Mirovne aktivistkinje snažno se protive dogovoru Njemačke i Turske oko izbjeglica

Nakon što se u četvrtak na EU summitu govorilo o važnosti bliže suradnje s Turskom u rješavanju izbjegličke krize, njemačka kancelarka Angela Merkel u nedjelju je ponudila turskom premijeru Ahmetu Davutogluu mogućnost potpore za brži napredak u priključenju Turske Europskoj uniji ako Turska spriječi izbjeglice da nastave ulaziti u EU te ako pristane primiti one koje će Europa poslati natrag. Inicijativa žena za mir iz Turske osudila je ovakve dogovore između Njemačke i Turske i pozvala međunarodnu zajednicu da spriječi zadržavanje izbjeglica u Turskoj, koja sirijskim izbjeglicama pruža užasne uvjete za život. 

Na zajedničkoj konferenciji s turskim premijerom u Istanbulu, Merkel je rekla da će Njemačka pomoći da se ubrza proces kojim bi Turci i Turkinje mogli bez vize putovati u zemlje EU te da će pogurnuti dugotrajne pregovore Ankare o članstvu u EU. Zauzvrat, kazala je, očekuje od Turske da pristane što brže na prihvaćanje izbjeglica koji će biti poslani natrag od strane EU. Davutoglu je kazao da će sporazum o readmisiji potpisati samo ako se dogodi napredak u liberalizaciji viznog režima za turske građanke i građane.

Merkel, koja je prije samo deset dana ponovila kako se protivi priključenju Turske EU, izjavila je danas kako su pregovori s turskim premijerom bili vrlo perspektivni, a susrela se i s turskim predsjednikom i vođom Stranke pravde i razvoja (AKP) Tayyipom Erdoganom. Ističući kako je ovaj dogovor nezamisliv na nekoliko razina, turske se aktivistkinje za mir pitaju je li itko pitao Sirijce i Sirijke za njihovo mišljenje o ovom pitanju. “Uvjeti u Turskoj za sirijske izbjeglice jednostavno su užasni. Predsjednik Erdogan iznova i iznova ponavlja da ima namjeru te izbjeglice smjestiti u tampon zonu na sirijskoj granici. Ovaj posjet predstavlja europski pečat odobrenja tog projekta, koji podrazumijeva još gore uvjete za izbjeglice i očiti napad Turske na narod u Sirijskom Kurdistanu (Rožavi)”, piše u priopćenju i pozivu ženskim organizacijama u Njemačkoj i međunarodnoj javnosti uoči posjeta Merkel Istanbulu da spriječe postizanje sporazuma između Njemačke i Turske.

Okarakterizirale su ovaj posjet, pogotovo u doba predizborne kampanje, kao značajnu potporu predizbornim naporima AKP-a, stranke koja je na lipanjskim izborima izgubila apsolutnu većinu u parlamentu. Zbog propalih pregovora o formiranju koalicije s bilo kojom drugom strankom, zakazani su novi izbori 1. studenog.

“Ova podrška AKP-ovoj izbornoj kampanji dolazi u trenutku kad je ova stranka uvelike oštetila izglede za mir kako u Turskoj tako i na Bliskom istoku općenito. Prošlo je samo tjedan dana od bombaškog napada u Turskoj.  Mi, žene, svjedočile smo tom masakru. Prošlo je samo tjedan dana otkad je policija u Turskoj napala ljude koji su nosili u bolnicu one ranjene u napadu, koristeći metke, suzavac i vodu pod tlakom. Odmah nakon toga, ministar unutarnjih poslova imao je obraza ustvrditi da ‘nema problema u vezi sigurnosti’. Ministar pravosuđa bio je u stanju nasmijati se kad su ga upitali hoće li ministar unutarnjih poslova podnijeti ostavku. Premijer nije vidio nikakav problem u tome da izjavi kako su oni imali listu potencijalnih bombaša samoubojica, ali da nisu mogli intervenirati dok napad ne bude izveden budući da zločin još nije bio počinjen”, poručile su.

Mirovne aktivistkinje osvrnule su se i na Erdogana koji je izjavio kako “ostavka nije prikladan mehanizam u svakom pojedinačnom incidentu”. “Ovo, nakon jednog od najkrvavijih incidenata u povijesti zemlje… Ali ovo nije sve. U Turskoj je vlada trenutno u ratu sa svim društvenim skupinama koje zahtijevaju i rade na miru. Brojni civili zatvoreni su ili namjerno ubijeni od strane državnih snaga sigurnosti, pogotovo u kurdskoj regiji, a od prekida primirja počinjeni su i brojni ratni zločini. Sve je ovo dokumentirano od strane organizacija za ljudska prava”, kažu iz Inicijative žena za mir.

Osuđujući posjet Angele Merkel kao davanje legtimiteta i novca vladi koju brojni turski građani i građanke pozivaju na odgovornost zbog svih propusta povezanih s napadom u Ankari, mirovne aktivistkinje poručuju da dogovor između Njemačke i Turske nije dobro rješenje ni za izbjegličke valove ni za probleme unutar Europe i unutar Turske. “Sve što bi ovo moglo donijeti je zatvaranje sirijskih izbjeglica unutar granica Turske uz opraštanje svih vrsta kršenja ljudskih prava na svim razinama u ovoj zemlji. Svi naši životi i naše nade da živimo u miru trebali bi vrijediti više od ovoga“, zaključile su i pozvali na hitnu reakciju jer je ovakav sporazum “opasan za budućnosti Bliskog istoka, Europe i, dugoročno, za budućnost čitavog svijeta”.

Medijska pismenost mladih, ali i svih građana i građanki, pitanje je borbe za demokraciju

Kako je najavljeno, ususret Cjelovitoj kurikularnoj reformi, GONG i Kulturpunkt.hr organizirali su konferenciju “Između slobode govora i govora mržnje: Medijska pismenost u obrazovnom sustavu i društvu”. Konferencija je održana u petak, 16. listopada 2015., u Novinarskom domu, uz financijsku podršku fonda “Alumni Engagement Innovation” američkog State Departmenta, programa Centri znanja Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva te programa Europske unije “Europa za građane”. 

Program konferencije uključivao je panelne rasprave o slabim karikama medijskih sustava u Hrvatskoj i regiji, o suvremenim problemima društva koje senzacionalističko medijsko izvještavanje samo podupire, zanemarivanje društvenih problema u obrazovanju, te radionice o populizmu i medijima, utjecaju stereotipa, predrasuda i prikrivenog oglašavanja u medijima na mlade, prevenciji govora mržnje na društvenim mrežama kroz obrazovne programe i medijskim prikazima fašizma i antifašizma u kontekstu provjeravanja činjenica i izvora informacija u regiji.

U uvodnom dijelu, Jelena Berković iz GONG-a i Janja Sesar iz Kurziva govorile su o tome kako mediji ne ispunjavaju potencijal koji imaju u društvu te o potrebi osmišljavanja alata za mlade kako bi kritički konzumirali medije. Pozdravni govor održala je Juliete Valls Noyes, Veleposlanica Sjedinjenih Američkih Država u RH, koja je istaknula sljedeće: “Demokracija počiva na slobodi mišljenja i izražavanja, a ona je utjelovljena u slobodi govora i medija. No, i sloboda izražavanja mora biti sklopljena s dubokom društvenom odgovornošću i predanošću samim demokratskim i pluralističkim vrijednostima”.

Prvu panel-raspravu o “slabim karikama” medijskih sustava Hrvatske i regije moderirala je  Antonija Letinić, a izlaganja su imale/i Brankica Petrović iz Mirovnog inštituta u Ljubljani, Helena Popović, docentica na Fakultetu političkih znanosti i voditeljica istraživanja o integritetu medija u Hrvatskoj, Xhabir Memedi Deralla, voditelj udruge CIVIL i novinar iz Makedonije i sociolog Krešimir Krolo sa Sveučilišta u Zadru.

Brankica Petrović predstavila je istraživanje medija koje je provođeno na prostoru bivše Jugoslavije i koje je uvelo pojam integriteta medija. Mediji koji ne služe javnom interesu nego pojedinačnim subjektima su korumpirani, a budući da demokracija velikim dijelom počiva na slobodi medija, korumpirani mediji znače smrt demokracije. Stoga je pitanje medijske pismenosti mladih, ali i svih građana/ki, na neki način i borba za demokraciju. Najveći problem s medijima u regiji predstavlja pitanje vlasništva koje u našim državima nije transparentno pa “čak i kada znamo tko je vlasnik, pravo je pitanje – tko je vlasnik vlasnika”. I javni su mediji prepušteni političkom utjecaju i iznimno destabilizirani i zarobljeni u mreži klijentelističkih odnosa, te umjesto da služe jačanju demokratskih procesa, najčešće čine upravo suprotno. Novinari/ke su dio tog problema, ali i žrtve cjelokupne situacije, s obzirom da su degradirani, s nesigurnim zaposlenjem i primanjima. Petrović se zapitala kako to da takva degradacija nije izazvala veći i organizirani otpor novinara/ki. Petrović je također istaknula i odgovornost samih građana i građanki “jer smo propustili svoje pravo i svoje slobode nekome drugome, odnosno tržištu“. Govoreći o tim problemima u kontekstu naših očekivanja od EU-a, rekla je: “EU propisuje kakve piliće trebamo uzgajati, ali neće dirati europski kapital i neće ništa reći oko medijskog vlasništva, nego će radije dati novac da se obrazuje građane/ke – na nama je da nađemo načina da se poveže želja građana/ki za dobrim medijima s vrhunskim novinarima/kama koje imamo, pri čemu treba naglasiti i odgovornost tijela poput regulatora i ministarstava”.

Helena Popović iznijela je zaključak istraživanja koji je zajednički svim promatranim zemljama: javni interes u medijima potpuno je zanemaren radi simbioze ekonomskih i političkih struktura moći. Izvještaj je obuhvatio medijske politike, medijske organizacije, značaj i utjecaj oglašivača, profesiju novinara/ki te publike. U pogledu medijskih politika došlo je do prilagođavanja domaćeg zakonodavsta onome EU-a i tržišnim konceptima. Istaknula je kako u Hrvatskoj još nije objavljena medijska strategija, ali je ipak došlo do prepoznavanja važnosti medija neprofitnog sektora i novih načina njihova financiranja, prikupljanja novih podataka i mapiranja stanja u medijima. Prema istraživanju, u velikoj mjeri se ne poštuju etički standardi novinarstva, a prisutna je i određena doza korupcije (često i “neosviještene”), te nedostatak homogenosti novinara/ki što je posljedica uvjeta njihovog prekarnog rada obilježenog kratkoročnim ugovorima, nesigurnošću i strahom.

“Na snazi je deprofesionalizacija novinarstva, a jedan od razloga jest i pitanje publike”, rekla je Popović. Zahvaljujući novim tehnologijama, u proizvodnji medijskih sadržaja danas svi mogu sudjelovati. Publika je definirana kao “potrošači/ice, a ne kao građani/ke koji/e trebaju biti informirani/e”, stoga je bitno da se publike medijski opismenjavaju, a pritom od medijskih organizacija tražiti da rade u javnom interesu, zaključila je Popović.

Xhabir Memedi Deralla opisao je načine na koje je njegov aktivistički i novinarski rad već gotovo deset godina diskreditiran u medijima sklonim trenutnoj makedonskoj vlasti. CIVIL godinama radi na demilitarizaciji, rodnoj i etničkoj ravnopravnosti te demokratizaciji, pa je kao takav i meta brutalnih političkih napada i difamacija u medijima. Aktualni režim okupirao je sve javne resurse i makedonsko društvo gurnuo u populizam, siromaštvo, konzervativizam, korupciju i sustavna kršenja ljudskih prava. Deralla je rekao da je pad započeo još 2007. godine, no već je 2010. godine postalo jasno da su makedonski mediji u totalnom mraku. “Pad medijskih sloboda u Makedoniji je bio vrtoglav – sa 46. na 123. mjesto po slobodi medija u roku od nekoliko godina”. Prema Deralli, pad medijskih sloboda je toliko snažan, “da više ne možete reći kako mediji manipuliraju javnim mnijenjem, već se radi o medijima koji su čista propaganda”.

Krešimir Krolo predstavio je istraživanje o transformaciji korištenja medija među mladima (provođeno od 2012. do 2014.). Radila su se istraživanja stavova srednjoškolaca/ki, njihovo korištenje internetskih i društvenih mreža i video medija, te je mapirano korištenje video igara među djecom i mladima. Mladi participiraju na društvenim mrežama i članovi su brojnih Facebook grupa, a zanimljivo je kako su tolerantniji i progresivniji stavovi uočeni među onim korisnicima/cama koji/e sudjeluju u raspravama, razmjenjuju mišljenja i sudjeluju u kreiranju sadržaja. Tolerantniji i progresivni stavovi primijećeni su i kod mladih koji konzumiraju alternativnu glazbu i zanima ih kulturna potrošnja, dok su tradicionalniji stavovi i nacionalizam povezani uz konzumiranje popularnih televizijskih sadržaja i glazbe. Krolo je govorio i o načinu korištenja video-igara te o problematičnoj rodnoj podzastupljenosti i diskriminaciji žena u gejmerskom svijetu – istraživanja su pokazala kako samo oko osam posto žena participira u ovoj vrlo mizoginoj zajednici, pa bi se kroz medijsku pismenost i taj problem trebao adresirati.

U drugoj panel-raspravi, uz moderaciju Martine Horvat, sudionici/e su govorili/e o medijskoj pismenosti u kontekstu obrazovanja, tako da je Građanski odgoj i obrazovanje (GOO) bila tema koja se neminovno provlačila kroz raspravu. Nada  Zgrabljić Rotar, komunikologinja sa Sveučilišta u Zadru i Hrvatskih studija Sveulilišta u Zagrebu, govorila je o važnosti medijske pismenosti i posljednicama njezine nedostatne razvijenosti u našem društvu. Domagoj Morić iz Foruma za slobodu odgoja govorio je o aspektu kritičkog razumijevanja kao dijela medijske pismenosti te o programima stručnog usavršavanja koje Forum već dugi niz godina provodi s nastavnim osobljem na tu temu. Komunikologinja Lana Ciboci s Hrvatskih studija govorila je o definicijama medijske pismenosti, te o tome na koje načine se ona poučava u školama.  Ivan Dobran predstavio je novi projekt Pulske filmske tvornice o građanskom odgoju i medijskoj pismenosti za mlade koji se odvija u Gimnaziji Pula  – Medionauti. Na kraju ovoga panela, profesorica matematike i informatike Lidija Kralj govorila je o tome kako bi trebao izgledati budući kurikulum infiormatike te o korištenju interneta u obrazovanju.

U popodnevnim satima, nakon održanih radionica, predstavljen je njihov sadržaj i zaključci. U radionici o medijskim prikazima fašizma i antifašizma – odnosno o izvorima informacija za provjeru činjenica u regionalnom kontekstu, uz Brankicu Petković i Xhabira Derallu, sudjelovali/e su i Dušan Jordović i Siniša Dedeić iz Istinomer.rs, Tijana Cvjetičanin i Aida Ajanović iz Istinomjer.ba te Dragan Koprivica iz Centra za demokratsku tranziciju iz Crne Gore. Radionicu o populizmu i medijima kao prijetnji ili korektivu za demokraciju vodio je prof. Berto Šalaj, radionicu o utjecaju stereotipa, predrasuda i prikrivenog oglašavanja u medijima na mlade vodila je Lane Ciboci, a radionicu o prevenciji govora mržnje na društvenim mrežama kroz obrazovne programe Lidija Kralj.

Na kraju konferencije sudionici/e su izrazili želju za nastavkom razgovora i traženja rješenja kad su u pitanju “naši društveno-medijski problemi”, budući da je ovo bio prvi takav skup koji je ujedinio sve relevantne aktere. 

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Latina Equal Pay Day – za nestanak rodnog jaza u plaćama

Žene svake boje kože i etniciteta doživljavaju rodni jaz u plaćama u Americi, no za Latinoamerikanke ta je razlika među najvećima, o čemu smo pisale ovdje. Prosječno su žene plaćene 79 centa na svaki dolar koji zaradi muškarac, dok su Latinoamerikanke plaćene svega 56 centa.

U četvrtak, deset mjeseci od početka godine, obilježen je Latina Equal Pay Day, kada Latinoamerikanke konačno sustignu godišnja primanja bijelih muškaraca u 2014. godini.

Nedavna studija National Women’s Law Centra pokazala je kako su Latinoamerikanke potplaćene na svim razinama obrazovanja, s najvećim jazom kod žena s najmanje obrazovanja. Studija je pokazala uznemirujuće diskrepancije u plaćama, uključujući i onu da Latinoamerikanke s prvostupničkom diplomom primaju gotovo jednaku plaću kao muškarci sa samo srednjom školom. Slično tome, postoje i razlike kroz različita zanimanja.

Demokratkinje u Kongresu zalagale su se za zakonsku odredbu kojom bi se značajno smanjio rodni jaz u plaćama za žene i spriječile odmazde za žene koje zatraže jednake plaće na radnom mjestu. The Paycheck Fairness Act, predstavljen u Senatu 2013. godine, zabranio bi kazne za dijeljenje informacija o plaćama, te tražio od zaposlenika/ica dokazivanje da bilo kakve razlike u plaćama nisu rodno utemeljene. Od onda je blokiran od strane Republikanaca u Senatu više nego jednom.

Istraživanje provedeno od strane American Association of University Women (AAUW) pokazuje da Latinoamerikanke sve više postaju utjecajno biračko tijelo, zbog čega AAUW savjetuje predsjedničkim kandidatima/kinjama da posebnu pozornost posvete rodnom jazu u plaćama, adresiranjem problema.

Žene koje pišu o tehnologiji i dalje su zlostavljane na internetu

Ženama koje pišu o tehnologiji nije strano zlostavljanje na internetu, a neke od njih su zbog toga prisiljene i mijenjati karijeru.

Catherine Adams, istraživačica na Nottingham Trent Universityju u Ujedinjenom Kraljevstvu, provela je istraživanje na uzroku od sto žena koje pišu o tehnologiji i došla do podataka da”jedna od pet novinarki koje pokrivaju područje tehnologije prikrivaju svoj rod kako bi izbjegle seksističko zlostavljanje, a gotovo 40 posto njih je promijenilo područje rada zbog straha da će biti mete napada”, napisala je u sažetku istraživanja objavljenom u The Guardianu. Adams također navodi da gotovo trećina ispitanica smatra da je zlostavljanje postalo još gore u posljednjih godinu dana.

“To nije situacija u kojoj možete reći da jednostavno nećete čitati komentare”, odgovorila je programerka video igrica Brianna Wu, na pitanje s kakvim se problemima žene susreću kada pišu o tehnologiji. “Ovdje se radi o ciljanom zlostavljanju – često na nasilne načine”. Wu je rekla kako osobno poznaje više do pet žena koje su napustile svoj posao zbog zlostavljanja samo u prošloj godini.

“Ispitanice su također opisale i velik broj incidenata licem u lice, od seksističkih stajališta u redakciji, do neželjenog udvaranja i uhođenja”, navodi Adams. “Četiri od deset ispitanica su rekle da je strah od napada utjecao na njihov posao ili promijenio način njihova pisanja”.

Wuin savjet mladim ženama koje razmišljaju o pisanju ili poslu u tehnološkoj industriji jest da budu svjesne da će biti teško, ali da ipak postoji nada za promjenom na bolje u budućnosti. “Ulozi u ovome ne mogu biti viši nego što jesu”, navodi. “Pitanje je samo hoće li muškarci biti ti koji će sami graditi budućnost ili će i žene biti uključene”.

New York Historical Society otvara Centar za žensku povijest

Voditelji/ce New York Historical Societyja nisu morali dugo tražiti dokaze da je uloga žena u povijesti predugo bila zapostavljena. Primjer su našli unutar vlastitog muzeja: Tiffany svjetiljke za koje se smatralo da su djelo Louisa Comforta Tiffanyja i njegovih dizajnera.

Akademski su znanstvenici još prije deset godina otkrili da je Clara Driscoll, direktorica ženskog odjela za rezanje stakla u Tiffany Studiu, zajedno sa svojim radnicama, poznatijima kao Tiffany Girls, proizvela mnoge cijenjene i vrijedne svjetiljke, poput “Wisterie” i “Dragonflya”.

“To nas je navelo na razmišljanje o povezanosti žena i objekata u našoj vlastitoj kolekciji i o ženama općenito”, rekla je Louise Mirrer, predsjednica i izvršna direktorica Društva.

Jedan od rezultata tog razmišljanja vidljiv je u planovima Društva o novom Centru za istraživanje ženske povijesti, koje će biti posvećeno izložbama o ženskoj povijesti i stipendijama, a koji bi se trebao otvoriti 2017. godine.

Organiziran i kustosiran od strane Valerie Paley, potpredsjednice i glavne povjesničarke Društva, Centar će predstaviti dvije do tri izložbe godišnje, izmjenjujući povijesne i umjetničke instalacije. “Želimo uključiti ženske priče u širi narativ”, rekla je Paley, “kako bi proširili vlastito razumijevanje prošlosti”. Društvo navodi kako su među prvim institucijama koje će posvetiti stalni prostor ženskoj povijesti i školarinama.

Planirani događaji uključuju premijerno prikazivanje uloge američkih žena u 18. stoljeću u stvaranju prve moderne demokracije i izložbu koja će fokus staviti na žene i Progresivni pokret 19. stoljeća. Centar također planira istražiti različite teme, od sufražetskog pokreta do modernog feminističkog pokreta.

Uz to, Društvo će održavati godišnje konferencije o ženskoj povijesti, od kojih je prva zakazana za ožujak. Konferencije će se fokusirati na dominantno žensku tekstilnu industriju, poput proizvodnje, promjenjive radne demografije, uloge ženskih organizacija i radničkih sindikata.

Društvo će također pokrenuti i tri Andrew W. Mellon prakse u području ženske povijesti, pomoći u pokretnju online tečaja o ženama i radu kojeg će voditi Alice Kessler-Harris, profesorica povijesti na Columbia Universityju i razviti edukacijske resurse i mogućnosti za mlade od vrtićke dobi do osnovne škole. Mobilna aplikacija će omogućiti šetnju po povijesnim mjestima u New Yorku koja su ili pozdravila ili isključivala žene.

“Uvijek tražimo neistražene dijelove povijesti o kojima povijesni udžbenici ne govore”, rekla je Mirrer. “Mi smo institucija koja želi pričati priče o kojima se malo zna”.

Seksizam u filmskoj industriji: ‘Redateljice jednostavno ne dobivaju jednaku šansu za uspjeh’

Američki Equal Employment Opportunity Commission (EEOC) kontaktirao je redateljice u Hollywoodu kako bi ustanovio je li potrebna pravna intervencija kako bi se prekinule diskriminatorne prakse zapošljavanja u filmskoj industriji.

U pismu koje je poslao 50-ak redateljica, EEOC, koji je inače zadužen za zaštitu od diskriminacije u zapošljavanju na temelju roda, rase, religije i nacionalnosti, traži razgovore s njima kako bi saznali više o problemima vezanima za rod s kojima se suočavaju redateljice na filmu i televiziji.

U svibnju ove godine, nakon objavljivanja studije San Diego State University Center for the Study of Women in Television and Film, koja je otkrila da svega sedam posto filmova od najbolje rangiranih 250 filmova u 2014. godini imaju žene kao redateljice, ACLU (American Civil Liberties Union) južne Kalifornije i nacionalni ACLU Women’s Rights Project zahtijevali su od države i federalnih agencija da istraže zašto Hollywoodu ne zapošljava jednak broj žena kao i muškaraca. Dodatne studije, poput DGA-ovog izvješća koje pokazuje da su žene režirale svega 16 posto epizoda televizijskih serija u razdoblju od 2014. do 2015. godine, također su uključene u žalbu.

“Redateljice jednostavno ne dobivaju jednaku šansu za uspjeh, i to zbog sistematske diskriminacije”, rekla je odvjetnica ACLU Women’s Rights Projecta, Ariela Migdal.

“Vrijeme je da agencije za građanska prava poduzmu potrebne korake kako bi osigurale da žene imaju jednake uvjete u igri”, dodala je.