Reporteri bez granica: Vidljivo gušenje slobode medija u Hrvatskoj

Sloboda medija pogoršala se svuda u svijetu prošle godine, kažu u godišnjem izvješću Reporteri bez granica (RSF), pa tako i u Hrvatskoj koja je u odnosu na 2014. pala za pet mjesta na ljestvici.

Ljestvica slobode medija u 180 zemalja, koja se objavljuje od 2002., temelji se na seriji indikatora: pluralizmu, neovisnosti medija, autocenzuri, pravnom okviru, transparentnosti.

“Svi indikatori ljestvice svjedoče o pogoršanju”, kazao je za agenciju AFP Christophe Deloire, glavni tajnik RSF-a.

Na ljestvici za 2015. Hrvatska se nalazi na 63. mjestu, dok je godinu prije bila rangirana kao 58.

Kad je u pitanju susjedstvo,. Slovenija je 40., Srbija je četiri mjesta ispred Hrvatske, Mađarska je 67., BiH 68., Italija se nalazi na 77. mjestu, a Crna Gora je 106. 

Europa je generalno gledajući i dalje područje u kojoj su mediji slobodniji nego drugdje, kaže RSF. Finska je na prvom mjestu šestu godinu za redom, a iza nje su Nizozemska, Norveška i Danska. Među prvih deset su i Švicarska, Švedska i Irska.

“Podaci iz izvješća pokazuju da Europa i dalje ima najslobodnije medije, iza nje je Afrika, koja je prvi puta pretekla obje Amerike u kojima je nasilje nad novinarima u porastu. Slijede Azija i istočna Europa dok su sjeverna Afrika i Bliski istok još uvijek regije u kojima su novinari izloženi ograničenjima svih vrsta”, kaže RSF.

Kada se radi o zemljama istočne Europe, Poljska je zabilježila ogroman pad od 29 mjesta zbog “ultrakonzervativne vlade koja je preuzela kontrolu nad medijima”, naglašava organizacija.

Jako loše stoje i Rusija koja je 148. i Turska na 151. mjestu.

Iako se stanje pogoršalo u svim dijelovima svijeta, pad je najjači u Latinskoj Americi, poglavito zbog ubojstava novinara. U Latinskoj Americi, “nasilje, organizirani kriminal, nekažnjivost, korupcija i koncentracija medija predstavljaju glavne prepreke slobodi medija”, kaže RFS.

Na dnu ljestvice se kao i prošle godine nalaze se Kina, Sirija, Sjeverna Koreja i Eritreja.

“Na nesreću, jasno je da mnogi svjetski vođe razvijaju neku vrstu paranoje prema novinarima”, kazao je Deloire. “Klima straha rezultira rastućom averzijom prema debati i pluralizmu, obračunima sve autoritarnijih vlada s medijima, te izvješćima o medijima u privatnom vlasništvu kojima sve više upravljaju osobni interesi. Garancija prava javnosti na neovisne i vjerodostojne vijesti i informacije ključna je ako se žele riješiti problemi, i na lokalnom i na globalnom planu”, dodaje se.

Kako mensplejnati* u šest lakih koraka?

Mislite da NISTE mensplejner? Samo se nadajte! I vi možete biti bolno patronizirajući prema ženama, a da to ni ne znate! Samo pratite ovaj jednostavan vodič i prštat ćete od samodopadnog zadovoljstva u čas posla, a deseci histeričnih komentatorica slijedit će vas na Internetu.

Scenarij: Upravo ste pročitali objavu na blogu/portalu/FB statusu koji piše žena za koju nikada niste čuli i shvatili ste da se vaše mišljenje razlikuje od njenog. (Znam, znam, kučke su lude).

Prvo: Obratite joj se njenim imenom.

Premda ju ne poznajete i ne znate ništa o ovoj ženi, obratite joj se njenim imenom prije nego krenete s razlozima zašto je u krivu. To pomaže da utvrdite kako ste vi glavni u raspravi i, hej, pa vi ste kulturan tip.

Ovo je posebno zgodno ako se BAŠ NIKAD ne obraćate po imenu muškim autorima.

