve, izuzetno štetne, Uredbe te kojima smo zahtijevali/e dijalog i raspravu na Savjetu za razvoj civilnog društva, koji je uvijek bio uključen u donošenje ovakvih odluka. Sve naše akcije i daljnja javna djelovanja bila su usmjerena na pokušaj objašnjavanja vladajućima da se tako drastičnim rezanjem sredstava na toj stavci ne oduzimaju samo sredstva za ključne institucije, poluge razvoja hrvatskog civilnog društva (Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Ured za udruge), već da se tim činom, jednoobrazno i neargumentirano ruši sustav koji se izgrađivao posljednjih 15 godina. Taj sustav uključuje podršku koju organizacije civilnog društva pružaju najranjivijim korisničkim skupinama, poput osobama s invaliditetom, beskućnicima, mladima, braniteljima i sl., ali isto tako uključuje i podršku za povlačenje sredstava iz fondova Europske unije. Neumorno smo radili/e kako bismo pokrenuli/e dijalog o toj važnoj temi i kako bismo upozorili/e na iznimno negativne dalekosežne posljedice donošenja takve odluke te smo htjeli/e poslati poruku kako se ovdje ne radi ni o kakvim privatnim interesima, već interesima koji se tiču samog društvenog razvoja Republike Hrvatske.

U konačnici je naprasno sabotiran ovaj dijalog između civilnog društva i države, koji je percipiran kao primjer kvalitetnog i uključivog društvenog razvoja. Prema prijedlogu ministra financija Zdravka Marića, koji je, podsjetimo, u ministarsku fotelju sjeo iz Agrokora, novac bi trebala raspoređivati resorna ministarstva, a ne kao u posljednjih 12 godina, autonomna i od politike neovisna Zaklada. Koje su prednosti modela Zaklade i zašto je loše sredstva iz Zaklade za 2016. prebaciti na ministarstva?

Tako je, dijalog koji se s puno truda i rada gradio posljednjih 15 godina je dokinut, a model koji je služio kao uzor mnogim zemljama i koji je predstavljao svojevrstan izvozni proizvod Hrvatske počeo se urušavati bez ikakve prethodne analize i stručne podloge koja bi eventualno objasnila takav potez. Ono što se mora razumjeti jest da je civilno društvo jedan od samih stupova demokracije, partner u društvenom razvoju, partner u provođenju reformi jer ima tip ekspertize, znanja i informacija s terena koji država ne može imati. I to nije loše, dapače, pokazalo se kako je multi-sektorska suradnja, dakle suradnja između različitih dionika u društvu, ključ za uspješno provođenje reformi i strateškog promišljanja, društvenog i ekonomskog razvoja jedne zemlje. Europska komisija i sve druge relevantne međunarodne institucije i organizacije su to već odavno shvatile te ohrabrivale i podržavale međusektorsku suradnju, a mislili smo da smo i mi u Hrvatskoj već odavno to usvojili/e kao činjenicu. Međutim, pokazuje se drugačije. Pokazuje se da se vraćamo godinama unazad gdje se praksa koja je bila usvojena kao provjereno najbolja politička i demokratska praksa dovodi u pitanje. Upravo u tome leži najveća opasnost preraspodjeljivanja sredstava na ministarstva jer ministarstva raspisuju natječaje za udruge gdje možete prijaviti svoje aktivnosti, ali ne možete prijaviti institucionalnu i dugoročnu podršku. Ako organizacije mogu prijaviti samo svoje aktivnosti bez da imaju infrastrukturnu podršku, kako uopće mogu provoditi te aktivnosti? I tako dolazi do urušavanja tog modela: ako u modelu koji ima dvojaki, komplementarni tip podrški, dva stupa, takoreći, rušenjem jednog stupa se urušava cijela konstrukcija.

Kako su u konačnici raspoređena sredstva Zaklade?

