‘Ne ukidajte postojeću rodnu kvotu u BiH, nego je povećajte na 50 posto’

U ponedjeljak, 22. veljače, udruženje INFOHOUSE, Sarajevski otvoreni centar i Fondacija CURE, koje čine Žensku mrežu BiH, u Sarajevu su predstavili /e rezultate monitoringa općih izbora 2014. u pogledu političke participacije žena.

Političarima i političarkama koji će uskoro obnašati javne dužnosti u BiH, ove tri organizacije poručile su da trebaju dozvoliti ženama da sudjeluju u vlasti, odnosno da nakon njihovog stavljanja na kandidacijske liste one moraju dobiti mandate i moć odlučivanja nakon izbora.

“Na kandidacijskim listama za državni, entitetski i kantonalni nivo 42 posto bilo je zastupljeno žena, s obzirom na to da Izborni zakon BiH nalaže 40 posto. U prosjeku je 19 posto izabrano žena”, kazala je Jadranka Miličević, direktorica Fondacije CURE.

Od osvojenih 110 mandata SDA je 17 dala ženama, od 68 mandata HDZBiH u okviru koalicije dao je također 17 ženama, od 56 SBB dao je 13 ženama, od 46 Demokratska fronta dala je 17 ženama, od 43 SDP dao je četiri ženama, od 38 SNSD dao je osam ženama, od 25 HDZ 1990 dao je sedam ženama.

“Ovi podaci govore o rodnoj ravnopravnosti žena u politic, gdje bosansko-hercegovački lideri ni u kojem slučaju ne odstupaju od svojih fotelje”, kazala je  direktorica Udruženja INFOHOUSE Dženana Alađuz.

“Komisije za ravnopravnost spolova trebale bi nakon izbora vidjeti kako sa 40 posto u srpnju spadne na 19 posto misteriozno u studenom. Što se dogodilo s 21 posto žena, jer nisu se sve razboljele ili rodile trojke. To je zastrašujući nedostatak odgovornosti”, istaknula je Alađuz.

U trenutku konstituiranja vlasti, organizacije su ukazale, da se mora poštivati Zakon o ravnopravnosti spolova, po kojem sva državna tijela na svim nivoima trebaju minimalno imati 40 posto žena.

“Od novih vlasti zatražit ćemo da se u Izborni zakon BiH uvede ženska kvota od 50 posto. Na taj način ćemo imati više žena u parlamentima”, istaknuo je Saša Gavrić, direktor Sarajevskog otvorenog centra.

Također, Gverić smatra da treba izmijeniti zakone kojima se regulira izbor vlada, tako da bude propisano da se ne može imenovati nijedna vlada ako nisu oba spola zastupljena.

“U posljednjih 20 godina”, dodaje Gverić “tamo gdje građani i građanke biraju, u zakonodavnim tijelima, imamo određenu zastupljenost oba spola, a tamo gdje lideri političkih stranaka odlučuju, u izvršnoj vlasti, nemamo gotovo nijednu ženu”.

Organizacije su istraživale i kako su najčitaniji mediji pisali o kandidatkinjama na proteklim izborima, što je dovelo do saznanja da žene nisu dovoljno zastupljene u novinskim člancima, na osnovu kojih se da nije bilo Željke Cvijanović,  ne bi niti znalo da žene postoje u politici.

Mjesec dana nove Vlade – sigurnim korakom unatrag

Nova Vlada stručnjaka i svega tri stručnjakinje na vlasti je mjesec dana. Sasvim dovoljno da dođe do smjene jednog ministra, ali ne i da doznamo u kojem nas točno smjeru nova Vlada gura. Obećane reforme su i dalje u fazi najave. Iako je predizborna kampanja obilježena ograđivanjem od ‘nebitnih’ svjetonazorskih pitanja, upravo su ona obilježila početak mandata nove Vlade. Premijer Orešković kao ciljeve navodi podizanje i održavanje rasta BDP-a na razini od najmanje tri posto, smanjenje nezaposlenosti na stopu koja neće biti veća od 14 posto, zaustavljanje vanjskog zaduživanja i ravnotežu dohodovne i rashodovne strane proračuna bez uvođenja novih interventnih poreza. Međutim, to je i dalje samo cilj, a način dolaska do navedenih ciljeva je nešto sasvim drugo. O tome, pak, ne znamo gotovo ništa.

