‘Zaustavite širenje mržnje i lov na vještice’

Zbog zabrinutosti  stanjem  ljudskih prava, kao i organizacija civilnog društva, Lezbijska grupa Kontra i Ženska mreža Hrvatske uputile su premijeru Hrvatske, Tihomiru Oreškoviću otvoreno pismo, a mi vam ga prenosimo u cijelosti.

Poštovani g. Oreškoviću,

Obraćamo Vam se kao organizacija za zaštitu ljudskih prava i jedna od organizacija civilnog društva koje su bile napadnute i prozivane na današnjoj sjednici Hrvatskog sabora. 

Zabrinute smo jer stanje ljudskih prava lezbijki i gejeva, koje je do sada bilo tragično loše, postaje nadasve kritično dolaskom vaše Vlade na vlast.

Naime, činjenica koja se ne mijenja godinama je da najveći broj brutalnih zločina iz mržnje prema lezbijkama i gejevima prođe bez sankcija za počinitelje zbog homofobije u sudstvu, državnim odvjetništvima i policiji. Lezbijke i gejevi žive u Hrvatskoj u stalnom strahu da se njihova spolna orijentacija ne otkrije i da zbog toga ne izgube posao, ne završe na ulici ili ne budu pretučeni. Jedina osoba koja je prijavila diskriminaciju zbog spolne orijentacije na radnom mjestu u Hrvatskoj, morala je odseliti u Njemačku kako bi izbjegla daljnju diskriminaciju.

Međutim, sve to nije ništa prema činjenici da sada u Vašoj Vladi sjede bar dvije osobe koje su bile aktivne u zalaganju za referendum usmjeren protiv ljudskih prava lezbijki i gejeva, od kojih je jedan potpredsjednik Vlade, a drugi ministar kulture, koji je već najavio ukidanje sredstava jednoj queer organizaciji te otvoreno iznosi i druge stavove koje civilno društvo i kulturna scena u Hrvatskoj prepoznaju kao nedvojbeno fašističke.

Od formiranja nove Vlade učestali su napadi na ljudska prava i organizacije civilnog društva – od marširanja na ulicama, slanja prijetećih mailova i raznih drugih uznemiravanja organizacija civilnog društva i pojedinaca i pojedinki koje se zalažu za ljudskih prava.  

Najnovija takva izjava koja ostavlja dojam lova na vještice, je današnji napad na organizacije civilnog društva od strane zastupnika vladajuće koalicije i potpredsjednika saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport, g. Ilčića. U svom govoru u Hrvatskom saboru on upravo organizacije koje se bave zaštitom tih istih manjinskih ljudskih prava naziva bolesnima.

Tražimo od Vas gospodine Oreškoviću da se izjasnite na koji način će Vlada štititi temeljne vrednote Ustava: slobodu, jednakost, nacionalnu ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalnu pravdu, poštivanje prava čovjeka, te vladavinu prava, a posebno ljudska prava lezbijki i gejeva.

 Također tražimo da se izjasnite o nesmetanom održavanju fašističkog skupa u Zagrebu kojem su prisustvovali predstavnici državnih institucija. 

Konačno, tražimo da reagirate na današnje napade na organizacije civilnog društva iz Hrvatskog sabora kako bi se zaustavila navala širenja mržnje i lov na vještice usmjeren na manjine, odnosno najranjivije dijelove društva te organizacije koje se bave zaštitom istih.

Srdačan pozdrav,

Sanja Juras,

za Lezbijsku grupu Kontra

Supotpisuju:

Mirjana Kučer,

Nela Pamuković,

Biserka Momčinović,

Đurđica Kolarec,

Bojana Genov,

za Žensku mrežu Hrvatske

Zabrinuti ste zbog povratka fašizma? Šest stvari koje možete napraviti u 2016. godini

Prošla, 2015. godina, bila je godina u kojoj je zabrinutost zbog povratka fašizma postala sveopća, zahvaljujući popularnosti osoba poput Donalda Trumpa, koji po anketama vodi za predsjedničkog kandidata američkih Republikanaca i Marine Le Pen, čija je Nacionalna fronta nadmašila ankete u prvom krugu francuskih regionalnih izbora (prije poraza u drugom krugu).

Kako razumjeti i odgovoriti na ovaj fenomen?

Prvo, sagledajmo širu sliku

Mnogi liberalni komentatori nisu uočili ključnu stvar: legitimnost Trumpa, Le Pen i sličnih ne dolazi iz iznenadne privlačnosti nove vrste desničarskog populizma, nego zato što je politički sustav legitimirao njihove ključne stavove. Ben White je ovaj problem savršeno sumirao:

Kad ste dehumanizirali ljude iz Afganistana i Iraka pa njihove tragedije više nisu vrijedne brojanja.

Kad ste pljeskali napadima dronova na bezimene “muškarce u ratnoj dobi”.