Drugo: Izrazite svoje mišljenje kao činjenicu.

Predstavite svoje mišljenje kao da je jedino ispravno, točka. To ne znači da biste trebali izmišljati (jer, kako se pokazalo, žene znaju pronaći činjenice), ali nikada ne koristite jezik koji sugerira da nudite mišljenje koje bi se moglo propitivati. Kada odgovarate ženi, izbjegavajte fraze kao što su “ja mislim”, “čini mi se”, “po mom mišljenju”.

Treće: Odgovorite joj kao da su njezine činjenice mišljenja.

Samo zato što se ona referirala na neka istraživanja ili je napisala nešto iz svog životnog iskustva, to ne znači da ste i vi došli do istih zaključaka, Njezin “spin” o činjenicama nije ništa više valjan od vašeg. Zapravo, vjerojatno je manje valjan. Jer, ne zaboravite: ona to vidi očima žene, što znači da je zaslijepljena i ne vidi kako stvari doista funkcioniraju. Premda niste pročitali niti jedan tekst koji je spomenula i niste s njom proveli niti minutu, vaše mišljenje o njenim iskustvima uvijek je opravdano.

{slika}

Četvrto: Svakako joj dajte do znanja što mislite o njoj.

Ako žene nisu željele vaše mišljenje, onda nisu ni trebale javno objavljivati. To što su nešto javno objavile, znači samo da su vas pozvale da to procijenite. Ako, primjerice, shvatite da se slažete s nekom ženom (Da! Mensplejnanje funkcionira i kad se sa ženom slažete!), to biste joj obavezno trebali i deklarativno reći. Ona bi trebala znati da ste vi odlučili da su njezina stajališta valjana.

U svakom slučaju (ovo je ključno!), nemojte se ograničiti na procjenu sadržaja koji je objavila. Osim onoga što žena govori, važno je primijetiti kako to govori.

Razmotrite neke od sljedećih prijedloga što da ocjenjujete:

Njen ton/glas

Njen izbor fraza

Njenu sposobnost da zadrži vaše zanimanje

Je li ili nije zabavna

Njen izgled (pa, ako je bila dovoljno drska da objavi svoju sliku, morala je očekivati i reakcije)

Peto: Bez zadrške joj obznanite svoje pretpostavke o njoj. Posebno one koje se tiču njenih godina i iskustva.

Brojni su razlozi zašto neka žena koja objavljuje na Internetu ne misli isto kao i vi. Pogledajte još jednom njenu fotografiju. Izgleda li mlađe od vas? Vjerojatno se radi o tome da nema dovoljno iskustva. Izgleda starije od vas? Vjerojatno je izgubila korak s vremenom. Izgleda li hm, ne baš pametno? Vjerojatno ste pohađali bolju školu od nje i/ili pročitali NEUSPOREDIVO više o temi o kojoj ona piše. Imate dobre razloge da pretpostavite kako vi znate bolje, a isto tako i da tu spoznaju podijelite.

Ako je stvarno lijepa, onda ste malo u problemu. Naravno, to što dobro izgleda vjerojatno joj dopušta da misli kako može reći što god želi jer joj nijedan tip u stvarnom životu neće kontrirati (zato što želi seks s njom). No, ako joj to kažete, prelazite iz mensplejnanja ravno u šovinizam (ako ne i u mizoginiju). A vi niste TAKAV muškarac. Prema tome, nemojte joj spomenuti kako je lijepa. Umjesto toga, obraćajte joj se kao da ste na nekoj od platformi za upoznavanje. Koristite aluzije i jezik flerta kako biste bili sigurni da zna da se to što nije u pravu nikada neće ispriječiti vašoj želji da joj se zavučete u gaćice.

Posljednje, šesto: Ako vas žena prozove zbog bilo kojeg od gore navedenih ponašanja, obavezno joj recite da je preosjetljiva.

