Dvije su kalifornijske zakonodavke dale prijedlog zakona kojim bi se ukinuli porezi na tampone i druge ženske higijenske potrepštine.
“Menstrualna higijena nije izbor”, rekla je Ling Ling Chang, jedna od članica vijeća koja stoji iza prijedloga. Chang, zajedno s kolegicom Cristinom Garcia, tvrdi kako su tamponi, ulošci i druge stvari kojima se žene koriste za vrijeme menstruacije medicinske potrepštine prije nego obični higijenski proizvodi.
Kalifornijski porezni zakoni, kao i zakoni u brojnim drugim državama u SAD-u, prilično su neujednačeni. Trenutno, lijekovi na recept poput Viagre se ne oporezuju, no higijenski proizvodi, koji uključuju i proizvode za menstuaciju, nisu oslobođeni poreza.
“Zovu se higijenski proizvodi, pa ih ljudi uspoređuju s dezodoransima i kremama za brijanje, i to uglavnom muškarci. No, nije isto“, rekla je Garcia. “Kada dobijemo menstruaciju, to postane prioritet. Koliko god novca imaš ili nemaš, potrošit ćeš ga na tampone i uloške. Ne možeš to ignorirati”.
Garcia dodaje kako trošak za menstrualne proizvode može biti veliki problem za žene niskog socioekonomskog statusa. Nada se da će ukidanje takozvanog “poreza na tampone” s vremenom dovesti do reklasifikacije menstrualnih proizvoda kao medicinskih proizvoda koji spadaju pod osiguranje koje pokriva državni program za građane/ke niskog socioekonomskog statusa.
“Puno mi muškaraca govori kako je to glupo ili beznačajno”, navodi. “No kada čujem priču o mladoj ženi koja kupuje tampone jedan po jedan na benzinskoj stanici jer je to jedini način na koji ih može kupiti, rastuži me takav stav”.
Garcia i Chang počele su prikupljati priče žena o menstrualnim proizvodima pomoću hashtaga na Twitteru, #notampontax.
Žene u Kaliforniji trenutno potroše više od 20 milijuna dolara u porezima na takve proizvode, navodi se u državnim statistikama. Garcia kaže da budući da žene zarađuju manje od muškaraca – oko 75 do 80 posto onoga što zarade muškarci zbog rodnog jaza u plaćama – ta suma novca ima veći učinak na žene. Raskorak je još veći za žene manjinskih skupina, koje zarađuju još manje.
Pet drugih država – Massachusetts, Pennsylvania, Minnesota, Maryland i New Jersey – trenutno imaju izuzetke u porezu na ženske higijenske proizvode. Kanada je također nedavno glasovala za ukidanje poreza na tampone i uloške.
Ova odredba, pod nazivom AB 1561, mora proći niz legislativnih odbora kako bi eventualno moglo doći do glasovanja u vijeću kao cjelini.
Odluka filipinskog zakonodavstva da povučefinancijsku potporu za kontracepciju dovest će do porasta infekcija HIV-om, viših stopa materalne smrtnosti i većeg broja tinejdžerskih trudnoća, osobito među siromašnim ženama i djevojkama, upozorili/e su zagovaratelji/ice reproduktivnih prava. Ukidanje potpore u vrijednosti od 21 milijuna dolara iznenadilo je i razbijesnilo zakonodavce i zagovaračke skupine koje su se borile više od desetljeća kako bi prošao Zakono reproduktivnom zdravlju, kojim se osiguravao novac za kontracepciju za siromašne.
“Ovo je ogromna uvreda za sve nas i kršenje same esencije zakona kojeg je sam Kongres donio”, rekao je Rom Dongeto, izvršni direktor filipinskog zakonodavnog odbora o populaciji i razvoju (PLCPD), koji se sastoji od zakonodavaca i članova/ica civilnog društva. “Žene umiru od komplikacija pri porodu, tinejdžerice ostaju trudne i ljudi umiru zbog razloga povezanih uz infekciju HIV-om. Životi filipinskih građana i građanki su na udaru”, rekao je za Thomson Reuters Foundation.