U konačnici je na stavci koja uključuje Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva i Ured za udruge raspoređeno 6.88 posto sredstava – upola manje nego svih proteklih godina. To praktično znači da u ovom trenutku ne znamo kako će se ispoštovati ugovorne obveze za ovu godinu, ali to također znači da se drastično smanjio dio sredstava Ureda za udruge kojima se osiguravao dio sufinanciranja projektima iz fondova Europske unije.

Što rezanje sredstava za Zakladu znači za krajnje korisnike i korisnice?

Organizacije koje su imale infrastrukturnu podršku od Nacionalne zaklade (da ne bi bilo zabune, to nisu samo plaće i hladni pogon kako se to voli proklamirati u javnosti, već je to  osiguravanje da usluge poput besplatne pravne pomoći za građane i građanke, volonterski centri za građane i građanke, skloništa za beskućnike i beskućnice, i sl. uopće budu moguće), sada dolaze u opasnost jer takav tip podrške nemaju gdje drugdje prijaviti, a samim time prijeti i da će morati ili smanjiti ili ukinuti tip usluga koje pružaju građanima i građankama.

Osim krajnjih korisnika i korisnica programa i usluga udruga, ugrožena je egzistencija i zaposlenih u udrugama. Ova odluka dolazi u razdoblju kada je nezaposlenost i dalje gorući problem Hrvatske, posebice nezaposlenost mladih. Iste te udruge kojima prijeti opasnost od nedostatka sredstava za rad najčešće zapošljavaju mlade osobe. Kakve će posljedice imati rezanje sredstava po egzistenciju organizacija i njihovih zaposlenika i zaposlenica?

Točno, u udrugama se vrlo često zapošljavaju mladi ljudi koji su prethodno dugo vremena volontirali i borili se za društvenu promjenu i da nisu našli zaposlenje u nekoj organizaciji civilnog društva, bili bi na burzi. Ovo rezanje će sasvim sigurno utjecati ili na smanjivanje plaća, koje su i ovako često ispod prosjeka, ili na otkaze. Tako je važno shvatiti da ovakve odluke imaju direktnu posljedicu na živote ljudi koji imaju i obitelji i obveze kao i svaki drugi građanin i građanka ove zemlje.

Međutim, bitno je istaknuti i ono što se najčešće prešućuje. Rad u ovakvim udrugama je najčešće motiviran vjerom u opće dobro, pa radnici i radnice udruga mnogo sati zapravo i odvolontiraju obavljajući poslove koje bi zapravo trebala raditi država, no oni i one to obave za mnogo manje novaca, ali efikasnije.

Upravo tako. Često u javnosti čujemo diskurs da u udrugama ne treba biti zaposlen, već da se treba volontirati. Međutim, ono što se ne zna jest da se udrugama radi iznimno mnogo jer društvena promjena i rad na boljem društvu ne dolazi preko noći, već mukotrpnim radom. Pa se onda moramo zapitati: zbog čega bi rad u udrugama, koje često obavljaju posao koji država ne može, bio manje vrijedan? Zbog čega ljudi koji godine svog života posvete boljem i kvalitetnijem društvu ne bi trebali biti plaćeni za svoj rad? A i sama ta plaća nikad nije sigurna, već ovisi o tome hoćete li napisati dobar projekt, hoćete li dokazati da dobro radite i da možete doprinijeti boljitku. Također, kontrole vašeg rada i djelovanja su ekstenzivne. Ako samo pogledate kojim sve zakonima, pravilnicima i propisima podliježu udruge, vidjeli biste da se one nalaze u jednom od najrigoroznijih sustava kontrole. Težak je to proces stalne nesigurnosti egzistencije te istovremene stalne bitke da svi ljudi žive u boljem društvu, ali ljudi koji rade u udrugama, barem većina njih, navikla je na to jer znaju zbog čega rade taj posao i koja im je motivacija.

Određene ljudskopravaške udruge već su dugo trn u oku nekih koji danas sjede u vlasti. Nagađa se kako je ovakvo rezanje sredstava Zaklade došlo upravo od njih kao predigra za dugoročno preuzimanje iste. Kako vi komentirate ove glasine?

Ne znam je li ovo uvod u ‘preuzimanje’ Zaklade tako da to ne bih komentirala. No ono što je sigurno, i na što smo mi javno upozoravali, jest da se u proteklih nekoliko mjeseci vrši etiketiranje i neargumentirano stigmatiziranje nekih organizacija kao nepodobnih elemenata u društvu i da se zbog tog potpuno nejasnog ‘trna u oku’ ruši cijeli jedan sustav. Žalosno je to da su organizacije koje su na meti, upravo one koje su toliko doprinijele da nam društvo bude bolje, da građani/ke budu informiraniji/e o svojim pravima, da znaju od koga i kada mogu potražiti zaštitu, da su svjesni ako i kada ih netko vara ili ugrožava i oduzima njihova temeljna prava, da mogu potražiti pravni savjet onda kada im je pravna pomoć skupa i nedostižna… Mogla bih nabrajati unedogled.

Što dalje planira inicijativa ‘Za snažno civilno društvo’?

Inicijativa je trenutačno u fazi konsolidacije nakon intenzivnog rada posljednjih mjesec dana. Lovimo kratak predah i planiramo daljnje korake na koje se neće dugo čekati jer će se naše djelovanje vrlo skoro nastaviti. 

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

‘Kažnjenička bojna’ ministra Hasanbegovića poharala časopisnu scenu

Posted on by sdadmin

Prekjučer objavljeni rezultati natječaja Ministarstva kulture za časopise i elektroničke publikacije pokazali su da kurs nove uprave na čelu s ministrom Zlatkom Hasanbegovićem nastavlja sa sužavanjem medijskog pluralizma na domaćoj sceni.

Među 45 odbijenih programa našli su se, među ostalima, redom portali, ali i tiskani časopisi koji su se u neprofitnom sektoru posljednjih godina afirmirali kao kritičari političkih elita, ekonomski i politički moćnih, kulturnih politika, senzibilizirani za društvene teme, ljudska i građanska prava. Kulturpunkt, Lupiga, Muf, H-alter, Pogledaj to i Zarez – portali su i časopisi koji se nisu skanjivali na svojim elektroničkim ili (u slučaju Zareza) papirnatim stranicama, preispitivati odgovornost prošle, ali i aktualne vlasti za medijske i kulturne politike, klasne i rodne nejednakosti, institucionalne malverzacije i mnoge druge kulturne, ali i društvene, neuralgičke točke. 

Nedvojbeno najveća žrtva Hasanbegovićeve odmazde je dvotjednik za kulturu Zarez, časopis u kojemu se u posljednjih 16 godina iskalila cijela generacija novinara, teoretičara, književnika i stručnjaka iz različitih sektora kulture. Nakon godinu dana neredovitog izlaženja, komplikacija sa sudskim tužbama i dugovima, Zarezu je ovom odlukom zabijen do kraja čavao u lijes. Kroz probleme ovog časopisa na neki su se simbolički način sve ove godine prelomili brojni problemi opustošenog i od svih vlastodržaca devastiranog kulturnog sektora. Zato je sada već izgledna smrt tiskanog Zareza zlokobno upozorenje ostatku preživjele kulturne scene i njenih aktera da stisnu redove i u vremenima koja dolaze osmisle načine alternativnog preživljavanja i snažnog otpora vlasti koja kulturu i društvo želi silom oblikovati isključivo prema svojoj mjeri.

Upravo zato, istim ili izdašnijim potporama na ovom su natječaju nagrađeni uglavnom oni koji šute i promiču kulturu “netalasanja”, održavajući status quo. Na časopisnoj sceni uglavnom marginalne publikacije poput Vijenca (600.000 kn), Hrvatskog slova (400.000 kn) i Foruma Akademije znanosti i umjetnosti (190.000 kn), dobili su najviše iznose za svoju godišnju produkciju, a nije se štedjelo ni u podupiranju izdanja ogranaka Matice Hrvatske i Društva hrvatskih književnika, dviju udruga koje u svojoj izdavačkoj i uredničkoj agendi ne kriju naklonost desnim i konzervativnim političkim opcijama.  Kako, primjerice, objasniti da je časopis Republika Društva hrvatskih književnika dobio na natječaju 110 000 kuna, a njezin koncepcijski srodnik koji izdaje Hrvatsko društvo pisaca samo 70 000 kuna.

