Zbeltron nas poziva da u petak, 4. ožujka u prostorima AKC -a Medika zajedno proslavimo ‘Jačanje lezbijske desnice. Tim povodom imamo priliku pogledati ovaj fantastičan video!
ZbeLeTron je nastao davne 2009. godine, u siječnju, a pri tom su imale jasnu ideju – postati party na kojem se promoviraju žene u glazbi. Veliki intervju sa Zbeletronkama možete pročitati ovdje.
Na Facebook stranici “40 dana za život – Vukovar” objavljene su fotografije otvaranja ovogodišnjeg bdijenja, uz objašnjenje kako je događaju prisustvovala i predstavnica gradske uprave, Ana Živanović.
Kako bismo utvrdile je li Ana Živanović prvom danu molitvenog ciklusa prisustvovala u svojstvu privatne osobe ili predstavnice Grada, kontaktirale smo Ivana Penavu, gradonačelnika Vukovara. Saznale smo da je Živanović službeno prisustvovala imenovanom događaju, i to, kako nam je Penava objasnio: “Grad Vukovar je otvoren prema raznim inicijativama i propagiranju različitosti mišljenja.”
Na upit misli li on da je moljenje ispred bolnica zapravo kršenje prava pacijentica na privatnost, Penava odgovara “Nisam o tome razmišljao i nisam osoba koja treba odgovarati na ta pitanja. Da je došla neka druga inicijativa, mi bismo također poslali nekoga iz grada da prisustvuje. Svatko treba moći izreći svoj stav i to na način da nikoga ne vrijeđa i da nikome ne prijeti. Nije Grad tu da sudi što je ispravno, a što nije, barem po tom pitanju. “
{slika}
S obzirom da je iz istih fotografija vidljivo da molitelji/ce stoje tik uz bolnicu, odnosno centimetrima udaljeni/e (ako su se odlučili/e nasloniti i malo odmoriti, niti toliko) od fasade poliklinike, kontaktirale smo i Opću županijsku bolnicu Vukovar. Razgovarale smo s pomoćnicom za pravne poslove, Ivanom Azenić Dubravčić, koja nam je rekla kako se članovi inicijative ne nalaze u krugu bolnice, već direktno na javnom putu. “Oni se nalaze ispred zgrade bolnice, na ulici. Od nas nije zatražena suglasnost, niti smo o tome raspravljali. Zabraniti nekome da ispred bolnice nešto radi nema smisla, niti postoji ta mogućnost.”
Na pitanje smatra li da se time krše prava pacijentica, Azenić Dubravčić je odgovorila kako Opća županijska bolnica Vukovar ima četiri ulaza, a molitelji/ce stoje ispred zgrade poliklinike u kojoj nisu ginekološke ambulante. “Ako nekome smeta, postoji prostor za zaobići ih. Kako oni djeluju na nekoga, to ne znam.” – zaključila je Azenić Dubravčić
Opća bolnica Vukovar pozitivan je primjer u smislu provođenja usluga prekida trudnoće na zahtjev žene, stoga je još neobičnije ponašanje i Grada i vodstva bolnice, koji kao da, svojim neprotivljenjem – odobravaju ovaj neokonzervativni pohod na ženska reproduktivna prava.
Na Facebook stranici Zagrebačke panorame objavljen je ranije danas video u kojemu gradonačelnik Zagreba Milan Bandić žene (opet) uspoređuje s drvećem.
“Drvo je kao najljepša dama. Morate mu pristupiti oprezno, s ljubavlju i brinuti o njemu stalno. Ako vas nema pored dame jedno ljeto, ona na jesen živi s drugim. Tako i pored drveta – ako nema jedno proljeće uz drvo, ono je gotovo. Jedino maslina od drveća je k’o majka, ona kad joj ne dođete deset godina isto rađa. A drveće ovo, nemojte mu doći jednu sezonu i kao sa ženom – nema je”, rekao je Bandić.
Sudeći prema komentaru koji je Bandić dao novinarima i novinarkama, a koji su se počeli smijati na njegove riječi, on je osjetio potrebu da pojasni što je točno mislio nakon što im je rekao ‘nemojte se smijati, to je tako’.
“Nisam ništa rekao loše o ženama. Govorim samo da se treba šaptat, nježan biti, održavat, plijevit i biti u simbiozi s tim. Znači živjet s tim. Živjet sa ženom i..sa muškarcem. To je život. To je jedna povratna sprega. To je ljubav. I bez te ljubavi nema lijepog drveta i nema lijepe dame”, rekao je Milan Bandić.
