Sustav javnih politika i podrške za žrtve seksualnog nasilja

U petak, 23. listopada 2015. godine, u Hrvatskom saboru održat će se prva međunarodna konferencija o seksualnom nasilju u Hrvatskoj, “Sustav javnih politika i podrške za žrtve seksualnog nasilja”. Konferenciju organizira Ženska soba – Centar za seksualna prava u okviru EU projekta PROGRESS – Moj glas protiv nasilja, u partnerstvu s Uredom za ravnopravnost spolova Vlade RH i organizacijom civilnog društva Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI). Su-organizator konferencije je Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskoga sabora. Konferenciju moderira Željka Jelavić (Zagreb, Centar za ženske studije).

Ciljevi konferencije su:

  • Podizanje svijesti o neprihvatljivosti svih oblika nasilja prema ženama i djevojkama;

  • Upoznavanje nadležnih tijela i institucija s problemom nedostatne podrške za žrtve/preživljavačice seksualnog nasilja u Hrvatskoj;

  • Unaprjeđenje sustava podrške žrtvama/preživljavačicama seksualnog nasilja kroz razvoj i implementaciju javnih politika i potrebnih servisa za rad sa žrtvama;

  • Uspostavljanje i jačanje međuresorske suradnje svih nadležnih tijela, institucija i organizacija civilnog društva u pružanju podrške žrtvama i suzbijanju seksualnog nasilja.

Teme konferencije su:

  • Važnost pružanja pomoći i podrške žrtvama/preživljavačicama seksualnog nasilja;

  • Uloga Protokola o postupanju u slučaju seksualnog nasilja;

  • Primjeri dobre prakse iz europskih zemalja u suzbijanju seksualnog nasilja.

Izlagačice i izlagači su:

  • Liz Kelly (Ujedinjeno Kraljevstvo, Sveučilište London Metropolitan, Ravnateljica Odjela za studije o nasilju nad ženama i djecom)

    “Seksualno nasilje – gdje smo danas: refleksije feminističke istraživačice i aktivistkinje”

  • Catherine Le Magueresse (Francuska, Sveučilište Sorbonne)

    “Refleksije o načinima suzbijanja muškog nasilja prema ženama”

  • lepa mlađenović (Srbija, feministička aktivistkinja i konzultantica, konzultacije za lezbijke, Beograd)

    “Feministički san: hiljade ženskih centara protiv silovanja i odgovorne države”

  • Biljana Branković (Srbija, Neovisna istraživačica i konzultantica, članica GREVIO – skupine stručnih osoba za djelovanje protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja)

    “Seksualno nasilje: izlazak iz zaborava”

  • Maja Mamula (Hrvatska, Ženska soba – Centar za seksualna prava)

    “Prijaviti seksualno nasilje ili ne: dileme i iskustva u Hrvatskoj”

  • Marijana Senjak (Hrvatska, Inicijativa za Ženski sud – Feministički pristup pravdi)

    “Žene uzvraćaju udarac – Od individualne psihoterapijske podrške do globalnog prepoznavanja prava na obeštećenje”

  • Hrvoje Đuran (Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova/ Ravnateljstvo policije/ Ured glavnog ravnatelja policije/ Služba za nadzor, unaprjeđenje rada i razvoj policije)

    “Podrška i zaštita žrtava seksualnog nasilja – nužnost suradnje policije i žrtve”

  • Helenca Pirnat Dragičević (Hrvatska, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske)

    “Zaštita i pristup žrtvama seksualnog nasilja iz perspektive državnog odvjetnika”

  • Lana Peto Kujundžić (Hrvatska, Županijski sud u Zagrebu)
    “Prava žene žrtve silovanja u kaznenom postupku Republike Hrvatske”

  • Goran Arbanas (Hrvatska, Klinika za psihijatriju Vrapče, Zavod za forenzičku psihijatriju)

    “Institucionalni sustav zaštite mentalnog zdravlja žrtava seksualnog nasilja”

  • Branka Žigante Živković (Hrvatska, Visoki prekršajni Republike Hrvatske, Nacionalni tim za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji i nasilja nad ženama)