Prema istom ključu, na listi odobrenih sredstava našlo se i nekoliko manje poznatih časopisa  posvećenih religiji i kulturnoj baštini poput časopisa za duhovnu glazbu Sveta Cecilija (50 000 kuna).

Znakovito osobno iskustvo kojeg autorica ovog teksta ima s časopisom Forum djelomice objašnjava njegovo dugogodišnje održavanje na časopisnoj sceni, na kojoj rijetko predstavlja izvor novih ili svježih književno-povijesnih strujanja. Jednogodišnju pretplatu na Forum dobila sam davne 1993. godine, kao nagradu za treće mjesto osvojeno na jednom lokalnom natječaju za mlade literate. Forum na svoju adresu, potpuno besplatno, dobivam i danas, 23 godine kasnije, premda nikada za pretplatu nisam izdvojila ni kune, no očito je da HAZU-u odgovara da imaju veći broj pretplatnika, kako bi tako ostali “relevantnim” akterom na časopisnoj sceni.  Sve ove godine nisam nazvala sjedište izdavača i otkazala dostavu, čekajući kada će oni sami shvatiti da bez čitatelja kojih ih doista i čitaju, ne postoji potreba za izlaskom časopisa. Ovaj primjer pokazuje kako časopisima poput Foruma, Hrvatskog slova ili Vijenca nije ni potrebna svijest o stvarnoj recepciji, dovoljno im je parazitiranje na državnim jaslama, pa dokle ide.

Zanimljivo je bilo vidjeti i da su neki portali poput portala za kulturu Arteista dobili znatno uvećana sredstva za svoj rad.  Insajderi na sceni neprofitnih medija dobro pamte salve kritika i uvreda što ih je Arteistova urednica Maja Hrgović uputila, sada već raspuštenom, Povjerenstvu za neprofitne medije, optužujući ih za klijentelizam i netransparentnost u dodjeli sredstava.  Jesu li Hrgović i Arteist u znak zahvale za prošlogodišnju harangu na svoje kolege očekivali troznamenkastu brojku u rezultatima za časopise i jesu li zapravo razočarani tek blagim povećanjem potpore, možemo se samo retorički pitati, jer se, vjerujemo, o tome neće javno oglasiti.  Ako Arteist ostane “na liniji” ili kao do sada “izvan linije” kritike kulturnih i društvenih hegemonija, možda se na godinu može nadati i povećanju dosadašnje potpore.

‘Kažnjeničkoj bojni’ ministra Hasanbegovića nekako je promaknulo hrvatsko izdanje časopisa Le Monde diplomatique, koji je ipak dobio znatnih 300 000 kuna za svoju godišnju produkciju, pa u tekućoj godini nećemo biti zakinuti za vrlo dobre kritičko-analitičke tekstove s područja vanjske politike, ali i regionalne scene.

Pohvalnice poslušnicima

Prema svemu što smo vidjeli uspoređujući popise odobrenih i odbijenih časopisnih izdanja, očito je kako se u rad Kulturnog vijeća za knjižnu, nakladničku i knjižarsku djelatnost koji bi trebao odlučivati o ovim sredstvima, diskrecijski umiješao sam ministar Hasanbegović, prekrajajući ga i štimajući prema vlastitim kriterijima i simpatijama, dijeleći nagrade i pohvalnice svojim poslušnicima i svima onima koji kulturu tretiraju izvan društveno-političkog konteksta. Neće ga, kao ni do sada, biti briga, za već ustanovljene kriterije za ocjenu časopisa i elektroničkih publikacija koji su dostupni na stranicama MK i koji kao važne elemente za odobrenje ovih sredstava ističu “programsku profiliranost, kontinuiranost izlaženja, aktualnost, selektivnost, relevantnost i kritičnost, koncepcijsku ujednačenost, likovno-grafičko oblikovanje i izvedbu, regionalnu zastupljenost, kompetentne autori koji su stručnjaci za pojedina područja, sadržaje koji su proizvedeni posebno za potrebe časopisa/elektroničke publikacije, redakcijski i urednički tim koji redovito objavljuje sadržaje, mreža vanjskih suradnika te uvjeti distribucije/prodaje časopisa.”