Svoj, kako ga je nazvao ‘miting’, završio je riječima ‘Znači svako drvo je jedna lijepa dama‘.
Drvo, čovjek i žena (a i vjeverica)
Zanimljivo je, međutim, primijetiti, da ovo nije prvi put da Milan Bandić javnosti prezentira svoju viziju botanike.
Kako je još 2012. pisao tportal, Bandić je prilikom predstavljanja aplikacije Zagrebačkih šuma izjavio:
“Drvu treba dati ljubavi kao i čovjeku, treba mu šaptati kao ženi”.
Tog puta zagrebački gradonačelnik podijelio je s javnošću i svoj, nažalost, još uvijek nedosanjani san. Milan Bandić tada je rekao kako je ‘njegov ideal da vjeverica sa Sljemena može doći do Save skačući s drveta na drvo’.
A odemo li još malo u prošlost dolazimo i do 2011. godine kada je povodom otvaranja Dana cvijeća u Zagrebu Bandić izjavio (a potom i završio na Libelinom stupu srama):
“Treba znati kako se cvijeće sadi i zalijeva, ali i kako se šapće cvijeću. To je kao sa ženama – morate biti nježni, puni romantike i dobre volje. I cvijeće se zna smijati”.
Čini se kako Milan Bandić već godinama uspješno seksizam prodaje u cvijetnom aranžmanu nečeg smiješnog, a moramo priznati da se na ovakve usporedbe zaista jako teško ne nasmijati. Svejedno, nakon toga osvijestiti koliko je točno seksistička njegova izjava, a onda lako bude završiti rečenicu poput ove: E pa, on je stvarno…
Udruga PaRiter poziva predstavnice manjina i drugih diskriminiranih skupina na sudjelovanje u projektu Živa knjižnica: Priče koje pišu žene
Živa knjižnica funkcionira kao i svaka druga knjižnica – čitatelji i čitateljice dolaze u knjižnicu i “posuđuju” knjigu na ograničeno vrijeme. Jedina razlika je u tome što su u živoj knjižnici knjige žene, a njihove stranice zapravo su nesvakidašnje životne priče i iskustva iz svakodnevnog života. Naime, u živoj knjižnici, knjige su pripadnice ranjivih skupina, a čitatelji/ce mogu direktno u interakciji s njima preispitati svoje predrasude i informirati se o problemima s kojima se susreću. Knjige i čitatelji/ce ulaze u međusobni dijalog koji je za mnoge od njih jedinstvena prilika da razgovaraju s pripadnicima određenih skupina i iz prve ruke čuju što znači ‘biti u koži one druge’.
Od kandidatkinja se traži da su:
– ali i sve one koje se prepoznaju i voljele bi obogatiti ovu knjižnicu svojom životnom pričom.
Odabrane volonterke će nužna znanja o fenomenu žive knjižnice steći kroz trening, koji će se održati 28. veljače u Rijeci. Žive knjižnice će se održati 4. ožujka na Medicinskom fakultetu u Rijeci i 8. ožujka, na Međunarodni dan žena, u Narodnoj čitaonici u Rijeci.
Prva živa knjižnica je osmišljena kao druženje studenata/ica i živih knjiga, dok će druga biti otvorena za javnost.
Sredstva za troškove prijevoza osigurana su od strane organizatora/ica kao i okrijepa za volonterke koje budu sudjelovale u aktivnostima.
Sve koje žele sudjelovati trebaju se javiti na mail udrugapariter@gmail.com ili na broj 097/64 96 285.
Više o projektu možeš pronaći na web stranici udruge PaRiter i/ili njihovoj Facebook stranici.
Žene i djevojke koje su bile otete u Nigeriji od strane pobunjeničke skupine Jamāʻat Ahl as-Sunnah lid-daʻwa wal-Jihād (JAS), poznatije kao Boko Haram, susreću se s diskriminacijom i odbacivanjem od strane obitelji i zajednice po povratku kući, pokazuje to najnovije istraživanje nastalo u suradnji Međunarodne organizacije za migracije, UNICEF-a i nigerijske vlade.
“Ovi rezultati pokazuju hitnu potrebu da se ulože napori kako bi se ponovno integrirale one djevojke i žene koje se vraćaju iz zatočeništva Boko Harama. Mnoge od tih djevojaka već su suočene s trajnom traumom seksualnog nasilja i toga što su bile odvojene od svojih obitelji”, rekao je Kimairis Toogood, savjetnik za međunarodne krize i izgradnju mira u Nigeriji.