Analizu prvih mjesec dana Vlade premijera Oreškovića ponudio je GONG. Na jučerašnjoj konferenciji za medije svoje su viđenje tendencija u državi i društvu iznijeli Nenad Zakošek u funkciji predsjednika Vijeća GONG-a, Goran Čular, zamjenik predsjednika Vijeća GONG-a te Jelena Berković, GONG-ova izvršna direktorica.

U pitanje dovedeno 25 godina razvoja

Zakošek je naglasio kako već 25 godina doživljavamo postupne pomake na gore. Od 2000. godine se, kako kaže, stvara temeljni demokratski konsenzus, nadogradnja institucija, razvijaju se sve rafiniraniji kontrolni mehanizmi, a političke elite prihvaćaju zajedničku osnovu koja se tiče predstavničkih institucija, odnosa između Vlade i Sabora, odnosa prema medijima, civilnom društvu i položaju etičkih manjina. Međutim, ističe Zakošek, u svega mjesec dana je izborom ministara, nekim potezima, riječima, ali i propuštenim reakcijama, Vlada u pitanje dovela dvadesetpetogodišnji napredak. Propustima kao što su, primjerice, izostanak reakcije na ideju da država uspostavi registar nacionalnih izdajnika ili na prosvjed ispred Agencije za elektroničke medije, na kojem je, Ivan Tepeš, jedan od potpredsjednika Sabora, marširao okružen prosvjednicima koji su zdušno izvikivali ‘Za dom spremni’.

Negativne tendencije, navodi GONG, moguće je prepoznati na tri razine – na razini temeljnih demokratskih institucija, demokratskih sloboda i na razini nekih civilizacijskih vrijednosti koje su dovedene u pitanje.

“Demokracija nije samo vladavina većine, demokracija su i neki zaštitni mehanizmi za manjine. Ako smo svjedoci toga da članovi vladajuće većine sudjeluju u prosvjedima u kojima se pripadnicima etničke manjine poručuje da odu iz Hrvatske ili da se skandira ‘Za dom spremni’, moramo se zapitati koja je pozicija Vlade i podržava li ona takav stav”, smatra Zakošek.

Osvrnuo se i na izbor Zlatka Hasanbegovića na funkciju ministra kulture, objašnjavajući kako se nitko ne mora smatrati odgovornim za neke izjave iz mladosti, ali ministar mora pokazati temeljnu privrženost vrijednostima ustavnog poretka Hrvatske, Europe i europskog građanskog društva. Hrvatska je, zaključio je, jedna od rijetkih zemalja koja je imala autentičan antifašistički pokret za vrijeme Drugog svjetskog rata “i onima koji to osporavaju mora biti jasno da to neće proći i da će samo stvoriti podjele”.

Bježanje od odgovornosti, nejasan program i autoritarni refleksi

{slika}

Problemi vezani uz funkcioniranje Vlade, smatra Čular, donekle proizlaze i iz načina na koji je Vlada formirana. Jedan od najvećih problema zasigurno je činjenica da ne postoji jasan politički program oko kojeg se slažu svi koalicijski partneri.

Dobili smo Vladu koja nema kodificiran politički program, što je prvi put u povijesti demokratske Hrvatske, da imamo Vladu koja funkcionira na tri ili četiri različita dokumenta nastala u različito vrijeme – prezentacija gospodina Oreškovića prilikom izglasavanja povjerenja vladi, smjernice podijeljene saborskim zastupnicima tom prilikom, pa do odgovora Domoljubne koalicije na Mostovu pregovaračku platformu. Takva razvedena struktura vladinog programa potpuno zamagljuje političku odgovornost, jer je program Vlade nešto na temelju čega mediji, novinari i javnost u cjelini mogu procjenjivati domete i dosege pojedine vlade”, objašnjava Čular, dodajući kako svjedočimo jedinstvenoj situaciji u kojoj se neki akteri, prvenstveno premijer Orešković i Most, ponašaju kao da nisu odgovorni za Vladu u cjelini, već samo za odgovornosti koju prihvaćaju – Orešković za makroekonomsku politiku, ali ništa više od toga, a Most za svoje ministre i ministrice. 