I dalje će svojevoljno i autokratski nadzirati rad povjerenstava i kulturnih vijeća, ukidajući ili niječući ranije donesene kriterije, čisteći kulturnu i izdavačku scenu od svih svojih kritičara i onih koji se usuđuju misliti izvan novo nametnute ideološke matrice.  Sve dok se konačno ne prorijede kapaciteti za zdravo kritičko mišljenje i unište labave, ali ipak postojeće osnove za medijski pluralizam.  Dok ne zavlada čisto i zvonko jednoumlje, san svakog neokonzervativnog križara u istočnoj i srednjoj Europi. 

Prosvjed protiv boravka Erdogana u Hrvatskoj!

Posted on by sdadmin

Povodom gostovanja turskog predsjednika Erdogana, Inicijativa Dobrodošli! i Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske CROSOL prosvjeduju protiv dolaska diktatora u Hrvatsku! 

U 11:05 policija je počela legitimirati aktiviste i aktivistkinje koji/e su pozivali/e na skidanje maski i na odbacivanje pristupa kojim hrvatske vlasti, primajući ovog diktatora u svoju zemlju pod izlikom gospodarskih investicija, ignoriraju sva kršenja ljudskih prava koja su posljedica Erdoganovih politika. Gospodarska korist za Hrvatsku krajnje je sumnjiva i nejasna, no zato su podaci i dokazi o kršenju cijelog niza prava u Turskoj itekako potvrđeni i poznati.

Ovim apelom Inicijativa Dobrodošli! i CROSOL podsjećaju na posljedice đavoljeg dogovora s Turskom s početka ožujka

– tursku vlast se optužuje za ubijanje izbjeglica na granici sa Sirijom
– Turska je ilegalno natjerala tisuće izbjeglica da se vrate u Siriju;
– uvjeti u prihvatilištima i detencijskim centrima za izbjeglice u Turskoj nisu dostojni ni za jedno živo biće, a kamoli osoba kojima treba utočište i sigurno okruženje.

Ovaj popis mogao bi se produžiti i dodatno podebljati argumentaciju zašto je Turska sve samo ne sigurna zemlja, i to pravnim i praktičnim aspektima koji proizlaze iz spornog dogovora EU-Turska. Među ostalim, EU, pa tako i Hrvatska kao njena članica, ovim ugovorom krše međunarodno pravo i kroz Ženevsku konvenciju o statusu izbjeglica koja je ključni mehanizam za pomoć ljudima kojima je potrebna zaštita.

Turski su državljani kao i pripadnici etničkih skupina koje žive u Turskoj, jedna od najvećih izbjegličkih populacija u svijetu koja traži utočište od kršenja ljudskih prava i ograničavanja slobode izražavanja kao i drugih vrsta sloboda.

{slika}

No, ako ni to nije dovoljno da bi se diskreditiralo Erdoganovu politiku, Inicijativa Dobrodošli! i CROSOL naglašavaju sramotno stanje medijskih i akademskih sloboda u Turskoj. Naime, Turska je zemlja u kojoj se aktiviste, akademske i medijske radnike svakodnevno verbalno maltretira, uhićuje zbog podržavanja i objavljivanja sadržaja koji ne ide na ruku službenoj Ankari, kažnjava enormnim novčanim kaznama pod izlikom da iznose klevete vladajućoj stranci i drži ih se u šaci kroz podmićivanje urednika i vlasnika medija što uzrokuje autocenzuru, a neki od slučajeva ubojstava novinara još uvijek nisu istraženi. A ako ni to nije dovoljno, ne škodi ponoviti i kako je Turska zemlja u kojoj se sustavno krše radnička prava, prava žena te prava LGBT osoba, zemlja u kojoj još od završetka Prvog svjetskog rata vlada etnički sukob između Turaka i Kurda, zemlja u kojoj se s neistomišljenicima suočava tzv. protuterorističkim akcijama.