Kad ste inzistirali da “stvarno” moramo “iskreno razgovarati” o “islamskim ekstremistima”.

Kad ste u totalnom neznanju pitali “gdje su muslimani da osude X, Y i Z”?

Kad ste izdvojili nešto što nazivate “muslimanskom zajednicom” i tvrdite da ona ima “problem” s “radikalizacijom”.

Kad ste opravdavali sve gore navedeno kunući se da niste protiv “islama”, nego samo protiv “islamizma”.

Da, zapadnjački liberali, kad ste činili to sve i još mnogo toga, bili ste predgrupa za glavni show koji vam je sad donio Donald Trump.

Muslimani su dugo nosili teret novog fašizma, ali veći politički događaji prethode njihovom trenutnom stanju. Prije raspada SSSR-a, zapadna liberalna demokracija je morala biti viđena kao utjelovljenje prave alternative sovjetskom autoritarizmu. To je uključivalo građansku slobodu, slobodu kretanja te poštivanje međunarodnog prava i univerzalnih ljudskih prava. Kao što je Tony Bunyan objasnio nakon 9/11, poslije trijumfa kapitalizma nad komunizmom i kraja Hladnog rata, Zapad nije morao živjeti te ideale u istoj mjeri, ako ih je uopće morao živjeti.

I tako se dogodilo da je “kraj povijesti” bio okarakteriziran goropadnim neoliberalizmom, zastrašujućim autoritarizmom, povlačenjem demokracije i ponižavanjem međunarodnog prava uz kasniji povratak rasističkog populizma. Gary Younge i ostali prikazuju da su Trump i njemu slični proizvod ove promjene, a ne uzrok. Dok javnost to ne prepozna, neofašisti će nastaviti sa svojim usponom.

Drugo, suprotstavite se “ratu protiv terorizma”

Javna obznana globalnog “rata protiv terorizma” je bjanko ček za proto-fašističke demokracije i diktature posvuda. Čuvari trenutnog međunarodnog poretka se više bave širenjem “protu-terorističkih” standarda, nego temeljnih principa ugovora Ujedinjenih naroda i Europske unije kojih bi se trebali držati.

Ali u neuspjehu da se pronađe međunarodni konsenzus o tome što “terorizam” obuhvaća, a što ne obuhvaća, mi smo simultano osnažili vlade diljem svijeta s novim sredstvima političke represije te smo im dali apsolutnu slobodu da odluče tko su “teroristi”.

Jednim udarom je tako Globalni rat protiv terorizma (GWOT) legitimirao izraelsku okupaciju i apartheid u Palestini, nemilosrdno istrebljenje Tamilskih tigrova od strane Šri Lanke, turske napade na legitimne zahtjeve Kurda na samoodređenje te čak i saudijska smaknuća političkih protivnika (da navedemo samo dio šire slike). Nepodnošljivo zanemarivanje međunarodnog prava i dokumenata o ljudskim pravima u ime borbe protiv terorizma od strane zapadnih zemalja je posebno ironično budući da su ti dokumenti proizvod “nepodnošljivog kršenja ljudskih prava od strane nacističkih i fašističkih zemalja koje su posijale sjeme za posljednji svjetski rat”.

Dok je borba protiv terorizma postala sluga tiranije, istovremeno su narativi koji podupiru “rat protiv terorizma” išli na ruku neofašistima. Arun Kundnani je jasno prikazao način na koji su vladine protu-terorističke poruke razvile simbiozu s neonacistima kao protu-džihadističkim pokretom. S pojavom grupe Islamska Država i transformacije “rata protiv terorizma” u širi (i mnogo opasniji) “rat protiv ekstremizma“, njihove poruke su sve češće.

Postoje dvije vrste muslimana: umjerenjaci koji prakticiraju svoju religiju na miran način i dijele naše vrijednosti i ekstremisti/islamisti koji interpretiraju islam kao političku ideologiju, vjeruju u odbacivanje naših vrijednosti i žele nametnuti šerijatski zakon muslimanima i ne-muslimanima;

Politička korektnost i multikulturalna tolerancija su oslabile obranu naših vrijednosti i tako pomogle ekstremnim muslimanima;

Doživjeli smo terorizam zbog islamskog ekstremizma;

Sada multikulturalnu osjetljivost moramo ostaviti sa strane i biti oštriji protiv islamskog ekstremizma.

Ove stavove danas dijele demokrati, rasisti i fašisti posvuda. Ako se želimo boriti protiv privlačnosti ovakvih interpretacija, moramo prihvatiti demokratski “rat protiv terora”. To uključuje odbacivanje Bushevog najvećeg trijumfa: pretpostavke da si “ili s nama ili s teroristima”. Protiviš se bombardiranju Sirije? Ti si “simpatizer terorista“. Vjeruješ da je provođenje “rata protiv terora” (kod kuće i u inozemstvu) jedan od poticaja za “radikalizaciju”? Ti si “apologet”. Ne slažeš se sa slavljenjem karikatura Charlie Hebdoa? Ti “kriviš žrtvu” (i mrziš slobodu).