Žene su nevjerojatno osjetljive, zar ne? Vi niste tip koji govori ženama da se nasmiješe, jer vi niste mizogini! Vi ste tip koji ih zamoli da se nasmiješe, ljubazno, jer žene su ljupke, a vi ne želite da izgledaju tužno. Vi ste samo ljubazni. Jednostavno želite pomoći. Samo pokušavate pokazati da ste vi u pravu. Iskreno, jednostavno znate više od nje (tko god ona bila).

Kada vam žena kaže da ste patronizirajući šupak, ona nema pojma o čemu govori. Samo je slaba i ne može podnijeti različito mišljenje. Defenzivna je zato što nije u pravu. Misli da su svi muškarci koji se ne slažu s njom ženomrsci, a to nipošto nije tako. Ako mrzite žene, zašto biste uopće pročitali to što je napisala?

Žene bi trebale cijeniti ne samo to što čitate ono što pišu, jer vi ste za njih učinili još više – komentirajući to što su napisale. Zapravo im činite uslugu.

A kada u potpunosti shvatite koliku zahvalnost zaslužujete zbog svog komentara, kada u potpunosti prigrlite kako je vama važno da njezinim riječima date svoj glas, TADA ćete postati pravi majstor umjetnosti mensplejnanja.

Molim, i drugi put.

Htjedoh reći, hvala. 

Prevela i prilagodila: Sanja Kovačević


* mensplejnanje, mensplejnati, mensplejner ß mansplain … nastalo spajanjem engl. riječi man (muškarac) i explaining (objašnjavati)  “objašnjavati nekome nešto, na tipičan način kako muškarci objašnjavaju ženama, omalovažavajući  i patronizirajući”  [prema: Steinmetz, Katy (18 November 2014) “Clickbait, Normcore, Mansplain: Runners-Up for Oxford’s Word of the Year”.

 

Iranska trkačica otrčala maraton iako ženama nije bilo dozvoljeno sudjelovati

Mahsa Torabi, iranska planinarska i trkačica, odlučila se suprotstaviti pravilima međunarodnog maratona u Iranu, prema kojima pravo na sudjelovanje imaju samo muškarci te je 9. travnja otrčala 42 kilometra od Shiraza do Perzepolisa, javljaju svjetski mediji.

Torabi se htjela natjecati na prvom iranskom međunarodnom maratonu ‘I run Iran’, koji je organizirala turistička zajednica uz potporu iranskih vlasti. Međutim, bilo joj je rečeno da događaj nije otvoren za žene. To nije obeshrabrilo Torabi koja je odlučila započeti trčati dva sata prije službenog početka maratona. Otrčala je svih 42 kilometra bez da ju je itko zaustavio, postavio joj pitanje ili joj smetao tijekom trčanja.

{slika}

Nakon završetka maratona, Torabi je dala izjavu za lokalne medije. “Otrčala sam 42 kilometra, baš kao i muškarci. Svaka žena to može”, rekla je.

Vijest se brzo proširila iranskim društvenim mrežama, gdje je Torabi nazvana iranskom Kathrine Switzer, prvoj trkačici maratona u Bostonu 1967. godine, pet godina prije nego što su se žene izborile da službeno sudjeluju u maratonu.

Sportski događaji u kojima sudjeluju i muškarci i žene nisu dozvoljeni od strane iranskih vlasti, ali neformalno žene i muškarci mogu zajedno trenirati.

Civilne udruge protiv smanjenja novca za Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva

U povodu najavljenog usvajanja Vladine uredbe o raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću, što je zbog prigovora pojedinih udruga bilo odgođeno, predstavnici četiriju udruga u utorak su pred Banskim dvorima održali konferenciju za novinare s koje su apelirali da se zbog dodjeljenih 7 posto sredstava “udrugama na meti javnih napada” ne smanjuje 70 posto sredstava svim ostalim udrugama.

Najviše sredstava za ranjive skupine

“Zbog sedam posto proračuna Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, dodjeljenog organizacijama koje su na meti javnih napada, prijeti se rezanjem čak 70 posto ukupnog proračuna Nacionalne zaklade u 2016., odnosno da se sredstva od 50 milijuna kuna smanje za 30 milijuna”, rekla je članica Vladina Savjeta za razvoj civilnog društva Mirela Travar.

