sdadmin

Uglavnom svi se slažu da je (sada bivši) urugvajski predsjednik Jose “Pepe” Mujica prilično fascinantan. Preživio je 14 godina zatvora, borio se kao revolucionar, odriče se većine svoje predsjedničke plaće, vozi rasklimanu “bubu” i pojavljuje se na na službenim sastancima u sandalama. Dovraga, čak je potpisao zakon po kojemu je Urugvaj postao prva država na svijetu koja uzgaja, ubire, prodaje i oporezuje marihuanu.

No, znate li tko je isto tako fascinantan, ako ne i više? Njegova supruga.

Lucia Topolansky: senatorica, bivša gerilka, bjegunica iz zatvora koja je preživjela mučenja, nekada zgodna plavuša koja danas ima opuštenu sijedu frizuru, živi na farmi, nepopustljiva “prva dama”.

Mnogim Urugvajcima i Urugvajkama, posebno onim konzervativnim, nije baš draga. U luksuznijim predgrađima Montevidea, stanovnici često frknu nosom kada čuju ime ove bivše pobunjenice. Opasna je, kažu. Ubojica. Lažljivica i lopov.

Teško je povezati sliku opake radikalne revolucionarke sa slikom 69-godišnje gospođe koja se šeta po malenoj cvjetnoj farmi tijekom nedavnog posjeta Global Posta, koja ponosno pokazuje prvu prikolicu koju je njezin suprug kupio – stari Ford u kojemu sada niču tratinčice u uglu farme.  

Možda su ju godine bavljenja politikom i lažnog smješkanja dovele ovdje? Možda je promućurna i opasna kako tvrde pripadnici gradskih elita? Ili je možda samo dobroćudna, stara ljevičarka, čija se retorika smekšala poput istrošene tikvice iz koje se pije mate u nešto što je suvremenim građanima/kama Urugvaja blisko i pristupačno? Što god bila istina, nakon sati provedenih u upoznavanju Toplansky, čini se autentičnom i ugodnom osobom kao što tvrde njezini podržavatelji.

Razgovarali smo o politici, filozofiji, farmerskom i svakodnevnom životu. Naše razgovore je ometalo samo povremeno “kukurikanje” njezinog mobitela (njen mobitel se stvarno glasa kao pijetao kojeg je snimila na farmi). Naš susret je kulminirao kratkim boravkom u njenoj kući i čavrljanjem s njezinim suprugom, El Presidenteom, u njihovom malom vrtu. Otkrio sam da se izjašnjava kao radikalka i da ima misterioznu prošlost. Žestoka je pobornica progresivne legislative u Urugvaju i ponosna je na urugvajski povijesni pokret za legalizaciju marihuane, premda kaže da ona sama nikada nije mnogo pušila ni cigarete.

Potpuno posvećena svom nekonformističkom suprugu kao i vlastitoj borbi za ravnopravnost svih Urugvajki i Urugvajaca, Topolansky je čitav život provela boreći se. I kako se bliži 70. godini života, bivša gerilka kaže da je pokreće više od želje za slavom ili srećom.

“Moja jedina ovisnost je ljubav”, kaže.

Ima mnogo intrigantnih stvari vezanih uz Luciu Topolansky. Pogledajmo šest najzanimljivijih činjenica o ovoj ženi, osim one da je partnerica najsiromašnijeg predsjednika na svijetu, koju je svijet uglavnom odlučio ignorirati.

Nepokolebljiva gerilka

Predsjednik Mujica je vjerojatno najpoznatiji po svom sudjelovanju u urugvajskoj oružanoj pobuni 1860-ih i 1970-ih, kada se borio na strani ljevičarskih pobunjenika/ca.

No, Lucia je bila osoba koja je organizirala i predvodila većinu najvećih gerilskih akcija, primjerice napad na privatnu banku Monty Financial House, 15. veljače 1969. godine.

Radeći u Monty Financial House tijekom studija arhitekture, otkrila je financijske malverzacije koje se događaju iza scene. Bijesna, obavijestila je najprije nadležne regulatorne institucije, a zatim medije. S obzirom da nitko nije reagirao, s prijateljima je osnovala pobunjeničku skupinu – Tupamaros. Slijedio je oružani napad na banku u kojemu su pobunjenici/e ukrali inkriminirajuće dokumente i računovodstvene knjige koje su dokazivale tajne fiskalne malverzacije. Također su, Topolansky priznaje, ukrali i gotovinu u svrhu akcije.

Taj dokazni materijal pomogao je podizanju optužnica protiv nekih najviše pozicioniranih bankara. Također, to je bio početak Lucijine ilegalne karijere. Napustila je svoju dobrostojeću obitelj i “uronila u podzemlje” s pobunjenicima.

“Odlučila sam ući u političku igru”, kaže. “Ali, morala sam otići u podzemlje.”

U zatvoru je bila gotovo isto toliko dugo kao i njezin suprug

U zatvoru je Topolansky bila poznata pod imenom La Tronca (“Deblo”).