Premijer Orešković se nedavno putem Facebooka obrati javnosti pozivajući na napetosti i bavljenje bitnim problemima, a ne ustašama i partizanima. Čular smatra kako postoji jedan tip autoritarnog refleksa u tome da netko s pozicije moći javnosti sugerira što su to važna a što nevažna pitanja, kao da oni koji čine javnost nisu sposobni to sami procijeniti.

{slika}

“I Most i Orešković znaju ili bi barem trebali znati, jer je to svima vidljivo, da do takvih rasprava ne bi došlo da nije došlo do imenovanja nekih ministara, upravo u Vladi gospodina Oreškovića. Štoviše, on ih je osobno predstavio. GONG se ne može oteti dojmu da se u nekim dijelovima vladajuće koalicije izbjegava preuzeti odgovornost za cjelinu funkcioniranja Vlade”, zaključuje Čular.

Opadanje kvalitete javne komunikacije i dijaloga

Berković je analizirala jedan od prvih poteza Vlade, ukidanje Povjerenstva za neprofitne medije, kao i najavljene smjene na HRT-u i Hini.

“Odluke o medijima donose se preko noći bez ikakve javne rasprave na koju smo kao zainteresirana javnost navikli. To nam govori kako savjetovanje sa zainteresiranom javnošću neće biti visoko na listi prioriteta kao način donošenja odluka”, smatra izvršna direktorica GONG-a.

Kvaliteta odgovora od strane odgovornih je također upitna. Premijer ne odgovara zastupnicima u parlamentu, nema poštenih prilika za novinare i novinarke da na konferencijama postavljaju pitanja za vodeće aktere. Javna komunikacija se, smatra Berković, ne može zamijeniti objavljivanjem postova na Facebooku. Dodaje i kako nema niti naznaka prilika za novinare/ke da propitkuju odgovorne, osim da trče za njima ili da ih čekaju na hladnom i na otvorenom. Premijer mora redovito održavati konferencije za novinare i odgovarati na pitanja, isto tako i potpredsjednici Vlade, zaključuje ona.

Ne smijemo pristati na ovakve političke uzuse

Mjesec dana je, slažu se svi, kratak period. Ipak, dovoljan je da razaznamo neke od smjerova u kojima se krećemo. Raspršena odgovornost je svakako jedan od načina funkcioniranja aktualne Vlade. To, međutim, ne treba prihvatiti zdravo za gotovo. Goran Čular poručuje kako unatoč svemu ne bismo trebali odustati od toga da tražim odgovornost za cjelokupne politike svih aktera uključenih u funkcioniranje Vlade:

“Hrvatska javnost ne bi trebala pristajati na taj tip diktirane odgovornosti gdje će svaki pojedini dio Vlade biti odgovoran samo ograničeno za svoj resor ili za nešto za što oni misle da su odgovorni. Ako je netko u poziciji vlasti, odgovoran je za funkcioniranje ne samo Vlade, već cjelokupne vladajuće koalicije.”

Nažalost, kako zaključuje Jelena Berković, demokratska politička kultura gradi se godinama, ali ju je vrlo lako pogaziti. Zbog toga moramo inzistirati na odgovornosti, transparentnosti i uključenosti javnosti u proces formiranja javnih politika.


Nepoštivanje propisanih kvota direktno diskriminira žene

Ženska mreža Hrvatske povodom najnovije izjave DORH-a da nema zakonske osnove za sankcioniranjem stranaka koje na proteklim izborima nisu poštivale ženske kvote smatra da se ovim nastavlja sramotan odnos nadležnih tijela prema ravnopravnosti žena u politici, te se na taj način ugrožava položaj žena u društvu.