Od ukupnog proračuna Nacionalne zaklade 44 posto sredstava namijenjeno je za ranjive skupine (osobe s invaliditetom, branitelje, djecu), 21 posto za udruge koje se bave obrazovanjem, mladima i kulturom, 10 posto za one koje skrbe o okolišu, održivom razvoju i održivoj ekonomiji, te isto toliko za udruge koje promiču razvoj zajednice, volonterstvo i razvojnu pomoć.

Udruge koje promiču demokratizaciju i ljudska prava dobile bi osam posto sredstava nacionalne zaklade, a sedam posto udruge koje se napada, rekla je Travar. Također je poručila kako se ne slažu s neargumentiranim etiketiranjem organizacija koje su iznimno važne za izgradnju demokracije i ljudskih prava u Hrvatskoj. 

Urušavanje besplatne pravne pomoći, volonterskih centara, skloništa…

Nacionalna zaklada ključna je zbog operativnih i infrastrukturnih potpora koje osigurava velikom broju organizacija, za programe za osobe s invaliditetom, manjine, marginalizirane, mlade i druge društvene skupine. Smanjenjem sredstava urušili bi se sustavi kao što su npr. besplatna pravna pomoć, volonterski centri, skloništa za beskućnike, centri za rehabilitaciju i slično, upozorila je Ivana Kordić iz Hrvatske mreže volonterskih centara.

Također bi se ugrozili kapaciteti za povlačenje sredstava iz EU-a organizacijama koje tim putem u domaći proračun donose značajna sredstva. Osim toga, udruge zapošljavaju ljude, primjerice da bi educirali volontere, davali bespravne pravne savjete i sl., naglasila je Kordić. 

Dražen Šimleša iz udruge Zelena mreža aktivističkih grupa, koja okuplja organske vrtlare, praktičare primjenjivih tehnologija graditeljstva i dizajnere pernakulture, kaže da bi se smanjivanjem sredstava u pitanje dovele brojne korisne aktivnosti njegove udruge, poput edukacije kako sačuvati biljno sjeme ili pak izgraditi solarni sustav za svoje domaćinstvo. U 2014. godini prihodi udruge bili su 922.437 kuna, od toga je na troškove zaposlenih otišlo oko polovice.

Smanjenje sredstava i za gluhoslijepe

Sanja Tarczay iz Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir, koja okuplja 360 članova, upozorila je da ta udruga nije u sustavu saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, pa bi ih najavljeno smanjenje novca iz Zaklade itekako pogodilo.

Na pitanje bi li udruge koje skrbe o osobama s invaliditetom trebale dobiti statutus udruga od posebnog interesa, kao što je predloženo, Tarczay je odgovorila da se može razmišljati i u tom pravcu. No, ostali nazočni predstavnici udruga ustrajali su na stavu da udruge civilnog društva ne treba dijeliti jer je civilno društvo jedan od temeljnih stupova demokracije i društvenog razvoja.

Mirela Travar također je podsjetila da je Hrvatski sabor usvojio državni proračun u kojem je prihvaćeno povećanje sredstava za rad Nacionalne zaklade za 5 posto, te je apelirala na Vladu da najavljenom uredbom ne derogira odluku Sabora.

Civilne udruge protiv smanjenja novca za Nacionalnu zakladu za razvoj civilnog društva

U povodu najavljenog usvajanja Vladine uredbe o raspodjeli dijela prihoda od igara na sreću, što je zbog prigovora pojedinih udruga bilo odgođeno, predstavnici četiriju udruga u utorak su pred Banskim dvorima održali konferenciju za novinare s koje su apelirali da se zbog dodjeljenih 7 posto sredstava “udrugama na meti javnih napada” ne smanjuje 70 posto sredstava svim ostalim udrugama.

Najviše sredstava za ranjive skupine

“Zbog sedam posto proračuna Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, dodjeljenog organizacijama koje su na meti javnih napada, prijeti se rezanjem čak 70 posto ukupnog proračuna Nacionalne zaklade u 2016., odnosno da se sredstva od 50 milijuna kuna smanje za 30 milijuna”, rekla je članica Vladina Savjeta za razvoj civilnog društva Mirela Travar.