Beskrajno promicanje ovih apsurdnih ili-ili ucjena od strane populističkih političara, šljama od medija i vojske “terorologa” stvara političku kulturu koja ne može tolerirati raspravu o vlastitoj krivnji u tome što pomaže i potiče stvari protiv kojih se, kako kaže, bori. Problem s kojim se suočavamo nakon 15 godina nije samo da je “rat protiv terora” intelektualno bankrotirao i da je kontra-produktivan više nego ikad, nego je cenzura i represija koju je stvorio prožela naša sveučilišta, umjetnost te čak i dječja igrališta. Tako izgleda “rat protiv ekstremizma” – i to je mjesto gdje nas on vodi. Nemoj se složiti s ili-ili interpretacijama pa ćeš i ti biti ekstremist koji bi se trebao početi pravilno ponašati.

Kad vaše građanke i građani ne smiju izražavati religijska ili ideološka uvjerenja, ili učiti ili debatirati o terorizmu bez straha od toga da će im policija pokucati na vrata, održavanje parlamentarne debate o zabrani ulaska Donalda Trumpa u Britaniju zbog njegove podle politike je najšuplja pobjeda antifašizma. Zabranite ulazak otrovnoj žabi krastači, ali nemojte se iznenaditi kad današnja politika “bez platforme” stvori temelje za sutrašnju politiku o imigraciji. Ups, to se već događa.

Treće, bori se za prava izbjeglica

Jedna od istaknutih progresivnih politika u Europi 2015. godine je bila velika solidarnost s izbjeglicama. Europski građani koji su organizirali prijevoz, dostavljali pomoć i objavili da su izbjeglice dobrodošle u njihove zemlje. Sve se to događalo dok su njihove elite – uz časne iznimke – bacile progresivne ideale, na kojima je utemeljena Europska unija, u kantu za smeće i tako išle na ruku radikalnoj desnici koja je i stvorila “utvrdu Europu“. Čineći to, elite su odvele europske imigracijske politike mnogo bliže njihovoj logičnoj, nacionalističkoj destinaciji.

Iako je prekrasno vidjeti da obični ljudi djeluju s takvom ljudskosti, naša milost je puki flaster na velikoj rani inficiranoj rasističkom politikom. Kao što je Steve Cohen tvrdio prije deset godina u Stajanju na ramenima fašizma, postoji jasna ideološka i politička veza između općeg prihvaćanja brutalnosti i represije u imigracijskim kontrolama i omekšavanja procesa koji omogućuje da se donesu drugi autoritarni zakoni.

Upravo sad izbjeglice trebaju političku, a ne klimavu promjenu. Solidarnost prema njima stvara temelje koji se moraju pretvoriti u političke zahtjeve za prava i pravdu. To znači ništa manje od poštivanja prava koja im pripadaju prema Ženevskoj konvenciji o izbjeglicama da traže i dobiju azil. Alternativa je svijet u kojem Konvencija ostaje mrtvo slovo na papiru.

Četvrto, borite se za Eda Snowdena

Povijest nam govori da se fašisti pojavljuju s obećanjima da će riješiti vaše probleme s imigrantima, a potom okupiraju i prošire prinudne alate države i prije nego što ogule provjere i ravnoteže među granama vlasti koje suzbijaju njihov urođeni autoritarizam. Pa, ako ste zabrinuti oko povratka fašizma, vjerojatno je mudro da se najmoćniji aparat za nadzor koji je svijet ikad vidio ne povjeri budućim fašističkim vladarima u 2020.-im godinama.

Zašto bi itko kome je stalo do demokracije i ljudskih prava vjerovao današnjoj generaciji tajnih obavještajnih agencija s neprovjerenim moćima Orwellovih noćnih mora mi nije jasno (zbog stvari poput ove, ove i ove). Ali upoznao sam previše ljudi koji ne vjeruju, ili ne mare dovoljno da bi vjerovali, da je, u trenutnoj klimi, itko osim osoba koja razvijaju softvere ili principijelnih tehnoloških kompanija sposoban dati Edwardu Snowdenu priznanje koje njegova otkrića zaslužuju. To je zato što su političke i ekonomske moći tako snažno na strani masovnog nadzora.

Podržite organizacije koje se bore protiv nadzora i profitirajte od tehnologija koje jačaju privatnost – ili samo sjedite i hranite stroj za nadziranje. Samo nemojte raditi ništa zločesto.

Peto, čuvajte se čizama na tlu

Hodajući Parizom u prosincu, bio sam šokiran velikim brojem vojnika s teškim naoružanjem i polijepljenim posterima Nacionalne fronte. Kako se Francuska pomiče prema promjeni svog ustava kako bi on obuhvatio zahtjeve svojeg izvanrednog stanja – s podrškom svih glavnih političkih stranaka – ne moraš biti politolog da vidiš u kojem se smjeru kreće situacija.