    “Učinkovitost zaštite žrtava seksualnog nasilja sa stajališta zakonodavstva Republike Hrvatske”

Sudionice i sudionici:

  • Predstavnice i predstavnici iz relevantnih državnih tijela (Ured pučkog pravobranitelja, Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Ured pravobraniteljice za djecu, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo pravosuđa, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo branitelja, Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske)

  • Predstavnice i predstavnici nadležnih institucija (policija, zdravstvo, centri za socijalnu skrb, državno odvjetništvo, pravosuđe)

  • Predstavnice i predstavnici organizacija civilnog društva koji rade direktno sa žrtvama seksualnog nasilja, rodno uvjetovanog nasilja i na području zaštite ljudskih prava

  • Drugi relevantni akteri s područja suzbijanja seksualnog nasilja

Kako nasilje u vezi može brzo eskalirati

One love, studentski pokret posvećen aktiviranju, educiranju i osnaživanju ljudi da promijene statistiku o nasilju u vezama, napravio je video pod nazivom “Because I love you” (Zato što te volim) kako bi pokazali da jednostavna fraza može bitno promijeniti značenje u nezdravoj vezi.

Video započinje frazama koje na prvi pogled izgledaju bezazleno, poput “Zato što te volim, čekao/la sam te nakon sata kemije” i “Samo želim biti s tobom” i dolazi do rečenica poput “Zato što te volim, razbio/la sam ti mobitel”.

Radi se o snažnom videu koji pokazuje kako nasilje brzo može eskalirati i kako štetno može biti zvati takve situacije ljubavlju. Video također jasno daje do znanja da bilo tko može biti nasilan/na, kao i žrtva nasilja.

Povijest ženskih tjelesnih izlučevina kroz oči umjetnica feministkinja

Sam spomen krvi je dovoljan da se većina ljudi počne meškoljiti. Dugo potisnute iz pristojnog društva, tjelesne tekućine već se dugo smatraju neprikladnom temom za razgovor. Međutim, tjelesne tekućine – od krvi do majčinog mlijeka – uspjele su osvojiti svijet umjetnosti, stvarajući krajolik od mokraće, krvi, suza i sjemena kako bi se istražili ženski životi i iskustva na način koji bi mogao izazvati neugodu kod nekih.

Prikazi tjelesnih tekućina u umjetnosti datiraju još iz srednjoameričkih civilizacija i pojavljuju se kroz povijest. Poznati majanski nadvratnik iz 709. godine prikazuje kraljevu suprugu Lady Xoc kako provlači bodljikavo uže omotano krhotina obsidiana kroz svoj jezik u ritualnom ispuštanju krvi; majčino mlijeko teče u kaskadama niz grudi Djevice Marije u Pedro Machucaovoj slici Djevica Marija i Duše u Čistilištu iz 16. stoljeća. U novije vrijeme, međutim, tabu protiv tjelesnih tekućina je postao materijal ne za vjerske, već političke poruke – a osobito u feminističkoj umjetnosti, koja često koristi činjenicu da su se tjelesne tekućine stoljećima koristile za ugnjetavanje žena.

Politike Krvi

Veza između feminističke umjetnosti i tjelesnih tekućina stvorena je korištenjem najočitije ženske anatomske izlučevine: menstrualne krvi. Vanessa Tiegs, ‘menstrualna slikarica’ skovala je u ranim 2000-ih izraz menstrala kako bi opisala umjetnost stvorenu korištenjem menstrualne krvi s ciljem da se oslobodi sram povezan s njom. Sedamdesetih se pojavila umjetnost menstrualne krvi povezana s pokretom za oslobođenje žena, s naletom umjetnica koje su proizvodile radove inspirirane onim danima u mjesecu. 

U svom radu Red Flag iz 1971., Judy Chicago je bila jedna od prvih umjetnica koja prikazuje menstrualnu krv. Njezin fotolitograf ženske ruke koja uklanja krvavi tampon iz vagine izazvao je kontroverze. Chicago je rekla u vezi projekta da je  htjela ‘uvesti novu razinu odobrenja za ženske umjetnice’, u čemu je uspjela – umjetnice i dalje koriste menstrualnu krvi kao način izražavanja svojih društvenih i političkih uvjerenja s ciljem normaliziranja tjelesnih tekućina u društvu. Nakon Red Flag uslijedila je Menstruation Bathroom iz 1972. Fotografija prikazuje besprijekornu bijeli kupaonicu ispunjenu korištenim menstrualnim proizvodima. Chicago je rekla u vezi fotografije: “Kako god se osjećamo u vezi vlastite menstruacija je kako se osjećamo u vezi viđenje njezine slike ispred nas”.

