Poziv na Noćni marš – Osmi mart prenosimo u cijelosti.
Borimo se svakog dana, cijele godine, a ne samo osmog marta. Borimo se da nam ne oduzmu stečena prava, borimo se da ostvarimo i ona prava koja nam pripadaju, a koja nam se svakodnevno uskraćuju. Borimo se za sebe, borimo se za sve one koje se želi zatočiti na marginama ovog društva.
Feministička borba za prava žena ne dopušta predah, pogotovo ne sad kad su ponovno na meti sve otvorenijih napada seksualna i reproduktivna, radnička prava žena, a nasilje nad ženama i dalje je sveprisutno, prešutno odobravano te u porastu. Feministički je prepoznati da se u ovome trenutku stvara novi mit. Mit kojim se brišu doprinosi antifašističke borbe u ovome društvu, kojim se pokušavaju ugasiti i zadnji tračci nade da će u ovome društvu pravo na korištenje institucija zdravstva ili obrazovanja imati svi i sve, mit kojim se pripadnici i pripadnice manjina pokušavaju opisati kao kakvi bijesni agresori na prava većine. Mit je to koji je uglavnom usmjeren na uništavanje, na sijanje straha, a oni koji to čine nadaju se da će u konačnici uroditi plodom mržnje. Mit je to u kojemu je ono što je ljubav, podrška i razumijevanje definirano dogmama Katoličke crkve koja misli da ima pravo formiranja odgovora na pitanja tko ima pravo pristupa medicinski potpomognutoj oplodnji ili sigurnom i legalnom pobačaju, bez obzira dijeli li ta osoba njihovo religijsko opredjeljenje ili samo ima tu nesreću da kao građanka živi u Republici Hrvatskoj gdje je njihova moć i utjecaj zapakirana u navodno bezazlenu molitvu, za koju bismo valjda trebali zanemariti da se odvija pred, primjerice, bolnicama, a čiji predvodnici i predvodnice uspješno lobiraju pri kreiranju javnih politika koje utječu na sve nas.
Tom mitologiziranju, tom pokušaju instrumentaliziranja naših života, naših tijela mi se suprotstavljamo. Povijest je, koliko god to udžbenici iz kojih se u našim školama uči zanemarivali, ispunjena momentima u kojima su žene jasno i glasno, solidarno i hrabro, odlučno i beskompromisno rekle – dosta. Ovo je takav moment, ovo je takav dan, ovo je vrijeme kada moramo reći dosta – dosta fašizaciji, dosta militarizaciji, dosta seksizmu i mizoginiji, dosta patrijarhatu, dosta klerikalizaciji, dosta kontrole nad našim, i samo našim, maternicama i jajnicima.
Pozivamo vas stoga sve – žene, radnice, sestre, majke, bake, lezbijke, aktivistkinje, vas koje ste preživjele nasilje, sve vas koji se protiv nasilja borite, sve koji prepoznajete da je ovo trenutak u kojemu se treba reći dosta prije nego bude prekasno – da se ove godine odazovete Osmomartovskom noćnom maršu. Marširamo u utorak, 8. ožujka od 18 sati. Okupljamo se u Parku kralja Petra Krešimira IV i krećemo prema Zrinjevcu.
Termin ovoga marša odabran je namjerno i njime se poručuje sljedeće:
najprije, smatramo kako je važno uvažiti učestalu kritiku prilikom organiziranja prosvjeda u vrijeme u kojemu se veliki broj ljudi na njih ne može odazvati prvenstveno iz razloga što u to vrijeme radi. Važno je naglasiti kako žene čine većinu radne i proizvodne snage u industrijama koje se praktički nalaze pred potpunim nestankom, kao i na činjenicu da čine većinu onih koje se bave, u kapitalističkom društvu, najslabije plaćenim uslužnim i javnim djelatnostima, gdje rade u feministički prepoznatima ‘nesigurnim i nestabilnim’ uvjetima rada u kojima je realno nemoguće zatražiti slobodan dan ili prilagođavanje radnog vremena zbog sudjelovanja na ovakvom prosvjedu, a bez da to direktno i nepovratno i taj posao koji imaju ne dovede u pitanje. Želimo i ovim maršom doprinijeti kreiranju društva u kojemu je odlazak s radnog mjesta za prosvjed za osmi mart moguć, ali se isto tako s punom sviješću ograđujemo od moraliziranja prema onima u manjoj poziciji moći, vodeći se samo idejom solidariziranja s onima koje ovaj izrabljivački sustav dovodi na sam rub egzistencije.
Drugo, smatramo kako žene imaju pravo na svaki javni prostor i u svako doba dana ili noći bez da strahuju za svoju sigurnost. Želimo pokazati da se ne bojimo, ali da razumijemo strah onih žena koje ga osjećaju zbog upornog marginaliziranja njihovih problema, zbog upornog institucionalnog ignoriranja i prešutnog društvenog opravdavanja nasilja koje na tim ulicama, no najčešće u svojim domovima, među prijateljima i poznanicima, doživljavaju svakodnevno.
Pozivamo vas da zauzmemo ulice, da pokažemo našu snagu i hrabrost, pozivamo vas da se odazovete i solidarizirate, da se borite same za sebe, pozivamo vas da s nama marširate i pokažete da je 8. mart naš dan otpora!