Naravno, Francuska je samo jedno ili dva teroristička zvjerstva ispred ostalih država Europske unije i oni koji su pripremili ta zvjerstva to itekako dobro znaju. Osim toga, znaju i da je snaga radikalne desnice stalno rasla u 2015. godini i da se ona koristi demokratskim sredstvima da bi uništila samu demokraciju. Pa, kad se dogodi idući horor, pomno se zapitajmo čijim interesima naše reakcije služe i ponašajmo se u skladu s time.

Šesto, suprotstavite se fašizmu na ulicama

“Tu je toliko nacista, izašla sam na ulicu jer ih želim zaustaviti”, rekla je jedna tinejdžerka na antifašističkoj demonstraciji ovog vikend. “Ako njihova strana jača, mora i naša”. I stvarno mora.

Preveo i prilagodio Tomislav Mikulin

 

Zastraši pa vladaj

Dok Hasanbegović potpisuje odluke za raspuštanje Stručnog povjerenstva za neprofitne medije povlačeći tako prvi, ali krajnje ozbiljan potez za ukidanje slobode govora i medija pokušavajući nas ušutkati, Ladislav Ilčić u Saboru poimence nabraja izdajnike i izdajnice koje civilno društvo čine bolesnima, kako ga je nazvao.

Ministar Zlatko Hasanbegović floskulom, čini se, doživljava i štošta osim antifašizma. Tako je, nakon doslovce jedne javne zamolbe Željke Markić, odlučio raspustiti – jednim potpisom – bez rasprave, bez razgovora, bez ijedne, do sada toliko puta u postizbornoj kampanji opjevane analize, Stručno povjerenstvo za neprofitne medije koje je imalo mandat do listopada 2016. godine.

Gospodin Hasanbegović je bez trunke potrebe da široj javnosti pojasni da, kada se Željka Markić u svojemu pismu zgraža nad činjenicom da je ‘u sklopu natječaja 2014. godine bolje ocijenjen nepostojeći portal nego portal Narod.hr udruge U ime obitelji’, manipulira informacijama (za koje je nemoguće povjerovati da ih ne poznaje), donio svoju odluku. U navedenom natječaju Ministarstva kulture, jasno je navedeno da se financijske potpore mogu ostvariti i za ‘nove medije’, odnosno medije koji bi na medijsku scenu tek trebali stupiti. Gospodin Hasanbegović ne odgovarajući na takve optužbe, neprijatelja, čini se, ne vidi samo u neprofitnim medijima s kojima se treba obračunati oštro i odlučno, već i u instituciji na čijemu je čelu.

Dok se, s jedne strane, priprema teren za apsolutno razmontiranje Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, ministar Hasanbegović s druge pronalazi načine kako ušutkati medije koji u svojemu radu ne ovise o uređivačkim politikama donesenima u uredima korporacija u čijem su vlasništvu. Ništa bolje u narednih nekoliko dana, tjedana ili mjeseci lako moguće neće proći ni HRT, HINA ili Agencija za elektroničke medije protiv čije je odluke, ali i saziva Vijeća, pred koji dan na ulicama prosvjedovalo preko 5 tisuća ljudi dok im je ritam za marširanje zadavalo uzvikivanje ‘Za dom spremni’.

Nakon, očigledno, godina pripremanja, krenuli su na svim frontovima – malo zastrašivanja o Registru izdajnika, malo doživljavanja ‘antifašizma floskulom’, malo uvođenja nove terminologije poput ‘nadstandarda’ što čini ministar zdravlja, tumačeći nam na koliko ćemo pregleda imati pravo bez da ih dodatno plaćamo, malo otežavanja dostupnosti pobačaja (koji, eto, neće postati nelegalan tako da ostane opcija skupog plaćanja u privatnim praksama), malo borbe protiv ‘uhljeba’ i evo nas u nimalo slučajno izazvanom kaosu, evo nas u nimalo slučajnoj atmosferi straha.

A tko onda i kako da nas iz tog kaosa izbavi? Hrvatska Državna Vlada, naravno.

Druge spasitelje ni ne moramo tražiti – pa oni su se već postavili na sve funkcije koje su potrebne. Ne, ne oduzimaju oni nama ništa, oni nas spašavaju od pljačke državnog proračuna, od ideologa ljudskih prava, od rodne idologije, od četnika, od pedera i lezbi koji kradu djecu, od ‘biološki nadmoćnijih’ izbjeglica. Spavašavaju nas, ljudi, od nas samih.

Najbolji način da nam pokažu koliko su nam potrebni nije i ne može biti ništa doli namjernog konstruiranja kaosa, proizvodnje osjećaja jeze da nam struji tijelima i kreiranja dojma da se ovome ne možemo suprotstaviti, da ih je, kao za zagrebačku policiju huškača, ‘previše pa im se ništa ne može’.