Najmanje 2.000 žena i djevojaka oteto je od strane Boko Harama još od 2012. godine,uključujući i 234 djevojčice koje su otete 14. travnja 2014. godine iz državne škole za djevojke u Chiboku, pokrajini Borno, koja se nalazi na sjeveroistoku Nigerije. Mnoge od njih doživjele su seksualno nasilje, dok su neke bile obučavane za borbu ili pak poticane da postanu bombašice samoubojice.
Iako su uloženi napori za njihovo spašavanje od strane nigerijske vlade i vojske, žene i djevojke koje se vrate u zajednicu, nažalost, suočavaju se s diskriminacijom.
Lokalno stanovništvo, prema izvješću, smatra da su povratnice iz Boko Harama ‘zaražene’ te da, iako im je dopušteno da se vrate kući, možda samo žele privući druge.
Istovremeno, zajednica općenito vjeruje da bi s vremenom odnosi mogli biti obnovljeni, ali da taj postupak mora biti postepen. No, da bi se to dogodilo žene i djevojke bi trebale proći kroz sveobuhvatan proces rehabilitacije prije povratka kući.{slika}
Dodatni je problem što ljudi u zajednici vjeruju da su djeca koja su rođena od strane djevojaka i žena koje su bile zatočene i silovane od strane Boko Harama zaražena ‘zlom krvi’ koja se prenosi na djecu preko bioloških očeva, te se tu djecu po rođenju stavlja u rizik od odbacivanja od strane zajednice i diskriminacije.
Čak su i neke od budućih majki suočene s ovom sumnjom: “Nakon što sam spašena iz logora, odlučila sam zadržati trudnoću. Ali, kada pomislim na bebu koja će doći, četo se pitam hoće li se to dijete ponašati kao Boko Haram”, rekla je jedna od žena.
U izvješću se također navodi da, iako postoji humanitarna pomoć za preživjele i povratnike/ce iz Boko Harama, to još uvijek nije dovoljno za sve potrebe. Mnoge žene i djevojke izolirane su i prognane, ne samo od strane zajednice, već i od njihovih obitelji, a neke su čak, zbog suočavanja sa siromaštvom, prisiljene na prostituciju kako bi mogle prehraniti svoju djecu.
“Postoji bojazan da ako se ne ispune potrebe preživjelih i ako se ne vrate u lokalnu zajednicu, ovi faktori mogu dodati novu dimenziju već složenoj situaciji u Nigeriji”, dodao je Toogood.
Istraživanje je provedeno u prognaničkom kampu u Maiduguri, glavnom gradu Borna, gdje se trenutno nalazi 95 posto svih raseljenih osoba povratnika/ica iz Boko Haramovih logora.
Izvješće će poslužiti za izgradnju novog projeka UNICEF-a s ciljem bolje rehabilitacije i smanjenja stigme nad ženama, djevojkama i djecom povezanih s Boko Haramom, te za pripremu zajednice za njihovu integraciju.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić predstavila je u utorak javnosti i saborskim zastupnicima projekt “Prema stvarnoj ravnopravnosti muškaraca i žena: Usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života”.
Cilj mu je uklanjanje rodnih stereotipa, nametnutih rodnih uloga o “muškim i ženskim” profesijama, usklađivanje privatnog i poslovnog života i za žene i za muškarce. Projektom se želi educirati poslodavce o važnosti senzibiliziranog pristupa prema majkama, te promovirati aktivnu ulogu očeva u formativnim godinama razvoja djeteta.
U projektu vrijednom 437. 000 eura, EU sudjeluje s 350.000 eura, započeo je 1. siječnja ove godine, a trajat će dvije godine.
Pravobraniteljica će ga provoditi s Hrvatskim narodnim kazalištem u Splitu i Udrugom Riječi/Prave/Predstave koji će pripremiti predstave o rodnim stereotipima, a koje će izvesti u dalmatinskim županijama, te u kontinentalnoj Hrvatskoj.
Javni sektor, lokalna zajednica i učenici završnih razreda srednjih škola, ‘subjekti’ su za projektne aktivnosti. U posebnom su fokusu učenici završnih razreda srednjih škola, interaktivnim predstavama nastojat će ih se motivirati da preispitaju vlastite percepcije kućanskih poslova i usvoje normu da su oba spola jednako odgovorna za kućanski rad.
Stvarne ravnopravnosti, naglasila je pravobraniteljica Višnja Ljubičić, neće biti dok su obveze vezane uz kućanske poslove, briga o djeci, starijim članovima obitelji, isključivo u odgovornosti žene i smataju se njenom prirodnom ulogom.