Od ukupnog proračuna Nacionalne zaklade 44 posto sredstava namijenjeno je za ranjive skupine (osobe s invaliditetom, branitelje, djecu), 21 posto za udruge koje se bave obrazovanjem, mladima i kulturom, 10 posto za one koje skrbe o okolišu, održivom razvoju i održivoj ekonomiji, te isto toliko za udruge koje promiču razvoj zajednice, volonterstvo i razvojnu pomoć.

Udruge koje promiču demokratizaciju i ljudska prava dobile bi osam posto sredstava nacionalne zaklade, a sedam posto udruge koje se napada, rekla je Travar. Također je poručila kako se ne slažu s neargumentiranim etiketiranjem organizacija koje su iznimno važne za izgradnju demokracije i ljudskih prava u Hrvatskoj. 

Urušavanje besplatne pravne pomoći, volonterskih centara, skloništa…

Nacionalna zaklada ključna je zbog operativnih i infrastrukturnih potpora koje osigurava velikom broju organizacija, za programe za osobe s invaliditetom, manjine, marginalizirane, mlade i druge društvene skupine. Smanjenjem sredstava urušili bi se sustavi kao što su npr. besplatna pravna pomoć, volonterski centri, skloništa za beskućnike, centri za rehabilitaciju i slično, upozorila je Ivana Kordić iz Hrvatske mreže volonterskih centara.

Također bi se ugrozili kapaciteti za povlačenje sredstava iz EU-a organizacijama koje tim putem u domaći proračun donose značajna sredstva. Osim toga, udruge zapošljavaju ljude, primjerice da bi educirali volontere, davali bespravne pravne savjete i sl., naglasila je Kordić. 

Dražen Šimleša iz udruge Zelena mreža aktivističkih grupa, koja okuplja organske vrtlare, praktičare primjenjivih tehnologija graditeljstva i dizajnere pernakulture, kaže da bi se smanjivanjem sredstava u pitanje dovele brojne korisne aktivnosti njegove udruge, poput edukacije kako sačuvati biljno sjeme ili pak izgraditi solarni sustav za svoje domaćinstvo. U 2014. godini prihodi udruge bili su 922.437 kuna, od toga je na troškove zaposlenih otišlo oko polovice.

Smanjenje sredstava i za gluhoslijepe

Sanja Tarczay iz Hrvatskog saveza gluhoslijepih osoba Dodir, koja okuplja 360 članova, upozorila je da ta udruga nije u sustavu saveza osoba s invaliditetom Hrvatske, pa bi ih najavljeno smanjenje novca iz Zaklade itekako pogodilo.

Na pitanje bi li udruge koje skrbe o osobama s invaliditetom trebale dobiti statutus udruga od posebnog interesa, kao što je predloženo, Tarczay je odgovorila da se može razmišljati i u tom pravcu. No, ostali nazočni predstavnici udruga ustrajali su na stavu da udruge civilnog društva ne treba dijeliti jer je civilno društvo jedan od temeljnih stupova demokracije i društvenog razvoja.

Mirela Travar također je podsjetila da je Hrvatski sabor usvojio državni proračun u kojem je prihvaćeno povećanje sredstava za rad Nacionalne zaklade za 5 posto, te je apelirala na Vladu da najavljenom uredbom ne derogira odluku Sabora.

Logika kapitala je univerzalna, a takva je i borba protiv njega

Socijalizam je u zraku. U Sjedinjene Države vratio se 2008. godine, s ekonomskom krizom koja je novoj generaciji razotkrila eksploatacijsku prirodu kapitalizma, a time pokrenula i borbu protiv mjera štednje i golemih razlika u plaćama. Aktivisti i aktivistkinje brojnih pokreta stvorili su ozračje u kojem predsjednički kandidat može javno pričati o socijalizmu. Iako možda nije najradikalniji, Bernie Sanders – političar koji se javno izjašnjava kao socijalist i vodi kampanju koja privlači desetke tisuća ljudi, iznenađuje svojim ponašanjem koje nije u skladu s očekivanjima.