Ženska mreža Hrvatske podsjeća da postoji zakonska osnova za postizanje zastupljenosti žena u tijelima političkog i javnog odlučivanja razmjerno njihovom udjelu u ukupnom stanovništvu. Svojom izjavom DORH unosi dodatnu pomutnju i odgađa primjenu jasnih zakonskih odredbi, dok s druge stane položaj žena u politici nikad nije bio gori.

Zakon o ravnopravnosti spolova (čl.15.st.2, a prema čl.12.st.1.) naime propisuje da se postupno povećanje podzastupljenog spola, odnosno obaveznu zastupljenost žena u tijelima političkog i javnog odlučivanja do razine udjela u ukupnom stanovništvu, mora postići najkasnije prigodom provedbe trećih redovitih izbora od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Zakon je propisao (čl.12.st.2) da se u tu svrhu imaju donijeti posebne mjere, obzirom da osjetna neuravnoteženost jednog spola postoji ako je njegova zastupljenosti u tijelima političkog i javnog odlučivanja ispod 40 posto (čl.12.st.3.). Zakon je odredio sankcije za stranke koje ne poštuju kvote (čl.35.).

Iako je od Zakona o ravnopravnosti spolova do danas održano  šest ciklusa redovnih izbora, te Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor donesena posebna mjera, odnosno propisana obveza ženskih kvota od 40 posto na izbornim listama, sankcije se niti jednom nisu primijenile. Jedini razlog za to je nedostatak političke volje za dosljednom provedbom zakona i primjenom načela ravnopravnosti spolova, što odlučno osuđujemo.

Nadležna državna tijela ne čine ništa da bi se položaj žena u politici stvarno poboljšao. Da se Zakon o ravnopravnosti spolova ozbiljno shvatio i da se odmah krenulo u njegovu primjenu puna ravnopravnost žena i muškaraca na svim razinama izvršne i zakonodavne vlasti u RH bi bila postignuta nakon trećih izbora provedenih od donošenja Zakona, a to su bili lokalni izbori 2013. godine.

Stoga, Ženska mreža Hrvatske ponovo poziva na primjenu Zakona o ravnopravnosti spolova i Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor, te sankcioniranje političkih stranaka koje godinama uporno odbijaju razmjerno uključivanje žena u tijela političkog odlučivanja, te  traži da DORH podigne prekršajne prijave protiv političkih stranaka i nezavisnih lista koje su nepoštivanjem propisanih kvota od 40 posto direktno diskriminirale žene i isključile ih iz izbornog procesa.

Redateljice čije bi filmove svakako trebali/e pogledati ove godine

Postoji nada u rješavanje problema rodne neravnopravnosti prisutne u Hollywoodu. Ipak, statistika je još uvijek prilično crna. Studija Centra za proučavanje žena na filmu i televiziji i Sveučilišta San Diego pokazala je da su od 700 filmova režiranih u 2014. godini, tek njih 13 posto režirale žene. Teško je zamisliti da će 2015. biti bolja po tom pitanju i nitko ne predviđa značajniji porast žena u redateljskim stolicama, no upravo to postaje razlogom više za isticanje trenutno najperspektivnijih redateljica – od dobro poznatih Angeline Jolie i Jodie Foster do zvijezde u usponu Meere Menon.

Značajne redateljice, scenaristice i autorice čiji rad morate početi pratiti u 2016. su:

1. Jodie Foster

Oscarom nagrađena glumica i redateljica snima svoj četvrti dugometražni film u glamuroznom izdanju. Glavne zvijezde filma Money Monster su George Clooney koji glumi televizijsku zvijezdu i Julia Roberts u ulozi producentice koji postaju taoci ljutitog investitora. Ovo je do sad najveći projekt Jodie Foster, prijavljeni budžet iznosi čak 30 milijuna dolara dok glavne uloge tumače svjetski poznate zvijezde. Film stiže u kina sredinom svibnja 2016. godine.