Umjetnica Carolee Schneeman bila je pod sličnim utjecajem ženskog oslobođenja lamentirajući u svojim djelima hipermaskulinintet. Inspirirana reakcijom bivšeg ljubavnika na kap krvi tijekom seksa, Schneeman je stvorila rad Blood Work Diary, sušeći menstrualnu krv na toaletnom papiru uz pomoć žumanjka kako bi krv ostala na mjestu. Chicago i Schneeman su obje uzele nešto što se dosljedno ignorira i sramotiti u društvu i gurnule to u prvi plan – što je bilo slavljenički za neke i mučno za druge.

Osamdesetih se tjelesne tekućine sve više počinju koristiti u političkim djelima. Radovi američke umjetnice njemačkog podrijetla Kiki Smith iz 1986. Game Time i Untitled kritiziraju društveni strah od tjelesnih tekućina, posebno u svjetlu AIDS krize. Game Time se osobito bavi AIDS-om: rad se sastoji od 12 staklenki krvi naslagane na polici koja glasi: ‘Ima oko 12 litara krvi u ljudskom tijelu’. Izložba Untitled predstavila je dvanaest velikih staklenih vrčeva označenih s različitim tekućinama, uključujući krv, suze, proljev i gnoj. Staklenke su prazne, omogućujući gledatelju da vidi vlastiti odraz u njima. Prema profesorici Roxanne Runyon, Smithini komadi su bili inspirirani teorijom ‘zazornog’ psihoanalitičarke Julija Kristeve – koncept koji se odnosi na to kako reagiramo kada je naša bit pod prijetnjom visceralnog podsjetnika (npr. izbljuvak, leš) na naš užasni tjelesni oblik. Nakon mnogo godina rada na upečatljivim, ali relativno neodvratnim fotografijama, Cindy Sherman se također počela igrati s tjelesnim tekućinama. Njezina fotografija Untitled 175, na primjer, prikazuje šarenu scenu plaže osutu pekarskim proizvodima i poprskanu s izbljuvcima.

Slina i Novo Tisućljeće

Devedesetih je poraslo korištenje tjelesnih tekućina u feminističkoj umjetnosti i proširilo se na područja sjemena, pljuvačke i još mnogo toga. Janine Antoni je posebno unaprijedila uporabu sline. Njezina skulptura Gnaw iz 1993. je koristila dvije minimalne kocke veličine 600 funti – jednu čokoladnu, jednu od svinjske masti – u čije fragmente je ona agresivno grizla i pomoću sline i zubiju izrađivala druge objekte. Antoni je izjavila da skulptura od  svinjske masti predstavlja žensko tijelo, dodajući kanibalističku dimenziju njezinoj kritici društvene percepcije ženstvenosti. Te je godine Antoni također izložila i Lick and Lather na Venecijanskom bijenalu; u tom radu Antoni liže poprsja sebe izrađena od čokolade, ponovno ih stvarajući svojom pljuvačkom. (U svom radu iz 2013. Honey Baby, u kojem muški plesač lebdi ‘u maternici’ na filmu, Antoni se vratila temi tjelesnih tekućina, primjenjujući med kao amnionsku tekućinu).

