Od samih početaka nejednakosti u svijetu i vladajućih koji su dopustili da ta nejednakost buja, žene prosvjeduju. Marširale smo, gladovale, pisale peticije i pisma, krojile zakone, pa čak i radile zabavne subverzije kako bismo podigle svijest i obznanile svoj bijes. Prije nešto više od jednog stoljeća, kampanja za pravo glasa za žene dosegla je svoj radikalni vrhunac – žene su remetile javna okupljanja, vezale se lancima za ograde i uništavale umjetnička djela i javnu imovinu. Prošlog tjedna, na premijeri filma ‘Suffragette’, feministkinje su demonstrirale na crvenom tepihu za pravo žena na javni novac za zaštitu žrtava obiteljskog/muškog seksualnog nasilja. Direktne akcije i prosvjedi žena mijenjali su svijet – poput štrajka krojačica 1968. u pogonu automobila Forda u Dagenhamu, koji je doveo do zakona o jednakim plaćama 1970. godine. Evo nekih najboljih primjera iz stoljeća aktivizma.
1. Crni petak, 18. studenoga 1910.
Aktivistkinje sufražetskog pokreta marširale su na Donji dom Parlamenta (House of Commons) kako bi prosvjedovale protiv neprijateljskog stava premijera Herberta Asquitha prema ženskom pravu glasa. Zbog toga su pretrpjele policijsko fizičko nasilje, uvrede, seksualno zlostavljanje i ponižavanje. To je učinilo vidljivim muško i institucionalno nasilje u njegovom “punom sjaju”, a sufražetkinje su uzvratile akcijom u kojoj su razbijale prozore i napadale državni posjed, zbog čega su bile uhićene. Njihove taktike su funkcionirale, nakon prestanka aktivizma tijekom Prvog svjetskog rata žene su dobile pravo glasa u ograničenim uvjetima 1918., a potpuno zajamčeno pravo glasa desetljeće kasnije.
2. Izbor za Miss Amerike, rujan 1968.
U Atlantic Cityju u SAD-u stotine feministkinja su se okupile kako bi prosvjedovale protiv “tržišta mesa” na izboru ljepote, što je dovelo do jednog od najzabavnijih i najnetočnijih mitova vezanih uz drugi val feminizma – kako su žene spaljivale svoje grudnjake kao simbol oslobođenja od patrijarhata. Svatko tko je pokušao spaliti grudnjak – a da ne spominjemo one čvrste poslijeratne steznike u boji mesa – zna da oni baš ne gore dobro. Zapravo, grudnjaci su bili skidani i bacani u Freedom Trash Cans, zajedno sa štiklama, umjetnim trepavicama, primjercima Cosma i Playboya, krpama za čišćenje, loncima i tavama – predmetima koje su prosvjednice definirale kao “instrumente mučenja žena”. Taj je prosvjed potaknuo tada novu, a danas mainstream kritiku – od performativnog feminiteta do objektifikacije žena, ideala ljepote i izrabljivanja u sferi kućanskog rada.
3. Island, 24. listopad 1975.
Potaknute aktivističkim radom radikalne feminističke grupe Red Stockings (Crvene čarape), 90 posto Islanđanki su štrajkale toga dana prosvjedujući protiv muške eksploatacije ženskog neplaćenog kućanskog rada i općenito ženskog potplaćenog, neprepoznatog i nepromoviranog rada. Na jedan dan nisu otišle na posao i odbile su brinuti se za djecu, kuhati, čistiti i odrađivati obiteljsku administraciju. Island je stao, što bi se dogodilo i u bilo kojoj drugoj zemlji da su žene učinile isto. To je pokazalo u kojoj mjeri društvo počiva na ženskom nevrednovanom i neplaćenom radu. Trideset godina kasnije, Island je poznat kao jedna od najravnopravnijih država na svijetu. Možda bismo sve trebale poslušati savjet Crvenih čarapa.
4. Willes, Sjeverni London 1976.-78.
U prosvjedu koji je razotkrio rasizam, dobizam i mizoginiju u sindikalnom pokretu kao i industrijsku eksploataciju imigrantskih radnika i radnica, Jayaben Desai predvodila je uglavnom starije žene iz Azije, istočnih zemalja i Afrike, koje su bile zaposlenice Grunwick Film Processing laboratorija. Štrajkovi su prouzrokovali nasilne policijske napade, no dugoročno je snaga azijskih radnica promijenila sindikalni pokret prema većoj raznolikosti i ravnopravnosti te pokazala vlastima i medijima kolika je snaga ujedinjenih radnika i radnica kada se bore za svoja prava.