{slika}

Seksualno nasilje na kampusima: svih nas se tiče!

Posted on by sdadmin

U subotu, 16. travnja, započeli su prosvjedi protiv seksualnog nasilja na kampusu na Rhodes Universityju u Grahamstownu u Južnoafričkoj Republici. Kako bi pokazali/e da uprava fakulteta ne čini ništa kako bi spriječila seksualno zlostavljanje na kampusu, studenti i studentice prekrili/e su zidove knjižnice s posterima na kojima su ispisani odgovori uprave fakulteta žrtvama seksualnog nasilja. Međutim, to nije dugo potrajalo jer je fakultetsko osoblje ubrzo maknulo plakate.

Žrtve se neprestano utišava ili krivi za nasilje koje su pretrpjele. Kada prijave slučaj seksualnog zlostavljanja, djevojke su upitane što su nosile u tom trenutku (odnosno, jesu li imale kratke suknje), jesu li flertovale sa zlostavljačem, jesu li bile pijane i jesu li uistinu sigurne da su silovane. Sve to znači da se žrtve okrivljava za nasilje koje su pretrpjele, što predstavlja ogroman problem. Također, ako je zlostavljač dobar student, pita ih se žele li zaista uništiti nečiju reputaciju prijavom. Ne mogu ni zamisliti koliko boli takvo pitanje prouzrokuje. I ne samo to, žrtve svakodnevno susreću svoje zlostavljače na kampusu ili na predavanjima.

U nedjelju je netko anonimno podijelio imena 11 navodnih silovatelja u Facebook grupi, što je i potaknulo proteste. Neki od studenata na tom popisu žive na kampusu, što je bila kap koja je prelila čašu, kako za žrtve, tako i za sve one koji/e ih podržavaju. Iako ne podržavam u potpunosti objavljivanje njihovih imena na društvenoj mreži, razumijem zašto bi tko netko napravio. Budući da su sve prijave zlostavljanja prošle neopaženo i nije učinjeno ništa kako bi se pomoglo žrtvama, ukazivanje na pogrešan tretman online bilo je očajnički pokušaj da se upravi pokaže da je studentima/icama dosta njihove pasivnosti.

{slika}

Pridružila sam se protestima u četvrtak, 19. travnja. Protesti su bili mirni, prosvjednici/ce su hodali po kampusu, pjevajući i plešući. Iznenadilo me vidjeti koliko su studenti i studentice snažni/e, osobito zato što su mnogi/e od njih preživjeli/e seksualno zlostavljanje. I svejedno su bili tamo, pjevali i podigli svoj glas protiv nasilja. U srijedu ujutro, studenti/ce su zapriječili/e ulaz na kampus, zbog čega ih je petero uhićeno. Unatoč tome što su prosvjedi bili mirni i nenasilni, policija je upotrijebila suzavac i na studente/ice pucala gumenim mecima. Izgleda da je svrha opet bila utišati studente/ice i, još važnije, žrtve.

Podržavam ovaj prosvjed jer se šutnja o seksualnom nasilju mora prekinuti. I ovo se ne događa samo u JAR-u, već posvuda po svijetu. Studenti i studentice Rhodes Universityja nisu samo glas Južnoafričke Republike. Oni/e s glas svake žrtve silovanja i svi/e moramo učiniti nešto kako bi prekinuli začarani krug okrivljavanja i posramljivanja žrtava. Svi/e moramo podići glas protiv seksualnog nasilja jer ženska tijela nisu objekti, a seksualno uznemiravanje je posvuda te, kao ni silovanje, nema nacionalnost, rasu ili religiju. Također mora biti prepoznato da i muškarci jednako mogu biti žrtve, što se često prešućuje zbog rodno nametnutih uloga “macho” muškarca koji ne može biti žrtvom napastovanja.