Stoga, ne iznenađuje da je na socijalističke ideje usmjeren žestoki protunapad – i to ne samo iz smjera desnice. I u ljevici se javljaju sumnje u ideju koju mnogi doživljavaju kao ideju koja je fokusirana isključivo na ekonomske probleme i ne mari za probleme svakodnevice – osobito ne za one nebjelačkog stanovništva.

Sandersovo evociranje skandinavske socijalne demokracije, izazvalo je kritiku da podržava svojevrsni “nordijski ekscepcionalizam” koji nije naklonjen ideji raznolikosti. Takvi napadi na čak i najpitomije oblike socijalizma potiču se osobito na studentskim kampusima, i to teoretiziranjem da su i marksizam i mnoge njegove varijante beznadno eurocentrični. U pozadini tih napada je pretpostavka da je socijalizam navodno zapadnjačka (i bjelačka) ideologija, bez obzira na sposobnost da se bavi gospodarskim nepravdama, i dalje je nesposoban govoriti u ime stvarnih iskustava opresije i diskriminacije na globalnom Jugu i drugim područjima.

Je li ta kritika opravdana?

Ideal socijalizma temelji se na vjerovanju da radnička klasa diljem svijeta pati zbog kapitalizma, i da svi dijele iste interese u borbi protiv eksploatacije. Nazvati to zapadnjačkom idejom bila bi novost za više od 1000 radnika i radnica u tekstilnoj industriji u Dhaki u Bangladešu, koji su poginuli u travnju 2013. kada se na njih srušila tvornička zgrada Rana Plaza. Zgrada je bila proglašena nesigurnom za rad, ali su zaposlenici/e pod prijetnjom otkaza bili prisiljeni/e u njoj raditi.

Dvije godine nakon nesreće, organizacija Human Rights Watch je provela detaljnu analizu poslovanja tekstilne industrije u Bangladešu. Otkriveno je da se cijela industrija okomila na pokušaje organiziranja radničkih sindikata – jedinog načina na koji se radnici mogu uspješno zaštititi od opasnih uvjeta na radu i bijednih plaća. Kako bi zaustavili sindikalne aktivnosti, vlasnici tvornica su redovito vodili agresivne kampanje zastrašivanja i kažnjavanja radnika/ica, među kojima su većinom žene. Radnici/e koji/e bi predvodili/e organizirane akcije ne bi samo dobili/e otkaze, nego bi se našli/e i na crnim listama cijelog sektora.

S druge strane zemaljske kugle, Walmart je u travnju 2015. zatvorio pet svojih američkih trgovina, otpustivši time 2200 zaposlenika kojima je otkaz bio najavljen tek nekoliko sati ranije. Iako je službeni razlog zatvaranja glasio vodoinstalaterski popravci, bila je to zapravo osveta za nastojanja radnika/ica da se organiziraju u borbi za humanije uvjete rada i dostojnije plaće. Walmart, lanac trgovina u kojem su zaposlenici/e štrajkali glađu u znak protesta protiv pretjerano niskih plaća, tvrtka je koja zapošljava najveći broj crnaca, Latinoamerikanaca i žena u Americi.

Je li eurocentrički argumentirati da radnici/e u tekstilnoj industriji u Bangladešu, u borbi za svoja ekonomska prava – dostojnu plaću i sigurno radno mjesto – stavljaju na kocku jednako koliko i radnici/e kojima je američki Walmart dao otkaz? Njihovi šefovi i vlasnici tvornica u Bangladešu zasigurno se s time ne slažu. Oni nisu ništa manje zabrinuti, niti imaju išta manje agresivan stav prema ideji da se radnici/e organiziraju, nego njihovi kolege/ice iz Walmarta.