Tracey Emin dodatno je istražila tjelesne tekućine u kasnim 1990-im sa svojim kultnim radom My Bed. Reprezentirajući depresivnu epizodu koju je iskusila, fotografija prikazuje Emin vlastiti krevet, nenamješten, zatrpan i prekriven različitim mrljama. Pozivajući gledatelje/ice u svoj privatni prostor – u njegovoj neurednoj slavi punoj kutija cigareta, boci votke, kondoma i onoga što izgleda kao menstrualna krv i sjeme, Emin je prema nekima zaradila naslov ‘kraljice dijeljenja previše informacija”‘. Za druge, ona je odala priznanje manjkavom, neurednom, nesavršenom svijetu u kojem žene ne bi trebalo biti sram živjeti, unapređujući feminističku poruku koju su poslale njezine prethodnice.{slika}

Početkom dvijetisućitih, feministička umjetnost se, kao i ostale grane umjetnosti, počela spajati s tehnologijom i znanosti. Rose Lynn Fisherova The Topography of Tears koristi sve tri teme. Rad je serija slika 100 suhih ljudskih suza fotografiranih kroz mikroskop. Fisher je pohranila ove suze u razdoblju od pet godina i označila ih prema emocijama koje su ih proizvele, utvrdivši da se suze radosnice drastično razlikuju u sastavu od suza tuge kada gledane pod mikroskopom.

Tjelesne Tekućine i Cenzura Društvenih Medija

Dok su se feminističke umjetnice proteklih četiri plus desetljeća nadale da će normalizirati tjelesne tekućine, danas vidimo da promjena još uvijek nije u potpunosti nastupila. U 2015. kanadska studentica Rupi Kaur je adresirala tabu menstrualne krvi putem fotografije objavljene na Instagramu. Fotografija koja prikazuje Kaur kako leži na boku na krevetu s krvavom mrljom na hlačama, bila je (dva puta) uklonjena s Instagrama zbog kršenje ‘politike društvene mreže’. Korištenje cenzure društvenih medija na neškodljivu sliku nam je pokazalo koliko smo daleko došle u više od 40 godina otkako je Judy Chicago mahala svojom crvenom zastavom. Doista, nakon što su mnoge feministkinje izrazile ogorčenje na Instagram zbog uklanjanja fotografije, a nakon što je fotografija skupila više od 53.000 lajkova i najmanje 12.000podijela – Instagram je odlučio vratiti sliku, što je bila mala pobjeda za pristaše posvuda, iako se slične kontroverze nastavljaju.

Tako je i Louelle Denor bila zatrpana nasilnim i uvredljivim komentarima da se treba sramiti ili da se ubije, nakon što je objavila fotografiju na kojoj drži svoju menstrualnu čašicu, a njezin kažiprst je krvav.

“Primijetila sam da se mnogim ženama blokiraju profili zato što na njima pokazuju menstrualnu krv (bez prisutnosti golotinje). To je stvarno užasno sje***o. Da se radi o slici na kojoj je prikazana krv s izrezanog prsta, ne bi bilo nikakvih problema. Da, ovo je krv iz moje vagine. Događa se svakog mjeseca”, napisala je u opisu fotografije.{slika}

Normalizacija tjelesne tekućine u feminističkoj umjetnosti je svakako rad u nastajanju. Umjetnice poput Petre Collins do Rebecce Morgan javno govore protiv internetske cenzure i novih ograničenja s kojima se suočavaju feminističke umjetnice. Umjetnica Katja Grokhovsky sažela je to u priopćenju: “Postoji jasna poruka ovdje. Pokrijte to, izbrišite, šutite, budite lijepe i čiste, ne pokazujte nam da ste žena. Zapravo, mi bismo radije da ste bez ikakvih dlaka, oh-tako-super-seksi, sitne, lake za manipulirati, sjajni strojevi objekti, a ne visceralna, krvava, ljudska bića koja proizvode mirise, buku i tekućine, idu u kupaonicu, konzumiraju hranu,  vrijedne ste, sposobne, ambiciozne, pametne, emocionalne i veličanstvena ljudska bića”.

Dokle god se mjesečno krvarenje nastavi – i dokle god ćemo morati raditi stvari kao što su, recimo, uriniranje – feministički umjetnički svijet će nastaviti istraživati tjelesne tekućine u pokušaju da normalizira tjelesne funkcije i što one predstavljaju u našoj kulturi. Cenzura društvenih medija može biti nova bitka s kojom se umjetnice suočavaju, ali prepreke poput Instagram smjernica su samo nove verzije tabua koji su desetljećima inspirirali feminističke umjetnice da rade s tjelesnim tekućinama. U konačnici, ta ograničenja će se vjerojatno izjaloviti, čineći radove više, a ne manje, značajnima.

