CMS poziva Predsjednicu RH da ne militarizira humanitarnu izbjegličku krizu

Centar za mirovne studije (CMS) dao je izjavu za javnost povodom izjava Predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović o dizanju stupnja pripravnosti Hrvatske vojske te ususret sutrašnjem zasjedanju Vijeća za nacionalnu sigurnost.  CMS je pozvao predsjednicu RH da ne militarizira humanitarnu izbjegličku krizu te da ne šaljemo vojsku na izbjeglice koji bježe od ratova. 

“Centar za mirovne studije šokiran je neznanjem i neosjetljivošću predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović prema trenutnoj izbjegličkoj krizi. U trenutku kada se RH suočava s velikim humanitarnim izazovima, predsjednica RH potpuno neprimjereno opterećuje oružane snage RH mogućim zadacima nadzora državne granice. Predsjednica mora shvatiti da izbjeglice koje dolaze i prolaze kroz RH nisu nikakva okupatorska vojska već ljudi – a među njima i brojna djeca te druge ranjive skupine – koji bježe pred ratovima“, stoji u priopćenju. 

“Ovakvim nepromišljenim i neodgovornim stavovima Predsjednica samo unosi nemir među građane RH i besmisleno iscrpljuje važne državne resurse. Time nanosi i štetu ugledu RH u svijetu jer radi istu grešku koju je učinila Mađarska. Istovremeno, pozdravljamo namjere da se vojska uključi u humanitarni aspekt ove krize davanjem logističke potpore policiji i civilnom društvu, te pružanju humanitarne pomoći izbjeglicama“, poručuju iz CMS-a. 

“Pozivamo građane RH da ne nasjedaju na ove neprimjerene ideje od strane Predsjednice, a Predsjednicu da ne stvara paniku te da se u trenutku velike međunarodne humanitarne krize ponaša dostojanstveno i krajnje odgovorno prema svakome ljudskom životu koji se nalazi u nevolji”, pozivaju na kraju. 

Uz RefugeePhrasebook pomaži na šest jezika!

Vlasta Paulić jedna je od osoba iz Hrvatske koja se uključila u izradu RefugeePhrasebooka šestojezičnog priručnika, odnosno, rječnika najčešće korištenih fraza koji se na granici dijeli izbjeglicama kako bi se što lakše mogli i mogle sporazumjeti s lokalnim stanovništvom, policijom i vojskom te volonterima i volonterkama. U priručniku kojeg može vidjeti ovdje uz ključne riječi i rečenice neophodne za sporazumijevanje nalaze se i prijevodi upozorenja.

Cijeli rječnik fraza volonterski je projekt koji je započeo u Berlinu, a proširio se diljem svijeta.  Ta volonterska grupa danas broji preko 150 ljudi, a radi se na 28 jezika.

Prema dostupnim informacijama, volonterski sati vrijednim volonterima i volonterkama itekako su se isplatili budući da je priručnik dobio pohvale i od izbjeglica koje ga koriste, volontera i volonterki, ali i od policije i vojske koje ga uz granicu dijele.

“Kada je sve ovo počelo, tražila sam kako mogu pomoći – pretpostavljam kao i puno ljudi – igrom slučaja naišla sam na liječnika koji je sudjelovao u izradi rječnika i tako se uključila”, kaže nam Vlasta.

“Od trenutka kada sam se uključila, broj ljudi koji sudjeluje stalno se povećava”, dodaje Vlasta te napominje kako je u volonterski projekt uključeno preko 150 ljudi.

“Phrasebook je za korištenje zamišljen na sljedeći način: jezici su podijeljeni u tablici, a osoba koja se pokušava sporazumjeti pronalazi u tablici prijevod riječi koje želi reći u jeziku zemlje domaćina”, objašnjava. “Na nju može uprijeti prstom i na takav način prenijeti svoju poruku”, nanaglašava Vlasta.

Pojedinci koji su se okupili u internetsku zajedinicu odlučili su djelovati na način koji će biti otvoren i slobodan za korištenje svima. Volonteri i volonterke koji rade na RefugeePhrasebooku rezultat svojeg rada objavljuju pod Creative Commons licencom kao open source što znači da krajnji rezultat objavljen na internetu pripada svima na slobodno korištenje, kopiranje, distribuciju ili redizajniranje, objašnjava nam Vlasta. Ukoliko imate primjedbe ili sugestije na sam sadržaj (primjerice jezika) pošaljite nam mail na feedback@refugeephrasebook.de, govori nam Vlasta.

I na svojoj Facebook stranici Vlasta je objavila poziv svim zainteresiranim osobama da ako mogu printati primjerke Phrasebooka, s njima dođu u Vintage Industrial Bar (Savska cesta 160) od 18 do 21 sat te napominje kako će ti materijali već večeras biti u Tovarniku i puno pomoći. Za sve što stigne iza 21 sat Vintage Industrial Bar stavlja na raspolaganje svoje skladište, tako da možete organizirati i printanje i dostavu za nadolazeće dane. Verziju za printanje možete pronaći ovdje.

Uzdržavanje je pravo djeteta, ne roditelja

Znate li prava djece?

Važno je naglasiti da je roditelj/ica s kojim žive djeca dužan po zakonu pokrenuti postupak za uzdržavanje maloljetne djece. U brakorazvodnim parnicama određivanje obveznika uzdržavanja i svote sastavni je dio sudskog postupka, dok kod prestanka izvanbračne zajednice potrebno je kao zakonska/i zastupnica/ik podnijeti Općinskom sudu tužbu radi utvrđivanja obveze uzdržavanja i određivanja svote.

Na žalost, zakonodavstvo u Republici Hrvatskoj nema  propisan rok u kojem se sudski proces utvrđivanja mjesečnog uzdržavanja za dijete mora završiti čime stavlja dijete/djecu i osobu s kojom žive, a to je u pravilu majka, u nezavidan položaj i dodatno otežanu životnu situaciju.

Do okončanja postupka mogu proći godine, pogotovo ako se suprotna strana protivi svojim obavezama i dobrovoljno ih ne izvršava. Obitelj koja sudskim putem rješava svoj međusobni status i obaveze, a pri tome nema dogovora, pogotovo kad jedna strana opstruira gdje god može, a neadekvatan državni aparat mu to omogućuje,  suprotna strana, u pravilu majke s djecom, proživljavaju kalvariju koja u civiliziranim društvima izgleda poput znanstveno-fantastičnog romana.

Privremena mjera uzdržavanja do pravomoćnog okončanja sudskog postupka

Jedina mjera s kojom dijete ostvaruje pravo na uzdržavanje do pravomoćne i ovršne presude, do koje treba prvo stići i uspjeti preživjeti je ova mjera, pa ipak njezino korištenje nije pravilo na hrvatskim sudovima.

Zbog toga je od izuzetne važnosti postizanje korištenja mogućnosti izricanja privremene mjere temeljem članka 356. Obiteljskog zakona (“Narodne novine” br.  116/03., 17/04., 136/04., 107/07.), čije donošenje omogućuje tužitelju naplatu iznosa utvrđenog mjerom odmah po izricanju mjere.

Često se događa da zakonska zastupnica/ik maloljetnog djeteta/djece nije upoznat/a s postojanjem ove mjere, a neki odvjetnici ju izbjegavaju predlagati kako bi sebi smanjili opseg posla čime štete svojoj stranci, uostalom kao i sudovi, odnosno sutkinje i suci koji ne predlažu ovu mjeru strankama u postupku.

Beba od godinu dana baš i ne zna za privremenu mjera uzdržavanja do pravomoćnog okončanja sudskog postupka, kao i sva ostala puno starija djeca, zar ne? Ako niti majka ne zna za tu mjeru i ne ustraje sama da se takva mjera donese, sud će ju jednostavno prešutjeti. No, što kada se takvi roditelji nađu u teškoj financijskoj situaciji – moraju li zbog toga dijete/djecu smjestiti u dom ili tražiti pomoć susjeda i rodbine?  

Sudeći po službenom broju donesenih rješenja u zadnjih dvije i pol godine, stječe se dojam da se samo zakonsko postojanje ove mjere službeno ne pruža na uvid  niti se o njoj informiraju stranke u centrima za socijalnu skrb, niti na sudovima čime se direktno krše dječja prava.

Sudska praksa koja se temelji na osobnoj volji i načinu rada pojedinih sudaca nema nikakvu osnovu u jednakosti i pruža mogućnost oduzimanja djeci njihovih osnovnih prava.

Besplatna pravna pomoć

Institut besplatne pravne pomoći reguliran je zakonom i posebno treba naglasiti da ako se radi o djetetu u postupku radi ostvarivanja prava na uzdržavanje, pomoć će mu se odobriti bez utvrđivanja imovnog stanja (Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći,  NN broj 143/2013 čl.15) .To znači da svako maloljetno dijete koje je hrvatski državljanin može koristiti besplatnu pravnu pomoć kako bi ostvarilo svoje pravo na uzdržavanje bez obzira u kakvim financijsko-ekonomskim uvjetima živi.

Pomoć se dijeli na primarnu i sekundarnu. Primarna pravna pomoć obuhvaća opću pravnu informaciju, pravni savjet i sastavljanje podnesaka, a sekundarna je ona koju pruža odvjetnik.

Primarnu pravnu pomoć pružaju uredi, ovlaštene udruge i pravne klinike. Popis nadležnih ureda možete pronaći ovdje, a ovlaštenih udruga ovdje.

Iako bi o zahtjevu za odobravanjem pravne pomoći nadležna tijela trebala odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva, u stvarnosti donošenje rješenja traje u rasponu od zakonskog roka do nekoliko mjeseci.

U međuvremenu roditelj/ica koja pokušava ostvariti dječje zakonsko pravo snalazi se sam/a kako zna ili plaća usluge odvjetničkoj kancelariji.

Zbog velikog broja zahtjeva i nedovoljnog broja službenika, zakonski rok donošenja rješenja od 15 dana postao je potpuno bespredmetan. Sraz unutarnjeg ustroja javne uprave i stvarnih potreba maloljetne djece koja pokušavaju samo ostvariti osnovnu egzistenciju prevelik je i ne čini se ništa kako bi se smanjio.

Roditeljima i djeci koja su postala broj i predmet na čekanju preostaje strpljenje i pitanje zašto su kao ranjiva skupina društva na vjetrometini nefunkcioniranja državne uprave.

 S obzirom na to da je pravna pomoć u navedenim postupcima besplatna, nije potrebno ispunjavati suglasnost o uvidu u imovinsko stanje podnositelja/ice molbe.

Iako je zahtjev za besplatnom pravnom pomoći u porastu, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić, ističe kako je u 2013. podneseno tek pet zahtjeva od strane žrtava obiteljskog nasilja za dobivanje besplatne pravne pomoći radi određivanja uzdržavanja tužiteljice i djece.

Podatak je više nego alarmantan, tim više što dobivanje besplatne pravne pomoći u ovim postupcima ne podliježe imovinskom konsenzusu i riječ je o slučajevima žrtava obiteljskog nasilja.

Institut besplatne pravne pomoći nije samo pružanje pomoći djeci iz ekonomsko ugroženih obitelji, nego izjednačavanje ostvarivanja egzistencijalnog prava za svu djecu koja to pravo mogu ostvariti samo sudskim postupkom, stoga ga treba koristiti čim više.

Presuda je pravomoćna i ovršna, uzdržavanje utopija

Prva mjera kojom ostvarujete dječja prava tj. mjera privremenog uzdržavanja djeteta važeća je tijekom sudskog postupka. Onog trena kad je postignuta pravomoćna i ovršna presuda ona postaje nevažeća jer je mjerodavno uzdržavanje doneseno presudom kao i susreti s drugim roditeljem.

Nakon što je presuda postala pravomoćna, a roditelj s kojim dijete ne živi i dalje ne podmiruje obavezu uzdržavanja, roditelj/ica kao zakonska/i zastupnica/ik može koristiti ovrhu kao mjeru prinudnog naplaćivanja.

Najučinkovitiji način ovrhe sredstava roditelja koji ne plaća uzdržavanje je situacija kad on/a ima redovan prihod tj. nalazi se u radnom odnosu.

Ako ovršenik nema redovan prihod ili novčana sredstva na računu, ovrha se može zatražiti nad nekretninom u (su)vlasništvu koja ako se cijeli postupak privede kraju prodajom namiruje nastali dug prema djetetu. Ovrha na novčana sredstva ili nekretninu može se podnijeti i prema roditeljima ovršenika koji ne ispunjava svoju obavezu, odnosno prema djetetovom baki i djedu.

Privremeno uzdržavanje djeteta od strane države

Nažalost, još uvijek su česti slučajevi kada je razvod bračnih partnera okončan i presuda donesena, da bračni partner koji je dužan plaćati alimentaciju, presudu ne poštuje. Stoga je država bila prisiljena intervenirati u takvim slučajevima, kako bi bar donekle ublažila nepovoljnu financijsku situaciju te djece.

Samo u prošloj, 2014.godini isplaćeno je iz državnog proračuna 29,5 milijuna kuna  na ime prava na privremeno uzdržavanje djece, dok je u lipnju ove godine broj korisnika prava na privremeno uzdržavanje (tj. djece) bio 4.100.

Iznosi koje primaju djeca iznose 50 posto zakonskog minimuma uzdržavanja, što znači da je taj iznos za djecu do šest godina 470 kune, od 7 do 12 godina 553 kune, te za djecu od 13 do 18 godina 608 kuna.

Zakon u proturječnosti

Na žalost, trenutačna situacija s Obiteljskim zakonom baš kod ove mjere je najapsurdnija. Naime, sukladno čl. 352  važećeg Obiteljskog zakona (NN br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) ako roditelj koji uzdržava dijete ne uspije navedenim sudskim postupcima postići da drugi roditelj plaća presuđeni iznos za uzdržavanje djeteta,  ima pravo na privremeno uzdržavanje djeteta – djece ako drugi roditelj ne udovoljava svojoj obvezi duže od šest mjeseci neprekidno ili ako ne plati ukupan iznos za šest mjeseci s prekidima unutar razdoblja od sedam mjeseci.

No, Zakon o privremenom uzdržavanju (NN 92/14) u članku 7. kaže da dijete ima pravo na privremeno uzdržavanje ako obveznik uzdržavanja ne ispunjava, u cijelosti ili djelomično svoju obvezu uzdržavanja dulje od tri mjeseca neprekidno od dana pokretanja ovršnoga postupka radi ostvarivanja uzdržavanja.

Znači li to, da prema jednom zakonu treba proći šest ili sedam mjeseci neplaćanja, a prema drugom tri? Roditelju/icu koji sam brine za dijete/djecu to uopće nije svejedno ni u kojem smislu. A nije niti djeci. Dakle, ne  postoji zakonska suglasnost  o njihovom ostvarivanju.

Kristina Samardžić iz Ministarstva socijalne politike i mladih komentirala je institut privremenog uzdržavanja, koji je u potpunosti izdvojen iz Obiteljskog zakona iz 2014, te je izdvojen u zaseban zakon – Zakon o privremenom uzdržavanju koji je stupio na snagu 1. rujna 2014. godine.

Prema njenim riječima, Zakonom o privremenom uzdržavanju se sustavnije, jasnije i potpunije uređuje institut privremenog uzdržavanja, uvažavajući probleme koji su se javili u praksi u primjeni toga instituta. Nedorečenost odredaba koje uređuju privremeno uzdržavanje u Obiteljskom zakonu 2003. omogućila je manipulacije od strane obveznika uzdržavanja koji su djelomičnim uplatama od samo nekoliko kuna mogli uskratiti djetetu pravo na privremeno uzdržavanje. U tom slučaju dijete je bilo primorano ponovno čekati protek vremena određen zakonom da ponovno zatraži privremeno uzdržavanje.

Novim Zakonom spriječene su ovakve manipulacije. Naime, sukladno ovom Zakonu djetetu se priznaje pravo na privremeno uzdržavanje i kod djelomičnog plaćanja uzdržavanja, odnosno obveznik uzdržavanja više ne može jednokratnim djelomičnim uplatama uzdržavanja sprječavati dijete u ostvarivanju prava na privremeno uzdržavanje.

Zakonom je ujedno skraćen rok koji mora proteći od donošenja pravomoćne presude o uzdržavanju do podnošenja zahtjeva za privremeno uzdržavanje sa sedam mjeseci na tri mjeseca, uz obvezno pokretanje ovršnog postupka.

Kako novi zakon nije na snazi, nego su to dva oprečna, Ministarstvo za socijalnu skrb i mlade dalo je nalog centrima za socijalnu skrb da donose rješenja sukladno Zakonu o privremenom uzdržavanju.

Međutim, čest je slučaj da se roditelji, a najčešće su to majke, žale da centri za socijalnu skrb ne odrađuju posao adekvatno.

Zbog toga, ako obveznik uzdržavanja ne poštuje pravomoćnu presudu, treba pokrenuti ovršni postupak ili u Fini ili na općinskom sudu i tri mjeseca nakon pokretanja ovrhe, otići s tom dokumentacijom u Centar za socijalnu skrb i podnijeti zahtjev za privremenim uzdržavanjem.

Privremeno uzdržavanje može trajati najviše tri godine ili se prekida kad dijete postane punoljetno.

Upravo ne izdržavanje vlastitog djeteta/djece i sustavno kršenje velikog broja pravomoćnih presuda uzrokovalo je donošenje ove mjere.

Vodile su se rasprave i oko toga treba li se osnovati poseban Fond za alimentaciju.

Mjera se naziva privremenom ne samo zbog ograničenog trajanja maksimalno tri godine, već i zato što bi to trebao biti neki krajnji rok da se državnim institucionalnim mehanizmima prisili roditelja na uzdržavanje djeteta, kad to već ne čini dobrovoljno.

Centar za socijalnu skrb dužan je podnijeti kaznenu prijavu protiv osobe koja ne ispunjava obvezu uzdržavanja redovito i u o tome izvijestiti nadležno državno odvjetništvo koje pokreće spor protiv obveznika uzdržavanja.

Na pitanje koliki je broj podnijetih prijava protiv osoba koja ne ispunjavaju redovito obvezu uzdržavanja Državnom odvjetništvu od strane centara za socijalnu skrb  u 2013. i 2014. godini, iz Ministarstva socijalne skrbi i mladih odgovorili su sljedeće: “Do dana 31.12.2013. godine podneseno je 864 regresnih zahtjeva prema roditelju ovršeniku uzdržavanja, a do dana 31.12. 2014. godine 629 takvih zahtjeva.”

Ne uzdržavanje djeteta je kazneno djelo

Krajnja kazna koja se može izreći roditelju koji ne uzdržava dijete, a najčešće je to otac, je zatvorska.

Pa iako mnogi ne brinu za dijete godinama i ispunili su sve preduvjete za ovu kaznu, ona se jako rijetko koristi. Njezin cilj nije “strpati oca u zatvor” već omogućiti njegovom djetetu ili djeci da ostvari zakonsko pravo na uzdržavanje koje mu vlastiti roditelj osporava.

Neplaćanje uzdržavanja kao kazneno djelo (čl. 209. Kaznenog zakona) najviša je mjera koja se može izreći osobi koja izbjegava zakonsku dužnost.

Iva Jovović, izvršna direktorica udruge Let, komentirala je primjenu i učinkovitost ove mjere, te je rekla: “Znamo da je u 2014 gonjeno 1066 osoba, izrečeno je 20 kazni zatvora,a sve ostale su uvjetno. Godinu prije 40 osoba kažnjeno je kaznom zatvora.

Iz komentara državnog odvjetnika razvidno je da su frustrirani, obzirom da je 97 posto presuda uvjetno te su zapanjeni naklnošću sudaca.

Ako smo se kao društvo odredili da je to kazneno djelo, onda moramo takvu poruku i poslati. Naravno uvijek ima osoba koje izgube posao, budu na dužem bolovanju i sl. te zato ne mogu plaćati uzdržavanje, ali iz našeg iskustva roditelj koji je odgovoran roditelj, a našao se u teškoj financijskoj  situaciji naći ce novce za  dijete: ovaj mjesec 200 kuna pa 300 kuna pa kad nađe posao vratit će svoje zaostatke. 

Isto tako, roditelj s kojim dijete živi ima neosporno troškove oko djeteta. Njega ili nju nitko ne pita koliko su taj mjesec dali za troškove djeteta.”

{slika}  Tekst je nastao u okviru nezavisnog novinarskog projekta 'Roditeljstvo bez alimentacije'
kojeg financijski podupire Ministarstvo kulture, no članak ne izražava stavove i mišljenje
spomenutog Ministarstva. Riječ je o seriji članaka 'Roditeljstvo bez alimentacije'.

Inicijativa Dear Refugees za Libelu: Imajte razumijevanja, ti ljudi traže mir i sigurnost!

Facebook stranica Dear Refugees: Welcome to Croatia trenutno okuplja preko osam tisuća ljudi odlučnih u pružanju svake vrste potrebne podrške izgbjeglicama koje od jučer pristižu u Hrvatsku.

Facebook stranica pokrenuta je prije nekoliko tjedana, dok su vodeći političari i političarke smatrali kako postoji mogućnost da izbjeglice dođu u Hrvatsku izbjegavajući pritom dati konkretne podatke o akcijskom planu za to. Ministar Ostojić u jednom je trenutku čak izjavio kako se na planu radi, no njime nas ne želi opterećivati.  Samo jedan dan nakon što su izbjeglice preko graničnih prijelaza sa Srbijom, a sada i s Mađarskom počele ulaziti u Hrvatsku prema medijskim natpisima postaje jasno kako neke čvrste strukture i/ili stvarne organizacije nije bilo. Stožer za koordinaciju aktivnosti povezanih s izbjegličkim valom te humanitarnom krizom u nastajanju uspostavljen je tek danas oko 10 sati na sjednici Vlade Republike Hrvatske, a po medijskim natpisima vodećih dominantnih medija, ali i onih neprofitnih jasno je kako je do točnih informacija o smjeru kretanja i smještanja izbjeglica od službenih izvora jako teško doći. Crveni križ javlja kako su gotovo iscrpili sve zalihe stoga iščekuju pomoć iz robnih zaliha RH.

Unatoč svemu tomu, administratori/ce stranice Dear Refugees: Welcome to Croatia uspješno često prvi dolaze do točnih informacija i fotografija s graničnih prijelaza te se ističu po uputama i informacijama za izbjeglice napisanima na tri jezika.

Za to je između ostalih zaslužan i Abi Tayfour, Sirijac koji živi u Zagrebu, a studira na Filozofskom fakultetu hrvatski jezik te na Fakultetu elektrotehnike i računarstva na diplomskom studiju.  Kaže kako je on samo jedan od brojnih volontera/ki ove građanke incijative. “Htjeli smo učiniti nešto korisno. Nikad se svi nismo međusobno upoznali, ali okupili smo se s idejom da napravimo nešto korisno, stvorimo mrežu ljudi koja će pružiti podršku izbjeglicama”, kaže Abi. On je i jedan od admnistratora/ica stranice za koju kaže da ima pretrpan inbox porukama ljudi koji žele pomoći ili traže informacije o situaciji u Hrvatskoj.

{slika}

Zadovoljan je dosadašnjim postupcima Vlade i policije koje ocjenjuje pozitivnima i kaže da ih cijeni jer su dosad bili od pomoći, što u inicijativi, s obzirom na odnos prema izbjeglicama u nekim drugim državama, uistinu nisu očekivali. Ipak, Dear Refugees: Welcome to Croatia, nevezano uz Vladu, kreira svoj prostor za djelovanje i trenutno im je glavni cilj koordinirati volontere i volonterke što je najbolje moguće.

 “Puno je ljudi koji nam se javljaju i iz Hrvatske, i iz Slovenije i Mađarske i sad nam je najbitnija koordinacija kako bismo uspješno pružili/e podršku sve većem broju ljudi koji ulazi u Hrvatsku, što neće biti nimalo lagano”, kaže Abi. “Mi se pripremamo s jednim jedinim ciljem: pružiti im potporu u svim oblicima. To im najviše treba. U kontaktu smo s ljudima. Puno njih ne zna hoće li tu ostati, kamo će ići…”, objašnjava Abi. Kontakt s velikim brojem osoba, vlastitih volontera i volonterki, ali i novinara i novinarki koji se nalaze na graničnim prijelazima, kaže Abi, omogućava im da do informacija dolaze vrlo brzo te da su one točne.

On, zajedno s još jednim kolegom, prevodi sve bitne upute i obavijesti za izbjeglice s hrvatskog na arapski, a i odgovara izbjeglicama koje se inicijativi javljaju s pitanjima na arapskom jeziku. Kaže da ljudi pitaju za situaciju u Hrvatskoj, dosta njih želi doći do informacija o svojoj obitelji koja je prešla granicu, a volonteri/ke Dear Refugeesa ih pokušavaju spojiti koliko je u njihovoj mogućnosti.

O važnosti stranice za spajanje obitelji govorila nam je i jedna od administratorica stranice, volonterka iz Slavonije (podatci poznati uredništvu op.a)  koja kaže kako su uspješno spojili već nekoliko obitelji. Ona se, kaže,  priključila volonterskom timu Dear Refugees: Welcome to Croatia iz istih razloga kao i Abi – želi pomoći na koji god način može.  Napominje kako se u Vukovaru u kojem živi trenutno okupljaju volonteri i volonterke kako bi se organizirale u dijeljenju daljnje pomoći izbjeglicama čiji se broj u Tovarniku povećava iz sata u sat dok je Crveni križ sa zalihama na izmaku snaga. Važno je napomenuti, dodaje, kako je stranica nastala kao privatna inicijativa kojoj se ljudi konstatno priključuju iz cijele Hrvatske.

“Zahvalani smo Vladi i institucijama na prvim reakcijama i dosadašnjem pristupu i nadamo se da će se i dalje prema izbjeglicama ophoditi na dostojanstven način. Apeliramo na vlade Slovenije i Austrije da se povedu za hrvatskim primjerom i otvore granice te pruže humani tretman izbjeglicama. Ti ljudi žele doći do svojih obitelji u Zapadnoj Europi, a ideja Europske unije jest da se pomogne ljudima i da ih se propusti da idu gdje žele”, poručio je jedan od osnivača inicijative (podaci poznati uredništvu).

U svjetlu novih zbivanja i natpisa u medijima kako izbjeglice u hotelu Porin protestiraju jer ne žele ostati u Hrvatskoj, ova je poruka itetkako važna.

Građanima i građankama ovaj član inicijative  poručuje:

“Imajte razumijevanja – to su napaćeni ljudi – ljudi koji bježe od rata. To su ljudi koji traže mir, sigurnost i budućnost za svoju djecu. Danas vraćamo dug svima onima koji su ne tako davno pomogli nama kada nam je to trebalo. Na neki način možemo biti sretni što danas možemo tim ljudima pružiti pomoć, a ne tako davno smo ju od drugih tražili.”

{slika}

Poziv znanstvenika i znanstvenica na toleranciju, solidarnost i humanost

Više od stotinu znanstvenika i znanstvenica potpisalo je otvoreno pismo u kojem pozivaju na toleranciju. solidarnost i humanost spram izbjeglica umjesto predrasuda i ksenofobije: razumnost, odgovornost i objektivnost u medijskom i javnom sagledavanju te prikazivanju izbjegličke problematike; sustavno informiranje i senzibiliziranje javnosti te službeno očitovanje nadležnih državnih tijela o aktualnoj situaciji: javnu i stručnu raspravu o ovoj temi; jačanje sustava pružanja izbjegličke zaštite, pružanje podrške i pomoći izbjeglicama.

Pismo znanstvenika i znanstvenica prenosimo u cijelosti:

Svakodnevno svjedočimo medijskim izvještajima o stradanjima ljudi koji u izbjegličkim kolonama u našemu bliskom susjedstvu pokušavaju pronaći priliku za siguran i bolji život za sebe i svoju djecu. Osim osnovnog problema zadovoljavanja primarnih životnih potreba, na tom svom putu ugroženi su brojnim preprekama i otežavajućim okolnostima kojima se nastoji spriječiti njihov ulazak u (ili prolazak kroz) europske zemlje. Sve to zapravo dodatno pojačava patnju i stradanja tih ljudi koji su morali napustiti svoje domove u potrazi za sigurnošću. S obzirom na medijski diskurs u kojemu se uglavnom govori o migrantima, upozorili bismo da je riječ o prisilnim migrantima. Svi su oni bili natjerani bježati iz svojih domova zbog spleta okolnosti i razloga koji se tiču političke, ratne i vojne ugroženosti, borbe za goli život te ekonomske depriviranosti koja je uzrokovana tim faktorima, kao i sve razornijim posljedicama klimatskih promjena. Stoga oni de facto jesu izbjeglice, a ne “avanturisti”, “dezerteri”, “lažne izbjeglice”, “kriminalci” i “teroristi”, kako se ponekad može čuti u iskrivljenim prikazima medijâ i nekih političara.

Nažalost, sve se više, ne samo u hrvatskome nego i u ostalim europskim društvima, mogu čuti i pročitati izjave koje su usmjerene protiv migranata i izbjeglica, a kojima se dodatno potpiruje atmosfera straha, netolerancije, ksenofobije i isključivanja. Takvi prikazi i diskursi dodatno stvaraju prakse neprijateljstva, govora mržnje i diskriminacije prema izbjeglicama, njihovu dolasku te u krajnjoj posljedici mogu voditi i do otvorenog nasilja prema tim ljudima u nevolji, unutar zajednica kroz koje tranzitiraju ili u kojima bivaju smješteni. Kako u posljednje vrijeme možemo čuti o potencijalnome masovnom dolasku izbjeglica i na hrvatske granice, ovim pismom želimo raščlaniti neke od predrasuda i mitova koji se tiču izbjeglica i migranata te kao građani i kao članovi znanstvene zajednice pozivamo na toleranciju, solidarnost i humanost prema njima.

Svrha ovog pisma jest upozoriti na rizike koji mogu nastati od iskrivljenih predodžbi u vezi s dolaskom izbjeglica u zemlju primitka. Iako istraživanja pokazuju da hrvatsko društvo ne iskazuje ekstremne oblike ksenofobije po tom pitanju, ipak se na forumima internetskih portala može naći mnoštvo komentara koji potiču na etničku i religijsku netoleranciju, pa čak i na otvoreno nasilje prema izbjeglicama. U trenutačnoj situaciji to može samo voditi do daljnjega radikaliziranja javnoga mnijenja. Stoga smatramo da je, između ostaloga, nužno i službeno očitovanje nadležnih državnih tijela koje bi informiralo građane o novonastaloj situaciji, o uzrocima dolaska, potrebama i pravima izbjeglica te pridonijelo atmosferi solidarnosti prema njima u hrvatskom društvu. Nažalost, u posljednje se vrijeme od pojedinih domaćih političara mogu čuti uskogrudni, ksenofobični i islamofobični stavovi prema pitanjima aktualne tzv. ‘izbjegličke krize’. Podsjećamo navedene aktere da je njihovo djelovanje ključno u formiranju javnoga mnijenja te da stoga imaju posebnu moralnu i političku odgovornost u odnosu prema ovim pitanjima.

Želimo upozoriti da pojedini vrlo tendenciozni i populistički medijski prikazi odašilju pogrešnu i lažnu sliku koja može poticati moralnu paniku među stanovništvom i voditi dehumanizaciji samih izbjeglica i njihovoj kriminalizaciji. Važno je da se više čuju glasovi koji pozivaju na razumnost, odgovornost, humanost i objektivnost. Stoga je potrebno više medijskih priča, izvještaja i reportaža u kojima su zastupljeni i glasovi onih koji rade izravno s izbjeglicama (humanitarne i vjerske organizacije, organizacije civilnog društva, lokalne vlasti i zajednice u kojima su smještena prihvatilišta za tražitelje azila) kao i glasovi samih izbjeglica, koji su već prije ostvarili pravo na zaštitu i svoju sigurnost pronašli u hrvatskome društvu. Podsjećamo kako su tijekom prošlogodišnjih stradanja uslijed katastrofalnih poplava same izbjeglice i tražitelji azila bili ti koji su nesebično svojim radom i volontiranjem pomagali zajedno s hrvatskim građanima u pakiranju i slanju humanitarne pomoći, pa čak i izravnim akcijama spašavanja postradaloga stanovništva.

U okolnostima ljudskoga stradanja djelatnici Crkve i drugih vjerskih organizacija koji rade s izbjeglicama odašilju vrlo pozitivne poruke koje pozivaju na solidarnost, toleranciju, pomoć i brigu za izbjeglice. Vrijedan je i primjer pozitivnoga odnosa lokalne vlasti i zajednice grada Kutine, u kojem je smješteno jedno od dva postojeća prihvatilišta za tražitelje azila u Hrvatskoj, koji potvrđuje prakse dobrog suživota s tražiteljima u tom gradu, razbijajući mitove kako je prisutnost tražitelja azila vodila većim stopama kriminala, porastu broja bolesti i slično. Kutina je primjer dobre prakse – tolerancije i humanosti, koju može slijediti i ostatak Hrvatske. Različiti akteri uključeni u sustav pomaganja izbjeglicama i rada s njima trebaju imati odgovornost informiranja javnosti, no i nadležna ministarstva trebaju se aktivnije uključiti u dodatno informiranje i senzibiliziranje javnosti u vezi s ovom problematikom.

Istraživanja su pokazala da su za promjenu stavova stanovništva bitni načini na koje državni kreatori javnoga mnijenja formiraju državne i javne politike prema izbjeglicama. Jednako bitan faktor jest i osobno iskustvo raseljenosti, kao i osobna upoznatost s tražiteljima azila i izbjeglicama. Stoga su bolja informiranost, kritičko promišljanje i upoznatost s izbjeglicama osobno ili njihovim sudbinama najbolja prevencija ksenofobnih stavova i ponašanja. Kao znanstvenici, istraživači, akademici, znanstveni djelatnici i studenti nastojimo razvijati i njegovati kritičko mišljenje utemeljeno na znanstvenim činjenicama i dokazima. U okolnostima ove izbjegličke krize, koja je ujedno zbog mjera dizanja zidova i slanja vojske na ljude i kriza humanosti te kriza proklamiranih europskih vrijednosti, jačaju ekstremistički stavovi te atmosfera straha, panike i opasnosti. Sva migrantska i izbjeglička tematika kao i postraseljenički i postimigracijski fenomeni moraju biti odstrašćeni od visokih tenzija i programatskih diskursa bilo koje vrste. U tome je politička i šira društvena odgovornost i nas znanstvenika, da se, utemeljeno na činjenicama, pokrene javna i stručna rasprava o ovoj problematici kojoj svjedočimo i koja će, po svemu sudeći, nastaviti biti permanentno stanje i obilježje našega društva i društava u našemu okruženju.

Stoga kao znanstvenici pozivamo na umjerenu i odmjerenu retoriku svih uključenih u raspravu o ovoj temi, na objektivan i netendenciozan način, bez širenja straha i panike, već kroz jačanje tolerancije i solidarnosti. Pozivamo također na proaktivan i pozitivan stav svih aktera koji rade s izbjeglim ljudima u nevolji i prezentiranje pozitivnih primjera u praksi te na kritičko promišljanje, empatiju, razumijevanje i podršku šire javnosti. Smatramo da Hrvatska ima moralni imperativ djelovati asertivno prema izbjeglicama koje danas pokušavaju pronaći zaštitu, ne samo zbog europskog i međunarodnog prava koje je preuzela, nego i s obzirom na naše donedavno iskustvo prognaništva i izbjeglištva kada su naši građani jednako dobivali zaštitu i nailazili na otvorena vrata u drugim europskim i izvaneuropskim zemljama. Također, potrebno je ojačati sustav pružanja izbjegličke zaštite (sustav azila) u Republici Hrvatskoj jer još uvijek postoje brojni propusti i nedorečenosti, posebice u smislu omogućivanja funkcionalnih preduvjeta za integraciju i samostalan život od trenutka kada im je odobrena zaštita ili kada putem sustava kvota bude omogućen njihov prihvat, za što smatramo da Hrvatska ima dovoljno kapaciteta, iskustva i volje.

I na kraju, usprkos brojnim socioekonomskim problemima u Hrvatskoj koji za posljedicu imaju iseljavanje hrvatskih građana ne smijemo zaboraviti ni na potrebe izbjeglica koje sada dolaze i traže našu pomoć jer ta dva fenomena nisu u uzročno-posljedičnoj vezi. Poučeni iskustvima humanosti i nesebičnosti kakve su iskazane izbjeglicama devedesetih godina 20. stoljeća, kao i primjerima zajedništva, pomaganja i solidarnosti u raznim kriznim situacijama poput prošlogodišnjih poplava, pružimo pomoć i podršku osobama koje svoju priliku za novi život traže prelazeći preko hrvatskoga teritorija ili ostajući na njemu. Potrebe izbjeglica jesu velike, posebice u aspektu pružanja psihosocijalne pomoći i podrške. Osim pružanja stručnih i institucionaliziranih oblika pomoći i građani mogu učiniti puno i najobičnijom ljudskom gestom podrške izbjeglicama. Izazovi koji slijede pred nama su brojni, ali čvrsto vjerujemo rješivi te pozivamo građane i članove znanstvene zajednice na veći angažman oko upoznavanja izbjeglica i izbjegličke problematike.

Otvoreno pismo možete potpisati ovdje

Kutina poziva na fer odnos prema izbjeglicama: Budimo ljudi

U Kutini će u nedjelju biti lansirana inicijativa Kufer, kao dio  projekta Budimo ljudi koji poziva na humanost građanki i građana Hrvatske prema izbjeglicama.

“Kufer okuplja javne osobe koje i same imaju izbjegličko iskustvo iz vremena rata, glumce, glazbenike, predstavnike lokalnih zajednica i nevladinih organizacija u lokalnim sredinama u kojima već postoje centri za tražitelje azila (poput Kutine i Zagreba), mjestima u kojima se planiraju prihvatni centri, (Tovarnik, Trilj) te svim gradovima i općinama u RH koji bi trebali prihvatiti tražitelje azila i izbjeglice”, stoji u pozivu na događaj na Facebooku.

Kufer znači i Kutina i fer odnos prema tražiteljima azila i izbjeglicama, objašnjavaju organizatori, ali i simbolizira teški put koji su ljudi u nevolji morali proći u želji da dođu do boljeg života, jer je onaj koji su ostavili za sobom, stao u jedan Kufer.

“S obzirom na humanitarnu krizu u Europskoj Uniji, činjenicu da je Republika Hrvatska prihvatila europsku politiku kvota, naše iskustvo u Domovinskom ratu te apele svih međunarodnih aktera na solidarnost, cilj inicijative jest informirati i senzibilizirati javnost, aktivirati građane i građanke na djelovanje”, poručuju iz inicijative te pozivaju: “Dođite u Kutinu u nedjelju 20.rujna, podržite Kufer, te svi zajedno budimo ljudi”.

Povodom ulaska izbjeglica u Hrvatsku i povodom akcije Kufer oglasio se gradonačelnik Kutine Andrija Rudić koji je izjavio da je Kutina spremna za prihvat izbjeglica i potrebitih te je objasnio da će sukladno sporazumu s MUP-om u gradu biti smještene ranjive skupine, posebno maloljetnici/e, obitelji s djecom te trudnice.

“Prije svega kao čovjek, a zatim i kao gradonačelnik Kutine želim da svako dijete koje dođe u naš grad dobije svu potrebnu skrb i zaštitu. Grad je već iskazao svoju humanost prema ljudima u potrebi, a moja želja je da se sve izbjeglice, koje su bile primorane napustiti svoje domove u potrazi za sigurnosti, u našem gradu osjećaju prije svega kao ljudi”, poručio je kutinski gradonačelnik Rudić.

U sklopu cjedodnevnog programa ispred OŠ Vladimir Vidrić predviđene su razne aktivnosti, poput crtanja graffita murala na zid škole, ocrtavanje platna s porukama mira, likovna/strip radionica za djecu, prijateljska nogometna utakmica između Kutine i azilanata, koncerti Sare Rener, Irene Žilić, Dubioze kolektiv i KUD Moslavina te stand-up komedija, kao i nastupi glumaca Lucije Šerbedžije i Frane Maškovića.