Zaboravljaju pri tom da je većina udruga kojima se protive i iznikla iz razdoblja sveopćeg kaosa, da su i nastale u izvanrednom stanju i da ga se neće prepasti. Zaboravljaju koliki je broj onih u neprofitnim medijima koji su već iz neke redakcije negdje, zbog slične politike koju provode ova lica sada, a tada ju je proizvodilo neko drugo lice, istjerani, koji su bezuspješno pokušani biti obeshrabreni. Zaboravljaju da koliko god oni pokušavali one koji u tim udrugama i medijima rade prezentirati kao kakve ‘profit oriented’ spodobe, nisu tamo zbog profita, već najviše zbog toga što država ne radi svoj posao. Zaboravljaju da mi ne odustajemo lako i da lako nikuda ne odlazimo.

CŽS: Napadi na Rakić i Violić tek su dio aktualnog repertoara nasrtaja na žene

Izjavu Centra za ženske studije prenosimo u cijelosti.

Napad na predsjednicu Vijeća za elektroničke medije, novinarku Mirjanu Rakić koji se 26. siječnja 2016. odigrao u prostorijama Vijeća za elektroničke medije, uz podstrek uličnog “događanja naroda” kakav je svojedobno krasio fašističku Miloševićevu politiku, zorno je demonstrirao da se mete instrumentaliziranog zveckanja veteranskim oružjem prvo traže među redovima već znanih najopasnijih likova suvremenog demokratskog društva: visoko obrazovanim ženama koje utjelovljuju sam vrh profesionalne etike.

Ova stravična javna gesta, uobličena i u kartonskom redizajnu koji zorno svjedoči o tome kakvog demona fašistička svijest u toj figuri vidi, tek je dio aktualnog repertoara nasrtaja na žene i sva njihova teško stečena prava. Povorka koja je podupirala taj napad simboličko je utjelovljenje zlostavljačke politike prema ženama kakvu neke skupine očito kane provesti svim, a nažalost i prepoznatljivim “institucionalnim i vaninstitucionalnim” sredstvima, kao što to već najavljuju programi demografske obnove, staro oruđe uskrate reproduktivnih prava, i zahtjevi za preraspodjelom financija civilnoga sektora, u kojemu i ženske udruge zauzimaju važan udio.

Nadalje, Nina Violić, istaknuta hrvatska umjetnica, koja više od 20 godina prostor svojega javnog i profesionalnog djelovanja nalazi u glumi, zbog svoje je izjave – pretpostavljamo one:  “Ne podnosim nacionalizam, fašizam i povraća mi se od svih vrsta patriotizama. Gnušam se diktature i jednoumlja”  – dobila prijetnje progonom, smrću i silovanjem, karakterističnim smjelim reakcijama fašističkih bojovnika. 

Kao Centar koji se diči svijetlim imenom neustrašive hrvatske književnice, novinarke i aktivistice  Marije Jurić Zagorke, te koji u svim svojim programima pronosi ideju rodne tolerancije, mira i sigurnosti za sve građanke i građane Republike Hrvatske, zgražamo se nad činjenicom da je u povorci sudjelovao potpredsjednik Hrvatskoga sabora te oštro prosvjedujemo protiv sramotnih napada na Mirjanu Rakić i Ninu Violić, koji su već drastično ugrozili dostojanstvo svih žena i ugled Republike Hrvatske.

Zastrašujuće alternative medicinskom pobačaju kada reproduktivna prava nisu zaštićena

Sa svakim novi pokušajem ograničavanja reproduktivnih prava dolazi i jedan neugodan podsjetnik: ograničavanje prava na pobačaj ne ograničava potrebu za pobačajem, niti sprječava pobačaje da se dogode.

No ipak, oni čine da pokušaj prekida trudnoće postane opasan, jer žene i dalje poduzimaju sve mjere koje su potrebne da vrate kontrolu nad svojim tijelima i životom. Povijest bi nam trebala biti učiteljica, no ipak ne moramo gledati tako daleko unazad: prema procjenama Projekta za evaluaciju kojeg provodi policija iz Texasa,  iz studenog 2015. godine, u toj je državi, gdje je radi restrikcija pozatvarana većina državnih klinika240.000 žena pokušalo je samoinicirati pobačaj.

Te žene se možda ne oslanjaju u tolikoj mjeri na žičane vješalice, kao u nekim prošlim vremenima, ali načini na koje pokušavaju izvesti pobačaj definitivno nisu napredak. Značajan broj žena je počeo tražiti domaće pripravke, kao što su biljke i vitamini, koristeći se informacijama o pobačaju koje su prikupile  “od prijatelja/ice od povjerenja, člana/ice obitelji ili s interneta”, prema TxPEP-u.

U zemlji u kojoj je pobačaj tehnički legalan, činjenica da se žene okreću biljkama i internetu kako bi inudicrale vlastiti pobačaj bi nam trebala nešto reći. I, sudeći prema stručnjakinjama/cima, to nešto nije dobro.

{slika}

Informacije su vani: brzo googlanje, uz korištenje bilo koje kombinacije riječi “biljke” i “pobačaj” ili “prekid trudnoće” će izbaciti mnoštvo rezultata, ali to nije ništa novo.

Biljna medicina se još od antičkih vremena koristi za cijeli niz pitanja iz domene reproduktivnog zdravlja. Kako su te upute sada porazbacane na internetu, osnova prenošenja informacija je u osnovi ista, rekla je Virginia Ahearn, certificirana primalja i osoba ovlaštena za propisivanje biljnih pripravaka. Blogovi su “od usta do usta” 21. stoljeća.

“Biljna medicina i ovakve informacije  povijesno su prenošene s koljena na koljeno, kroz generacije žena, a sada je, možda, internet preuzeo tu ulogu”, rekla je Ahearn za Mic.

Danas većina naputaka za uzrokovanje pobačaja biljkama dolazi s blogova ili Reddita ili stranica koje izgledaju kao da su stvorene na samom početku interneta (iako, u nekim slučajevima to i je tako). Rezultatima pretrage dominiraju pokušaji terminacije trudnoće uz pomoć biljnih pripravaka kao što je sjeme divlje mrkve, plava staničarka i kineska anđelika, i to iz prve ruke.

Mnogi od tih izvora imaju i disclaimere u kojima tvrde da to nisu vodiči za izazivanje pobačaja uz pomoć bilja, ali svejedno pružaju informacije, i to korak po korak, kako izazvati pobačaj. Jedan od najpoznatijih izvora je Sister Zeus, stranica koja sadrži vodič tjedan po tjedan o trudnoći, s informacijama o biljkama, nudi i lisu potencijalnih rizika i očekivanih rezultata, a sve u ime jednostavnog davanja informacija.

Stranica nudi i nekoliko drugih, medicinski orijentiranih izvora o reproduktivnom zdravlju, kao što je Planned Parenthood, uz informacije o prirodnim abortivima (Mic je zatražio komentar od Sister Zeus, ali nije dobio odgovor do objave članka).

Dr. Leah Tores, ginekologinja koja radi sa grupom “Liječnici za reproduktivna prava“, online poplava alternativnih metoda za prekid trudnće nije znak da se razvija “učini to sama” kultura. Naprotiv, reflektira koliko su se srozala reproduktivna prava.

“Činjenica da se žene okreću biljnim metodama podsjeća na podzemne metode izazivanja pobačaja, one koje su se prakticirale prije nego li je procedura postala legalna,” izjavila je Torres za Mic. “Ljudi su ovakve stvari radili u doba kada još nismo imali modernu medicinu. Zašto se vraćamo u eru prije moderne medicine? Ne smijemo se okretati ovakvim rješenjima. To nije ono što moderna medicina može ponuditi.”

Travari/ce se slažu. Susun Weed, autorica i autoritetkinja na polju biljne medicine, izjavila je kako neće savjetovati ženu da koristi biljna abortivna sredstva, osim ako pacijentica najprije ne dogovori medicinski ili kirurški pobačaj, jer biljke jednostavno nemaju istu razinu učinkovitosti.

“Ako ne želiš dogovoriti sastanak s liječnikom/com i napraviti medicinski pobačaj, onda ne želiš napraviti pobačaj,” izjavila je Weed te dodala: “Prvo odluči što želiš, jer naša tijela prate što naš um vjeruje. Ako je žena neodlučna, onda je najizglednije da će ona biti ta kojoj biljke naštete.”

Drugi očiti način na koji si žene mogu naštetiti je nedostatak informacija, ali ne nužno o samim biljkama. Weed je objasnila kako je jedna od opasnosti bilo koje informacije koju je moguće dobiti online (ili bilo gdje a da nije direktno od osobe koja se profesionalno bavi travarstvom) činjenica  da žene ne dobiju odgovore na najbitnija pitanja

“Kako biste napravili pobačaj uz pomoć biljke, morate znati o kojem dijelu biljke razgovaramo – na primjer, ne samo divlja mrkva, već sjeme divlje mrkve,” rekla je Weed. “Moramo znati kada se ono bere. Moramo znati kako ga pripremiti. Zatim, moramo znati dozirati. Sve to stoji i za aspirin, zar ne?”

“Bez toga,” nastavlja Weed, “to što imate je folklor, ne biljna medicina.”