Filipini, većinski katolička zemlja koja broji oko 100 milijuna ljudi, borila se s velikim rastom populacije i rastućim stopama infekcije HIV-om u posljednjih nekoliko godina. Zakon o reproduktivnom zdravlju, koji je donesen 2012. godine, imao je svoje protivnike/ice u različitim anti-choice grupama, što je privremeno spriječilo Vrhovni sud da ga implementira, a do usvajanja je došlo 2014. godine.
Dio od 21 milijuna dolara koji je oduzet za financiranje ovog zakona upotrijebit će se za nacionalnu obranu morskih granica zemlje, rekla je senatorica Loren Legarda. Bic Bic Chua, izvršni direktor organizacije Catholics for Reproductive Health, navodi kako zakon postaje nevažan ako mu nedostaje financijska potpora.
S njim se složila Lina Bacalando, zdravstvena radnica u Likhaan Center for Women’s Health: “Borili/e smo se za ovaj zakon 15 godina. Kada je konačno prošao, to nam je dalo nadu da će i siromašne žene imati jednak pristup kontracepciji kao i bogate“. Najjeftinija kontracepcijska pilula košta oko jednog dolara – isto kao i kilogram riže i konzerva sardina. “Ne možemo očekivati da će siromašne žene zamijeniti hranu s kontracepcijom. Ono što možemo očekivati jest veći broj neželjenih trudnoća”, dodaje.
Tajnica zdravstva, Janette Garin, navodi kako će se zdravstveni odjel morati obratiti privatnim partnerima i donatorima kako bi popunio zalihe za kontracepciju. No, to bi moglo biti problematično – budući da su Filipini zemlja sa srednjom razinom prihoda, očekuje se da mogu samostalno financirati vlastite programe s manjom potporom donatora, ističe Klaus Beck, čelnik UNFPA na Filipinima.
“Kakvu to poruku šalje razvijenom svijetu o posvećenosti zemlje reproduktivnom zdravlju kada ne može financirati zakon koji je već na snazi”, dodao je.
Žene su diljem svijeta podzastupljene u politici. Nacionalni parlamenti čak 37 zemalja broje manje od deset posto žena. Kako bi riješile problem, mnoge su zemlje uvele rodne kvote, a Indija je jedna od zemalja u kojoj su kvote uvedene na lokalnoj razini vlasti.
Povećanje broja žena u politici ima dubok utjecaj na društvo Indije. Isključivanjem žena iz političkog života, isključena su i pitanja koja se tiču žena. S druge strane, općine s velikom zastupljenosti žena karakterizira veća pažnja posvećena pitanjima koja izravno utječu na život žena. Također, povećanje broja žena u političkoj areni pokazalo je ostalim Indijkama što žene zaista mogu postići.
Jedna od bitnih promjena koju su kvote donijele je smanjenje spolne selekcije. Indija je niz godina imala visoku stopu ženskog feticida te veće smrtnosti djevojčica. U indijskom društvu sinovi su imali prednost nad kćerima, prvenstveno iz ekonomskih razloga. Smatra se da će sinovi, posebno kad odrastu privređivati za obitelj, imati važnu ulogu u hinduizmu te očuvati obiteljsku lozu. Djevojke se, pak, smatraju financijskim teretom te će njihove obitelji prilikom udaje morati platiti veliki miraz. Stoga, nakon rođenja sina, mnogi roditelji u Indiji odlučuju se ne imati više djece. Rezultat takve politike i tradicije je spolna neuravnoteženost. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, u Indiji je bilo sedam posto više muškaraca nego žena. Priti Kalsi, istraživačica na Sveučilištu Colorado u Boulderu, tvrdi da povećanje broja žena u politici može zaustaviti spolnu selekciju jer dolaskom žena na vodeće pozicije mijenja se status žene u društvu, a time i poželjnost ženske djece. Njeno istraživanje pokazuje da se, nakon uvođenja kvota u politiku, smanjila smrtnost ženske djece te stopa selektivnih abortusa i ženskog feticida.
Uzori su važni!
Glavno pitanje koje Kalsino istraživanje postavlja je kako znamo da je razlog smanjenja spolne selekcije uvođenje rodnih kvota. Radi li se o nekom drugom faktoru koji je utjecao na to? Odgovor na ovo pitanje leži u načinu na koji su kvote postavljene. Na svakim izborima, trećina je seoskih vijeća nasumičnim odabirom rezervirana za glavnu žensku vijećnicu, naziva Pradhan. Budući da je odabir nasumičan, ne bi trebalo biti razlike između vijeća s kvotama i bez kvota. To je svojevrsni prirodni eksperiment te olakšava identificiranje doprinosa kvota u društvenim promjenama.
Također, još je jedna studija pokazala da djevojke, u vijećima koja imaju žensku Padhan, postižu bolje rezultate u školama u odnosu na vijeća koja nemaju još žensku vijećnicu. U istraživanjuLori Beaman anketirano je više od 8000 adolescenata i adolescentica te roditelja u gotovo 500 sela diljem Indije. Ono je pokazalo da tamo gdje su žene političke liderice, studentice postižu bolje rezultate na ispitima. Istovremeno, rezultati studenata ostaju isti, što dokazuje da rezultati djevojčica nisu povezani s mogućim poboljšanjima u školskom sustavu.
Ipak, unatoč uspjehu u školama, djevojke su manje ambiciozne, što je rezultat tradicije njihove zajednice. Povijesno gledano, postojao je veliki jaz između težnji dječaka i djevojčica. Ipak, i to se polako mijenja. Dolaskom žena u centre političke moći djevojkama je pokazano da žene da mogu biti više od supruga, majka i skrbnica. U selima koja u dva ili više izbornih ciklusa imaju žensku Padhan, smanjena je spolna selekcija za više od 25 posto, te je nejednakost između djevojčica i dječaka smanjena za 32 posto.
Međutim, uvođenjem rodnih kvota, došlo je i do porasta prijava zločina nad ženama. To nije posljedica povećanja zločina generalno, već je samo došlo do povećanja prijava. Istraživanje Anandi Mani pokazuje da je, nakon što su uvedene kvote, prijava zločina nad ženama porasla za 44 posto, prijava seksualnog zlostavljanja po stanovnici je porasla za 23 posto te otmica žena za 13 posto. Povećanja u broju prijava ostalih zločina, poput pljačke, paleža ili krivotvorenja nije bilo, što sugerira da je povećan broj prijava zločina nad ženama povezan s promjenom položaja žena u društvu, a ne porastom prijava zločina generalno.
Kad netko ne može vidjeti ljude sebi slična identiteta koji su društveno utjecajni, nerealno je očekivati da mogu težiti dosegnuti status koji je izvan njihova trenutna položaja. Stoga, ovi primjeri iz Indije potvrđuju – uzori su važni.
“Trans Mreža Balkan (TMB) je mjestašce na adresi www.transbalkan.org koje udomljava grupu trans aktivista/kinja i saveznika/ca koje/i nastoje učiniti to mjesto prostorom gdje će osobe svih rodnih identiteta, izražavanja i spolnih karakteristika naići na podršku, informacije i dobru ekipu”, piše na novoosnovanoj stranici Trans Mreže Balkan.
“TMB je nastao iz želje da osobama svih rodnih identiteta, izražavanja i spolnih karakteristika pružimo onakvu podršku koju i sami/e dobivamo kroz međusobno dijeljenje iskustava, znanja i humora”, navode.
Kako sami i same ističu, žele stvoriti prostor u kojem mogu raditi na edukativnim materijalima, okupljanju zajednice, podizanju svijesti o raznolikosti ljudskih izražavanja, rodova i spolnih karakteristika i poboljšanju kvalitete života sviju koji/e su zbog toga marginalizirane/i, te surađivati s drugim organizacijama u regiji i šire.
U TMB radnom timu su trenutno osobe iz BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, a nastoje uključiti osobe iz drugih zemalja. TMB ima i Koordinacijski tim od četiri osobe od kojih je svaka zadužena za koordiniranje nekog područja rada TMB-a.
Novoizabrani premijer u Tanzaniji upozorio je liječnike/ice koji/e obavljaju ilegalne pobačaje da će za isto biti strogo kažnjeni, moguće i zatvorskom kaznom. Procjenjuje se da se ilegalni pobačaji u Tanzaniji rade svakodnevno širom zemlje, za što liječnici uzimaju novac, a žene stavljaju u opasnu situaciju u kojoj su im zdravlje i život ugroženi.
Pobačaj je u Tanzaniji ilegalan, osim ako je život žene ugrožen, a kažnjiv je i do 14 godina zatvorske kazne. Tanzanija također ima i stopu materalne smrtnosti među najvišima u svijetu – 454 smrti na 100 tisuća živih poroda, procjenjuje UNFPA. Većina tih smrti uzrokovana je komplikacijama koje nastaju zbog ilegalnih, nesigurnih pobačaja. Žene koje nemaju pristup sigurnoj usluzi pobačaja često same pokušavaju pobaciti ili odlaze u ilegalne klinike koje nemaju potrebne medicinske uvjete.
Premijer Kassim Majaliwa, izabran u studenome, rekao je liječnicima u regionalnoj bolnici Ruvuma kako će za izvršavanje pobačaja biti kažnjeni kako zakon nalaže. Podaci iz bolnica pokazuju kako se stotine pobačaja godišnje izvrše tajno u javnim i privatnim bolnicama, a organizira ih medicinsko osoblje. Studije navode kako do 60 posto žena koje su primljene u javne bolnice zbog spontanog pobačaja su zapravo imale indducirani pobačaj.
U Tanzaniji i drugim dijelovima istočne Afrike, Guttmacher Institute, koji se bavi istraživanjem seksualnog i reproduktivnog zdravlja u Tanzaniji, procjenjuje da je 2008. godine bilo 2,4 milijuna nesigurnih pobačaja – 36 pobačaja na tisuću žena u reproduktivnoj dobi, što su najviše stope u cijeloj Africi.
Tijekom obilježavanja 79. rođendana pape Franje sredinom prosinca, on je priznao drugo čudo Majci Terezi, poznoj rimokatoličkoj misionarki, koja je postala internacionalna ikona zahvaljujući svom dobrotvornom radu. Ovakvo priznanje predstavlja važan korak kojim se utro put da jedna časna sestra postane svetica, što je ujedno i najveća čast koju dodjeljuje Rimokatolička crkva.
Među mnogim obožavateljima/cama Majke Tereze, od kojih mnogi/e smatraju da je njena kanonizacija neizbježna pa čak i zakašnjela, objava je bila propraćena veseljem. Međutim, to će sigurno doliti ulje na vatru kada je riječ o optužbama koje se sve glasnije čuju u vezi dobrovoljnog rada i naslijeđa Majke Tereze.
U Indiji, gdje je Majka Tereza najduže djelovala, to nasljeđe je 2015. godine dovedeno u pitanje. U veljači je poglavar hinduističke nacionalne grupacije Rashtriya Swayamsevak Sangh (RSS), izazvao bijes kada je kritizirao prirodu njezinih namjera.
“Dobro je djelovati s ciljem koji ima nesebične namjere, ali rad Majke Tereze imao je prikrivene motive – preobraćivanje na kršćanstvo. Učinjena su mnoga religiozna preobraćanja u ime službe. Takvu praksu popratile su i druge institucije”, izjavio je RSS poglavar Mohan Bhagwat na otvaranju sirotišta u državi Rajasthan, izvijestio je The Tames of India.
Bahgwatovi komentari izazvali su buru u javnosti zbog implikacija da je žena koja je osvojila Nobelovu nagradu za mir imala prikrivene motive ‘nesebično pomažući u Indiji’. Gradonačelnik Delhija Arvind Kejriwal rekao je da je Tereza bila ‘plemenita , dok su čelnici nekih stranaka u Kongresu apelirali da se ne ‘sipa zla kob nad preminulom ženom’.
Kontroverza oko Majke Tereze, koja je preminula 1997. godine, daleko je od nečega što je novo. Iako je reputaciju svetice stekla pomažući najsiromašnijim u Kalkuti, izgradnja njene reputacije je obustavljena zahvaljujući upornim optužbama o zloupotrebi fondova, lošim medicinskim tretmanima i religioznom evangelizmu unutar institucija koje je osnovala.
U svojoj kritici Majke Tereze, predani hinduista Bahgwat našao bi saveznika u britanskom književniku Christopheru Hitchensu, koji se deklarira kao ateist. Hitchens je postao jedan od najglasnijih kritičara Majke Tereze devedesetih, vezujući svoju reputaciju za oštru kritiku žene koja je, u to vrijeme, bila nedodirljiva figura.
Hitchens i britansko–pakistanski novinar Tariq Ali su 1997. godine napisali ekstremno kritički nastrojen dokumentarac o Majci Terezi nazvan ‘Anđeo iz pakla’.
U dokumentarcu britanski književnik, inače rodom iz Indije, koji je čak kratko vrijeme i radio u jednom od prihvatilišta Marije Tereze, naveo je cijeli niz optužbi protiv nje. Zamjerio joj je uvjete u prihvatilištima u Kalkuti, koje je jedan novinar opisao kao one u koncentracijskom kampu Bergen-Belsen u nacističkoj Njemačkoj.
Dokumentarni film također tvrdi da je Terezija bila ‘podržavateljica statusa quo’, sugerirajući na njene odnose sa sumnjivim osobama diljem svijeta, od kojih su najpoznatiji oni s Haićanskim diktatorom Jean-Claudeom Duvalierom i skandaloznim američkim investitorom Charlesom Keatingom. “Tereza možda jest ili nije tješila one potlačene, ali ona nije nikada bila poznata po tome da se suprotstavila onima koji žive u konfortu”, objasnio je Hitchens. Prema njegovim riječima, ona je bila ‘demagoginja i sluškinja svjetskih moćnika’. Hitchens tvrdi kako je Tereza radije osuđivala abortus, odnosno kontracepciju, nego što je pomagala siromašnima.
‘Anđeo iz pakla’ izazvao je međunarodnu raspravu koju je Hitchens ubrzo potpirio pamfletom nazvanim ‘Misionarski položaj’. U njemu je proširio i dodatno razložio svoje kritike.
“Majka Tereza je bila manje zainteresirana za pomaganje siromašnima, a više ih je koristila kao nepresušan izvor bijede na kojem se zatim ložilo njeno širenje fundamentalističkih rimokatoličkim uvjerenjima”, pojašnjava.
Hitchensove kritike Majke Tereze mogu se činiti diskutabilnim, ali one su daleko od toga da su samo kritike. The Lancet, britanski medicinski časopis, objavio je kritički izvještaj o brizi unutar ustanova Majke Tereze 1994. godine, kao i kanadsku akademsku studiju koja je objavljena prije par godina, u kojima se naglašavaju ‘njezin prilično sumnjiv način brige za bolesne, upitne političke veze, suspektno upravljanje golemim sumama novca koje je imala na raspolaganju, kao i njene iznimno dogmatske i konzervativne poglede na pobačaj, kontracepciju i razvod. Nekolicina izvještaja kaže da su redovnice Majke Tereze pokrštavale one na samrti i da ju je pratio glas pokrštavateljice.
Mnogi koji štuju rad Majke Tereze osporavaju ove izvještaje, ali oni, naravno, postoje i često su predmet rasprava. Za sada, kako god, nisu uspjeli da utječu na Rimokatoličku crkvu i objavu pape Franje, iz čijih se izjava može iščitati kako on to nikada neće niti dopustiti. Talijanski Press je već počeo sa spekulacijama da će se kanonizacija Majke Tereze dogoditi u rujnu 2016. godine, na 19-godišnjicu njezine smrti.