Kapitalisti po cijelom svijetu radnike/ice gledaju samo kao izvor profita. U sustavu koji se održava isključivo na ideji ostvarenja profita, sluha za potrebe radnika/ica ima samo onoliko koliko ga diktira tržište. A zahtjevi tržišta, bez obzira na tvrdnje neoklasične ekonomije, nisu ni pravedni ni nepristrani. Superiorna ekonomska i politička moć kapitala brine se za to da tržišni zakoni uvijek budu na njegovoj strani.

Međutim, u oba konteksta socijalistička analiza ističe da je stvarnost drugačija. Usprkos svemu, radnici/ce uvijek pružaju otpor.

Ali to je uvijek teška borba u kojoj kapital koristi sva oružja iz svog arsenala kako bi slomio radnički otpor. Primitivne metode šefova uključuju fizičko zastrašivanje ako mogu proći nekažnjeno – kao recimo u Bangladešu; ali i mnogo elegantnije poteze, poput zatvaranja cijelih trgovina – kao na primjer u Americi. Za radnike/ice su rezultati bitaka uvijek riskantni i nepredvidljivi jer se kapital za svaki oblik pobune osvećuje na svakom koraku. Ali kapital se nikad ne može potpuno opustiti, jer eksploatacija svugdje rezultira otporom.

Socijalizam nije eurocentričan, jer je logika kapitala univerzalna – a takav je i otpor protiv njega. Osobitosti pojedinih kultura možda oblikuju pojedine specifičnosti kapitalizma u Sjedinjenim Državama i Bangladešu, Francuskoj i Nikaragvi, ali ne utječu na njegovu temeljnu potrebu da na listi prioriteta profit bude ispred ljudi. Upravo zbog toga već više od stotinu godina mnogi od najsnažnijih i najproširenijih društvenih pokreta na globalnom Jugu inspiraciju pronalaze u idejama socijalizma.

Bez obzira na međusobna neslaganja u mišljenjima, vođe kao što su Mao Zedong u Kini, Kwame Nkrumah u Gani, Walter Rodney u Gvajani, Chris Hani u Južnoafričkoj Republici, Amílcar Cabral u Gvineji Bassau, M. N. Roy u Indiji i Che Guevara u Latinskoj Americi, smatrali su socijalizam u njegovoj teoriji i praksi podjednako značajnim kao što je on to bio i za europske sindikate. I da, ti revolucionari su se suočavali s političkim oponentima  koji su njihovu borbu odbacivali kao puku zapadnjačku teoriju, neprimjenjivu na Istoku –  s vjerskim vođama, bogatim zemljoposjednicima i drugim ekonomskim elitama.

Tog sudbonosnog jutra kad se srušila Rana Plaza, radnici/e su u zgradu ušli s oklijevanjem. Na zidovima su se pojavile velike pukotine, a inspekcija je proglasila zgradu rizičnom. Ali uprava ih je prisilila da krenu s poslom. Shrvana majka prisjeća se kako su njenoj osamnaestogodišnjoj kćeri, koja je u ruševinama izgubila život, prijetili oduzimanjem mjesečne plaće ako odbije raditi tog dana.

To je vrlo specifična vrsta dehumanizacije, nastala iz stalnih uskraćivanja prava i trajnog stanja bespomoćnosti, koju po cijelom svijetu osjećaju radnici i radnice prisiljavani da biraju između osjećaja sigurnosti i novca koji im omogućava preživljavanje. Socijalizam otkriva da je izvor te dehumanizacije – privatno vlasništvo i eksploatacija – te ga nastoji otkloniti.

Kapitalizam ne tlači samo radnike/ce u tvornicama. On stvara cijelu kulturu u kojoj logika opresije i konkurentnosti postaje “zdravorazumska”. On okreće ljude jedne protiv drugih, i protiv njihove vlastite čovječnosti. Poput Gregora Samse, Kafkinog lika iz Preobrazbe, ljudi se otuđuju od vlastite humanosti, gube kontakt s onima koji ih okružuju, mučeni su svime onime što gube, a što bi im život mogao ponuditi.

Nema ničeg eurocentričnog u odbijanju destruktivne logike kapitala i borbi za bolji svijet. To je istinski univerzalan i čovječan izbor.

Prevela i prilagodila: Petra Kos