Pobačaj izazvan biljkama nije nužno loš – ali nije pouzdan. Među ženama koje su samoinducirale prekide trudnoće, a sudjelovale su u ovom istraživanju, oni prirodni pripravci koje su one tražile su često bili neučinkoviti. Sve žene koje su navele kako su koristile biljne pripravke su “naposljetku zatražile kirurški pobačaj, jer se činilo da njihove metode induciranja ne djeluju.” U kvartu New Yorka zvanom Washington Heights, gdje je 2011 DNAInfo otkrio da se biljke u velikoj mjeri koriste kao abortivna sredstva,  mogućnost da terminacija trudnoće ne uspije je bila često uzimana u obzir.

U određenim slučajevima, neuspjeli pokušaji prekida trudnoće mogu dovesti do savršeno zdrave trudnoće, koliko god ona bila neželjena. Ali  ponekada, biljna abortivna sredstva mogu biti opasna i dovesti do abnormalnosti na fetusu bez uzrokovanja pobačaja. U ekstremnim slučajevima mogu dovesti u pitanje i život trudne žene, što se dogodilo s Kris Humhprey, dvadesetčetverogodišnjakinjom koja je preminula nakon što je pokušala samoinicirati pobačaj uz pomoć barske metvice, nesvjesna da ima izvanmateričnu trudnoću.

“Uglavnom, problem je što će se netko odlučiti na biljke, koje neće djelovati, i onda će ta osoba trebali medicinsku pomoć – ili radi infekcije ili teškog krvarenja – a to je nešto što bi ionako trebala napraviti za pobačaj ili radi saniranja spontanog pobačaja,” rekla je dr. Torres.

Virginia Ahearn je dodala: [Pobačaj izazvan biljkama] nije nešto do čega dođeš na način da malo pogledaš biljke, odeš u trgovinu, kupiš i misliš da će sve savršeno funkcionirati … Žene bi svejedno mogle doći u susret s medicinskim sistemom, stoga trebaju biti spremne.”

{slika}

Najveći problem je nesvjesnost o potencijalnim rizicima. Ponekad, proces uzrokovan biljkama funkcionira točno kako je trebao, I žene prekinu trudnoću uz jedan maleni grč. (“Dnevnik o pobačaju“, podkast žena koje govore o svojem pobačaju, sadrži i neke uspješne priče). Kako je klinička travarica Crystal Honeycutt objasnila, čak kada ovi samo-inducirani pokušaji i uspiju, nije najugodnije.

“Sigurno je da se pobačaj može inducirati, ali to je veliki pothvat.” rekla je Honeycutt. “Ne samo da će jako boljeti, nego će se pojaviti i emocionalna previranja. Vaše tijelo prolazi kroz neočekivane procese; neupitno je hoćete li početi krvariti. Svi rizici koje donosi medicinski pobačaj je dodatno naglašen kada se radi o pobačaju uzrokovanom biljkama.”

Za razliku od lijekova koji se koriste za medicinski pobačaj, biljna abortivna sredstva nisu u tolikoj mjeri proučena, i njihovo djelovanje nije toliko predvidljivo.. To ne znači da njihov učinak uvijek izostane ili da su neupitno opasna; to znači da postoji određena količina rizika, najvećim dijelom radi toga što ne znamo točno koliko toksični i koliko snažni pripravci koji djeluju na maternicu mogu biti.

“Biljna medicina je medicina; mora postojati dodatni oprez,” rekla je Honeycutt. “Kada radite s moćnim biljkama, jako je važno ljudima osigurati odgovarajuće vodstvo, i osigurati da poštuju kontekst u kojem rade s tom biljkom.”

Nadodala je i kako je svjedočila da se često radi o ženama iz naglašeno siromašnih, ruralnih područja, gdje si one doslovno ne mogu priuštiti da budu zbrinute dovoljno da bi bile sigurne. “To je, po meni, pravo pitanje sigurnosti,” rekla je “koliko su one prestrašene i same dok traže ovakve informacije.”

{slika}

Pravi problem s uradi-sama pobačajem: Nije da prirodne metode induciranja pobačaja nemaju dugu i zabilježenu povijest, ali postoji razlika između prakticiranja biljne medicine i pisanja o njoj na blogu. Kako je Ahearn naglasila, razlika je to što su u prošlim vremenima “ljudi znali izvor informacija”, što je bila dodatna sigurnost, a koju internet ne može ponuditi. Stručnjaci mogu pomoći, ali ih se mora zapravo i konzultirati.

“Dio moje borbe je dijeljenje informacija koje su korisne, ali i biti odgovorna,” rekla je Ahearn. “Mislim da, ako žene traže informacije mimo interneta, ako su u mogućnosti naći travara/icu ili primalju koja radi kućne porode ili ima realnog iskustva kako ispravno koristiti biljke, točno i mudro – znači da će žene imati više moći.”

Problem je, slažu se liječnici/ce različitih profesionalnih pozadina, to da žene osjećaju da se same moraju pobrinuti o tome – što, kako Weed i sama zna, može imati opasne posljedice. Prije nego li je sud donio odluku u slučaju Roe protiv Wadea, ona je gotovo iskrvarila do smrti nakon što je pokušala samoinducirati pobačaj steriliziranom pletaćom iglom. Problem danas, tvrdi, nisu toliko biljke i alternativne metode pobačaja, čak niti pogrešne informacije s interneta. Problem je  činjenica da žene uopće osjećaju kako moraju tražiti ovakve informacije.