2. Mira Nair

{slika}

Redateljica nominirana  za prestižnu nagradu Britanske akademije filmske i televizijske umjetnosti trenutno radi na filmu Queen of Katwe. Radi se o drami o Phioni Mutesi, Uganđanki koja postaje svjetskom prvakinjom u šahu. Glavnu ulogu igra Madina Nalwanga. Njezinu majku u filmu tumači Lupita Nyong’o, dok David Oyelowo glumi Roberta Ketende, trenera mlade Phione. Mira Nair je u filmskom svijetu prisutna od osamdesetih godina prošlog stoljeća kada započinje svoju karijeru dokumentarnim filmovima o društvenim značajkama Indije, kao što su Indijski kabaret i Djeca željenog spola. Produkcijski zahjevnije filmove snima od 2004., kada je snimljen film Vanity Fair s Reese Witherspoon u glavnoj ulozi, a zatim i The Namesake snimljen prema istoimenoj knjizi dobitnice Pullitzerove nagrade, Jhumpe Lahiri.

3. Sian Heder

{slika}

Redateljica ove godine snima svoj dugometražni prvijenac Tallulah koji je već pokupio usporedbe s filmom Juno zbog glavnih zvijezda filma: Ellen Page i Alison Janney i tematike s bebom u središtu. Ellen Plage glumi Tallulah, mladu lutalicu, koja se zaposli kao dadilja bogate obitelji i otima dijete za koje je zadužena. Netflix je nedavno otkupio prava na film, koji je premijerno pokazan na Sundance festivalu.

4. Meera Menon

Spisateljica, redateljica  i urednica u usponu napravila je senzaciju 2013. filmom Farrah Goes Bang te osvojila Nora Ephram nagradu na Tribeca film festivalu. Trenutno radi na filmu Equity, uratkom koji se bavi financijskom pričom iz ženske perspektive. Redateljica je osjećala da je takav film stvarno potreban. Glavnu ulogu više investicijske bankarice uhvaćene u skandalu igra Anna Gunn, poznata iz serije Breaking Bad. Za Menon tematika financija iz ženske perspektive bila je izrazito izazovna jer Wall Street je gotovo isključivo vezan za mušku perspektivu. Film je nedavno kupila tvrtka Sony Pictures Classics, dan prije premijere na filmskom festivalu Sundance.

5. Niki Caro

{slika}

Niki Caro dolazi s Novog Zelanda, a ova hvaljena redateljica karijeru je započela 2002. godine filmom Whale Rider, dramom o dvanaestogodišnjoj djevojčici koja želi postati poglavicom Maori naroda. Nakon toga, 2005. režira film North Country s Charlize Theron i Frances McDormand, a film govori o rudarici, prvoj koja je izborila pravdu zbog seksualnog uznemiravanja u Sjedinjenim Američkim Državama. Trenutno Caro režira film The Zookeeper’s Wife koji se temelji na istoimenoj knjizi. Film govori o ženi koja je spasila stotine Židova zarobljenih od strane nacista u Varšavskom getu 1939. Glavnu ulogu igra Jessica Chastain koja je iskustvo s filma prenijela u eseju za  Hollywood Reporter rekavši kako do sad nije radila na filmu u koji je bilo uključeno toliko žena.

6. Dawn Porter

Ova redateljica u 2016. donosi svoj treći dokumentarac, Trapped, koji govori o iskustvima klinika za pobačaje na jugu Sjedinjenih Američkih Država. Film slijedi tematiku njezinih prethodnih filmova, Gideon’s Army i Spies of Mississippi koji se također bave socijalnim pitanjima američkog juga. Trapped prati priče klinika u Alabami, Texasu i Mississippiju koje se bore protiv konzervativnih prava donesenih kako bi se otežao rad klinika za pobačaje. Redateljicu je za film nadahnula priča o postojanju samo jedne takve klinike u Mississippiju. Porter je poručila da je donošenje ovog zakona utjecalo na mišljenje da stopa pobačaja pada, što zapravo nije istinito.