Nijedan oblik seksualnog zlostavljanja nije prihvatljiv – neovisno radi li se o dobacivanju na ulici, nepoželjnom dodirivanju ili, najgore od svega, silovanju. Stvar je vrlo jednostavna – radi se o kršenju ljudskih prava. I upravo je to razlog zašto podržavam ovaj protest. To su problemi koji nas se svih tiču – i žena i muškaraca. Koji/e su bili/e ili mogu biti zlostavljani/e. Nitko ne bi trebao živjeti svoj život u strahu, zato moramo zajedno stvoriti društvo u kojem neće biti razloga za strah.

Polona Schaubach je studentica socijalne antropologije u Njemačkoj, a trenutno je na razmjeni na Rhodes Universityju u Južnoafričkoj Republici.

Fundraiser: AUT-ova Astrovečer

Posted on by sdadmin

LGBTIQ+ inicijativa AUT vas poziva na fundraiser večer *ASTROVEČER* koja će se održati 29. travnja od 18 sati u Booksi. Dođite i donirajte par kuna za njihove super projekte, zauzvrat ćete dobiti pogled u budućnost. Njihovi astrići će bacati grah, čitati tarot i natalne karte, vrtiti visak, vi se samo trebate prepustiti sudbi!

Dođite po odgovore na ključna životna pitanja kao što su: hoće li vam zvijezde biti naklonjene na ovogodišnjoj LGBT brucošijadi, je li istina da je tema brucošijade opet maturalna večer, hoće li ove godine biti punča, je li moguće da će u pol’ 9 kod sabe nastupati, na ova i brojna druga sočna pitanja iz publike će odgovarati vrijedne AUTovke.

Astrići će vam otkriti tko vas to stalka po društvenim mrežama i tko se to u lijevom redu za tarot krišom gura da vas škicne. Svakako ih pitajte za savjet oko tombole (na kraju večeri dijelit će se super pokloni) ili koji kolač odabrati… ono što je sigurno to je da je svaka tombola dobitna i svaki kolač veganski!

Donacije su u skladu sa studentskim budžetom, bit će ‘sve po pet’, tako da se svatko može za dvajst kuna i najest’ i saznat’ svoju budućnost i još dobit’ poklon.

Pozvani ste da se prepustite sudbi jer ni na što u ovoj magičnoj astrovečeri nećete imati utjecaja!

P. S. nemojte zaboraviti vrijeme rođenja!

[Budući da je AUT neprofitna volonterska udruga, primorani su žicati donacije za svoje projekte. Ovim fundraiserom skupljaju sredstva za održavanje prve studentske LGBTIQ+ konferencije i druge brucošijade te vas pozivaju da simboličnim donacijama pomognete u realizaciji istih!]

Gruden: ‘Koji muškarac ne želi ženu koja mu podilazi?’

Posted on by sdadmin

“U današnjem svijetu muško bi trebalo biti muško, što znači onaj koji kontrolira. A kada žena kaže da dopušta i šamar, ona muškarcu daje do znanja da je toliko slabašna da će dozvoliti da se njome upravlja. A koji muškarac ne bi htio ženu koja će mu podilaziti”, rekao je Vladimir Gruden za RTL komentirajući ni više ni manje nego izjavu natjecateljice u emisiji Big Brother.

Na stranicama RTL –a navodi se kako su Vladimira Grudena “poznatog psihijatra” tražili za komentar na izjave natjecateljice Tamare Posavčić iz Zagreba koja kao lijek za sklonost pretjerivanju i pretjeranom histeriziranju vidi u šamaranju. Vladimir Gruden, inače, poznat je postao po svojim homofobnim seksističkim ispadima među kojima se nalaze i izjave kako je “zlostavljanje u obitelji svojevrstan je sado-mazo odnos između djeteta i roditelja koji dijete ponekad priželjkuje”, ali i da je “homoseksualnost je bolest koju treba liječiti i spriječiti”.