Prevela i prilagodila: Marina Bubalo

To što ‘Hrvatska raste’ ne znači da raste i broj žena na listama

Nakon što je Državno izborno povjerenstvo ipak upozorilo kako će se kažnjavati predlagatelje kandidacijskih lista za parlamentarne izbore na kojoj ne bude minimalno 40 posto podzastupljenog spola, Libela je još prošlog tjedna kontaktirala dvije najveće političke stranke kako bismo dobile odgovor tko će se pridržavati rodne ravnopravnosti, barem na papiru, a tko će radije platiti ovu ‘sitnu nelagodu’ i zadržati politiku zatvorenom muškom igrom.

Na upit hoće li poštivati odredbe Izbornog zakona, ali tumačenje Ustavnog suda prema kojem se sankcije aktiviraju već na ovim parlamentarnim izborima odgovor od Hrvatske demokratske zajednice na čiju smo adresu upit poslale, odgovor još uvijek nismo dobile. Međutim, HDZ-ova zastupnica u Europskom parlamentu Dubravka Šuica jučer je izjavila na skupu Žene zajedno – Za jaku Hrvatsku: “‘Dok sam bila mlađa nisam bila zagovornica kvota. Što sam starija, sve sam više za kvote jer se žene same nisu uspjele dovoljno nametnuti osim pojedinačnih slučajeva. Kvote su stoga jedini način da liste budu ravnomjerno raspoređene, ali nisam sigurna da će HDZ ispuniti kvotu od 40 posto žena na listama za Sabor”.

“Činjenica je da ima žena, kvalitetnih žena, ali nisam sigurna da ćemo uspjeti ispoštivati postotak od 40 posto. To onda neće biti dobra poruka i žao mi je zbog toga”, dodala je kao da priprema i javnost i vlastite birače/ice da HDZ kvote neće ispoštovati.

S druge strane, od SDP–a, točnije, Gordane Sobol, predsjednice Foruma žena u prošlu srijedu, 14. listopada dobile smo odgovor: “SDP će, zajedno sa svojim koalicijskim partnerima, u svim izbornim jedinicama poštivati odredbu o najmanje 40 posto zastupljenosti oba spola. Ova odredba ispoštivala bi se i bez obzira na odluku DIP-a jer smo i do sada bili predvodnici što se tiče broja žena u Saboru, ali i općenito u političkom životu Hrvatske”.

Pitale smo i smatraju li u SDP –u kako je predviđena sankcija od 50.000 kuna dostatna te osiguravaju li jednaki tretman takozvanih većih i manjih stranaka čije financijske mogućnosti, zasigurno, nisu na istom nivou.

“Smatramo da je sada bitnije gledati ovu odluku kao konačno jedan konkretan korak u pokušaju da se na ovim izborima poveća i broj žena na listama, a vjerujemo i broj žena u Saboru, mada i dalje smatramo da je najučinkovitija sankcija neprihvaćanje listi. Iznos od 50.000 kn po svakoj izbornoj jedinici i nije mala svota i sigurni smo da će se i veće i manje stranke, kao i nezavisne liste, itekako potruditi da poštuju zakon i time izbjegnu plaćanje kazne”, odgovorila nam je tada saborska zastupnica Gordana Sobol.

No, s obzirom na objavljene kompletne liste SDP –a u 10 izbornih jedinica, jasno je  kako obećavano poštovanje kvote nije ispunjeno.

Naime, u X. izbornoj jedinici SDP – ova lista ima samo 28 posto žena. Četiri žene koje se na toj listi i nalaze zauzele su 10. mjesto (Ivana Marković), 11. mjesto (Tonka Ivčević), 12. (Luce Gvozden (kandidatkinja HSU-a)) te 14. mjesto (Ljubica Brailo).

Taj nam je obrat Gordana Sobol danas komentirala riječima kako “u X. izbornoj jedinici nije ispoštovana kvota”, no napomenula je i da liste “ovise i o koalicijskim partnerima.”

“Ne može samo SDP biti odgovoran”, rekla nam je. “Sankcije su rizik koji je stranka preuzela na sebe.”, dodaje, a “nada se kako će žene ući kao zamjene”.