“Mislim da informacije moraju biti dostupne, ali u kontekst se treba staviti i opasnost koje te informacije nose,” rekla je Weed. “Najsigurniji pobačaj je medicinski pobačaj,  iako pobačaji inducirani uz pomoć biljaka mogu biti sigurni, ali to ovisi o tome možemo se li konzultirati s osobom koja se bavi travarstvom.”

Ali, dodala je, “ne postoji informacija na internetu koja je toliko opasna koliko je opasno ograničavati pravo na pobačaj.”

Prevela i prilagodila Marinella Matejčić 

U paralelnom svemiru: Mijo Crnoja sam daje ostavku

Ministar Crnoja uznemireno je pred kamerama mahao dokumentacijom, a novinarka ga je pitala zašto je toliko uznemiren. ‘Kako ne bih bio uznemiren’, rekao je, ‘tek sada sam shvatio koliko sam bio u krivu’. ‘Evo, evo, gledam sve ove papire ovdje i mislim se kolike ljude predstavljam i zašto sam se upustio u sve ovo’, dodao je. Novinarka ga je gledala u čudu iznenađena njegovom iskrenošću i samo upitala: ‘Hoće li od vas Orešković i Karamarko tražiti da date ostavku?’

Slegnuo je ramenima, udahnuo duboko i rekao: ‘Ne znam i nije važno. Ja dajem ostavku’.

‘A recite’, dodala je novinarka, ‘želite li možda komentirati prekjučerašnji prosvjed protiv odluke Agencije za elektroničke medije, naime, veliki broj prosvjednika uzvikavao je ‘Za dom spremni’, policija je imala pune ruke posla, mnogi su privedeni. Što kažete na izjavu potpredsjednika Hrvatskog sabora Ivana Tepeša da nije znao da će to povikivati?’, pitala je.

‘A što da vam kažem. To je jedna velika sramota. Drago mi je da je policija na vrijeme reagirala, sretan sam i što živimo u vremenu kada se sve što se događa može zabiliježiti na kameri pa oni koji su se izvukli sigurno neće spavati mirno. Što se Tepeša tiče, to su budalaštine, eto, što drugo reći. Budalaštine. Naravno da je znao, to je takva ekipa, žao mi je što sam i sam upao u loše društvo’, rekao je iskreni ministar.

‘A izjave Zorana Milanovića kojima je okarakterizirao skup kao filofašistički marš? Što kažete na to?’, pitala je novinarka.

‘Ma znate što ću vam reći – a di je bio taj Milanović prvoga dana kada je postavljen šator? Gdje je bio kad su plinske boce iznošene na Savsku? Tko je onda uhićen, tko je za to odgovarao? Ljudi su se osjećali ugroženima, evo i danas im je nelagodno dok tamo prolaze. Ne znam što da vam kažem osim da je sada lako pljuvati’, zaključio je Crnoja.

Povratak u stvarnost:

Ministar branitelja Mijo Crnoja nije dao ostavku. Hoće li i dalje biti ministar u Vladi Republike Hrvatske raspravlja se na sastanku u Banskim dvorima od jučer 14:30 sve do ovoga trenutka. Ministar Crnoja danas je izjavio kako je sve činio iz dobre namjere, a kada ga je novinarka upitala za koga, on je, zbunjen pitanjem, iskreno odgovorio ‘za sebe’. Pozvani su i vanjski pravni eksperti koji sada prebiru po dokumentaciji i rade sažetke za Oreškovića, Petrova i Karamarka.

Potpredsjednik Hrvatskog sabora Ivan Tepeš zaista je bio sudionik prosvjeda protiv odluke Agencije za elektroničke medije kojom se Z1 televiziji oduzima koncesija na tri dana. Isto tako, zaista jest izgovorio rečenicu kako nije znao da će se na tom prosvjedu povikivati ‘Za dom spremni’. No, kako je rekao, tužit će Zorana Milanovića za govor mržnje, jednom kada detektira ispravan članak zakona po kojemu ga tuži.

PU Zagrebačka rekla je kako nitko od prosvjendika i prosvjednica nije privođen jer je broj ljudi koji su djelovali protuzakonito bio prevelik.

Zoran Milanović rekao je kako je prosvjed na kojem se okupilo preko 5 tisuća ljudi bio filofašistički, ali je zaboravio komentirati zašto su i (gotovo svi) zastupnici i zastupnice SDP-a glasale za Ivana Tepeša kada se u Saboru odlučivalo hoće li biti potpredsjednik. SDP-u je upit za obrazloženjem te odluke s Libele poslan prekjučer, no odgovor još uvijek nismo dobile.