U razgovoru sa drugim natjecateljima i natjecateljicama u Big Brother kući Tamara Posavčić izjavila je sljedeće:

“Žene, a i poneki muškarci su često skloni pretjerivanju i pretjeranom histeriziranju. Tada ih treba zašamarati, dati im finu šamarčinu da ih urazumiš u sekundi. Drugi gledaju na to kao na nasilje, ali to nije nasilje”.

RTL je najprije zanimalo je li i na jednoj razini izjava utemeljena, a Gruden je odgovorio ovako:

“Često ljudi svoje osobno mišljenje nameću kao generalno i to treba znati razlučiti. Djevojka koja je to rekla vjerojatno osjeća da joj je potrebna vanjska kontrola, pa makar i u vidu šamara jer ona sama nije toliko jaka i snažna da se može boriti s okolnostima”.

Potom su s RTL –a Grudena upitali “je li toleriranje šamara samo način da sebe [Tamara Posavčić op. a] opravda”, a on je odgovorio potvrdno i dodao:

“Da, ona pravda sebe. Ili je napravila nešto pa se time pravda, ili joj se dogodilo nešto pa sebi pravda da nije kriva ona za to nego netko drugi. Još je jedna stvar moguća. Takve izjave mogu biti i taktika zavođenja. U današnjem svijetu muško bi trebalo biti muško, što znači onaj koji kontrolira. A kada žena kaže da dopušta i šamar, ona muškarcu daje do znanja da je toliko slabašna da će dozvoliti da se njome upravlja. A koji muškarac ne bi htio ženu koja će mu podilaziti?”.

Ovo nije prvi puta da Vladimir Gruden nasilje opravdava kao ‘taktiku zavođenja’. U travnju 2013. godine rekao je kako je za njega “silovanje u braku oduvijek bila čudna definicija” dodavši kako “po američkom modelu, silovanje počinje nakon ženinog ‘ne’ i dalje se ne smije inzistirati, ali ako se preselimo kod nas na Balkan, sam čin osvajanja je dio onog ‘hoćeš-neću’ odnosno ako bi muškarac odmah odustao na ženinom prvom ‘ne’, on ne bi bio muškarac”.

Podsjećamo, prije samo nekoliko dana pisale smo o gostovanju Vladimira Grudena na tematskoj sjednici Povjerenstva za ravnopravnost spolova Bjelovarsko – bilogorske županije gdje je baš on pozvan da govori o ravnopravnosti spolova.

Svoje izlaganje završio je ovim riječima:

“Zašto smo izgubili raj? Zato jer je Adam popustio! I od tog vremena sve žene testiraju muškarce, a da se muškarac znao postaviti pravilno prema ženi, mi bi se vratili u raj. A još se nismo vratili u raj. Više se boji muškarac žene, nego žena muškarca. Samo to ne priznajemo”.

U potpunosti je nevjerojatno i neprihvatljivo da se bilo koju osobu koja negira postojanje silovanja u braku (u RH kriminaliziranog 1997. godine), koja je otvoreno homofobna i mizogina naziva u potrazi za komentarima bilo čijih izjava o problemu nasilja (pa makar one bile u potpunosti promašene izjave o nasilju natjecateljice u Big Brotheru). Kada se izjavama takve osobe pridaje legitimitet zbog toga što uz svoje ime imaju titulu doktora, a još strašnije i točnije – titulu psihijatra, gotovo je nemoguće izbjeći odgovornost za širenje manipulirajućih i stravično diskriminatornih izjava.

Pitamo se ponovno isto – do kada će Vladimir Gruden predstavljati autoritet u području psihijatrije? Koliko još njegovih izjava kojima se opravdava nasilje (a poglavito nasilje prema ženama) on treba izjaviti da bi ga se izopćilo iz medijskog prostora koji koristi isključivo za promociju neznanstvenih i ženomrzilačkih teza? Zbog čega se Vladmira Grudena, nakon svega, išta više pita?

 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org