Žene na začelju lista nije fer pozicija

Tonom poput objave na njezinom Facebook profilu, ovu situaciju za Libelu komentirala je i komunikacijska stručnjakinja Aleksandra Kolarić.

Deset lista i samo jedna žena na prvom mjestu. Samo se 17 žena nalazi među prvih 9 mjesta na izbornim listama SDP –a od ukupno 68 kandidata/kinja. Uspoređujemo li to s rezultatima iz 2011., a oni sigurno neće biti bolji, barem četiri žene nalaze se na takozvanim marginalnim pozicijama s kojih neće ući u Sabor. Zato možemo govoriti o samo 13 žena koje imaju nekakvu šansu”, naglasila je Kolarić.

Vodstvo SDP-a provodi konzervativnu, patrijarhalnu dominaciju u kadrovskoj politici. Djela to, za razliku od ispraznih riječi, jasno pokazuju. Žene su tretirane kao ‘ukras’ od vodstva stranke. Baš kao i u drugim slučajevima gaženja socijaldemokratkih vrijednosti i u ovom slučaju, svi šute.  Pozivam Gordanu Sobol, predsjednicu Foruma žena, interesne organizacije žena u SDP-u, da javno objasni članstvu i glasačima što je učinila da se izbori za ‘pola neba, pola zemlje i pola moći’, tj. za veću prisutnost žena na ulaznim pozicijama na listama”, rekla je Aleksandra Kolarić za Libelu.

Prema riječima Kolarić, kvotama se manipulira kako bi određene stranke prikazale kako su one rodno osviještene i podupiru političku participaciju žena, no takvo uključenje podržavaju sve dok se žene nalaze na marginama političkog odlučivanja.

Blago sankcioniranje

Kada smo prije nekoliko tjedana pisale u odluci Ustavnog suda objasnile smo kako postoji i optimističnije tumačenje preseude koje se može očitovati pozivanjem na Zakon o ravnopravnosti spolova koji člankom 35. predviđa financijske sankcije (od 50.000 kuna po izbornoj listi) ukoliko se zakonom nametnute kvote koje bi na svakoj listi trebale osigurati minimalno 40 posto pripadnika, odnosno, pripadnica muškog i ženskog spola.

Naglasile smo kako takvo stajalište ne bi bilo sukladno postojećem shvaćanju Hrvatskog sabora koji je u kontekstu lokalnih izbora 2013. godine zauzeo stajalište da se financijske sankcije propisane Zakonom o ravnopravnosti spolova sasvim sigurno neće primjenjivati do parlamentarnih izbora 2019. godine. Bio je to jedan od glavnih razloga zašto je Vlada predložila, a Sabor usvojio sada ukinutu odredbu o nevaljalosti.

Kako smo tada navele, činjenica da Ustavni sud nije ukinuo dio odredbe koji se odnosi na kvotu od 40 posto te da je ona i dalje važeći dio Izbornog zakona nameće logički zaključak da se sankcije iz Zakona o ravnopravnosti spolova primjenjuju od ovih parlamentarnih izbora.

Pojednostavljeno – s obzirom na to da je u Izbornom zakonu zadržana odredba kojom se propisuje kvota od minimalno 40 posto podzastupljenog spola, automatski se moraju aktivirati sankcije kojima se poštivanje te odredbe i garantira.

Logički se, dakle, nameće zaključak da se 2019. godina kao godina od kada će se primjenjivati kvote (što je određeno shvaćanjem Hrvatskog sabora) više ne može primjenjivati sukladno promjenama Izbornog zakona. Upravo takvo tumačenje može se isčitati iz paragrafa 117.1 odluke Ustavnog suda u kojem je navedeno sljedeće: “Suprotno tome, ZID –om ZIZHS –a/2015 propisana je obaveza sastavljanja kandidacijskih lista s najmanje 40 posto pripadnika svakog spola već na izborima za 8. saziv Hrvatskog sabora, to jest na izborima 2015. godine”.