7. Angelina Jolie

{slika}

Oscarom nagrađena glumica i redateljica snima svoj peti film First they killed my father: A daughter of Cambodia Remembers za Netflix. Film prati priču Loung Ung, žene koja je preživjela režim Crvenih Kmera. Za Angelinu Jolie ovaj je film ostvarenje snova jer napokon može iznijeti stravične priče iz Kambodže. Redateljica je bila ganuta kad je pročitala knjigu jer je mogla razumjeti kako djeca proživljavaju rat, a priča ju je zbližila s ljudima koji žive u domovini njezinog najstarijeg sina. Film će  u javnosti biti prikazan tijekom 2016. godine.

8. So Yong Kim

Ova je redateljica na indie sceni prisutna već nekoliko godina, a sve je počelo 2006. godine filmom In between days za koji je pisala scenarij i režirala ga. Film govori o imigrantskoj ljubavi i osvojio je posebnu nagradu žirija na Sundance film festivalu. Novi film So Yong Kim je Lovesong, nedavno prikazan na Sundance festivalu. Glavne uloge tumače Riley Keough i Jena Malone kao najbolje prijateljice koje se zaljubljuju tijekom putovanja. Film je zaradio dobre kritike, a opisan je kao dosad najbolje ostvarenje ove redateljice koje zaslužuje biti uvaženo.

9. Kelly Reichardt

{slika}

Premda je njezin film bio jedan od najiščekivanijih ostvarenja na ovogodišnjem Sundance film festivalu, Reichardt autorski status gradi od 1994. godine svojim prvijencem River of Grass. Nakon nekoliko hvaljenih filmova od strane filmske kritike, ove godine se vraća s novim ostvarenjem – Certain Women, filmom nastalim po predlošku kratkih priča Maile Meloy. U filmu glume Kristen Stewart, Laura Dern i Michelle Williams. Radnja obuhvaća priče žene čiji se putevi susreću u Livingstonu, u Montani. Guardian je filmu dao odlične kritike nazivajući ga “neizbrisivim portretom neovisnih žena.”

10. Amma Asante

{slika}

Redateljica je pažnju javnosti privukla 2013. godine svojim drugim igranim filmom, Belle. Glavnu ulogu igra Gugu Mbatha-Raw. Belle je djevojka iz aristokratske obitelji koja privlači pozornost tamnom bojom kože u konzervativnom engleskom društvu 18. stoljeća. Film je proslavio glavnu glumicu i redateljicu Asante koja trenutno snima film A United Kingdom, dramu, čija se radnja odvija u četrdesetim godinama prošlog stoljeća. Film prati princa Seretse Khama od Bocvane koji izaziva skandal vjenčanjem s ženom bijele boje kože iz Londona. Glavne zvijezde filma su David Oyelowo i Rosamund Pike, a još uvijek nije poznat datum izlaska filma.

 Prevela i prilagodila Marija Matulin

Svaka peta Britanka bila je izložena seksualnom uznemiravanju u školi

Najmanje jedna od pet Britanki doživjela je tijekom školovanja neželjeni seksualni odnos, a polovica žrtava kaže da su zlostavljanja bila česta, objavila je u ponedjeljak humanitarna organizacija za zaštitu djece Plan UK.

Nakon ankete, kojom je obuhvaćeno više od dvije tisuće britanskih žena, ta je organizacija ustanovila da je 22 posto ispitanica tijekom školovanja bilo izloženo diranju, hvatanju, pokazivanju ili silovanju.

Oko 60 posto žena koje su se izjasnile da su u školskoj dobi bile uznemiravane to nikad nije prijavilo, upozorila je ta organizacija.

“Škole bi trebale biti sigurno mjesto. Kad se u školi dogodi seksualno uznemiravanje ono značajno smanjuje sposobnost djevojaka da iskoriste svoje mogućnosti”, izjavila je voditeljica kampanje Lucy Russell.

To, dodala je, može snažno utjecati na nečije samopouzdanje te u konačnici dovesti do odustajanja od školovanja.

Svaka treća Britanka u dobi od 18 do 24 godine rekla je da je doživjela neželjeni seksualni odnos tijekom školovanja, dok je jedna od deset žena starijih od 65 godina imala slična iskustava.