5. Afganistan, svibanj 2007.
Političarka Malalai Joya bila je žrtva žestoke patrijarhalne osude zbog javnih optužbi upućenih “gospodarima rata” (war lords) i ratnim kriminalcima s kojima je morala dijeliti politički prostor u afganistanskom parlamentu, kao i zbog govora protiv zapadnih saveznika koji podržavaju predsjednika Hamida Karzaija. Zbog hrabrosti, oduzeta joj je politička funkcija, unatoč podršci brojnih aktivista/kinja diljem svijeta. Bez obzira na to, njezini govori doveli su u pitanje prešutno zapadno odobravanje Karzaija i osporili zapadnjačku sliku o tome kako afganistanske žene pasivno prihvaćaju režim. Postala je uzorom političkog neslaganja u vlastitoj zemlji.
6. Mangalore, Indija, veljača 2009.
Nakon što je nekoliko žena koje su se za Valentinovo družile u jednom baru skupina muškaraca lovila, pretukla i iscipelarila, dok su neki od njih snimali cijeli napad, grupa pod nazivom The Consortium of Pubgoing, Loose and Forward Women smislila je nove načine kako da pokaže svoju podršku ženama i naruga se napadačima i njihovim poklonicima. U kampanji ‘Pink Chaddi‘ poslali su poklon za Valentinovo u kojemu se nalazilo tisuće ogromnih ružičastih gaća konzervativnoj skupini Sri Ram Sena, budući da su neki od tih muškaraca tvrdili da pripadaju toj skupini. Cilj je bio da se na duhovit način sav seksualni sram, omalovažavanje i poniženje namijenjeno žrtvama napadača prebaci na zlostavljače. Kada riječi ništa ne postižu, ponekad velike ružičaste gaće prenesu poruku.
7. Kampala, Uganda, veljača 2014.
Zakon u Ugandi koji okrivljuje žrtve optužujući ih za “nepristojnu odjeću”, poznat kao “zakon o mini-suknji“, doveo je do toga da su muškarci prisilno skidali žene na ulici i okrivljavali ih za muško nasilje. Prosvjedi žena protiv ovoga uključivali su pjesmu, ples, minice i transparente na kojima je pisalo: “Moje tijelo, moj novac, moj ormar, moja pravila”. Unatoč represivnoj vladi, koja je bila odgovorna i za homofobne i za mizogine zakone, otpor odozdo sve je veći.
8. Lima, Peru, 7. ožujka 2014.
Feministkinje u Peruu obukle su se u crveno i legle na pločnik ispred Ministarstva žena. Ova demonstracija bila je komemoracija tijelima zlostavljanih žena u ovoj zemlji koje nisu dobile pravdu ili priznanje, kao simbol pritiska na vladajuće da se brinu za ženska ljudska prava. Taj niz žena koji je izgledao kao simbolična linija iscrtana u pijesku – predstavljao je odbijanje žena da i dalje trpe – ali je i istaknuo ranjivost žena kada njihovo pravo na slobodu od nasilja politički lideri ignoriraju.
9. Peking, Kina, ožujak 2015.
U kineskom glavnom gradu feministički pokret trenutno je iznimno snažan i provokativan, unatoč policijskoj represiji i sabotaži. Ove je godine grupa od pet “gerila teroristkinja” bila unaprijed uhićena zbog planiranja prosvjeda za Međunarodni dan žena. Prosvjedi se fokusiraju na stav države prema muškom nasilju protiv žena, seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju, a najdojmljivija je bila povorka žena u bijelim vjenčanicama umrljanima krvlju ulicama Pekinga. Osim ovakvih prosvjeda za temeljna ljudska prava, postoji i sve značajniji Lean In pokret, inspiriran knjigom Sheryl Sandberg, koji predvode ambiciozne mlade žene po prvi put se suprotstavljajući korporativnom i radnom seksizmu.
10. London, 7. listopada 2015.
Prošloga tjedna, na premijeri filma ‘Suffragette’, aktivistkinje iz grupe Sisters Uncut probile su sigurnosnu ogradu i prosvjedovale zbog državnih rezova za službe pomoći preživjelim žrtvama obiteljskog nasilja i muškog seksualnog nasilja. Nadam se da su postigle svoje hitne ciljeve u smislu financija i adekvatnih usluga za žrtve i preživjele. I nadam se da ćemo dugoročno, diljem svijeta, svi/e postići naš cilj svijeta bez nejednakosti, izrabljivanja i muškog nasilja.
Prevela i prilagodila Sanja Kovačević