Upravo takvo tumačenje ponudio je Ustavni sud i u Sažetku odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske objavljenom na njihovim stranicama u kojoj se jasno navodi kako je ‘u odluci Ustavnog suda određeno da na snazi ostaje zakonska obaveza prema kojoj na kandidacijskim listama mora biti najmanje 40 posto pripadnika svakog spola‘ te se jasno navodi da ‘na parlamentarnim izborima 2015. vrijedi zakonska obaveza (…), a predviđena je i kazna za nepoštovanje te obaveze’.

Prekršajna odgovornost po Zakonu o ravnopravnosti spolova

Za takvo tumačenje odluke Ustavnog suda, očito je, odlučilo se i Državno izborno povjerenstvo (dalje u tekstu DIP) koje je svoje stajalište izrazilo Priopćenjem o zastupljenosti muškaraca i žena na kandidacijskim listama u I. – XI. izbornoj jedinici, objavljenog na službenim stranicama DIP -a.

Naime, u samom priopćenju DIP tvrdi kako će stranačke i neovisne liste na izborima za Hrvatski sabor na kojima ne bude zastupljeno 40 posto pripadnika oba spola podlijegati prekršajnoj odgovornosti kako je to i predviđeno temeljem članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova. 

U odgovoru na pitanje tko je točno zadužen za pokretanje prekršajnog postupka radi povrede već više puta spomenutog članka 35. Zakona o ravnopravnosti spolova, DIP kaže kako će ‘o eventualnoj povredi odredbe obavijestiti Pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, a u skladu s 38. člankom Zakona o ravnopravnosti spolova te Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, koje je kao ovlašteni tužitelj, temeljem članka 109. stavka 1. Zakona o prekršajima nadlaženo za pokretanje prekršajnog postupka’.

Takvo tumačenje potvrdila nam je i glasnogovornica Državnog odvjetništva RH Martina Mihordin koja je za Libelu izjavila ‘po pisanim obavijestima i podnescima Državnog izbornog povjerenstva postupaju nadležna državna odvjetništva kao jedan od ovlaštenih tužitelja (uz tijela državne uprave, pravne osobe s javnim ovlastima i oštećenike) slijedom čega Državno izborno povjerenstvo obavještava nadležno državno odvjetništvo radi daljnjeg postupanja’.

 Sankcija kao magla koja skriva neravnopravnost

Jasno je, dakako, da prilikom slaganja izbornih lista postoje minimalno dvije kalkulacije – prva, usklađivanje želja i potreba koalicijskih partnera te prihvaćanje njihovog obećanja o poštivanju kvota kao zadane stvari” ali i druga da prvih nekoliko imena na listama, u konačnici, i tako neće sjediti u Saboru već će postati dio izvršne vlasti.

No, sankcioniranje lista koje nisu zadovoljile kvote od najmanje 40 posto podzastupljenog spola na ovakav način ostavlja privid zagovaranja rodne ravnopravnosti u političkoj areni. Ovakav propis, koji se već nekoliko izbornih ciklusa odgađa i fleksibilno tumači od različitih političkih aktera pa do nadležnih tijela, neće nametnuti ili pak osigurati da  stranke koje bi radije platile ‘siću’ od 50.000 kuna (realno, to su otprilike dvije saborske plaće) daju priliku ženama iz svojih redova.  Upravo je to glavni razlog postojanja kvota – naime, kvote na izbornim listama nisu ni zamišljene tako da automatski povećaju broj žena u Saboru. Zamišljene su na način da tjeraju upravo političke stranke da žene uključuju u proces slaganja izbornih lista, da se žene aktiviraju kao članice stranke. Ideja je da politička stranka dijelom postane ‘ovisna’ o ženama i njihovoj volji da sudjeluju na izborima – kvote, dakle, osnažuju položaj žena u stranci, a zbog toga što su ključan faktor funkcioniranja stranke povećava se njihov broj u Saboru. Upravo iz tog razloga, uspješnost kvota u zemljama koje ih imaju procjenjuje se nakon drugih, a pogotovo nakon trećih izbora. Razlog je jasan. Žene kroz desetak godina osnaže svoj položaj u stranci i uspijevaju izgurati staru gardu zastupnika koja je dominantno muška.

Kada će političke stranke u Hrvatskoj, lijeve, desne, velike ili malene, to shvatiti i početi primjenjivati neizvjesno je. Jedino što je u potpunosti jasno da će u ovom sazivu Sabora politika i dalje ostati isključivo muška igra.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Rodna nejednakost u primanju Nobelove nagrade

Prema nedavnoj analizi časopisa Fortune, znanstvenice koje su u utrci za najviša priznanja u svom području rada suočavaju se s velikom preprekom koju njihovi muški kolege ne moraju savladati: rodnom neravnotežom.

Od 870 individualnih znanstvenika/ca i 23 organizacije koje su primile Nobelovu nagradu od njenih početaka 1901. godine, žene su nagradu primile svega 49 puta. Rodna je nejednakost najveća u područjima poput fizike, kemije i medicine, sa svega jedan posto, 2,33 posto i 5,71 posto nagrada dodijeljenih ženama u 114 godina dugoj povijesti Nobelove nagrade. Samo ove godine, sedam je muškaraca dobilo Nobelovu nagradu za doprinose u području fizike (njih dvoje), kemije (njih troje) i medicine (dvoje dobitnika), dok je samo jedna žena, Tu Youyou, prepoznata u području medicine za doprinose u liječenju malarije.

Nalazi časopisa Fortune su razočaravajući, ali ne i iznenađujući. U studiji iz 2012. godine pokazalo se kako profesori znanstvenih područja na sveučilištima diljem Amerike smatraju studentice manje sposobnima od njihovih muških kolega, unatoč tome što pokazuju iste vještine i postignuća. Radi se o percepciji koja ženama znatno ograničava prilike za poslove i mentoriranje.

Prošlog je mjeseca Journal of the American Medical Association objavio izvješće u kojem podaci pokazuju da žene primaju manju financijsku potporu u ranim stadijima karijere od njihovih kolega, o čemu smo već pisale. Bez jednakog pristupa ključnim resursima potrebnima za ostvarivanje profesionalnih ciljeva, za znanstvenice je puno manje vjerojatno da će imati karijeru u odabranom području, a još manje biti prepoznate za svoj rad.

Srećom, brojke se ipak mijenjaju nabolje. Između 2000. i 2015. godine, žene su primile sveukupno 19 Nobelovih nagrada, što nije najbolja moguća situacija, ali je ipak napredak. Nadamo se da će se uzlazna putanja nastaviti i dalje.

LGBTIQ inicijativa FFZG-a AUT organizira novu AUTaonicu

LGBTIQ inicijativa FFZG-a “AUT” u srijedu, 21. listopada, u 19 sati započinje s AUTaonicom, programom vršnjačke podrške za LGBTIQ osobe, koja će se održati u prostoriji A001 na Filozofskom fakultetu. AUTaonica je namijenjena svim brucošima/icama i ostalima koji dosad nisu imali/e priliku razgovarati o autanju u sigurnoj i zatvorenoj atmosferi (ili jesu, ali žele još!). Dob nije bitna, kao ni studirate li na Filozofskom ili bilo kojem drugom fakultetu.

Iz AUT-a poručuju: ” Autanje je zaista veliki korak u našim životima. Zapravo, više velikih koraka.
To je proces koji se odvija tijekom cijeloga života, što nas ponekad toliko frustrira da gotovo poželimo da nam na čelu piše peder/lezba/bi/trans/… pa da ne moramo svaki put iznova ponavljati iste muke po autanju. Ormar je tijesan i sputava, ali ni izaći iz njega nije lako. Kako bilo, nema razloga da sve to skupa prolaziš sam/a. Umjesto toga, dođi na AUTaonicu razmijeniti recepte za preživljavanje autanja! Ne moraš reći ono što ne želiš, tako da su i sramežljivije među vama dobrodošle”.

Radionicu vode članovi i članice AUT-a u sigurnoj atmosferi. Potrebno se prijaviti na mail inicijativa.aut@gmail.com jer je radionica zatvorenog tipa i radi se u manjim grupama.

Isto tako, nakon AUTaonice, inicijativa organizira i tulum u petak, 23. listopada, s početkom u 20 sati u KSFF-u, kako bi veselo obilježili/e početak nove akademske godine!