Odslužila je 13 godina godina iza rešetaka zbog sudjelovanja u gerilskom pokretu. Prema svjedočenju dvojice suzatvorenica iz tog razdoblja, bila je dostojanstvena i mirna zatvorenica, dosljedna sebi, disciplinirana i nepokolebljivo radikalna.

Sudjelovala je u organizaciji dva velika zatvorska bijega, te je i sama uspjela pobjeći

U Urugvaju 1970-ih bilo je nekoliko velikih bjegova iz zatvora. Jedan od najpoznatijih bio je onaj 30. srpnja 1971., kada je iz tada najvećeg ženskog zatvora Carcel de Cabildo pobjeglo 38 političkih zatvorenica.

Adriana Castera dobro se sjeća tog prohladnog jutra. Tada je imala 19 godina i divila se ženama iz grupe Tupamaro – bila je jedna od 38 žena koje su ispuzale kroz prljave i vlažne cijevi na slobodno tlo.

Castera kaže da je cijela akcija bijega u čijoj je organizaciji i provedbi sudjelovala Topolansky izvedena savršeno. Nakon prvog stražarskog obilaska, zatvorenice su se izvukle iz kreveta u zajedničkoj zatvorskoj ćeliji  i “podmetnule”  lutke napravljene od plahti i ostalih tkanina. Zatim su puzale – one s najvećim kaznama na čelu kolone – do rupe koja je vodila do mračnog tunela koji su iskopali drugovi izvana. Žene su se kretale, pužući i pognute kroz prljave kanalizacijske cijevi oko 45 minuta dok nisu stigle do drugog tunela koji je vodio do sigurne kuće. Tamo su dobile čistu odjeću i cipele, a zatim su izlazile u skupinama po dvije ili četiri koje su potom organizirano odvozili u vlažnu, zelenu urugvajsku prirodu.

Nekoliko mjeseci kasnije, Castera i Topolansky bile su ponovno zajedno u zatvoru, gdje su provele godine. Castera ne dopušta da itko kaže išta ružno o njenoj prijateljici i drugarici. Kaže da je Lucia poštena, plemenita i odana svojoj filozofiji. “Pepe i Lucia su autentični i istinski borci. Kod njih nema nikakvog pretvaranja”.  

{slika}

Premda dolazi iz bogate obitelji, Topolansky zajedno sa suprugom živi skromno

Jedna od vjerojatno izmišljenih priča u Urugvaju je i ta da je kuća u kojoj je Topolansky odrasla imala prvi unutarnji zahod u državi.

U svakom slučaju, Lucia dolazi iz privilegiranog okruženja. Pohađala je najbolje škole i studirala je arhitekturu na vrhunskom koledžu sve do dolaska diktature.

Danas živi na trošnoj cvjetnoj farmi s tronogim psom.

Josea Mujicu često hvale zbog njegovog skromnog životnog stila. Odbio je živjeti u predsjedničkoj palači i davao je 90 posto svoje mjesečne predsjedničke plaće (oko 12 000 dolara) socijalnim programima.

Lucia je isto tako odbacila materijalističku egzistenciji od mladih dana. Kaže da je bogatstvo jednostavno ne zanima i da se nada da pruža primjer građanima i građankama svoje zemlje, a možda i ostatku svijeta.

“Kao i svi ljudi, i oni koji obnašaju vlast trebaju sanjati i imati velike snove!”, kaže Topolansky. “Vlast koja kaže da je ispunila svoje snove jednostavno treba više sanjati”.

Bila je i senatorica

Topolansky nije bila samo potpora svom suprugu. Bila je i aktivna članica urugvajskog Gornjeg doma. Nekoliko dana, 2010. godine – na čelu većinske stranke u Senatu – Topolansky je kao prva žena obnašala i predsjedničku funkciju, kada su njezin suprug i njegov zamjenik bili u inozemstvu.

Ne želi govoriti o nekim stvarima iz svoje prošlosti, niti o budućnosti

Topolansky ne govori mnogo o danima kada je bila aktivistkinja Tupamara. Godinama kruže glasine kako je bila jedna od najboljih strijelaca u toj pobunjeničkoj skupini.

No, u tri nedavna intervjua, iz svoje militantne prošlosti priznala je samo oružane pljačke.

“Ne priča o tome, čak ni s nama, najbližim prijateljima”, kaže njezina stara poznanica koja sada vodi nacionalnu agenciju za graditeljstvo Cristina Flynn. A ne priča ni o mogućoj budućoj predsjedničkoj kandidaturi.*

Nije se kandidirala na općim izborima 2014. (na kojima je podržala bivšeg predsjednika Tabarea Vasqueza) koji je i pobijedio. No, kada sam ju upitao o budućim planovima, ustuknula je i nejasno govorila o svojim odmaklim godinama i averziji prema “sjaju slave”. Rekla je da se u svakom slučaju namjerava i dalje baviti javnim radom.

“Oduvijek sam bila borkinja. Ne moram se uvijek boriti unutar političkog sustava, ali uvijek ću pronaći način kako da se borim, a isto tako i Pepe”, kaže.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević